REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4471/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Zubović, predsjednika vijeća, Maje Bilandžić, suca izvjestitelja i Branke Šabarić Zovko, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja [obrt], vl. DŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], i VŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Vinka Brundula Tadić, odvjetnica u Donjoj Stubici, protiv tuženika TISA-GRADNJA d.o.o., OIB: 03095558672, Sportski prolaz 3, Zlatar Bistrica, kojeg zastupa punomoćnik Mićo Ljubenko, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ljubenko & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1439/2022 od 9. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 1. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1439/2022 od 9. listopada 2025. u pobijanim točkama II. i VI. izreke.

II. Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1439/2022 od 9. listopada 2025. u pobijanim točkama I., III., IV. i VII. izreke.

III. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troška sastava odgovora na tužiteljevu žalbu u iznosu od 1.913,00 €.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1439/2022 od 9. listopada 2025. naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 52.151,32 € sa zateznim kamatama od 9. listopada 2025. do isplate (točka I. izreke). Djelomično je odbijen kao neosnovan tužiteljev zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 5.513,22 € sa zateznim kamatama koje teku od 29. srpnja 2022. do isplate, za isplatu zateznih kamata koje na iznos od 52.151,32 € teku od 29. srpnja 2022. do 8. listopada 2025. i za zatezne kamate preko stope dosuđene u točki I. izreke (točka II. izreke). Utvrđeno je nepostojanje tuženikove tražbine prema tužitelju (točka III. izreke). Naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 11.452,38 € sa zateznim kamatama koje teku od 9. listopada 2025. do isplate (točka IV. izreke). Odbijen je kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 3.937,62 € sa zateznim kamatama koje teku od 9. listopada 2025. do isplate (točka V. izreke). Naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 105,00 € (točka VI. izreke). Odbijen je kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.645,00 € (točka VII. izreke).

2. Tužitelj pobija točke II. i VI. izreke zbog svih žalbenih razloga s prijedlogom ovom sudu presudu u pobijanom dijelu preinačiti podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Navodi da je gospodarski vještak pri izračunu izmakle koristi za razdoblje od 24. ožujka do 29. srpnja 2022. već za svaki turnus odbio 500,00 € na ime troškova cijepljenja, vitamina i dezinfekcije te tako utvrdio izmaklu korist od 57.664,54 €. Poziva se na vještakovo očitovanje na ročištu 4. rujna 2025., prema kojem bi tužitelj ostvario prihod određen njegovim poslovnim odnosom s društvom PRAVI RITAM d.o.o., da iznos uštede troškova može varirati te da je vještak dodatne troškove uzeo u obzir radi opreza, iako je smatrao da ih ne bi trebalo oduzeti. Ističe i da je vještak potrošnju energenata od 5% utvrdio vlastitim istraživanjem i usporedbom sa sličnim objektima, dok u prvom nalazu troškove struje i vode nije uzeo u obzir jer nisu nastali, smatrajući da je tužitelj oštećen za prihod koji bi mu društvo PRAVI RITAM d.o.o. platilo da je bilo proizvodnje. Stoga smatra da je prvostupanjski sud neosnovano dodatno umanjio izmaklu korist za 5.513,22 €. Pozivajući se na članak 1089. Zakona o obveznim odnosima tvrdi da mu pripada cjelokupan iznos dobiti koji je prema redovitom tijeku stvari mogao očekivati. Navodi i da je tužbeni zahtjev postavljen za razdoblje od 24. ožujka do 29. srpnja 2022., za koje je provedeno vještačenje i o kojem je sud bio dužan odlučiti. Traži trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.562,50 €.

