Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2726/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jadranke Matić, kao predsjednice vijeća, Ksenije Jakovčević, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Lidije Bošnjaković, kao članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice AČ, OIB [osobni identifikacijski broj], 2. tužiteljice ŽČ OIB [osobni identifikacijski broj] i 3. tužitelja HČ, OIB [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa], svi zastupani po punomoćniku Josipu Puliću odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika Mineral IGM d.o.o. iz Zapužane, Zapužane 102, OIB 42050807337, zastupanog po prokuristi PČ, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pn-102/25 od 18. ožujka 2026., na sjednici vijeća održanoj dana 1. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pn-102/25 od 18. ožujka 2026. u pobijanom dosuđujućem dijelu pod stavkom I, II, III i IV izreke te odluka o parničnom trošku pod stavkom V izreke.

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pn-102/2025 od 18. ožujka 2026. u pobijanom odbijajućem pod stavkom I 1., II 1., III 1. i VI 1. (pravilno IV 1.) u dijelu u kojem je 1. tužiteljica odbijena sa zahtjevom za isplatu iznosa od 199,08 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. ožujka 2026. do isplate i odluka o parničnom trošku pod stavkom V izreke u dijelu u kojem tužitelji nisu uspjeli sa zahtjevom za naknadu parničnog troška i za navedeno sudi:

1. Nalaže se tuženiku isplatiti 1., 2. i 3. tužiteljima na ime naknade neimovinske štete daljnji iznos od po 16.125,82 eura svakom sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. svibnja 2018. do isplate po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima za druge odnose, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku isplatiti 1. tužiteljici na ime naknade imovinske štete, daljnji iznos od 199,08 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. ožujka 2026. do isplate po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima za druge odnose, u roku od 15 dana.

3. Nalaže se tuženiku naknaditi 1., 2. i 3. tužiteljima na ime parničnog troška daljnji iznos od 16.663,68 eur sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja ove presude pa do isplate po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima za druge odnose, u roku od 15 dana.

III. Odbija se žalba 1.tužiteljice kao djelomično neosnovana i potvrđuje navedena presuda u pobijanom odbijajućem dijelu pod stavkom VI 1. (pravilno IV 1) izreke kojim je odbijena sa zahtjevom za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 199,08 eura u razdoblju od 17. svibnja 2018. do 18. ožujka 2026.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku Mineral IGM d.o.o., Zapužane 102, Zapužane, OIB: 42050807337, isplatiti 1. tužiteljici AČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade neimovinske štete, iznos od 37.626,91 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. svibnja 2018. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

I.1. Odbija se 1. tužiteljica s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 16.125,82 eura.

II. Nalaže se tuženiku Mineral IGM d.o.o., Zapužane 102, Zapužane, OIB: 42050807337, isplatiti 2. tužiteljici ŽČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade neimovinske štete, iznos od 37.626,91 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. svibnja 2018. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II.1. Odbija se 2.tužiteljica s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 16.125,82 eura.

III. Nalaže se tuženiku Mineral IGM d.o.o., Zapužane 102, Zapužane, OIB: 42050807337, isplatiti ŠČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj],na ime naknade neimovinske štete, iznos od 37.626,91 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. svibnja 2018. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posl jednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III.1. Odbija se 3.tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 16.125,82 eura.

IV. Nalaže se tuženiku Mineral IGM d.o.o., Zapužane 102, Zapužane, OIB: 42050807337, isplatiti 1. tužiteljici AČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade imovinske štete, iznos od 464,53 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. ožujka 2026. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

VI.1. Odbija se 1.tužiteljica s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 199,08 eura te se odbija za zatraženu zakonsku zateznu kamatu u razdoblju od 17. svibnja 2018. do 18. ožujka 2026.

V. Nalaže se tuženiku da 1 do 3. tužiteljima naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 49.334,21 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku počevši od 18. ožujka 2026. pa do isplate pa po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana."

