Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća te Ivanke Mašić i Nade Horvatović kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Ivice Ožbolta kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. ŠU, zbog prekršaja iz članka 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine“, broj: 70/17, 126/ 19, 84/21 ,114/22, 36/24 ), odlučujući o žalbi okr. ŠU, protiv presude Općinskog suda u Čakovcu broj: Pp -1602/2024-10 od 8. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 1. rujna 2026.

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba okr. ŠU, ukida se pobijana presuda i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom okr. ŠU proglašena je krivom zbog prekršaja iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kako je to pobliže navedeno u izreci presude te joj je za počinjeni prekršaj uz primjenu instituta ublažavanja novčane kazne izrečena novčana kazna u iznosu od 600,00 (šesto) eura. U izrečenu novčanu kaznu temeljem čl. 40. Prekršajnog zakona uračunato je vrijeme uhićenja kao dva dana zatvora, odnosno kao 79,64 eura novčane kazne, tako da je okrivljenik dužan platiti novčanu kaznu u iznosu od 520,36 ( petsto dvadeset eura i trideset i šest centi). Okrivljenica je obvezana na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 ( trideset ) eura.

2. Protiv te presude okrivljenica je pravodobno podnijela žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnim sankcijama.

3. Žalba je osnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07,36/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22 ), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da je činjenično stanje u odnosu na odlučne činjenice nepotpuno utvrđeno, te je stoga preuranjeno donijeta odluka o krivnji žaliteljice.

5. Okrivljenica se branila na način da je u potpunosti poricala počinjenje prekršaja, tvrdeći da nije točno da bi kritične zgode iz ruke svog supruga mobitel niti da bi ga desnom rukom udarila u njegovu desnu podlakticu. U ovom predmetu oštećeni EU teretio je okrivljenicu , tvrdio je da mu je okrivljenica istrgla mobitelj iz ruke, nakon čega joj je ponovno uzeo mobitel, a potom ga je okrivljenica udarila u lijevu ruku, odnosno nadlakticu zatvorenom šakom. Sud je saslušao svjedokinju UU koju je oštećenik nazvao na telefon za vrijeme incidenta koja je iskazala da je čula razgovor između okrivljenice i oštećenika o nekakvom suđu, da je počela vika između njih dvoje. EU je vikao „ sad mi uzima mobitel, sad mi uzima mobitel“, a ŠU je vikala „Š, Š“. Nakon toga je EU rekao da ga je ŠU udarila i da će zvati policiju i nakon toga je prekinuo vezu. Iskazala je da ne zna je li ŠU udarila EU, niti je li mu uzimala mobilni uređaj.

5.1. Prvostupanjski sud u potpunosti prihvaća iskaz oštećenika kao logičan i uvjerljiv, te navodi kako ima potvrdu u iskazu svjedokinje UU koja je osobno čula riječi oštećenika da mu je okrivljenica uzela mobitel i udarila ga po ruci. Ovakav zaključak suda je neprihvatljiv, jer svjedokinja UU nije neposredni očevidac događaja, ona je iskazivala samo o onome što je čula da oštećenik govori preko mobitela, a kako je i sama iskazala ona ne zna je li se to stvarno dogodilo. Dakle, i sama dovodi u sumnju kako ne mora značiti da je to stvarno tako i bilo.

5.2. Ukoliko prihvatimo činjenicu da svjedokinja UU nije neposredni očevidac događaja, već da samo iskazuje o onome što je čula, a to ne mora biti pravo stanje stvari, imamo iskaz okrivljenice i oštećenika koji su u potpunosti kontradiktorni. Prvostupanjski je u cilju utvrđivanja materijalne istine trebao suočiti okrivljenicu sa oštećenikom jer se njihovi iskazi ne slažu u važnim činjenicama i prvostupanjski sud je svakako trebao navedenu kontradiktornost otkloniti najprije provedbom suočenja. Smisao suočenja je kontradiktorno sučeljavanje ispitanika u odnosu na važne činjenice oko kojih se ispitanici ne slažu, a nije smisao u ponovnom ispitivanu. Nadalje, pri suočenju se osim sadržaja iskaza ocjenjuje i držanje tijela , geste, promjene izgleda i slično ( govor tijela ) što je upravo bitno za ocjenu vjerodostojnosti okrivljenika.

6. S obzirom na sve navedeno, valjalo je prihvatiti žalbu okrivljenice, ukinuti prvostupanjsku presudu te ju dostaviti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje. Prvostupanjski sud će cijeneći razloge ovog drugostupanjskog rješenja, provesti novi postupak u kojem će ispitati okrivljenicu, svjedoke, te će izvesti sve dostupne odgovarajuće dokaze , a nakon toga ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza i svih pravno relevantnih činjenica, donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.

7. Zbog naprijed izloženih razloga, odlučeno je, temeljem članka 206. Prekršajnog zakona, kao u izreci.

U Zagrebu 1. rujna 2026.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Ivica Ožbolt,v.r.

Anđa Ćorluka, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Čakovcu u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljenicu i ovlaštenog tužitelja.