3. Tuženik pobija točke I., III., IV. i VII. izreke zbog svih žalbenih razloga s prijedlogom ovom sudu presudu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Navodi da zadatak određen građevinskom vještaku rješenjem od 6. prosinca 2023. nije obuhvaćao utvrđivanje točnih uzroka zakašnjenja ni odgovornosti za nastanak pojedinih uzroka, kao ni pitanje je li zbog razloga za koje tuženik nije odgovoran trebalo produljiti rok izvođenja radova. Smatra da je prvostupanjski sud mogao istom vještaku istodobno postaviti i pitanja koja je predložio tuženik te da nije bilo osnove odbiti taj dokazni prijedlog obrazloženjem da bi se time postupak odugovlačio. Tuženik nadalje osporava zaključak da nadzorni inženjer nije odgovoran za neotkrivanje pogrešne debljine čeličnih profila. Tvrdi da je nadzorni inženjer debljinu mogao provjeriti mjerenjem ili na drugi način te da njegov propust ne može biti stavljen na teret tuženiku. Ističe da prvostupanjski sud nije utvrdio zbog čega se čekalo od otkrivanja nedostatka do isporuke ispravne čelične konstrukcije niti tko je odgovoran za to razdoblje. Osporava i primjenu čl. 363. i čl. 364. Zakona o obveznim odnosima jer je, prema njegovim navodima, bio spreman nastaviti radove, ali je u tome bio spriječen razlozima za koje nije odgovoran. Posebno navodi da se od 2. do 18. ožujka 2022. čekala doprema odgovarajućih čeličnih elemenata, da nadzorni inženjer nije odobrio zamjenu i ugradnju novih elemenata, već je naveo da će dokumentaciju dostaviti 21. ožujka 2022., nakon čega je tužitelj 23. ožujka 2022. raskinuo ugovor prije nego što je tuženik dobio traženo odobrenje. Tuženik osporava i visinu dosuđene izmakle koristi. Ukazuje na to da je vještačenjem obuhvaćeno i razdoblje od 24. ožujka do 4. travnja 2022., iako je prvostupanjski sud istodobno zaključio da za to razdoblje tužitelju šteta još nije mogla nastati jer je ugovoreni rok završetka radova bio 4. travnja 2022. Smatra da zbog toga izračun od 2,63 turnusa nije mogao biti prihvaćen u cijelosti. Osporava i zaključak o svojoj odgovornosti za izmaklu korist sve do početka rada nove farme u svibnju 2023., navodeći da nije utvrđeno kada je tužitelj mogao angažirati novog izvođača niti zašto su radovi novog izvođača trajali više od pet mjeseci. U odnosu na prigovor radi prebijanja navodi da ga nije mogao dokazati zato što prvostupanjski sud nije proveo predloženo građevinsko vještačenje. Osporava i odluku o troškovima tvrdeći da uspjeh tužitelja u visini zahtjeva iznosi 77,78%, a ne 90%, jer dosuđenih 52.151,32 € uspoređuje s prvotno zahtijevanih 67.051,56 €, prije nego što je tužitelj djelomičnim povlačenjem tužbe smanjio zahtjev na 57.664,54 €, te istodobno navodi da nije odlučeno o njegovu zahtjevu za naknadu troškova nastalih tim djelomičnim povlačenjem. Traži trošak žalbenog postupka u iznosu od 2.225,50 €.

4. Tuženik u odgovoru na tužiteljevu žalbu predlaže odbiti tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrditi presudu u pobijanom dijelu. Traži trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 1.913,00 €.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 84/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ovaj sud je ocijenio da je presuda u pobijanom dijelu pravilna i na zakonu osnovana.

7. Ovaj sud ocjenjuje da u konkretnom slučaju nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju upućuju žalitelji. Izreka pobijane odluke jasna je i ne proturječi razlozima presude, a prvostupanjski sud je naveo odlučne činjenice, dokaze na kojima temelji utvrđenja i razloge zbog kojih je pojedine prigovore stranaka prihvatio ili odbio. Presudu je moguće ispitati, a nije počinjena ni neka od drugih bitnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za naknadu izmakle koristi prouzročene tuženikovim neispunjenjem obveza iz ugovora o građenju i raskidom tog ugovora, zbog čega novoizgrađena farma peradi nije mogla započeti s radom u planirano vrijeme, kao i tuženikov prigovor radi prebijanja tražbine koju tvrdi da ima prema tužitelju s osnove izvedenih, a neplaćenih radova.

