Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-5771/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću koje čine sutkinje tog suda Jadranka Matić kao predsjednica vijeća, Ksenija Jakovčević kao sutkinja izvjestiteljica i članica vijeća i Lidija Bošnjaković kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Borisu Gregoviću, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćnici Marijani Tokić, odvjetnici u Grgić & Partneri odvjetničko društvo d.o.o., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj Pn-9/2021-44 od 22. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 1. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj Pn-9/2021-44 od 22. studenog 2024. pod točkom I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 362,34 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 12. travnja 2023. do isplate.

II. Preinačuje se pobijana presuda pod točkom I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 107,50 EUR (iznad dosuđenih 362,34 EUR do zatraženih 469,84 EUR) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 12. travnja 2023. do isplate i sudi:

„Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu daljnjih 107,50 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 12. travnja 2023. do isplate kao neosnovan.“ r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj Pn-9/2021-44 od 22. studenog 2024. pod točkom II. izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju trošak postupka u iznosu od 1.336,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. studenog 2024. do isplate.

II. Uvažava se žalba tuženika kao djelomično osnovana i preinačuje pobijano rješenje pod točkom II. izreke dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka preko iznosa od 1.336,00 EUR i sudi:

„Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu daljnjeg troška postupka od 662,76 EUR sa zakonskim zateznim kamatama, kao neosnovan.“

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka od 41,82 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.388,35 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 12. travnja 2023. do isplate. Točkom II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj traži od tuženika isplatu iznosa od 471,41 eura uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 7. ožujka 2020. do isplate, kao i isplatu zakonskih zateznih kamata koje na iznos od 2.388,35 eura teku od 7. ožujka 2020. do 11. travnja 2023.

2. Prvostupanjskim rješenjem utvrđeno je da je tužba povučena u dijelu u kojem tužitelj od tuženika traži isplatu iznosa od 65,45 eura s osnove uništenih stvari, uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 7. ožujka 2020. do isplate (točka I. izreke) te je naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 1.998,76 eura uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja presude do isplate (točka II. izreke), dok je točkom III. izreke odbijen zahtjev za naknadu troškova u preostalom dijelu.

3. Protiv točke I. izreke navedene presude u dijelu koji se odnosi na isplatu iznosa od 469,84 eura te točke II. rješenja žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP), predlažući iste preinačiti u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troška sastava žalbe.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. U žalbenoj fazi postupka predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu 469,84 eura na ime naknade imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. travnja 2023. do isplate, koju je štetu tužitelj pretrpio u prometnoj nesreći u [adresa] 18. kolovoza 2018. kao putnik u osobnom vozilu koje je u trenutku štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti broj 8103485557.

6. U prvostupanjskom je postupku utvrđeno:

- da nije sporno da se 18. kolovoza 2018. dogodila prometna nesreća u kojoj je došlo do sudara automobila u kojoj je kao suvozač u automobilu marke VW Passat, registracijske oznake [registarska oznaka] stradao tužitelj te da je tuženik odgovoran za nastalu štetu kao osiguratelj navedenog vozila po polici osiguranja broj [broj police osiguranja],

- da nije sporno da je tuženik 30. travnja 2020. isplatio nesporni iznos od 2.383,70 eura, od čega se 127,41 eur odnosi na tuđu pomoć i njegu,

- da tužitelj na ime tuđe pomoći i njege potražuje iznos od 4.500,00 kn/597,25 eura umanjen za isplaćenih 127,41 eura, što ukupno iznosi 469,84 eura sa zakonskim zateznim kamatama, i to za 150 sati uz cijenu sata od 30-35 kn,

- da je vještačenjem utvrđeno da je tužitelju tuđa pomoć i njega bila potrebna, isključujući boravak u bolnici, 3 sata dnevno 3 tjedna (vrijeme nošenja imobilizacije i neposredno nakon njega) te odmah nakon prvog i u manjem opsegu nakon drugog zahvata, a zatim 1 sat dnevno u trajanju 2 mjeseca; prvom razdoblju mu je pomoć i njega bila potrebna za osnovne potrebe poput oblačenja, svlačenja, pripreme hrane i sl., a kasnije za teže poslove u domaćinstvu, pripremu i nošenje ogrjeva i sl., a istu mu je mogao pružiti i netko o ukućana.

