Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3776/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću koje čine sutkinje tog suda Jadranka Matić kao predsjednica vijeća, Ksenija Jakovčević kao sutkinja izvjestiteljica i članica vijeća i Lidija Bošnjaković kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PIJAVICA d.o.o., Split, Trstenik 14, OIB: 92080927469, zastupanog po punomoćniku Toniju Kurtoviću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika ŽR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naknade štete , odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-775/2024 od 8. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 1. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-775/2024 od 8. svibnja 2024. pod točkom III. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.907,43 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 8. svibnja 2024. do isplate, dok je točkom II. izreke naloženo tuženiku isplatiti tužitelju parnični trošak od 275,52 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate. Točkom III. izreke tužbeni je zahtjev u preostalom dijelu odbijen kao neosnovan.

2. Protiv točke III. izreke navedene presude žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 353. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP), predlažući istu preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. U žalbenoj fazi postupka predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata koje na iznos od 2.907,43 EUR teku od 26. veljače do 7. svibnja 2024., na ime naknade imovinske štete koju je tuženik uzrokovao na vozilu tužitelja.

5. U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud navodi da je tuženik počinio kazneno djelo na štetu tužitelja i to na način da je neovlašteno oduzeo tuđe motorno vozilo Mercedes E-Class reg. oznaka: [registarska oznaka] radi privremene uporabe, a pri počinjenju navedenog kaznenog djela je predmetno vozilo znatno oštetio. Šteta koju je na vozilu prouzročio tuženik iznosi 2.907,43 eura (21.906,01 kn), a sve sukladno priležećoj ponudi servisera Đula d.o.o. od 1. ožujka 2021. Premda uredno pozvan, tuženik se u ostavljenom roku nije očitovao u odnosu na tužbu i tužbeni zahtjev , dok osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi. Naime, razvidno je iz priložene presude Općinskog suda u Splitu K-1193/2021-2 od 7. ožujka 2022. godine (listovi 3-6 spisa) da je tuženik proglašen krivim što je dana 25. veljače 2021. godine u Splitu, u dvorištu ispred obiteljske kuće na adresi [adresa] neovlašteno ušao u nezaključane osobno vozilo marke Mercedes E-klase, registarske oznake i broja [registarska oznaka] te ga bez znanja i ovlaštenja vlasnika stavio u pogon, pri čemu je po izlasku iz dvorišta udario vozilom u zid pa je tako došlo do oštećenja imovine. Aktivna legitimacija tužitelja proizlazi iz priložene izjave od 6. studenoga 2023. godine (list 10 spisa) kojom je cedirano potraživanje na naknadu štete u korist tužitelja. Visina odštete potkrijepljena je priloženom ponudom br. 32/VO1/0 od 1. ožujka 2021. godine (list 7 spisa) na ukupan iznos od 2.907,43 EUR (21.906,01 kn) , koliko tužitelj tužbom potražuje i koji sud primjenom čl. 1045. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; u daljnjem tekstu ZOO) ocjenjuje u pretežitom dijelu osnovanim. Na dosuđeni iznos tužitelju pripada pravo na zakonske zatezne kamate od presuđenja, tj. od 8. svibnja 2024. godine do isplate (članak 29. stavak 1. i 2. ZOO), dok sud u preostalom dijelu koji se odnosi na dosudu zakonskih zateznih kamata na iznos odštete od 26. veljače 2021. godine do 7. svibnja 2024. ocjenjuje kako tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP -a na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, dok tužitelj na ostale apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka žalbom ne upire .

7. Neosnovano tužitelj u žalbi navodi da je sud sukladno odredbi čl. 331.b ZPP-a trebao tužitelju dosuditi i zatražene zakonske zatezne kamate jer da sporedno potraživanje slijedi sudbinu glavnog potraživanja, odnosno da nije mogao odbiti taj dio tužbenog zahtjeva već da je bio dužan provesti redovan postupak tj. zakazati i održati glavnu raspravu.

8. Prema odredbi čl. 331.b st. 1. toč. 2. i 3. ZPP-a, uvjet za donošenje presude zbog ogluhe jest, između ostalog, da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi te da činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate.