2. Protiv odbijajućeg dijela navedene presude pod stavkom I 1., II 1., III 1, VI 1. (pravilno IV 1. ) i odluke o parničnom trošku pod stavkom V izreke u dijelu u kojem nisu uspjeli sa zahtjevom za naknadu troškova postupka žale se 1,2 i 3 tužitelji dok tuženik žalbom pobija dosuđujući dio pod stavkom I, II, III i IV te odluku o parničnom trošku pod stavkom V izreke i to zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1.

- 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99,88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08,57/11, 148/11, 25/13 I 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) te predlažu podnesene žalbe usvojiti uz naknadu troška žalbi.

3. Žalba 1. tužiteljice je djelomično osnovana, a djelomično neosnovana dok je žalba

2. i 3. tužitelja osnovana.

4. Žalba tuženika je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev za naknadu neimovinske i imovinske štete koju su tužitelji pretrpjeli zbog štetnog događaja 25. travnja 2018. kada je ĆČ, suprug 1. tužiteljice te otac 2. i 3. tužitelja, s kojima je do trenutka smrti živio u zajedničkoj životnoj zajednici smrtno stradao kao zaposlenik tuženika za vrijeme radnog vremena, prilikom obavljanja rada sukladno danim radnim zadacima u Kamenolomu - Proizvodni pogon Čavle upravljajući građevinskim radnim strojem s iskretljivim sandukom – damperom marke "Volvo" model "a 30 C", i obavljajući prijevoz kamena sa mjesta iskopa unutar kamenoloma do postrojenja drobilice gdje se kamen drobio u pijesak raznih granulacija u jednom trenutku vozeći se makadamskim putem, nizbrdicom, sa natovarenim spremnikom dampera, došlo do izlijetanja radnog stroja preko desnog ruba predviđenog makadamskog puta i pada u provaliju dubine 25 metara uslijed kojeg je došlo do prevrtanja građevinskog radnoga stroja koji se oštećen zaustavio na dijelu kamenitog područja, a pokojni prednik tužitelja i zaposlenik tuženika je ispao iz kabine tog stroja i pronađen je mrtav na kamenitom predjelu.

6. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuju žalitelji jer su razlozi pobijane presude potpuni i jasni te nema proturječnosti zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a osobito između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

7. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno niti da bi bile počinjene druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP, pazi po službenoj dužnosti.

8. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sud prvog stupnja izvođenjem predloženih dokaza raspravio tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te na temelju izvedenih dokaza i njihovom ocjenom (čl. 8. ZPP) utvrdio činjenično stanje odlučno za prosudbu osnovanosti postavljenog tužbenog zahtjeva.

9. Vezano uz provedeno vještačenje po stalnom sudskom vještaku sudske medicinske Valteru Stemberger, ovaj sud, nakon pregleda spisa, prihvaća obrazloženje prvostupanjskog suda prema kojem su se na ročištu održanom dana 26. lipnja 2019. na kojem je zaključen prethodni postupak, stranke suglasile o provođenju kombiniranog vještačenja koje obuhvaća domenu strojarstva, prometa, zaštite na radu i sudske medicine, pa obzirom da je sud odustao od izvođenja dokaza sudskomedicinskim vještačenjem isključivo zbog nedostupnosti imenovanog vještaka, u kojem smislu je djelomično ukinuo raspravno rješenje od 15. lipnja 2022. kojim je određeno provođenje tog dokaza, to je i dalje opstojao raniji suglasni prijedlog stranaka za izvođenje tog konkretnog dokaza, pa kad je sud na ročištu održanom dana 17. lipnja 2024. obavijestio stranke o dostupnosti imenovanog vještaka sudske medicine, a tuženik je odmah nakon toga odustao od tog dokaza, dok su tužitelji ustrajali na izvođenju istog, to se i po ocjeni ovog suda nije radilo o novom dokaznom prijedlogu tužitelja nakon zaključenja prethodnog postupka već je sud pravilno postupio kada je po ranijem prijedlogu tužitelja, istaknutom prije zaključenja prethodnog postupka, odredio izvođenje ovog dokaza.

