Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1548/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja Jadranke Matić kao predsjednice vijeća, Ksenije Jakovčević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Lidije Bošnjaković kao članice vijeća , u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 02958272670, zastupanog po ZV, zaposlenici tužitelja, protiv tuženika SV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Fumiću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 6200/2022-16 od 23. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 1. rujna 2026.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 6200/2022-16 od 23. studenog 2023. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju 2.102,43 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku kako je naznačeno točkom I. izreke.

2. Protiv navedene presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; dalje: ZPP) predlažući istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja na isplatu iznosa od 2.102,43 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama plaćenog zdravstvenim ustanovama na ime troškova liječenja tužiteljevog osiguranika BV povodom tjelesnih ozljeda nanijetih istom od strane tuženika.

5. U obrazloženju pobijane odluke prvostupanjski sud navodi da je iz pravomoćne presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj K-2402/21 od 22. veljače 2022. utvrđeno da je tuženik SV proglašen krivim za kazneno djelo protiv javnog reda- prisilom prema osobi koja obavlja poslove od javnog interesa ili u javnoj službi, opisano i kažnjivo po čl. 315.b. st.1. KZ/11, tako što je prvotno udario šakom BV, osiguranika tužitelja, u glavu u predjelu iznad oka, na što je imenovani zateturao, a potom ga odgurnuo, zbog čega je BV udario svojim tijelom u stakleni dio tramvajskog stajališta te potom pao na pod, nakon čega je tuženik sjeo na istog te ga nastavio udarati šakama po njegovoj glavi i tijelu. Sud nadalje navodi da je vezan izrekom pravomoćne kaznene presude u odnosu na činjenični opis, pravni opis i pravnu kvalifikaciju kaznenog djela za koje je optuženik, ovdje tuženik , proglašen krivim, iz kojeg razloga nije cijenio iskaz BV. Budući da je tuženik nanio tjelesnu ozljedu BV, isti je u obvezi nadoknaditi troškove za zdravstvene i druge usluge koji su nastali zbog navedene ozljede. Iz dokumenta Obilježeni troškovi po ozljedi na radu (list 81-82 spisa) utvrđeno je da su nastali troškovi za liječenje osiguranika tužitelja u utuženom iznosu, od dana štetnog događaja 20. rujna 2021., a radi površinske ozljede vlasišta osiguranika tužitelja. U odnosu na navod tuženika da je neopravdano bolovanje osiguranika tužitelja od 65 dana, sud prvog stupnja navodi da nema potrebnih stručnih znanja da bi utvrdio (ne)opravdanost bolovanja, a kako tuženik u skladu s čl. 221. i čl. 221.a na takvu okolnost nije predložio podobne dokaze, to je takav prigovor tuženika neosnovan .

6. Slijedom navedenog, sud prvog stupnja primjenom odredaba čl. 1095. st. 1. i čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje: ZOO) te odredaba čl. 136. st. 1., čl. 143. i čl. 148. st. 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj: 80/13, 137/13, 98/19) ocijenio je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovanim.

7. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP -a na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

8. Nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer se, suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda može ispitati, izreka iste je jasna i razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude te su navedeni detaljni razlozi o svim odlučnim činjenicama koji nisu nejasni niti proturječni izvedenim dokazima.

9.1. Naime, neosnovano tuženik u žalbi upire na nalaz i mišljenje sudsko-medicinskog vještaka sačinjenog u kaznenom predmetu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj K-2402/21, navodeći da sud prvog stupnja zanemaruje kako iz istog proizlazi da dinamika događaja koji opisuje oštećenik BV, tužiteljev osiguranik, značajno odstupa od stanja utvrđenog u medicinskoj dokumentaciji , odnosno da isti inkriminirane zgode nije pretrpio ozljedu u sudsko-medicinskom smislu.

9.2. Ovo stoga što je tuženik presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj K-2402/21 od 22. veljače 2022. proglašen krivim za kazneno djelo protiv javnog reda - prisilom prema osobi koja obavlja poslove od javnog interesa ili u javnoj službi, opisano i kažnjivo po čl. 315.b. st. 1. KZ/11, počinjenog na način da je prvotno udario BV šakom u glavu u predjelu iznad oka, na što je imenovani zateturao, a potom ga odgurnuo, zbog čega je BV udario svojim tijelom u stakleni dio tramvajskog stajališta te potom pao na pod, nakon čega je tuženik sjeo na istog te ga nastavio udarati šakama po njegovoj glavi i tijelu. Navedena dinamika inkriminiranog događaja sadržana je u činjeničnom opisu kaznenog djela za koje je tuženik pravomoćno osuđen pa su žalbeni razlozi kojima se osporava utvrđeni način počinjenja kaznenog djela bespredmetni.

9.3. Nastavno na navedeno, u odnosu na žalbene navode kojima tuženik ukazuje da nije osuđen za kvalificirani oblik kaznenog djela prisile prema osobi koja obavlja poslove od javnog interesa ili u javnoj službi opisanog i kažnjivog po čl. 315.b st. 2. u svezi st. 1. KZ/11, valja navesti da iz obrazloženja prvostupanjske presude ne proizlazi suprotno, budući da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da je tuženik osuđen za kazneno djelo iz čl. 315.b st. 1. KZ/11.