9. Prema čl. 332.a ZPP-a, ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, ako je udovoljeno uvjetima iz članka 331.b stavka 1. točaka 1. i 4. ZPP-a, a nije udovoljeno uvjetima iz članka 331.b stavka 1. točaka 2. i 3. ZPP-a, sud može donijeti presudu kojom se tužbeni zahtjev odbija. Ako je tuženik u odgovoru na tužbu priznao odlučne činjenice, neovisno o tome što je osporio tužbeni zahtjev ili ako tuženik nije izričito osporio tužbeni zahtjev, sud može bez zakazivanja ročišta donijeti presudu (članci 325. i 329.), ako ne postoje druge smetnje za njezino donošenje.

10. Okolnost da je tužbeni zahtjev koji se odnosi na isplatu glavnice od 2.907,43 EUR osnovan ne podrazumijeva sama po sebi da je osnovan i (sporedni) zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na tu glavnicu te je sud prvog stupnja pravilno ocijenio da je tužiteljev zahtjev za isplatu kamata samo djelomično osnovan. Pritom nije bilo osnove (a ni obveze) za održavanje glavne rasprave budući da je sve odlučne činjenice moguće utvrditi iz stanja spisa, odnosno činjeničnih navoda tužbe i privitaka tužbi, budući da tuženik odgovor na tužbu nesporno nije podnio.

11. Nadalje, pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava , valja navesti da je odredbom čl. 1085. st. 4. ZOO-a propisano da će se naknada u novcu dosuditi oštećeniku ako on to zahtijeva, a okolnosti danog slučaja ne opravdavaju uspostavu prijašnjeg stanja, dok je odredbom čl. 1086. ZOO-a propisano da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete . Prema odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a, dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate.

12. Prema ustaljenoj sudskoj praksi, zakonske zatezne kamate na utvrđeni iznos imovinske štete mogu biti dosuđene i s danom prije donošenja prvostupanjske presude ako je imovinska šteta reparirana. U protivnom, ako se radi o imovinskoj nerepariranoj šteti, zatezna kamata teče od dana donošenja prvostupanjske presude u skladu s odredbama čl. 1086. i čl. 1089. st. 2. ZOO-a. Međutim, stvar je utvrđenja i rezultata provedenog dokaznog postupka je li šteta otklonjena ili ne, do dana donošenja prvostupanjske presude (tako, između ostalog, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-1318/2024-2 od 6. studenog 2024.).

13. Dakle, citiranu odredbu čl. 1086. ZOO-a treba različito tumačiti ovisno o tome je li imovinska šteta reparirana ili nereparirana. U slučaju popravljanja štete od strane oštećenika (reparirana šteta), dospijeće naknade imovinske štete nastupa trenutkom popravljanja štete, a koji će se razlikovati od slučaja do slučaja. S druge strane, ako šteta nije reparirana, dospijeće naknade imovinske štete potrebno je promatrati u korelaciji s odredbom čl. 1089. st. 2. ZOO-a koja propisuje da se visina naknade štete određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, osim slučaja kad zakon određuje što drugo. To bi značilo da dospijeće naknade imovinske štete u slučaju popravljanja imovinske štete nastupa trenutkom popravljanja štete, a u suprotnom dospijeće naknade imovinske štete nastupa donošenjem prvostupanjske presude jer je tek tada poznata visina imovinske štete koja je određena prvostupanjskom presudom.

14. Tužitelj je tužbi priložio ponudu za popravak predmetnog vozila broj 32/V01/0 na iznos od ukupno 21.906,01 kn/ 2.907,43 eura, ali u činjeničnim navodima tužbe nije tvrdio niti je priložio ijedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je po navedenoj ponudi izvršio plaćanje, odnosno da je predmetnu imovinsku štetu popravio prije donošenja prvostupanjske presude. Ujedno, protivno žalbenim navodima tužitelja, visina imovinske štete niti njezino dospijeće ne proizlaze iz priložene kaznene presude.

15. Stoga tužitelj ima pravo na zakonske zatezne kamate koje na iznos od 2.907,43 eura teku od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate , kako mu je iste dosudio i prvostupanjski sud, pa je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a valjalo odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Zagrebu 1. rujna 2026.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Matić