9. Prvostupanjski sud je utvrdio da su stranke 12. veljače 2021. sklopile Ugovor o građenju broj 01-02/21, kojim se tuženik kao izvođač obvezao po načelu „ključ u ruke“ izgraditi farmu peradi, spremište za poljoprivredne strojeve i odlagalište pilećeg gnoja, za cijenu od 7.302.408,60 kn bez PDV-a, u roku od deset mjeseci od uvođenja u posao, odnosno do 28. veljače 2022. Tužitelj je tuženiku uplatio predujam od 2.190.722,58 kn, dok se tuženik na temelju čl. 4. tog Ugovora obvezao tužitelju kao jamstvo predati zadužnicu u visini primljenog predujma od 2.190.722,58 kn, što nije učinio. Dodatkom 1. Ugovoru od 21. veljače 2022. rok završetka radova produljen je do 4. travnja 2022. Ugovorom je bilo određeno da tuženik izvede sve ugovorene troškovničke stavke do potpune gotovosti i primopredaje građevine, osigura opremu, materijal i dokumentaciju potrebnu za izvođenje radova te postupa prema glavnom projektu i pravilima struke (Ugovor i Dodatak 1., list 12. - 15 spisa, list 18. spisa).

10. Radi izvođenja ugovorenih radova tuženik je izradu čelične konstrukcije povjerio svom podizvođaču FERROSTIL MONT d.o.o. Do zastoja u njezinoj isporuci došlo je zato što tuženik tom podizvođaču nije uplatio potreban iznos, zbog čega je tužitelj društvu FERROSTIL MONT d.o.o. izravno platio 135.000,00 kn, nakon čega je isporučen preostali dio konstrukcije. Iz izvješća i dopisa nadzornog inženjera dostavljenih u spis, građevinskog dnevnika, dnevnika izrade i zavarivanja te Glavnog projekta građevinske konstrukcije oznake 37/18-GP iz rujna 2020. proizlazi da je isporuka čelične konstrukcije kasnila i da su na spremištu ugrađena 32 sekundarna bočna čelična nosača SHS 80x80x3 mm umjesto projektom propisanih nosača SHS 80x80x4 mm. Dnevnici izrade i zavarivanja ne potvrđuju da su izrađeni i ugrađeni profili debljine 4 mm, jer potpisane stavke ne sadržavaju podatak o debljini tih profila. Odstupanje nije bilo moguće utvrditi uobičajenim vizualnim pregledom jer su krajevi cijevi bili zatvoreni, a dostavljena atestna dokumentacija označavala je debljinu od 4 mm. Nepravilnost je utvrđena tek vaganjem i invazivnom provjerom profila (građevinski dnevnik, list 30.-207. spisa i list 312. spisa; dnevnici izrade i zavarivanja, list 318. -322. spisa; Glavni projekt, list 372. -373. spisa; izvješća i dopisi dostavljeni u spis, list 262.-290. spisa).

11. Zapisnikom Državnog inspektorata od 8. veljače 2022. utvrđena je ugradnja sekundarnih bočnih čeličnih nosača SHS 80x80x3 mm umjesto SHS 80x80x4 mm, a rješenjem Državnog inspektorata od 14. veljače 2022., KLASA: UP/I - 362-02/22/118, URBROJ: 443-02-04-18-22-3, tuženiku je naređeno ukloniti nepravilno ugrađene nosače u roku od 30 dana te je gradnja obustavljena, osim radova potrebnih za izvršenje tog rješenja (list 8. -11. spisa, list 212.-215. spisa). Tuženik nepravilnosti nije otklonio u ostavljenom roku. Na gradilištu se od 1. ožujka 2022. nisu izvodili radovi; dio čelične konstrukcije dopremljen je 2. ožujka 2022., a kompletna konstrukcija 18. ožujka 2022., ali nije bila montirana niti je tuženik osigurao radnike za nastavak ostalih radova.