10. Stoga, na žalbene navode valja odgovoriti da je sudsko medicinsko vještačenje u ovom predmetu po vještaku sudske medicinske Valteru Stemberger, provedeno sukladno odredbama čl. 258.-261. ZPP. Naime, imenovani sudski vještak svoj je nalaz i mišljenje zasnovao na priloženoj dokumentaciji u spisu, dan je okolnosno, uvjerljivo i u skladu s pravilima struke, a prilikom očitovanja na glavnoj raspravi dana 4. listopada 2024. argumentirano je otklonio sve primjedbe i prigovore stranaka iznesene u podnesku tužitelja od 22. kolovoza 2024. i u podnesku tuženika od 14. kolovoza 2024.

11. Slijedom izloženog, neprihvatljivi su žalbeni prigovori kako u pravcu počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka (čl. 354. st. 1. ZPP u svezi s čl. 7. i 8., 258. i 261. ZPP, te čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP), tako i glede ostvarenja žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 355. ZPP), a žalbeni navodi svode se na vlastitu interpretaciju i ocjenu provedenih dokaza tijekom postupka na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja i uzroka nastanka istog.

12. Tijekom postupka parnične stranke nisu se suglasile da se za potrebe ovog postupka koriste nalazi i mišljenja vještaka iz predmeta P-2109/2018 pokrenutog radi naknade štete zbog izgubljenog uzdržavanja i to stalnog sudskog vještaka za strojarstvo Slavena Bitanga, za promet ing Robert Spudić, zaštite na radu Eol Buić dipl. inž. strojarstva i prof.dr. sc. Dražen Ciculič sudske medicine te njihova usmena očitovanja, nego samo da se pročitaju zapisnici o iskazima saslušanih svjedoka .

13. Prvostupanjski je sud odlučio kao u izreci pobijane presude uz obrazloženje da je prednik tužitelja svojim ponašanjem suprotnim odredbi čl. 68. st. 1. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine broj: 71/2014, 118/2014, 154/2014, 94/2018, 96/2018 - dalje: ZZR) odnosno time što nije bio vezan sigurnosnim pojasom, nije bio u radnoj obući, a upravljao je radnim strojem koji je u trenutku nezgode bio ispravan i bio opremljen sigurnosnim pojasom, te stoga što je imao alkohola u krvi, a odredbom čl . 58. st. 3. ZZR-a propisano je da će se smatrati da je radnik pod utjecajem alkohola ako u krvi ima alkohola više od 0,0 g/kg, odnosno više od 0,0 miligrama u litri izdahnutog zraka, odnosno u krvi ima višu koncentraciju alkohola od koncentracije dozvoljene procjenom rizika poslova koje taj radnik obavlja, doprinio nastanku predmetnog štetnog događaja u omjeru od 30%, a da tuženik je suodgovoran u omjeru od 70% (čl. 1092 . st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 - dalje: ZOO) jer nije u skladu s odredbom čl. 58 st. 2 toč. 5. ZZR i čl. 59. st. 1. ZZR provjerio je li pok. ĆČ pod utjecajem alkohola i što spornog dana nije bio nazočan poslovođa tuženika (godišnji odmor), a iz spisa predmeta ne proizlazi da je neka druga osoba tog dana bila određena za obavljanje tih poslova, a koja bi upozorila i eventualno zabranila predniku tuženika vožnju dampera bez korištenja prikladne radne obuće i sigurnosnog pojasa jer se radi o opasnoj djelatnosti koja prilikom obavljanja zahtijeva pojačanu pažnju.

14. Odluku prvostupanjskog suda nije moguće prihvatiti jer je taj sud iz činjenica što ih je utvrdio izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica, a na tim je činjenicama utemeljena presuda u pobijanom odbijajućem dijelu

15. Tijekom postupka je utvrđeno, a što između stranaka i n ije sporno:

- da se štetni događaj dogodio 25. travnja 2018..

