Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-609/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja Jadranke Matić kao predsjednice vijeća, Ksenije Jakovčević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Lidije Bošnjaković kao članice vijeća , u pravnoj stvari tužitelja IK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ani Blečić Jelenović, odvjetnici u Rijeci, protiv I. -tuženika TK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Denisu Kobaiću, odvjetniku u Opatiji, i II. -tuženika TRIGLAV OSIGURANJE d. d., Zagreb, Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Lui, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-2644/2019 od 4. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 1. rujna 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-2644/2019 od 4. listopada 2023.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim se nalaže tuženicima da solidarno tužitelju isplate 5.183,77 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška. Točkom II. izreke prvostupanjske presude naloženo je tužitelju naknaditi II.-tuženiku prouzročeni parnični trošak od 1.368,67 eura sa zakonskim zateznim kamatama.
2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; dalje: ZPP), predlažući istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje trošak žalbe.
3. Drugotuženik u odgovoru na žalbu navodi da je ista u cijelosti neosnovana te ju kao takvu predlaže odbiti.
4. Žalba je neosnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu 5.183,77 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na ime naknade imovinske štete nastale u prometnoj nesreći od 2. rujna 2018. u mjestu [adresa], u kojoj su kao vozači osobnih automobila sudjelovali tužitelj i I.-tuženik, osiguranik II.-tuženika.
6. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je:
- da među strankama nije sporno da je vozilo tužitelja oštećeno, ali da je sporan način na koji se to dogodilo, kao i visina nastale štete,
- da je prometno-procjeniteljskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Davidu Ležaji analizom fotografija s mjesta nezgode, fotografija rekonstrukcije pri prijavi i procjeni štete, kao i provedenom rekonstrukcijom gdje je tužitelj na očevidu u naravi pokazao približno mjesto sudara nedvojbeno utvrđeno da opisana dinamika nastanka prometne nezgode u izjavi tuženika TK danoj za potrebe osiguranja, kao i izjavi tužitelja, tehnički nije održiva,
- da bi, iako je udarni kontakt ostvaren u odnosu na osobni automobil tuženika TK prednjim lijevim dijelom vozila, a u odnosu na osobni automobil tužitelja prednjim središnjim dijelom vozila, tuženik morao svoje kretanje prije sudara započeti s pokosa usjeka (dakle, ne s ceste) da bi do prometne nezgode moglo doći na mjestu prezentiranom od strane tužitelja i opisanom u izjavama sudionika prometne nezgode, što također tehnički nije izvedivo zbog nagiba pokosa koji ne omogućuje kretanje vozilima,
- da je opseg štete u skladu sa zahtjevom tužitelja, međutim, da je iz položaja vozila nakon sudara jasno da do nezgode nije moglo doći na ravnom dijelu dionice, na desnoj strani kolnika (gledano iz smjera tužitelja), poput mjesta koje je tužitelj prezentirao sudu i vještaku kao mjesto sudara prilikom očevida .
7. Prvostupanjski sud stoga ocjenjuje da tužitelj nije dokazao da bi I.-tuženik zbog svoje radnje ili propusta bio odgovoran za nastalu imovinsku štetu u smislu odredbe članka 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje: ZOO), a posljedično ni da bi mu I.-tuženik TK i II.-tuženik TRIGLAV OSIGURANJE d.d., kao osiguravatelj vozila I.-tuženika, bili dužni naknaditi štetu. Kako je teret dokaza da se nezgoda dogodila na način kako to opisuje tužitelj bio na tužitelju, a tužitelj ove okolnosti nije dokazao, to je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan u odnosu na oba tuženika.
8. Ispitujući pobijanu presudu te postupak koji joj je prethodio, nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP -a na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, a niti ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer se, suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda može ispitati, izreka iste je jasna i razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude te su navedeni detaljni razlozi o svim odlučnim činjenicama koji nisu nejasni niti proturječni izvedenim dokazima.
9. Također, tužitelj neosnovano ukazuje na bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 335. st. 6. ZPP-a navodeći da sud na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava nije zakazao ročište za objavu presude, budući da takva povreda, protivno paušalnim žalbenim navodima, nije od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane presude.
10. Sud prvoga stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove brižljive ocjene, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, pa ni ovaj žalbeni razlog nije osnovan.
11. Tužitelj u žalbi neosnovano ukazuje na povredu načela traženja materijalne istine navodeći da sud prvog stupnja zanemaruje da je vještačenjem utvrđeno, osim toga da do prometne nesreće nije došlo na način i mjestu koje navodi tužitelj, i to da su oštećenja na vozilu tužitelja i vozilu I. -tuženika usporediva po visini i intenzitetu te da je ostvaren sudarni kontakt vozila, a da tehničkim putem nije moguće utvrditi na koji su se način vozila kretala netom prije sudara, dok su cijene dijelova i radova iskazane na računu popravka u skladu s normama i cijenama u RH.