7. U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud navodi da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega na razini 3 sata dnevno 3 tjedna te 1 sat dnevno 2 mjeseca, a da tuženik nije osporio procjenu tužitelja da bi vrijednost sata tuđe pomoći i njege bila između 30,00 i 35,00 kuna, pa je sud temeljem ovlasti iz čl. 223. ZPP-a primjenom cijene sata od 30,00 kn po satu za 123 sata tuđe pomoći i njege utvrdio da tužitelj ima pravo na isplatu od 3.690,00 kuna ili 489,75 eura. Kako od ukupnog tužbenog zahtjeva za ovu štetu otpada 469,84 eura, sud ocjenjuje da je isti osnovan.

8. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP -a na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

9. Međutim, osnovano tuženik u žalbi ističe da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati , budući da izreka proturječi razlozima presude, presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, odnosno o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

10. Naime, prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude utvrđuje da je tuženik tužitelju 30. travnja 2020. isplatio nesporni iznos od 2.383,70 eura, od čega se 127,41 eur odnosi na tuđu pomoć i njegu. Sud također navodi da tužitelj na ime tuđe pomoći i njege potražuje iznos od 4.500,00 kn/597,25 eura umanjen za isplaćenih 127,41 eura, što ukupno iznosi 469,84 eura sa zakonskim zateznim kamatama, i to za 150 sati uz cijenu sata od 30,00-35,00 kn. Sud nadalje ocjenjuje da tužitelju sukladno nalazu i mišljenju vještaka pripada naknada za 123 sata tuđe pomoći i njege (što u žalbenoj fazi postupka nije ni sporno) te primjenom cijene od 30,00 kn/3,98 eura po satu utvrđuje da tužitelju pripada 489,75 eura, pa da je, budući da tužitelj potražuje manje nego što mu pripada, tužbeni zahtjev u tom dijelu valjalo prihvatiti u cijelosti. No, sud prvog stupnja pritom propušta utvrđeni iznos od 489,75 eura umanjiti za nesporno isplaćeni iznos od 127,41 eura na ime tuđe pomoći i njega, te o toj odlučnoj (a ujedno i nespornoj) činjenici ne daje nikakve razloge, čime je, kako je ranije navedeno, počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

11. Međutim, opisana povreda može se otkloniti primjenom odredbe čl. 373.a st. 1. u svezi st. 3. ZPP-a jer je bitne činjenice među strankama nisu sporne, odnosno iste je moguće utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu.

12. Ovdje valja navesti da tuženik neosnovano osporava utvrđenu visinu cijene sata tuđe pomoći i njege u iznosu od 30,00 kuna/3,98 eura, budući da je sud prvog stupnja istu pravilno ocijenio primjenom odredbe čl. 223. ZPP-a, uzimajući u obzir tržišne cijene u vrijeme pružanja pomoći i njege, dok tuženik tijekom prvostupanjskog postupka, kako to pravilno obrazlaže i prvostupanjski sud, nije isticao određene prigovore na visinu cijene sata od 30 do 35 kuna kako ju je u tužbi postavio tužitelj.

13. S obzirom na navedeno, pravilno utvrđeni iznos naknade od 489,75 eura valjalo je umanjiti za nesporno isplaćeni iznos od 127,41 eur i tužitelju sukladno čl. 1046. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18) dosuditi naknadu imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege u ukupnom iznosu od 362,34 eura sa zakonskim zateznim kamatama, a preostali iznos od 107,50 eura (iznad dosuđenih 362,34 do zatraženih 469,84 eura) odbiti kao neosnovan.

14. Stoga je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a valjalo odlučiti kao pod točkom I. izreke, a primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a kao pod točkom II. izreke ove drugostupanjske presude.

15. U odnosu na odluku o troškovima postupka, prije svega valja navesti kako su u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-717/2025 od 17. rujna 2023. zauzeta sljedeća shvaćanja:

„1. Pravna osnova tužbe i tužbenog zahtjeva sporna je i u slučaju kad tuženik izrijekom ne osporava pravnu osnovu, ali istakne prigovor namirenja tvrdeći da je ranijim isplatama naknade štete, u mirnom postupku, ispunio u cijelosti svoju obvezu i iz tog razloga smatra da tužitelj nema pravo na naknadu štete.