- da je ĆČ smrtno stradao kao zaposlenik tuženika za vrijeme radnog vremena, prilikom obavljanja rada sukladno danim radnim zadacima,

- da se štetni događaj dogodio u Kamenolomu - Proizvodni pogon Čavle za vrijeme dok je ĆČ upravljao građevinskim radnim strojem s iskretljivim sandukom

- damperom marke "Volvo" model "a 30 C", obavljajući prijevoz kamena sa mjesta iskopa unutar kamenoloma do postrojenja drobilice gdje se kamen drobio u pijesak raznih granulacija, kada je u jednom trenutku vozeći se makadamskim putem, nizbrdicom, sa natovarenim spremnikom dampera, došlo do izlijetanja radnog stroja preko desnog ruba predviđenog makadamskog puta i pada u provaliju dubine 25 metara uslijed kojeg je došlo do prevrtanja građevinskog radnoga stroja koji se oštećen zaustavio na dijelu kamenitog područja, tijekom kojeg prevrtanja je ĆČ ispao iz kabine tog radnog stroja i pronađen je mrtav na kamenitom predjelu,

- da je ĆČ, kao radnik tuženika bio osposobljen za rad na siguran način,

- da je tuženik pok. ĆČ omogućio sva potrebna zaštitna sredstva za rad,

- da je predmetni radni stroj naziva "DAMPER" proizvođača Volovo bio tehnički ispravan,

- da je u isti bio ugrađen ispravan sigurnosni pojas neovisno o tome što je umjesto originalnog sjedala postojalo ugrađeno zamjensko sjedalo (premješteno iz autocisterne),

- da ĆČ u trenutku štetnog događaja nije bio vezan sigurnosnim pojasom,

- da iz predmeta Županijskog suda u Rijeci Kr-DO-271/18 proizlazi da je pok. ĆČ zatečen u provaliji u tamnoplavim čarapama bez jasno vidljivih oštećenja, da pronađene radne cipele nigdje u fotodokumentaciji očevida nisu prikazane dok u odnosu na jednu zatečenu kroksicu nije utvrđeno koji je broj i odgovara li nogama pok.,

- da iz zapisnika o vještačenju Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić", Službe za kemijsko-fizikalna i toksikološka vještačenja od dana 14. svibnja 2018. proizlazi da su dana 10. svibnja 2018. izvršili analizu krvi i mokraće metodom Kvantitativno određivanje etanola u biološkim uzorcima te da su ustanovili da je pokojni ĆČ u krvi imao koncentraciju apsolutnog alkohola 0,42 g/kg dok je u mokraći imao 0,74 g/kg.

16. U žalbenoj fazi postupka između stranaka je i dalje sporna odgovornost za nastanak predmetnog štetnog događaja i smrtnu posljedicu koja je nastupila te štetu koju tužitelji trpe odnosno je li nekorištenje sigurnosnog pojasa i zaštitne obuće uz utvrđenu koncentracija alkohola u tijelu pok. bilo u uzročno posljedičnoj vezi sa nastankom štetnog događaja.

17.1. Prema odredbi čl. 111. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023 - dalje: ZR) ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznoga prava.

17.2. Prema odredbi čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine broj: 71/2014, 118/2014, 154/2014, 94/2018, 96/2018 - dalje: ZZR) ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti), a prema stavku 2. istog čl. poslodavac može biti oslobođen od odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

18.1. Odgovornost poslodavca za štetu nastalu pri radu radnika uporabom radnog stroja kao opasne stvari prosuđuje prema pravilima o objektivnoj odgovornosti iz Zakona o obveznim odnosima. Kod takvog oblika odgovornosti teret dokazivanja postojanja zakonom propisanih razloga za oslobođenje od odgovornosti snosi poslodavac koji se na njih poziva.