9.4. Tuženik, dakle, pravilno ističe da iz sadržaja kaznene presude ne proizlazi da bi BV nanio tjelesnu ozljedu, međutim ta okolnost, suprotno žalbenim navodima, ne ukazuje na povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer je sud prvog stupnja postojanje ozljede osiguranika tuženika utvrdio iz materijalne dokumentacije, odnosno dokumenta Obilježeni troškovi po ozljedi na radu (list 81-82 spisa) iz kojeg proizlazi da su troškovi za liječenje osiguranika tužitelja nastali radi površinske ozljede vlasišta osiguranika tužitelja.

9.5. Uzimajući u obzir navedeno, valja tuženiku odgovoriti da nije odlučno što je sudsko-medicinskim vještačenjem u kaznenom postupku utvrđeno da BV inkriminirane zgode nije pretrpio ozljedu u sudsko-medicinskom smislu budući da pojam „tjelesne ozljede“ u kaznenopravnom smislu (čl. 315.b st. 2. KZ/11) nije jednoznačan pojmu „tjelesne ozljede ili narušenja zdravlja“ iz odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a, a ujedno navedeni nalaz i mišljenje nije prihvaćen kao dokaz i pročitan u predmetnom dokaznom postupku, uzimajući u obzir da se tužitelj tome protivio.

10. Međutim, osnovano tuženik u žalbi ukazuje na bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 221.a ZPP-a.

11. Naime, u predmetnom je postupku tužitelj u tužbi predložio izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem ako tuženik ospori postojanje uzročno-posljedične veze. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio uzročno-posljedičnu vezu između svojeg postupanja i ozljeda osiguranika tužitelja, kao i osnovanost dugotrajnog bolovanja od 65 dana, uključujući posjete psihijatru i fizijatru, zbog dijagnoze površinske ozljede vlasišta, osobito uzimajući u obzir komorbiditete utvrđene u medicinskoj dokumentaciji BV. Tužitelj je potom podneskom od 25. siječnja 2023., a zatim i na pripremnom ročištu 23. ožujka 2023. predložio izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem radi utvrđenja uzročno-posljedične veze, dok je tuženik predložio pribaviti medicinsku dokumentaciju za BV i pročitati nalaz i mišljenje iz kaznenog spisa, čemu se tužitelj protivio. Tužiteljev dokazni prijedlog sud je raspravnim rješenjem od istoga dana prihvatio i odlučio da će se odrediti vještačenje po vještaku sudske medicine Davoru Mayeru. Tužitelj je s navedenim dokaznim prijedlogom ustrajao i na ročištu za glavnu raspravu 14. studenog 2023., međutim sud prvog stupnja rješenjem od toga dana odlučio je da se daljnji dokazi neće provoditi i zaključio glavnu raspravu.

12. Osnovano tuženik u žalbi navodi da sud u pobijanoj odluci nije obrazložio zašto odbija dokazni prijedlog za provođenjem medicinskog vještačenja, već samo navodi da sud nema potrebnih stručnih znanja da bi utvrdio (ne)opravdanost bolovanja, a da tuženik na takvu okolnost nije predložio podobne dokaze.

13. Tuženik je tijekom postupka tvrdio da njegovim postupanjem (kako je opisano u činjeničnom opisu kaznenog djela u presudi Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj K-2402/21 od 22. veljače 2022., za koji je parnični sud vezan) osiguraniku tužitelja nisu nastale tjelesne ozljede koje bi opravdavale dugotrajno bolovanje i predmetne troškove liječenja. Okolnost da je tužitelj bio taj koji je predložio provođenje (novog) medicinskog vještačenja (koji je dokaz tužitelj predložio izvesti već u tužbi, a potom i u podnesku i na pripremnom ročištu, čemu se tuženik nije protivio, i koji je raspravnim rješenjem suda bio prihvaćen), s obzirom na opisani tijek postupka, ne opravdava paušalni zaključak suda da tuženik nije predložio odgovarajuće dokaze za iznesene prigovore.

14. Pravilo o teretu dokazivanja sadržano u odredbi čl. 221.a ZPP-a primjenjuje se tek ako sud na temelju izvedenih dokaza, odnosno nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (članak 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu.

15. U predmetnom je postupku, s obzirom na osporavanje uzročno-posljedične veze, na tu okolnost bilo nužno provesti medicinsko vještačenje, izvođenje kojeg dokaza je pravodobno predloženo, a koji dokaz sud nije izveo niti je za to dao razloge. Posljedično je i činjenično stanje nepravilno odnosno nepotpuno utvrđeno.

16. Stoga slijedi da je sud pogrešno primijenio odredbu čl. 221.a ZPP-a, a što je utjecalo na donošenje zakonite i pravilne presude u smislu odredbe čl. 354. st. 1. ZPP- a pa je na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

17. U ponovnom postupku prvostupanjski će sud izvesti dokaz medicinskim vještačenjem na okolnost postojanja uzročno-posljedične veze između protupravnog postupanja tuženika i nastalih troškova liječenja za koje tužitelj potražuje naknadu , odnosno utvrditi sve odlučne činjenice sukladno uputi iz ovog rješenja, nakon čega će moći donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku.

U Zagrebu 1. rujna 2026.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Matić