Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4649/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja Jadranke Matić kao predsjednice vijeća, Ksenije Jakovčević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Lidije Bošnjaković kao članice vijeća , u pravnoj stvari tužitelja NT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Branku Jurlini, odvjetniku u Slatini, protiv tuženice HT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ivani Stojić, odvjetnici u Slatini, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Virovitici, Stalne službe u Slatini, poslovni broj P-562/2023-21 od 7. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 1. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalne službe u Slatini, poslovni broj P-562/2023-21 od 7. lipnja 2022.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženici da tužitelju isplati 7.700,00 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku kako je precizirano pod točkom I. izreke te presude, dok je točkom II. izreke naloženo tužitelju platiti tuženici trošak postupka od 1.100,00 eura u roku 15 dana.

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; dalje: ZPP), predlažući istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu 7.700,00 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na ime naknade za korištenje njegovog suvlasničkog dijela od ½ nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Virovitici, Zemljišnoknjižni odjel Slatina k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], kčbr. [katastarska čestica], u naravi ZGRADA KBR. 13 I 13A -ZGRADA MJEŠOVITE UPORABE, DVORIŠTE [adresa], ukupne površine 1223 m[2] , 7. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom Etažno vlasništvo (E-6), stan na II. katu, ulaz I, stan broj 7, ukupne neto površine 65,54 m[2] (dalje: Stan/Nekretnina), u visini polovice prosječne zakupnine za takve stanove u [adresa], tj. 175,00 eur mjesečno u razdoblju od prosinca 2019. do kolovoza 2023.

5. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je sljedeće:

- tužitelj i tuženica su suvlasnici predmetnog stana u [adresa], svatko u 1/2 dijela,

- 12. prosinca 2019. PU Virovitičko-podravska, PP Slatina, podnijela je optužni prijedlog protiv ovdje tužitelja zbog prekršaja iz čl. 10. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji počinjenog na štetu tadašnje supruge - ovdje tuženice, povodom kojeg je istog dana tužitelju određena mjera opreza zabrane približavanja tuženoj,

- rješenjem Općinskog suda u Virovitici, Prekršajni odjel Pp-2 J-672/2019 od 12. prosinca 2019. tužitelju je produljeno trajanje mjere opreza zabrane približavanja, uspostavljanja i održavanja veze sa suprugom UT, na udaljenost ne manju od 5 metara, počevši od 20. prosinca 2019. u 10,00 sati pa dok za to postoji potreba, a najdulje do pravomoćnosti odluke o prekršaju,

- presudom Općinskog suda u Virovitici, Prekršajni odjel broj Pp -2 J-672/2019 od 10. siječnja 2020. tužitelj je oslobođen optužbe da je 14. studenog 2019., oko 22,00 sata, u stanu u [adresa], na štetu supruge HT, počinio prekršaj iz čl. 10. st. 1. t. 1. i 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji,

- tužitelj više nema suposjed predmetnog stana,

- tužitelj nije od tuženice tražio novi, promijenjeni ključ od ulaznih vrata u stan, te smatra da to i ne treba zahtijevati,

- tužitelj ni osobno, ni putem odvjetnika, nije podnio tužbu protiv tuženice radi predaje predmetne nekretnine u suposjed niti se s takvim zahtjevom obratio drugom tijelu.

6. Prvostupanjski sud stoga utvrđuje da tužitelj nije manifestirao namjeru, volju i želju izvršavati suposjed suvlasničke nekretnine u utuženom razdoblju, budući da se glede predaje suposjeda njegovog suvlasničkog dijela stana nije obratio sudu niti drugom tijelu, a ni tužbom u ovoj parnici ne zahtijeva predaju suposjeda jer tužitelj u ovom postupku ne traži predaju nekretnine, već isključivo vrijednost polovice zakupnine za stan adekvatan stanu stranaka u [adresa]. Nadalje prvostupanjski sud ocjenjuje da tuženica kao suvlasnica ima pravo izvršavati glede cijele nekretnine sve ovlasti koje proizlaze iz njezinog suvlasničkog dijela, pa tako i izvršavati posjed stana budući da ista nije vrijeđala pravo tužitelja kao suvlasnika niti ga je osujetila i onemogućila u suposjedu predmetnog stana. Stoga prvostupanjski sud primjenom odredaba čl. 38. st. 1., čl. 42. st. 1., čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje: ZV) odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.