18.2. Prema odredbi čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 63/08, 134709, 125711, 94/13, 78/15 i 60/16 - dalje: ZOO) šteta nastala u vezi s opasnom stvari odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da ona nije bila uzrok štete, a prema odredbi čl. 1064. ZOO za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, dok za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi, dakle, propisan je kriterij objektivne odgovornosti. Opasne stvari su stvari koje prema svojoj namjeni, osobinama, položaju, mjestu i načinu uporabe ili na drugi način predstavljaju povećanu opasnost za okolinu. Neka djelatnost je opasna djelatnost samo onda kada u njezinom redovnom tijeku, po tehničkoj prirodi, načinu obavljanja, može biti ugroženo zdravlje ljudi ili imovina, tako da to ugrožavanje iziskuje povećanu pažnju osoba koje obavljaju tu djelatnost..

18.3. Prema pravnom shvaćanju zauzetom na prvoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/21) održanoj 25. siječnja 2021. Broj: Su -IV- 16/2021-2: "U parnici radi naknade štete zbog smrti bliskog srodnika, kada tužitelji svoj zahtjev temelje na odredbama čl. 173. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, a sada 1063. ZOO), teret dokazivanja da je opasna stvar sudjelovala u šteti je na tužiteljima. Međutim, budući da se uzročna veza predmnijeva, vlasnik opasne stvari u vezi s kojom je šteta nastala, moći će se u tom slučaju osloboditi odgovornosti, ako dokaže da opasna stvar nije bila uzrok štete."

18.4. Dakle, teret dokaza postojanja razloga za potpuno ili djelomično oslobođenje od objektivne odgovornosti je na poslodavcu.

19. Po ocjeni ovog suda, tijekom prvostupanjskog postupka nije na nedvojben način utvrđen uzrok izlijetanja radnog stroja preko desnog ruba makadamskog puta. Drugim riječima, nije utvrđeno zbog čega je radni stroj napustio predmetnu makadamsku prometnu površinu kojom se kretao i pao u provaliju. Naime, nije dovoljno utvrditi da je radnik radnim strojem skrenuo s makadamskog puta i pao u provaliju, već je bilo potrebno utvrditi što je uzrokovalo takvo skretanje radnog stroja, što je u konkretnom slučaju izostalo.

20. Sama činjenica da je posljedica štetnog događaja neuobičajena i teška ne predstavlja dokaz da je radnik poduzeo isključivu i nepredvidivu radnju u smislu odredbi Zakona o obveznim odnosima.

21. Mr. Ivan Ožanić, vještak Društva za vještačenje "Vještačenja Ožanić" u nalazu i mišljenju navodi da pojedinačni faktori: alkohol, brzina, pojas, obuća, kaciga, tlak u pneumaticima i depresija na putu nisu odlučni za sam štetni događaj, ali da su svi zajedno doveli do štetnog događaja sa smrtnom posljedicom, a pri tom vezano uz utvrđeno za pojedinačne faktore navodi da bi se moglo odnosno da se može pretpostaviti iz čega slijedi da izneseni zaključci vještaka nisu utemeljeni na konkretno utvrđenim činjenicama i okolnostima nadležnih tijela nakon štetnog događaja nego na pretpostavkama samog vještaka.

22. Žalbeni navod tuženika da takvu radnju radnika nije mogao predvidjeti polazi od nedokazane pretpostavke da je uzrok štetnog događaja upravo određena radnja radnika. Međutim, tijekom postupka nije utvrđeno koja je to konkretna radnja radnika bila odlučna za nastanak štetnog događaja niti je dokazano da je upravo ona predstavljala isključivi uzrok nastanka štete.

23. Opis načina na koji se nesreća dogodila, nije dokaz njezina uzroka. Odgovor na pitanje kako se nesreća dogodila nije ujedno i odgovor na pitanje zbog čega se dogodila. Stoga se poslodavac ne može osloboditi objektivne odgovornosti pozivajući se na nepredvidivost radnje radnika koja nije objektivno i pouzdano utvrđena.

