REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2098/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Zubović, predsjednika vijeća, Maje Bilandžić, suca izvjestitelja i Branke Šabarić Zovko, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB: 52848403362, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Ventus Wind d.o.o., Zadar, Zrinsko -Frankopanska ulica 38, OIB: 91833133882, kojeg zastupa punomoćnik Miran Zorica, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2287/2023 od 17. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 1. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2287/2023 od 17. travnja 2025. u točkama I. i II. njezine izreke.

II. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 281,68 EUR.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2287/2023 od 17. travnja 2025. naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 8.024,27 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 6.419,41 EUR od 31. kolovoza 2022. do isplate i na iznos od 1.604,85 EUR od 3. rujna 2022. do isplate (točka I. izreke), naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.440,04 EUR s kamatama (točka II. izreke) te je odbijen tužiteljev zahtjev za nadoknadu parničnih troškova u iznosu od 256,32 EUR sa zakonskim zateznim kamatama (točka III. izreke).

2. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je predmet spora tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 8.024,27 EUR sa zakonskom zateznom kamatom na ime regresa jer je osiguraniku isplatio imovinsku štetu u tom iznosu 12. srpnja i 22. srpnja 2022. po polici kasko osiguranja broj 03-0485159-01. Sud je utvrdio da se 27. lipnja 2022. dogodila prometna nezgoda naletom vozila osiguranika tužitelja na divljač - srnu, da se nezgoda dogodila na području lovišta kojim gospodari tuženik, da je divljač na cesti opasna stvar, a za štetu od opasne stvari odgovara se po principu objektivne odgovornosti i za tu štetu odgovara vlasnik opasne stvari sukladno odredbi čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO). Dalje je utvrđeno da na strani osiguranika tužitelja nema doprinosa štetnom događaju pa nema uvjeta za primjenu odredbe čl. 1067. st. 2. i st. 3. Zakona o obveznim odnosima, da je tužitelj svojem osiguraniku isplatio iznos od 8.024,27 EUR te da tužitelj ima osnovu za potraživanje isplaćenog iznosa na temelju odredbe čl. 963. st. 1. ZOO-a od onog tko je odgovoran za štetni događaj, a to je tuženik. Odluku o troškovima postupka sud je donio na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj : 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) uz primjenu odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23).

3. Protiv točaka I. i II. izreke navedene presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom ovom sudu preinačiti pobijanu presudu, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži naknadu troškova postupka u iznosu od 565,88 EUR. U žalbi navodi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. i t. 11. ZPP-a, da sud nije pravilno ocijenio izvedene dokaze te da je arbitrarno presudio, da divljač nije opasna stvar i da nema odgovornosti tuženika u konkretnom slučaju, da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 220. i čl. 250. ZPP-a, da je presuda protivna dosadašnjoj sudskoj praksi, da je sud pogrešno odlučio o zahtjevu za isplatu kamata te da je pogrešna odluka o troškovima postupka.

4. Tužitelj u odgovoru na tužbu navodi da je žalba neosnovana, da je sud pravilno odlučio o tužbenom zahtjevu te predlaže odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu. Traži naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 281,68 EUR.

5. Žalba nije osnovana.

6. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. ZPP -a, u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a). Ovaj sud je utvrdio da je odluka prvostupanjskog suda pravilna i zakonita.

7. Prvostupanjski sud nije počinio nijednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama i ti razlozi su jasni i neproturječni te presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP -a na koju tuženik upire u žalbi.

8. U odnosu na žalbene navode o počinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 220. ZPP -a valja reći da su ti navodi neosnovani. Naime, prema odredbi čl. 220. ZPP -a dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke, a sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica. Sud je svoju odluku temeljio na činjenicama koje je smatrao odlučnim za donošenje odluke te je stoga neosnovan taj žalbeni razlog povrede parničnog postupka.

