Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-4310/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja Jadranke Matić kao predsjednice vijeća, Ksenije Jakovčević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Lidije Bošnjaković kao članice vijeća , u pravnoj stvari tužitelja ELHV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Branimiru Zorici, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika EL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Josipi Bakočević, odvjetnici u Zadru, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1785/2022-33 od 16. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 1. rujna 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1785/2022-33 od 16. srpnja 2024. u točki I. izreke i točki II. izreke u dijelu kojim je tužitelju naloženo naknaditi tuženiku troškove postupka od 1.555,53 eura.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška odgovora na žalbu kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju 6.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a važećem na dan isplate, kao i zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka, dok se točkom II. izreke nalaže tužitelju platiti tuženiku troškove postupka od 1.555,53 eura, a u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troška se odbija.
2. Protiv navedene presude u točki I. izreke i točki II. izreke u dijelu kojim je tužitelju naloženo naknaditi tuženiku troškove postupka od 1.555,53 eura žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; dalje: ZPP), predlažući istu preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje trošak žalbe.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da je ista neosnovana te ju predlaže odbiti.
4. Žalba je neosnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu 6.000,00 eura na ime povrata zajma.
6. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude navodi da iz isprave naslova „Kredit za tvrtku Bosanska rudarska tehnika u Zenici“ od 24. studenog 2014., prevedene na hrvatski jezik po stalnom sudskom tumaču za njemački jezik Sanji Kanjer dana 17. listopada 2022. broj 171022/1 (list 27-31 spisa) slijedi da [obrt] pozajmljuje društvu Bosanska rudarska tehnika u [adresa] iznos od 6.000,00 eura, dok je tužitelj na predmetnoj ispravi naznačen kao „donositelj/uručitelj“. Činjenica da isprava nosi naslov „kredit“ ne utječe na njezinu valjanost jer je iz sadržaja same isprave razvidno da se radi o zajmu budući isprava sadrži bitne sastojke tog ugovora u smislu odredbe čl. 499. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11; dalje ZOO), dok prema članku 1021. ZOO-a davatelj kredita može biti samo banka. S obzirom na navedeno, sud je utvrdio osnovanim tuženikov prigovor nedostatka aktivne i promašene pasivne legitimacije budući da tužitelj nije zajmodavac, niti je tuženik zajmoprimac sukladno predmetnoj ispravi. Naime, tuženik je istu potpisao kao zakonski zastupnik pravne osobe BOSANSKA RUDARSKA TEHNIKA d.o.o. kojoj je zajam dan, na što je bio ovlašten obzirom da iz rješenja o registraciji [adresa], broj 043-0-Reg- 14-000824 od 10. srpnja 2014. slijedi da je u vrijeme potpisa predmetne potvrde o zajmu tuženik u sudskom registru bio evidentiran kao osnivač spomenutog društva i osoba ovlaštena na zastupanje. Stoga se povrat pozajmljenog iznose ne može osnovano tražiti od tuženika kao fizičke osobe već eventualno od društva kojem je zajam i dan. Prethodno navedeno potvrđuje i sam tužitelj u svom iskazu kada navodi da je tvrtki Bosanska rudarska tehnika falilo kapitala za ulaganje. Podredno, prvostupanjski sud ocjenjuje osnovanim i istaknuti prigovor zastare potraživanja, navodeći da iz potvrde o zajmu slijedi da je u njoj navedena tražbina dospjela 31. svibnja 2015., dok je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 23. rujna 2022., dak le izvan roka od pet godina iz članka 225. ZOO-a.
7. Ispitujući pobijanu presudu te postupak koji joj je prethodio, nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.
8. Nije počinjena ni bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer se, suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda može ispitati, izreka iste je jasna i razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude te su navedeni detaljni razlozi o svim odlučnim činjenicama koji nisu nejasni niti proturječni izvedenim dokazima.
9. Ujedno nije počinjena ni povreda čl. 338. st. 4. ZPP-a jer presuda, suprotno žalbenim navodima, sadržava jasne oznake odredaba materijalnog prava koje je sud prvog stupnja primijenio.