24. Suprotno žalbenim navodima tuženika, nesporna činjenica nevezanja sigurnosnim pojasom u trenutku štetnog događaja ne dokazuje radnikovu (su)odgovornost za nastanak štetnog događaja kad je u postupku utvrđeno da bi isti bez obzira na činjenicu što nije bio vezan sigurnosnim pojasom preminuo s obzirom na dinamiku same nezgode. Naime, sigurnosni pojas sprječava ispadanje tijela iz kabine vozila, ali ne sprječava bočne pomake tijela unutar kabine vozila zbog jakih mehaničkih sila tijekom pada u provaliju dubine 25 metara tako da bi smrtna posljedica i da je bio vezan postojećim sigurnosnim pojasom nastupila, ali unutar kabine radnog stroja, tako da, suprotno utvrđenju prvostupanjskog suda, ovaj razlog, koji je prvostupanjski sud stavio na teret pok. predniku tužitelja nije bio u uzročno posljedičnoj vezi s nastankom štetnog događaja, na što osnovano u žalbi upiru žalitelji.

25. Iz predmeta Županijskog suda u Rijeci Kr-DO-271/18 proizlazi da je očevidom nakon štetnog događaja utvrđeno je da je pok. nakon nesreće zatečen u tamnoplavim čarapama bez jasno vidljivih oštećenja, pa iako se radne cipele spominju, nigdje u fotodokumentaciji očevida nisu prikazane dok u odnosu na jednu zatečenu kroksicu nije utvrđeno koji je broj i odgovara li nogama pok. prednika tužitelja. Stoga, neovisno o iskazima saslušanih svjedoka, od kojih nitko nije vidio pok. u trenutku ulaska u kabinu radnog stroja, po ocjeni ovog suda, proizlazi da prvostupanjski sud nije na pouzdan način utvrdio da li je radne cipele, nađene u blizini pada u provaliju, pok. nosio ili nije odnosno je li u trenutku štetnog događaja na nogama nosio kroksice ili su mu radne cipele, ukoliko nisu bile čvrsto stegnute vezicama ispale tijekom prevrtanja dampera, jer je gotovo nevjerojatno da su kraj takvih teških prevrtanja radnog stroja i smrtnonosnih ozljeda glave čarape na nogama pok. zatečene bez jasno vidljivih oštećenja to u odnosu na ovaj razlog – da pok. u trenutku štetnog događaja nije imao adekvatnu obuću na nogama, koji je prvostupanjski sud stavio na teret pok. predniku tužitelja, taj sud nije na nedvojbeni način utvrdio da je uopće postojao , a i da je, da bi neadekvatna obuća bio jedan od uzroka nastanka štetnog događaja, na što osnovano u žalbi upiru tužitelji.

26. Slijedom izloženog, iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da bi, s obzirom na dubinu provalije i dinamiku padanja radnog stroja, smrtni ishod nastupio neovisno o korištenju sigurnosnog pojasa odnosno druge zaštitne opreme , koju je pok. nedvojbeno imao na raspolaganju.

27. Vezano uz činjenicu da je pok. radniku tuženika nekoliko sati nakon štetnog događaja utvrđena koncentracija od 0,42 g/kg alkohola u krvi vještak sudske medicine u svom nalazu i mišljenju zaključuje da pok. u trenutku štetnog događaja nije bio u pripitom stanju, ali da je takva okolnost mogla imati blagi negativni utjecaj sa isto tako mogućim blagim znakovima alkoholne poremećenosti koji se ne mogu sa sigurnošću utvrditi ili isključiti, ali da je pok. formalno bio u trijeznom stanju.

28. Iako je odredbom čl. 58. st. 1. ZZR-a propisano da radnik u vrijeme rada ne smije biti pod utjecajem alkohola i drugih sredstava ovisnosti niti ih smije unositi na mjesto rada, dok je st. 3. istog članka propisano da će se smatrati da je radnik pod utjecajem alkohola ako u krvi ima alkohola više od 0,0 g/kg, odnosno više od 0,0 miligrama u litri izdahnutog zraka, odnosno u krvi ima višu koncentraciju alkohola od koncentracije dozvoljene procjenom rizika poslova koje taj radnik obavlja, ona u konkretnom sporu radi naknade štete nije odlučna, jer je nalazom i mišljenjem sudsko medicinskog vještaka utvrđeno da je pok. kao medicinski prosječna osoba, kao i većina ljudi bio u trijeznom stanju, s kojom koncentracijom nije morao, ali je mogao pokazivati znakove alkoholne poremećenosti, u kojem pravcu tuženik tijekom postupka nije iznosio nikakve tvrdnje niti je predlagao dokaze, tako da ni vezano uz ovaj razlog nije utvrđena uzročna veza sa nastankom štetnog događaja.