9. Neosnovani su i žalbeni navodi o počinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a, u vezi s odredbom čl. 250. ZPP-a. Naime, iz podataka u spisu proizlazi da je sud pravilno ocijenio, vodeći se i načelom ekonomičnosti postupka, da ne izvodi dokaz vještačenjem koji je tuženik predložio izvesti budući da je sve sporne činjenice utvrdio izvodeći druge predložene dokaze, a koje će dokaze za utvrđenje spornih i odlučnih činjenica izvesti, odlučuje sud. Iz obrazloženja odluke proizlazi da je sud naveo razloge za takvu svoju odluku. Pri tome valja reći da odbijanje izvođenja predloženih dokaza ne znači da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP -a odnosno nije onemogućio stranku u raspravljanju.

10. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev na ime regresa s osnove isplaćenog iznosa naknade štete njegovu osiguraniku, a koja šteta je nastala zbog udara motornog vozila u divlju životinju (srnu) na lovačkom području na kojem gospodari tuženik. Tužitelj tvrdi da je 27. lipnja 2022. kao osiguravatelj vozila oštećenog, temeljem police kasko osiguranja broj 03-0485159-01 naknadio imovinsku štetu za oštećeno osobno vozilo registarske oznake [registarska oznaka] u ukupnom iznosu od 8.024,27 EUR, da je za štetu odgovoran tuženik te da ima osnovano potraživanje prema tuženiku na osnovi čl. 963. st. 1. ZOO-a. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, kako po osnovu tako i po visini, osporio je odgovornost i istaknuo je prigovor promašene pasivne legitimacije.

11. Iz podataka u spisu proizlazi da nije sporno među strankama da se 27. lipnja 2022. u 05:30 sati u Gospiću, mjesto Brušane, ulica Brušane 0 dogodila prometna nesreća u kojoj je sudjelovalo vozilo registarske oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao FČ, da je u trenutku nastanka predmetne prometne nezgode navedeno vozilo bilo osigurano kod tužitelja policom kaska broj 03 - 0485159-01, da se u konkretnom slučaju radilo o naletu vozila na divlju životinju – srnu te nije sporna visina štete nastale na vozilu tužiteljevog osiguranika niti činjenica da je tužitelj isplatio nesporni iznos svom osiguraniku na način da je 30. kolovoza 2022. platio iznos od 6.419,41 EUR, dok je 2. rujna 2022. platio iznos od 1.604,85 EUR, a ta činjenica proizlazi i iz potvrde o uplati od 30. kolovoza 2022.

12. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je sud u dokaznom postupku razgledao isprave u spisu i saslušao svjedoka FČ te je ocjenom izvedenih dokaza sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a utvrdio sljedeće:

- da je divlja životinja (srna) istrčala iz lovišta kojim gospodari tuženik kao lovoovlaštenik u državnom lovištu broj IX/29 – Jadovno od 1. lipnja 2020.,

- da je u prometnoj nezgodi divlja životinja - srna uginula na mjestu događaja,

- da je sud u cijelosti prihvatio iskaz svjedoka FČ jer je dan jasno, uvjerljivo i bez kontradiktornosti te je u skladu s ispravama u spisu i da je iz iskaza utvrđeno da se predmetni štetni događaj dogodio na način da je upravljao motornim vozilom te je prilikom vožnje kod mjesta Brušane ispred vozila iskočila srna u koju je udario vozilom marke Opel, da je divljač izletjela na kolnik ceste s desne strane, dakle iz lovišta kojim gospodari tuženik, a ne iz lovišta RAMINO KORITO br. IX/10, koje se, s obzirom na smjer kretanja vozila, nalazi s lijeve strane ceste na kojoj se dogodio predmetni štetni događaj,

- da tuženik nije osporavao sadržaj isprava u spisu,

- da tuženik kao lovoovlaštenik gospodari državnim otvorenim lovištem broj

IX/29 – „JADOVNO“, na temelju Ugovora broj 502 o zakupu prava lova (KLASA: UP/I-323-01/20-02/10, URBROJ: 525- 11/0569-20-3 od 29. rujna 2020.),