2. U slučaju kad tuženik osporava visinu potraživanja, preko iznosa koji je nesporno isplaćen u mirnom postupku, pa tužitelj predloži provođenje medicinskog vještačenja, medicinsko vještačenje se provodi i na okolnost pravne osnove tužbenog zahtjeva i na okolnost visine tužbenog zahtjeva.“ Navedenim odgovorima reafirmira se pravno shvaćanje ovoga suda zauzeto u odluci VSRH broj Rev 736/2023-2 od 21. veljače 2024.“

16. Tuženik je u ovom postupku tvrdio da je plaćanjem iznosa od 2.383,70 EUR dana 30.04.2020. u cijelosti podmirio svoju obvezu plaćanja naknade štete tužitelju, stoga slijedi da je odlučujući o troškovima postupka valjalo u obzir uzeti i tužiteljev uspjeh s osnovom tužbenog zahtjeva od 100%. U pogledu visine tužbenog zahtjeva tužitelj je nakon preinake prvostupanjske presude uspio s 2.280,85 eura od ukupno 2.925,21 eur, stoga njegov omjer uspjeha u sporu u pogledu visine iznosi 77,97%, a ukupno 88,98%. Od tog je postotka sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a valjalo odbiti tuženikov udio uspjeha u sporu od 11,02% pa slijedi da tužitelju pripada naknada troškova u dijelu koji odgovara 77,97% ukupno priznatih troškova.

17. Međutim, tuženik u žalbi osnovano osporava prvostupanjsko rješenje o troškovima postupka u dijelu kojim je sud tužitelju dosudio naknadu nagradu prema Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ , broj 138/23; dalje: Tarifa) u iznosu od po 200,00 eura uvećano za PDV za podneske od 9. lipnja 2023., 7. kolovoza 2024. i 18. listopada 2024. jer isti nisu bili potrebni za vođenje parnice u smislu čl. 155. ZPP-a. Naime, pravilno tuženik ističe da je podnesak tužitelja od 9. lipnja 2023. u biti ponovljeni (sadržajno isti) podnesak od 25. svibnja 2023., odnosno podnesak predan suprotno odredbi čl. 299 .a ZPP-a, za koji je raspravnim rješenjem od 26. svibnja 2023. odlučeno da se neće uzeti u obzir, te je tužitelj na tom pripremnom ročištu (za koji mu je dosuđena cjelokupno zatražena naknada) imao mogućnost usmeno i neposredno izložiti sadržaj podneska i očitovati se na tuženikov odgovor na tužbu, koju mogućnost nije iskoristio, slijedom čega nema pravo na nagradu za sastav predmetnog podneska. Tuženik isto tako osnovano ističe da je tužitelj podneskom od 7. kolovoza 2024. izvršio preinaku tužbenog zahtjeva, međutim sud prvog stupnja navedenu preinaku nije dopustio, zbog čega slijedi da isti nije bio potreban u smislu čl. 155. ZPP-a. Iz istog razloga tužitelj nema pravo na nagradu za sastav podneska od 18. listopada 2024. kojim iznosi svoje shvaćanje o dopuštenosti preinake izvršene podneskom od 7. kolovoza 2024., dok tuženik odluku o troškovima postupka u preostalom dijelu određeno ne pobija.

18. Stoga slijedi da je tužitelju na temelju čl. 154. st. 2., čl. 155., čl. 164. st. 1. i čl. 166. st. 2. ZPP-a u svezi Tbr. 46., Tbr. 52.3. i Tbr. 54. Tarife valjalo priznati parnični trošak u iznosu od 1.363,55 eura, od čega 77,97% iznosi 1.063,16 eura, odnosno uvećano za trošak medicinskog vještačenja od 272,84 eura (neovisno o omjeru uspjeha u sporu budući da je navedeni trošak bio nužan za dokazivanje osnove i visine tužbenog zahtjeva) ukupno 1.336,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate i u tom dijelu prvostupanjsko rješenje potvrditi, a zahtjev tužitelja za isplatu daljnjeg troška postupka od 662,76 EUR sa zakonskim zateznim kamatama odbiti kao neosnovan.

19. Slijedom iznesenog, primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odlučeno je kao pod točkom I. izreke, a primjenom odredbe čl. 380. toč 3. ZPP-a kao pod točkom II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

20. Tuženik je glede glavne stvari uspio u dijelu koji se odnosi na iznos od 107,50 EUR u odnosu na pobijanih 469,84 EUR, odnosno 22,88% pa ima pravo na naknadu troška žalbe protiv presude od 156,25 EUR (50 bodova x 2 eura + 25% + PDV) sukladno Tbr. 10.1. u svezi Tbr. 7.1., Tbr. 46., Tbr. 52.3. i Tbr. 54. Tarife, uvećano za trošak pristojbe za žalbu od 26,54 eura, što iznosi 182,79 EUR, odnosno sukladno omjeru uspjeha u sporu u razmjernom iznosu od 41,82 EUR.

21. Stoga je na temelju odredbe čl. 166. st. 2. u svezi čl. 154. st. 2. ZPP-a odlučeno kao pod točkom III. izreke ovog rješenja.

U Zagrebu 1. rujna 2026.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Matić