29. Slijedom izloženog, sva tri navedena razloga (nevezivanje sigurnosnim pojasom, neadekvatna radna obuća i vožnja pod utjecajem alkohola) kako pojedinačno tako i u svojoj ukupnosti, suprotno utvrđenju prvostupanjskog suda, ne mogu predstavljati valjanu osnovu za utvrđenje doprinosa radnika nastanku štete jer kako je prethodno izloženo nisu u uzročno posljedičnoj vezi sa nastankom štetnog događaja.

30. Po ocjeni ovoga suda, prihvaćanje žalbenih navoda tuženika dovelo bi do pravno neprihvatljivog zaključka prema kojem bi se u svakom slučaju smrtnog stradavanja radnika s neutvrđenim uzrokom nesreće moglo pretpostaviti da je radnik poduzeo nepredvidivu i isključivu radnju koja oslobađa poslodavca odgovornosti. Takvo bi pravno shvaćanje bilo protivno samoj svrsi instituta objektivne odgovornosti jer bi teret dokazivanja zakonskih pretpostavki za oslobođenje bio prebačen na oštećenike, iako ga zakon stavlja na poslodavca koji se na oslobađajući razlog poziva.

31. Neutvrđenost uzroka štetnog događaja stoga ne može ići u korist tuženika. Upravo suprotno, posljedice neuspjelog dokazivanja zakonskih pretpostavki za djelomično oslobođenje od objektivne odgovornosti snosi tuženik kao poslodavac koji se na njih poziva.

32. Slijedom svega navedenog, tuženik tijekom postupka nije dokazao postojanje zakonskih razloga za oslobođenje od odgovornosti za nastalu štetu. Naime, činjenica da je događaj gotovo neshvatljiv i teško objašnjiv ne može zamijeniti dokaz uzroka nesreće niti sama po sebi predstavljati oslobađajući razlog za poslodavca. Kod objektivne odgovornosti dokazna praznina ne popunjava se pretpostavkama u korist osobe koja se želi osloboditi odgovornosti. Stoga je za nastanak prometnog štetnog događaja i posljedice koje su nastupile isključivo odgovoran tuženik i to temeljem načela objektivne odgovornosti, odnosno činjenice samog nastanka štetnog događaja i posljedično štete, skladno odredbi članka 25. ZZR jer tuženik tijekom postupka nije dokazao da je u konkretnom slučaju pokojni ĆČ doprinio nastanku štetnog događaja, unatoč nepridržavnja zakonskih odredbi citiranog Zakona vezno uz ne korištenja sigurnosnog pojasa i prisustva alkohola u krvi dok nošenje neadekvatne radne obuće nije ni utvrđeno na nedvojben način , a ni sve te okolnosti nisu bile u uzročnoposljedičnoj vezi s nastankom štetnog događaja.