- da tužitelj ne tvrdi da je do štete na vozilu došlo naletom vozila na divljač zbog provođenja lova te da se u vrijeme nezgode nije provodio lov,

- da se na odgovornost lovoovlaštenika za štetu koju divljač počini na javnoj cesti primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima kojima je uređena odgovornost za štetu od opasne stvari jer je divljač na cesti, odnosno divljač koja se kreće cestom, opasna stvar,

- da je odgovornost lovoovlaštenika za štetu objektivna pa je tuženik bio dužan dokazati da u konkretnom slučaju postoji koji od ekskulpacijskih razloga za potpuno ili djelomično oslobođenje odgovornosti za štetu, što tuženik nije dokazao,

- da na dan predmetnog štetnog događaja nije bilo lovačkih aktivnosti od strane tuženika, odnosno da taj je dan bio zabranjen lov na srne,

- da je osiguranik tužitelja prilagodio vožnju uvjetima i stanju ceste te da ni na koji način nije doprinio nastanku štetnog događaja i štete na vozilu,

- da je u štetnom događaju nastala imovinska šteta u iznosu od 8.024,27 EUR, koju je tužitelj isplatio svojem osiguraniku.

13. Prvostupanjski sud je primjenom odredbe čl. 1045. st. 3 ., čl. 1063., čl. 1064. i čl. 1067. ZOO-a u vezi s čl. 76. st. 2. Zakona o lovstvu donio odluku kojom je prihvatio tužbeni zahtjev. S utvrđenjima suda, primjenom materijalnog prava kao i sa odlukom o osnovanosti tužbenog zahtjeva, suglasan je i ovaj, viši sud.

14. Odgovornost osoba koje gospodare lovištem, a time i tuženika utvrđuje se prema propisima Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj: 99/18, 32/19 i 32/20) te općim propisima obveznog prava, odnosno Zakonom o obveznim odnosima (čl. 1063. do čl. 1067.).

15. U konkretnom slučaju tuženik kao društvo koje upravlja lovištem, odnosno lovoovlaštenik, u smislu odredaba Zakona o lovstvu, odgovara za štetu koju je prouzročila divljač.

16. Naime, odredbom čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi ili lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. Međutim, ako je do štete na vozilu došlo naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, za odgovornost za štetu mjerodavne su odredbe Zakona o obveznim odnosima, sve u smislu odredbe čl. 76. st. 2. Zakona o lovstvu koja propisuje da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako tim zakonom nije propisano drukčije.

17. S obzirom na to da je divljač koja se kreće na javnoj cesti opasna stvar, to u slučaju kada je do štete u lovištu došlo naletom vozila na divljač, a nije se provodio lov, lovoovlaštenik odgovara po načelu objektivne odgovornosti u smislu odredbi čl. 1063. i 1064. Zakona o obveznim odnosima, dok se prema odredbama čl. 1067. st. 2. i 3. navedenog Zakona može osloboditi odgovornosti u potpunosti ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika (ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći ni otkloniti) ili djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete. Pri tome, ovaj sud napominje da je i Ustavni sud Republike Hrvatske u obrazloženju svoje odluke poslovni broj U-I-4249/2018 od 18. lipnja 2019. dao svoje mišljenje o zakonskom rješenju čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu i odštetnoj odgovornosti za štete od divljači koje treba tumačiti sukladno općim načelima odštetne odgovornosti.

18. Tuženik nije dokazao da je do nezgode došlo isključivo radnjom osiguranika ili da je oštećeni doprinio nastanku štete.

19. Prema odredbi čl. 963. st. 1. ZOO-a isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu. Među strankama nije sporno da je tužitelj sa oštećenim ugovorio kasko osiguranje te da je osiguraniku nadoknadio štetu u iznosu od 8.024,27 EUR.