12. Nadalje, iz nalaza i mišljenja građevinskog vještaka ĐŠ od 24. siječnja 2024., ispravka nalaza i mišljenja od 30. siječnja 2024. i njegova usmenog očitovanja danog na ročištu održanom 7. svibnja 2024. proizlazi da tuženik do konačnog roka 4. travnja 2022. nije izveo ugovorene radove niti osigurao svu potrebnu opremu, materijal i dokumentaciju; da je zakašnjenje u izvođenju bilo vidljivo iz građevinskog dnevnika, izvješća nadzornog inženjera i inspekcijskih isprava; da je montaža čelične konstrukcije započela sa zakašnjenjem; da ugrađena konstrukcija nije bila u skladu s Glavnim projektom i da tuženik nije dokazao da je ugovorena ili odobrena ugradnja profila debljine 3 mm. Vještak je kao prvenstveni razlog zakašnjenja naveo zakašnjelu isporuku čelične konstrukcije, a posljedično i neizvođenje ostalih radova (list 354. -357. spisa, list 364.-367. spisa, list 377.-378. spisa i list 386.-389. spisa).

13. Tužitelj je dopisom od 23. ožujka 2022. raskinuo ugovor zbog tuženikova kršenja i neispunjavanja ugovornih obveza te zato što završetak radova u ugovorenom roku više nije bio izvjestan, a istog dana sastavljen je zapisnik o stanju gradnje i primopredaji do tada izvedenih radova (dopis o raskidu, list 16. -17. spisa, list 295.-296. spisa; zapisnik od 23. ožujka 2022., list 208. -211. spisa). U postupku osiguranja dokaza poslovni broj R1-62/2022 vještakinja Maja Petrović obavila je 10. svibnja 2022. pregled gradilišta i utvrdila da je objekt ostao u znatnoj mjeri nedovršen: izvedenost zidnih sendvič-panela farme iznosila je 52,93%, pregradnih zidova 37,06%, krovnih sendvič-panela 10,45%, čelične konstrukcije 83,17%, vodovoda i kanalizacije 90%, odnosno 80%, dok asfaltni te pojedini limarski i bravarski radovi nisu bili izvedeni (spis R1-62/2022 i osiguranje dokaza, list 224. -261. spisa).

14. Prvostupanjski sud utvrdio je i da tužitelj s društvom PRAVI RITAM d.o.o. surađuje od 2016., tako da mu to društvo isporučuje jednodnevne piliće i hranu, a tužitelj obavlja tov i za to prima naknadu prema kilogramu žive vage pilića. Pismom namjere od 2. svibnja 2018. društvo PRAVI RITAM d.o.o. iskazalo je interes za smještaj proizvodnje u novoj farmi kapaciteta 36.300 pilića po turnusu, dok kartice kupaca i računi potvrđuju dotadašnju poslovnu suradnju (pismo namjere, list 294. spisa; kartice kupaca i računi, list 291. -293. spisa). Nova farma kapaciteta oko 37.000 pilića trebala je započeti s radom u proljeće 2022., ali je zbog nedovršenosti građevine počela raditi tek 22. svibnja 2023., zbog čega je propušteno sedam proizvodnih ciklusa, dok je tužitelj zahtijevao naknadu za 2,63 ciklusa.