10. Također, sud prvoga stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove brižljive ocjene, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, pa ni ovaj žalbeni razlog nije osnovan.
11. Naime, predmetna potvrda o zajmu prevedena na hrvatski jezik po stalnom sudskom tumaču za njemački jezik Sanji Kanjer sljedećeg je sadržaja:
„Kredit za tvrtku Bosanska Rudarska Tehnika u [adresa];
Vlasnik: EL, [adresa];
Privatna adresa: [adresa];
u iznosu od 6.000,00 Eura;
Vratiti do 31.05.20215. god.;
Kamata na kredit: 2,5% godišnje;
Davatelj kredita: ABC, [adresa];
Donositelj/uručitelj: ŠL, [adresa];
E, **.**.2014. god;
6.000,00 Eura primljeno u gotovini;
Potpis: ŠL Š.“
12. Iz iskaza tužitelja u bitnome slijedi da su u [adresa] zajedno osnovali firmu Bosanska rudarska tehnika, da je falio kapital za ulaganje pa da je on stavio na raspolaganje kao zajam utuženi iznos, koji iznos da je tuženik trebao vratiti do 31. svibnja 2015. ali mu je zbog lošeg poslovanja firme rok povrata produžio do 2016. odnosno 2017.
13. Tuženik u bitnom iskazuje da njemu nikada nije pozajmljeno 6.000,00 eura. Na predmetnoj ispravi stoji da se kredit daje firmi Bosanska rudarska tehnika, a zna se tko daje kredit, dok njegovog imena nema, s time da se na dnu navodi njegov potpis a da je on ostavio bjanko potpis HL radi lakšeg poslovanja. Tužitelj je trebao tužiti firmu, a ne njega. Brat na njega vrši pritisak zbog imovinskopravnih odnosa.
14. Sud je saslušao u svojstvu svjedoka OL, brata tuženika, iz čijeg iskaza slijedi da su tužitelj i njegova supruga SL pozajmili tuženiku iznos od 6.000,00 eura za potrebe firme jer je tuženik otvorio firmu i s tužiteljem trebao učio u posao. Svjedok je iskazao da se ne može sjetiti imena firme i da misli da je period pozajmljivanja bio 2014. ili 2015. godina, a rok za povrat zajma da je bio godina dana. Nakon toga da su nastali problemi u firmi te da se tuženik žalio da ga je tužitelj prevario. Misli da je tužitelj na zamolbu tuženika produljio rok za povrat pozajmljenog novca pred Novu godinu 2016 i 2017. godine. Tuženik je 5.000,00 eura uplatio na račun firme a 1.000,00 eura zadržao za sebe, što da mu je poznato od sadašnjeg direktora te firme DL.
15. Sud prvog stupnja predmetne je dokaze ocijenio u skladu s odredbom čl. 8. ZPP -a i za to dao odgovarajuće razloge, dok se žalbeni navodi tužitelja u bitnom svode na njegovu interpretaciju i ocjenu dokaza te istima nije dovedena u sumnju pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda.
16.1. Naime, pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da je iskaz tužitelja u suprotnosti s potvrdom o kreditu (zajmu) koju je sam tužitelj priložio tužbi i iz koje slijedi da je davatelj „kredita“ SL, koju tužitelj u svom iskazu ne spominje niti objašnjava na čemu temelji ovlaštenje za pokretanje ovog postupka s obzirom da prema ispravi nije zajmodavac.
16.2. U odnosu na žalbeni navod tužitelja da je sud , ako je postojala dvojba oko toga zašto je ABC naznačena kao davatelj kredita, na raspravi na kojoj su se saslušavale stranke „mogao to i pitati tužitelja“, odnosno da je sud bio dužan utvrditi stvarnu volju ugovornih strana, valja odgovoriti da je sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.