20. Na temelju provedenog dokaznog postupka, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio, a to tuženik tijekom postupka nije niti osporavao, da nema doprinosa oštećenika nastanku štete odnosno da šteta nije nastala isključivom radnjom oštećenika budući da se osiguranik tužitelja držao prometnih propisa, da je odgovornost tuženika kao ovlaštenika regulirana kao objektivna i to odredbama Zakona o lovstvu i Zakona o obveznim odnosima te da divljač na cesti predstavlja opasnu stvar, za koju stvar sukladno čl. 1064. ZOO-a odgovara njezin vlasnik. S obzirom da nije sporan iznos štete te nije sporno da je taj iznos tužitelj isplatio svojem osiguraniku, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je tužbeni zahtjev u iznosu od 8.024,27 EUR osnovan. Stoga je na temelju odredbe čl. 963. ZOO -a donio pravilnu i zakonitu odluku kada je dosudio predmetni iznos.

21. Odredbom čl. 963. st. 1. ZOO-a propisano je da isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu. Odgovornost osoba koje gospodare lovištem, a time i tuženika, utvrđuje se prema propisima Zakona o lovstvu te općim propisima obveznog prava, odnosno Zakona o obveznim odnosima (čl. 1045. st. 3. u vezi s čl. 1063. do 1067.), kao što je to pravilno zaključio prvostupanjski sud, tuženik, kao lovoovlaštenik odgovara za štetu koju je prouzročila divljač naletom na motorno vozilo, divljač na javnoj cesti smatra se opasnom stvari, a za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik sukladno odredbi čl. 1064. ZOO-a.

22. U odnosu na žalbeni navod o praksi ovog suda u odluci poslovni broj Pž-3870/2022-2 od 6. studenog 2023. glede divljači na cesti kao opasne stvari, valja reći da, suprotno toj odluci, praksu u smislu navedenog u ovoj odluci čine odluke ovog suda poslovni broj Pž-5325/2022-4, Pž-4392/2022-3, Pž-146/2023, Pž-2806/2024, kao i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1021/2022 od 27. veljače 2024. i Rev-166/2024-2 od 24. rujna 2024.

23. Prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom u nizu odluka (Rev 1057/14 od 5. prosinca 2017. i Rev-2902/16 od 28. kolovoza 2019.) divljač na cesti predstavlja opasnu stvar i to neovisno o tome provodi li se lov ili ne, jer divljač koja se nalazi na cesti predstavlja povećanu opasnost prouzročenja štete na vozilima koja se kreću tom cestom. Stoga, za štetu koja je nastala uslijed naleta vozila na divljač koja se nalazila na cesti lovoovlaštenik (odnosno njegov osiguratelj u smislu čl. 964. st. 1. ZOO-a) i nadalje odgovara po načelu objektivne odgovornosti sukladno odredbama čl. 1063.-1067. ZOO-a u vezi čl. 76. st. 2. ZL-a.

24. Pravilna je i odluka o dosuđenom tijeku kamata na isplaćeni iznos štete donesena pravilnom primjenom odredbe čl. 29. i čl. 1086. ZOO-a budući da je je 30. kolovoza 2022. tužitelj nesporno platio iznos od 6.419,41 EUR, a 2. rujna 2022. nesporno je platio iznos od 1.604,85 EUR, pa ima pravo na isplatu zatezne kamate koja teče od prvog sljedećeg dana nakon obavljenih uplata do isplate.

25. Pravilna je i odluka o troškovima postupka, kako po osnovu (čl. 154. st. 1. ZPP-a), tako i po visini (čl. 155. ZPP-a), tu odluku tuženik konkretno ne osporava.

26. Slijedom navedenog, kako nema razloga zbog kojih se presuda pobija, kao niti razloga na koje je ovaj sud dužan paziti po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove odluke.

27. Odluka iz točke II. izreke ove odluke donesena je na temelju odredbe čl. 155. ZPP-a.

Zagreb, 1. rujna 2026.

Predsjednik vijeća

Dubravka Zubović