15. Nadalje, gospodarski vještak Nenad Kantočić utvrdio je da površina farme iznosi 2.224,77 m², da optimalna proizvodnja prema površini i dopuštenom opterećenju iznosi 93.440,34 kg žive vage po ciklusu, odnosno 35.260 pilića nakon odbitka uginuća, te da je u obračunskom razdoblju bilo moguće ostvariti 2,63 proizvodna ciklusa. Primjenom cijene od 0,24 € po kilogramu vještak je izračunao bruto prihod od 22.425,68 € po ciklusu, od kojega je najprije odbio 500,00 € troškova cijepljenja, vitamina i dezinfekcije, pa je za 2,63 ciklusa utvrdio izmaklu korist od 57.664,54 €. U usmenom očitovanju na ročištu održanom 4. rujna 2025. u obračun je dodatno uključio ostale troškove proizvodnje koji tužitelju nisu nastali, i to troškove prema katalogu kalkulacija Ministarstva poljoprivrede od 2.883,22 € te troškove energenata i vode od 2.630,00 €, ukupno 5.513,22 €, pa izmakla korist nakon odbitka svih nenastalih troškova iznosi 52.151,32 € (pisani nalaz i mišljenje, list 418. -437. spisa; usmeno očitovanje i obračun od 4. rujna 2025., list 449. – 455. spisa).

16. I ovaj sud, jednako kao prvostupanjski sud, ocjenjuje da je pravilno djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev za 52.151,32 €. Prema odredbi čl. 173. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 i 69/26; dalje: ZOO) dužnik je dužan ispuniti obvezu u ugovorenom roku, dok prema odredbi čl. 342. st. 2. ZOO-a vjerovnik zbog neispunjenja ili zakašnjenja ima pravo na naknadu time prouzročene štete. Izvođač je, prema odredbi čl. 597. st. 1. i 2. ZOO-a, dužan izvršiti djelo kako je ugovoreno, prema pravilima struke i u određenom roku, a prema odredbama čl. 600. i čl. 601. ZOO-a odgovara za izvršenje posla i kada ga povjeri trećemu te za rad svojih suradnika kao da ga je sam izvršio. Stoga pogreška društva FERROSTIL MONT d.o.o. u izradi čelične konstrukcije i zastoj nastao zbog tuženikova neplaćanja tom podizvođaču ulaze u područje tuženikove odgovornosti prema tužitelju.

17. U odnosu na tužiteljevu žalbu, nisu osnovani njegovi navodi o visini naknade. Prema odredbi čl. 1089. st. 1. i 3. ZOO-a oštećenik ima pravo na naknadu izmakle koristi, pri čijoj se ocjeni uzima u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem. Izmakla korist nije cjelokupan prihod koji bi oštećenik ostvario, nego povećanje imovine koje bi mu preostalo nakon odbitka troškova potrebnih za ostvarenje tog prihoda. Iz pisanog nalaza gospodarskog vještaka proizlazi da je prvotno odbijeno 500,00 € po proizvodnom ciklusu samo za troškove cijepljenja, vitamina i dezinfekcije. Naknadnih 5.513,22 € odnosi se na druge troškove proizvodnje prema katalogu kalkulacija Ministarstva poljoprivrede te na troškove energenata i vode. Stoga isti troškovi nisu odbijeni dva puta. Tužitelj nije dokazao da bi te troškove snosilo društvo PRAVI RITAM d.o.o. niti da mu oni ne bi nastali da je proizvodnja obavljena, pa je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbio zahtjev za daljnjih 5.513,22 €.

18. Neosnovana je tužiteljeva žalba i u odnosu na tijek zateznih kamata. Dosuđeni iznos nije unaprijed određena ugovorna novčana tražbina koja je dospjela 29. srpnja 2022., nego naknada izmakle koristi čija je visina utvrđena u ovom postupku gospodarskim vještačenjem i konačno određena prvostupanjskom presudom. Prema odredbi čl. 1089. st. 2. ZOO-a visina naknade štete određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakonom nije određeno drukčije. Polazeći od načina na koji je u ovom predmetu utvrđena visina naknade, pravilno je tužitelju dosuđena zatezna kamata od dana donošenja prvostupanjske presude, prema odredbi čl. 29. ZOO-a.