16.3. Također, iz iskaza tužitelja u dijelu u kojem navodi da je društvu Bosanska rudarska tehnika falio kapital za ulaganje pa da je on stavio na raspolaganje kao zajam utuženi iznos slijedi osnovanost prigovora promašene pasivne legitimacije, jer iz istog, kao i iz potvrde o zajmu, proizlazi da je zajam dan društvu Bosanska rudarska tehnika, kako to pravilno obrazlaže i prvostupanjski sud. Pritom, suprotno žalbenim navodima, nije od utjecaja okolnost što iz prijevoda navedene potvrde proizlazi da je kredit (zajam) dan „za tvrtku“, umjesto „tvrtki“ (društvu) jer predmetna terminologija nije odlučna za identifikaciju primatelja zajma, s obzirom na to da iz citiranog sadržaja potvrde nedvojbeno proizlazi da je primatelj zajma upravo navedeno društvo, zastupano po tuženiku.
17. Nadalje, sud prvog stupnja pravilno je cijenio činjenicu da saslušani svjedok FL nema neposrednih saznanja o iskazanom već ista crpi iz onoga što mu je poznato iz priče stranaka i trenutnog direktora društva DL, slijedom čega je iskaz saslušanog svjedoka cijenio kao neuvjerljiv, neživotan i nelogičan jer se svjedok nije mogao sjetiti jednostavnog podatka kao što je naziv društva kojeg spominje dok se istovremeno sjeća iznosa zajma, roka povrata i datuma produženja istog. S obzirom na navedeno, prvostupanjski sud pravilno ne prihvaća iskaz predmetnog svjedoka , koji je u suprotnosti sa sadržajem potvrde o zajmu u pogledu kako osobe davatelja, tako i primatelja zajma.
18. Ujedno valja tužitelju odgovoriti da okolnost što predmetna isprava ne sadrži pečat društva, već samo potpis tuženika, nije od utjecaja na ocjenu osnovanosti prigovora promašene pasivne legitimacije, budući da pečat društva nije nužna pretpostavka valjanosti iste, neovisno o tome što je stavljanje pečata društva u pravnom prometu uobičajeno.
19. Također, s obzirom na sve navedeno, okolnost da je tuženik tijekom postupka neosnovano osporio da bi bio direktor odnosno osoba ovlaštena za zastupanje društva Bosanska rudarska tehnika i da potpis na predmetnoj ispravi nije njegov, nije od utjecaja na osnovanost tužbenog zahtjeva pa su žalbeni navodi u tom smjeru bespredmetni. Uzgredno valja navesti da je žalbeni navod tužitelja kako sud „vjeruje“ tuženiku da nije imao nikakve veze s predmetnim društvom u cijelosti promašen, budući da iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je sud utvrdio da je tuženik potpisao predmetnu ispravu kao zakonski zastupnik pravne osobe BOSANSKA RUDARSKA TEHNIKA d.o.o. kojoj je zajam dan, na što je bio ovlašten obzirom da iz rješenja o registraciji [adresa], broj 043-0-Reg- 14-000824 od 10. srpnja 2014. slijedi da je u vrijeme potpisa predmetne potvrde o zajmu tuženik u sudskom registru bio evidentiran kao osnivač spomenutog društva i osoba ovlaštena na zastupanje, zbog čega da se povrat pozajmljenog iznose ne može osnovano tražiti od tuženika kao fizičke osobe već eventualno od navedenog društva.
20. Kako je prigovor promašene pasivne legitimacije osnovan, nisu odlučni žalbeni navodi o produljenju roka povrata zajma odnosno osnovanosti prigovora zastare.
21. Slijedom svega iznesenog, sud prvog stupnja pravilnom je primjenom materijalnog prava ocijenio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.
22. Budući da tužitelj odluku o troškovima postupka određeno ne pobija, dok drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima (članak 365. stavak 2. ZPP-a), slijedi da je pobijana odluka u cijelosti pravilna i zakonita.
23. Stoga je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.
24. Trošak tuženikovog odgovora na žalbu protiv presude nije bio potreban u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a pa je primjenom odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno kao pod točkom II. izreke.
U Zagrebu 1. rujna 2026.
Predsjednica vijeća:
Jadranka Matić