33. Također, tuženik nije dokazao namjeru odnosno krajnju nepažnju pokojnog ĆČ, a nije utvrđena ni viša sila niti postupanje treće osobe na koje tuženik kao poslodavac nije mogao utjecati ili izbjeći iako je tuženik nedvojbeno poduzeo sve mjere zaštite na radu u vidu ispravnosti radnog stroja - dampera i predaje zaštitnih sredstava radi sigurnog obavljanja radnih zadataka, jer je iz provedenih personalnih dokaza i to iskaza svjedoka OČ i svjedoka A, utvrđen uobičajen način rada i postupanja poslodavca, prema kojem proces rada kod tuženika nije bio organiziran na način da bi neka osoba provjeravala da li radnici u trenutku preuzimanja smjene imaju svu potrebnu zaštitnu opremu i upozoravala ih na to iako bi obaveza poslovođe bila da upozori radnika da se vežu sigurnosnim pojasom u radnom stroju i da koriste zaštitnu opremu, s time da je kritičnoga dana poslovođa bio na godišnjem odmoru, a nijedna druga ovlaštena osoba ga u njegovim radnim zadacima nije zamjenjivala, tako da po ocjeni ovog suda tuženik u organizaciji svoga rada nije poduzeo baš sve radnje sigurnog odvijanja radnih operacija vezano uz poslove ukrcaja i iskrcaja kamenog sadržaja damperom, iako se radilo o uporabi opasne stvari - specijalnog radnog stroja makadamskom trasom koja je šljunčana i pod teretom moguće promjenjiva, a time i opasnoj djelatnosti tuženika.

34. Zbog izloženog, ovaj sud ocjenjuje žalbu tužitelja osnovanom vezano uz zahtjev za naknadu neimovinske štete za duševne boli zbog smrti bliske osobe to je valjalo dosuditi svakom od njih i daljnjih 30% postavljenog tužbenog zahtjeva u visini od po 16.125,82 eur, a pored toga 1. tužiteljici i daljnjih 30% postavljenog tužbenog zahtjeva na ime imovinske štete u visini od 199,08 eur sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od presuđenja (18. ožujka 2026.) pa do isplate (čl. 373. t. 2. ZPP) dok je u preostalom odbijajućem dijelu pod stavkom VI 1. (pravilno IV 1.) izreke u dijelu u kojem je 1. tužiteljica odbijena sa zahtjevom za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 199,08 eura od 17. svibnja 2018. do 18. ožujka 2026. žalbu 1. tužiteljice valjalo odbiti kao djelomično neosnovanu i u tom dijelu prvostupanjsku odluku potvrditi temeljem čl. 368. st. 1. ZPP dok je žalbu tuženika valjalo u cijelosti odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dosuđujućem dijelu pod stavkom I, II, III i IV izreke temeljem čl. 368. st. 1. ZPP

35. Kako je povodom žalbe tužitelja prvostupanjska presuda preinačena na način da su 2. i 3. tužitelji u cijelosti uspjeli u ovom sporu, a 1. tužiteljica nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu sporednog zahtjeva za isplatu zateznu kamatu, a vrijednost predmeta spora računa prema glavnom zahtjevu (arg iz čl. 35. ZPP), valjalo je u skladu s tim preinačiti i odluku o trošku u dijelu u kojem tužitelji nisu uspjeli sa zahtjevom za naknadu troškova postupka (čl. 166. st. 2. ZPP) dok je žalba tuženika protiv odluke o parničnom trošku pod stavkom V izreke odbijena kao neosnovana (čl. 380. t. 2. ZPP).

36. Odluka o parničnom trošku tužitelja temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP te je tako od inače pravilno utvrđenog troška zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku tijekom prvostupanjskog postupka u skladu s odredbom čl. 155. ZPP u visini od 55.545,60 eur, pod stavkom V izreke pobijane presude tužitelju dosuđeno na ime parničnog troška 70% navedenog iznosa uz trošak provedenog vještačenja i sudskih pristojbi, to je zbog izmijenjenog uspjeha tužiteljima valjalo dosuditi razliku od 30% u iznosu od 16.663,68 eur te naložiti tuženiku da tužiteljima naknadi daljnji parnični trošak u navedenom iznosu (čl. 380. toč. 3. ZPP).

37. Tužiteljima pripada pravo na naknadu troška žalbe imajući u vidu uspjeh žalbe uvećano za iznos PDV od 25% (Tbr. 42.) u iznosu od 1.562,00 kn jer su u cijelosti uspjeli u žalbenom postupku (čl. 154. st. 1. i čl. 155. toč. 1. ZPP) u iznosu od 1.875,00 eur, a sve prema Tbr. 10. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

U Zagrebu 1. rujna 2026.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Matić