19. Nisu osnovani ni tuženikovi navodi da je tužitelj neosnovano raskinuo ugovor prije isteka roka. Prema odredbi čl. 363. ZOO-a vjerovnik može raskinuti ugovor bez ostavljanja naknadnog roka ako iz dužnikova držanja proizlazi da obvezu neće ispuniti ni u naknadnom roku, dok prema odredbi čl. 364. ZOO -a druga ugovorna strana može raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu štete kada je prije isteka roka očito da jedna strana neće ispuniti svoju ugovornu obvezu. Na dan raskida 23. ožujka 2022., samo 12 dana prije konačnog roka, radovi se nisu izvodili od 1. ožujka 2022., čelična konstrukcija bila je neispravna i nemontirana, inspekcijsko rješenje nije bilo izvršeno, a znatan dio ostalih ugovorenih radova nije bio ni započet ni dovršen. Takvo stanje ne proizlazi samo iz činjenice da tuženik između 18. i 23. ožujka 2022. nije montirao dopremljenu konstrukciju, nego iz ukupnog opsega zakašnjenja i neispunjenih obveza utvrđenih građevinskim dnevnikom, izvješćima nadzornog inženjera, inspekcijskim ispravama, postupkom osiguranja dokaza i građevinskim vještačenjem. Na pravilnost takvog zaključka ne utječe tuženikovo pozivanje na okolnost da nadzorni inženjer nije odmah odobrio montažu zamjenskih elemenata. Za dopuštenje montaže bilo je potrebno dokazati ispravnost konstrukcije i dostaviti odgovarajuću dokumentaciju, što je bila tuženikova ugovorna obveza. Činjenica da se čekala provjera dokumentacije ne objašnjava ranije višemjesečno zakašnjenje, neplaćanje podizvođača, prekid svih radova od 1. ožujka 2022. ni velik opseg drugih neizvedenih radova. Nije utvrđeno ni da bi nadzorni inženjer uobičajenim pregledom mogao ustanoviti razliku u debljini zatvorenih cijevnih profila, osobito jer je atestna dokumentacija označavala debljinu od 4 mm. Tuženik nije dokazao postojanje vanjskih, izvanrednih i nepredvidivih okolnosti koje nije mogao spriječiti, otkloniti ili izbjeći, u smislu odredbe čl. 343. ZOO-a.

20. Nije osnovan ni tuženikov žalbeni navod da je prvostupanjski sud neosnovano odbio provođenje novog građevinskog vještačenja. Provedenim građevinskim vještačenjem utvrđeni su opseg neizvršenih obveza, tehnička neispravnost čelične konstrukcije, tijek i stupanj izvedenosti radova te mogućnost njihova završetka u ugovorenom roku. Vještak se očitovao na primjedbe i pitanja stranaka, dok je pravna ocjena o tome tko odgovara za utvrđena zakašnjenja i nedostatke u nadležnosti suda, a ne vještaka. Prema odredbi čl. 220. st. 2. ZPP-a sud je ovlašten odlučiti koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Odbijanje ponovnog vještačenja nije bilo proizvoljno jer su odlučne činjenice utvrđene izvedenim dokazima, a strankama je bilo omogućeno iznositi navode, predlagati dokaze, prigovarati nalazu i postavljati pitanja vještaku.

21. U odnosu na tuženikovo osporavanje osnove odgovornosti za izmaklu korist, prema odredbi čl. 346. st. 1. ZOO-a vjerovnik ima pravo na naknadu izmakle koristi koju je dužnik u vrijeme sklapanja ugovora morao predvidjeti kao moguću posljedicu povrede ugovora. Budući da je predmet ugovora bila izgradnja farme peradi, tuženik je morao predvidjeti da će zakašnjenje u njezinu dovršetku spriječiti tužitelja u obavljanju planirane peradarske proizvodnje. Poslovna suradnja tužitelja s društvom PRAVI RITAM d.o.o., kapacitet nove farme i način obračuna naknade dokazani su pismom namjere, poslovnom dokumentacijom i izvedenim personalnim dokazima, dok je visina izmakle koristi utvrđena gospodarskim vještačenjem. Nakon raskida ugovora tužitelj je prije nastavka gradnje proveo postupak osiguranja dokaza, a iz podataka u spisu proizlazi da je drugi izvođač dovršio građevinske radove u roku od pet mjeseci. Ta činjenica ne oslobađa tuženika odgovornosti za posljedice njegova prethodnog neispunjenja.

