Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-8648/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca, Anđe Ćorluke, kao predsjednice vijeća, te Ivanke Mašić i Nade Horvatović kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Ivice Ožbolta kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. SĐ i dr., zbog prekršaja iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17 , 126/19, 84/21, 114/22 i 36/24), odlučujući o žalbi okr. SĐ, protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: Pp-3611/2024-10 od 10. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 1. rujna 2026.

p r e s u d i o j e:

I Odbija se kao neosnovana žalba okr. SĐ i prvostupanjska presuda se potvrđuje.

II Na temelju čl. 139. stavka 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“broj 107/07 39/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) okr. SĐ oslobađa se obveze naknade troškova prekršajnog postupka iz čl. 138. st. 2. t. 3.c ) Prekršajnog zakona.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okr. SĐ proglašen je krivim za djelo prekršaja iz članka 22. stavke 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično i pravno opisanih u izreci pobijane presude, te je kažnjen uz primjenu instituta ublažavanja novčanom kaznom u iznosu od 500,00 (petsto) eura.

1. Okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova postupka u iznosu od 40,00 (četrdeset) eura.

2. Istom presudom okr. PĐ oslobođena je optužbe za djelo prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

1. Protiv te presude okr. ŠĐ pravodobno je podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnoj sankciji, kako se razaznaje iz sadržaja žalbi.

2. Žalbe nisu osnovane.

3. Rješavajući predmet u okviru navoda žalbe, te ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona po ocjeni ovog Suda u prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede postupka niti povrede odredaba prekršajnog materijalnog prava na štetu žalitelja na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

4. U odnosu na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje žalitelja.

1. Nasuprot navodima žalbe, prvostupanjski je sud, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno je cijenio obranu okrivljenika, te je dao valjane razloge zbog čega je cijenio iskaz okr. PĐ istinitim i uvjerljivim, te zbog čega zaključuje kako je navedenom događaju bilo prisutno njihovo zajedničko dijete. Jednako tako sud je pravilno cijenio provedene materijalne dokaze u predmetu spisa.

2. Dakle, prvostupanjski sud je sukladno odredbi članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio dokaze, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, a za svoju odluku je dao razloge, koji su, po mišljenu ovog suda, opravdani, logični i pravno utemeljeni, a navodi žalbi nisu doveli u sumnju činjenično stanje niti pravilnost provedenog prekršajnog postupka.

3. Dakle, razloge prvostupanjske odluke u cijelosti prihvaća i ovaj sud, pa kako žalitelj nije naveo nikakve nove, niti uvjerljive razloge kojima bi potkrijepo svoje osporavanje odgovornosti za prekršaj koji mu se pobijanom presudom stavlja na teret, nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost odluke prvostupanjskog suda.

1. Razmotrivši odluku o izrečenoj kazni, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao odgovarajuću kaznu, pravilno utvrdivši okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu na vrstu u mjeru kazne, te je okrivljenicku izrekao kaznu ispod zakonom propisanog minimuma primjerene stupnju njihove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. Pri tome treba istaknuti da je za prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisana novčana kazna od najmanje 1.100,00 eura, odnosno kao teža kazna zatvora u trajanju od najmanje trideset dana. Iz svega navedenog evidentno je da je prvostupanjski sud izričući blažu kaznu-novčanu kaznu, i uz primjenu čl. 37. Prekršajnog zakona, uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu na visinu kazne, i koje je okrivljenik naveo u svojoj žalbi.

4. Imajući u vidu prirodu i težinu počinjenog prekršaja, kao i sve vidove zakonske svrhe kažnjavanja, izrečena novčana kazna nije previsoka, te je zadovoljavajuće obrazložena, držeći se kako opće svrhe kažnjavanja iz čl. 6. Prekršajnog zakona, tako i svrhe kažnjavanja iz čl. 32. istog Zakona, i ista se ne bi mogla postići nižom novčanom kaznom.

2. S obzirom na žalbene navode okrivljenika te njegova osobna svojstva i njegovo imovno stanje, ovaj sud odlučujući o žalbi, na temelju čl. 139. st. 6. Prekršajnog zakona, okrivljenika je oslobodio obveze naknade paušalne svote troškova postupka povodom žalbe, smatrajući da bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika.

3. Iz navedenih razloga valjalo je presuditi kao u izreci.

U Zagrebu, 1. rujna 2026.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Ivica Ožbolt, v.r.

UĐ, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike, i tužitelja.