7. Ispitujući pobijanu presudu te postupak koji joj je prethodio, nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP -a na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

8. Protivno žalbenim navodima, sud prvoga stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove brižljive ocjene, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

9. Naime, tužitelj u žalbi u bitnom navodi da mu je tužena 14. studenog 2019. rekla da će ga uništiti, da će ga prijaviti policiji i da će dobiti otkaz, a što je i učinila prijavljujući ga za obiteljsko nasilje. Kada je 15. prosinca 2019. došao pred stan, ustanovio je da je promijenjena brava na vratima i tada mu je tužena rekla da on nema više što raditi u stanu te je nakon prepirke zvala policiju i prijavila ga za prijetnje smrću. Tužitelj je časnik Hrvatske vojske gdje se pridaje velika pozornost obiteljskom nasilju i kaznenim prijavama, zbog čega je protiv njega pokrenut i stegovni postupak u HV-u. S obzirom na sve lažne prijave i negativne posljedice istih po tužitelja, nije mu preostalo ništa nego odustati od daljnjeg korištenja predmetnog stana. Stoga tužitelj osporava zaključak prvostupanjskog suda da nije manifestirao namjeru, volju i želju izvršavati suposjed stana s obzirom na opisane radnje tužene.

10. Odredbom čl. 38. st. 1. ZV-a propisano je da, ako nije što drugo određeno, svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika. Prema odredbi čl. 42. st. 1. ZV-a, svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, ali oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede te stvari.

11. Sukladno odredbama čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. ZV-a, samo je nepošten posjednik dužan dati naknadu za upotrebu tuđe stvari i nadoknaditi koristi koje je od nje imao.

12. Budući da tužitelj nesporno nije od tužene usmeno niti pisano zahtijevao predaju suposjeda predmetnog stana u utuženom razdoblju, odnosno nije zahtijevao predaju novog ključa nakon promjene brave na ulaznim vratima od strane tužene , niti je radi predaje suposjeda pokrenuo odgovarajući postupak, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da tužitelj nije manifestirao namjeru, volju i želju izvršavati suposjed stana.

13. Posljedično, pravilan je i zaključak prvostupanjskog suda da tuženica kao suvlasnica ima pravo izvršavati glede cijele nekretnine sve ovlasti koje proizlaze iz njezinog suvlasničkog dijela, pa tako i izvršavati posjed stana budući da ista nije vrijeđala pravo tužitelja kao suvlasnika niti ga je osujetila i onemogućila u suposjedu predmetnog stana.

14. Navedeno proizlazi i iz samih navoda žalbe, budući da tužitelj sam tvrdi da je odustao od korištenja predmetnog stana. Usto valja naglasiti da radnje tužene u pogledu promjene brave na vratima stana te osobito podnošenja eventualno neistinitih prijava, iako za tužitelja nedvojbeno nelagodne, ne mogu predstavljati manifestaciju tužiteljeve volje, već isključivo volje tužene, niti mogu opravdavati tužiteljevu pasivnost u pogledu iskazivanja namjere za izvršavanjem suposjeda stana, pa su žalbeni navodi u tom smjeru bespredmetni.

15. Slijedom navedenog, sud prvog stupnja pravilnom je primjenom materijalnog prava ocijenio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

16. Budući da tužitelj odluku o troškovima postupka određeno ne pobija, dok drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima (članak 365. stavak 2. ZPP-a), slijedi da je pobijana odluka u cijelosti pravilna i zakonita.

17. Stoga je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Zagrebu 1. rujna 2026.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Matić