12. Naime, prvostupanjski sud u pobijanoj presudi pravilno obrazlaže da zadaća prometno-procjeniteljskog vještaka u ovom predmetu nije bila utvrditi na kojem mjestu i na koji način se nezgoda dogodila, budući da se nesreća s istim posljedicama mogla dogoditi na bezbroj različitih mjesta, već ocijeniti je li moguće da se nezgoda dogodila na način i na mjestu koje opisuje tužitelj. Pravilno prvostupanjski sud zaključuje da navedeno jasno proizlazi i iz prirode građanskog sudskog postupka u kojem sud odlučuje u granicama zahtjeva i činjenica koje su stranke u postupku iznijele , slijedom čega je vještak ispunio svoju zadaću u cijelosti kada je usporedbom pokazanog mjesta nezgode, pravca kretanja vozila, oštećenja i drugih parametara utvrdio da se nezgoda u kojoj su sudjelovala vozila tužitelja i I.-tuženika TK nije mogla dogoditi na mjestu koje je pokazao i na način na koji je opisao tužitelj, jer da bi to značilo da se I.-tuženik vozilom nije kretao po cesti, već da je vozio po šumskom pokosu, što tehnički nije moguće.
13. Također, tužitelj neosnovano ističe da je kolnički zastor djelomično promijenjen u razdoblju između prometne nesreće i očevida te da „insinuacijama da bi tužitelj fingirao nezgodu usred šume u [adresa] nema niti smisla niti razloga“. Naime, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da pokos tj. šuma s desne strane kolnika (gledano u smjeru kretanja tužitelja) nesumnjivo nije nanošen na teren tj. prijašnji dio kolnika prilikom sanacije kolnika, odnosno da se moglo dogoditi samo da je pokos naknadno odsječen, odnosno umanjen, a da ni tada na njemu ne bi u četiri godine mogla narasti šuma, što samo potvrđuje pravilnost nalaza i mišljenja vještaka iz kojeg slijedi da se nesreća nije mogla dogoditi na način i mjestu koje navodi tužitelj.
14. Nadalje, promašen je žalbeni navod tužitelja da je sud zanemario dokumentaciju koja sadrži izjave I.-tuženika o nastanku prometne nesreće te da nije cijenio pasivnost I.-tuženika tijekom prvostupanjskog postupka. Sud prvog stupnja utvrdio je kako je I. - tuženik u predparničnom postupku na jednak način kao i tužitelj opisao mjesto i način nastanka prometne nesreće, ali takvu izjavu I. -tuženika sud pravilno nije ocijenio vjerodostojnom jer je ista proturječna nalazu i mišljenju stručnog i neovisnog vještaka . Takvo postupanje suda u skladu je i s odredbom čl. 3. st. 3. ZPP-a, budući da iz rezultata dokaznog postupka u njihovoj ukupnosti proizlazi da objektivno nije moguće da se nesreća dogodila na mjestu i na način kako to tvrdi tužitelj, odnosno kako proizlazi iz pisane izjave I.-tuženika.
15. Nastavno na navedeno, a s obzirom da je nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti prihvaćen kao stručan i u skladu s pravilima struke, nije bilo potrebe za provođenjem nadvještačenja kako je to predlagao tužitelj.
16. Ujedno valja navesti da je sud prvog stupnja u točki 31. obrazloženja pobijane presude pravilno ocijenio i obrazložio kako je točno da je II.-tuženik u postupku izvida štete tek naknadno otklonio svoju odštetnu odgovornost, ali da ta okolnost nije relevantna kraj činjenice da tužitelj u ovom parničnom postupku nije dokazao da se nezgoda dogodila na način kako on to opisuje, a posljedično ni da bi I.-tuženik, a niti II.-tuženik kao osiguravatelj, bio odgovoran za nastalu imovinsku štetu u smislu čl. 1046. ZOO-a.
17. Slijedom navedenog, sud prvog stupnja pravilnom je primjenom materijalnog prava ocijenio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan, kako u odnosu na I. - tuženika, tako i u odnosu na II. -tuženika.
18. Budući da tužitelj odluku o troškovima postupka određeno ne pobija, dok drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima (čl. 365. st. 2. ZPP-a), slijedi da je pobijana odluka u cijelosti pravilna i zakonita.
19. Slijedom svega iznesenog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP -a odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude.
U Zagrebu 1. rujna 2026.
Predsjednica vijeća:
Jadranka Matić