22. Nisu osnovani ni tuženikovi žalbeni navodi o razdoblju i visini izmakle koristi. Okolnost da je gospodarski vještak obračunsko razdoblje započeo 24. ožujka 2022. ne utječe na pravilnost odluke jer prvostupanjski sud tužitelju nije priznao štetu za razdoblje do isteka ugovorenog roka 4. travnja 2022. Prvostupanjski sud utvrdio je da je farma počela raditi tek 22. svibnja 2023. i da je zbog zakašnjenja propušteno sedam proizvodnih ciklusa, dok je tužitelj zahtijevao, a sud dosudio naknadu samo za 2,63 proizvodna ciklusa. Stoga dosuđeni iznos ne obuhvaća veći broj propuštenih ciklusa niti prelazi postavljeni tužbeni zahtjev.

23. Prvostupanjski je sud pravilno odlučio i o tuženikovu procesnopravnom prigovoru radi prebijanja. Tuženik je tvrdio da ima tražbinu prema tužitelju za izvedene, a neplaćene radove, ali nije dokazao ni pravnu osnovu ni visinu takve tražbine. Samo pozivanje na izvedene radove, bez dokaza o njihovu opsegu, vrijednosti, dospijeću i nepodmirenosti, nije dovoljno za utvrđenje postojanja tražbine istaknute radi prebijanja. Nije riječ o protutužbi ni o materijalnopravnom prigovoru prijeboja, nego o procesnom prigovoru radi prebijanja, o kojem je prvostupanjski sud pravilno odlučio.

24. Nije osnovana ni tuženikova žalba protiv odluke o troškovima postupka. U odnosu na konačno postavljeni zahtjev od 57.664,54 € tužitelj je po visini uspio približno 90%, dok je po osnovi uspio u cijelosti, pa njegov ukupni uspjeh u sporu iznosi približno 95%. Stoga je prvostupanjski sud pravilnom primjenom odredaba čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a ocijenio da tužiteljev neuspjeh u razmjerno neznatnom dijelu nije prouzročio posebne troškove i priznao mu potrebne troškove u iznosu od 11.452,38 €. Tuženikov izračun uspjeha od 77,78% polazi od prvotno zahtijevanih 67.051,56 €, a ne od konačno postavljenog zahtjeva nakon djelomičnog povlačenja tužbe.

25. Suprotno tuženikovim žalbenim navodima, o troškovima prouzročenima djelomičnim povlačenjem tužbe odlučeno je u točkama VI. i VII. izreke presude. Tuženiku je prema razlici vrijednosti predmeta spora prije i nakon povlačenja priznata razlika nagrade od 12,00 € za sastav odgovora na tužbu, za sastav podnesaka od 8. veljače 2024., 12. ožujka 2024. i 7. ožujka 2025. te za zastupanje na ročištima održanima 7. rujna 2023., 30. studenoga 2023. i 7. svibnja 2024., dakle, za svaku od tih sedam radnji, ukupno 84,00 €, odnosno 105,00 € s PDV-om, primjenom odredbe čl. 158. st. 1. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 i 107/25). Zahtjev za daljnjih 1.645,00 € pravilno je odbijen jer tuženiku zbog smanjenja vrijednosti predmeta spora nije pripadala puna nagrada za svaku radnju, nego samo razlika između nagrada prema prijašnjoj i smanjenoj vrijednosti predmeta spora.

26. Slijedom svega navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbe kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanim točkama I., II., III., IV., VI. i VII. izreke.

27. Tuženikov zahtjev za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu valjalo je odbiti kao neosnovan, jer taj trošak nije bio potreban za odlučivanje o tužiteljevoj žalbi.

Zagreb, 1. rujna 2026.

Predsjednik vijeća

Dubravka Zubović