Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-1877/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka, kao predsjednice vijeća, te Ivanke Mašić i Nade Horvatović kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Ivice Ožbolta kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. FI, zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj: 5/90, 30/90, 47/90, 29/94, 114/22 i 47/23), odlučujući o žalbi okr. FI, protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima broj: Pp-1993/2023-18 od 27. studenog 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 1. rujna 2026.

p r e s u d i o j e:

I Povodom žalbe okr. FI, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda na način da se izriče:

Na temelju članka 182. t. 1. Prekršajnog zakona (''Narodne novine'', broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) okr. FI (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

što je dana 26. lipnja 2023. u 20:45 sati u dvorištu obiteljske kuće, narušavala javni red i mir na način da je na svoju susjedu LI, rođenu 1980., vikala i galamila riječima: „Kurvo, mrcina i droljo!“, kao i na njezinu malodobnu kći ČI, rođenu 2010., riječima: „ Ista si kao i tvoja majka!“,

• dakle, verbalnim napadom na druge osobe narušavala javni red i mir, na način koji u znatnoj mjeri odstupa od usvojenih normi pristojnog ponašanja,

pa je time počinila prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira,

II Na temelju odredbe čl. 140. st. 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz čl. 138. st. 2. do 4. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom okr. FI proglašena je krivom zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira i kažnjena novčanom kaznom u iznosu od 300,00 (tristo) eura, te je obvezana na plaćanje troškova prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 560,71 euro.

2. Protiv te presude okrivljena FI pravodobno podnijela žalbu po svom branitelju zbog bitne povrede postupka, povrede materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o prekršajnopravnim sankciji.

3. Žalba okr. FI je bespredmetna.

4. U povodu žalbe okrivljenika, a po službenoj dužnosti ovaj Sud je ispitao prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, te utvrdio da u prvostupanjskom postupku počinjena povreda prekršajnog materijalnog prava iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona odnosno djelo činjenično opisana u izreci prvostupanjske presude nije prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, kako se okrivljenoj stavlja na teret.

5. Naime, žaliteljica je proglašena krivom zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira jer je u dvorištu obiteljske kuće remetila javni red i mir vikom i galamom. Međutim, ovako opisano mjesto počinjenja prekršaja kao zakonsko obilježje predmetnog prekršaja (dvorište), predstavlja tzv. fiktivno javno mjesto koje po svojoj namjeni nije javno mjesto, ali pod određenim uvjetima može postati. Uvjeti i okolnosti koje su postojali u vrijeme izvršenja radnje, a koji bi činili takvo mjesto javnim, odnosno, dostupnost takvog ponašanja, čujnosti ili vidiku, iz neograničenog javnog mjesta, dakle, nastupanja posljedice u javnosti, predstavlja odlučnu činjenicu koja čini biće prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, koja odredba sankcionira počinitelja koji vikom, svađom ili tučom na javnom mjestu remeti javni red i mir. Posljedica dostupnosti takvog ponašanja na neograničenom otvorenom javnom mjestu, mora biti navedena u činjeničnom opisu izreke jer predstavlja zakonsko biće predmetnog prekršaja.

1. Slijedom navedenog, reflektiranje u javnosti nekog od ponašanja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira kada se ono nije dogodilo na neograničeno otvorenom javnom mjestu, već na tzv. fiktivnom javnom mjestu, predstavlja jednu od odlučnih činjenica prekršaja iz navedene odredbe koja kao takva mora biti i navedena u činjeničnom opisu izreke (jednako kao i u činjeničnom opisu optužnog prijedloga). Budući da se u izreci pobijane presude, u činjeničnom opisu, ne naznačuje da se ovakvo ponašanje okrivljene moglo vidjeti s neograničenog otvorenog javnog mjesta (javne ceste ili puta…) činjeničnom opisu prekršaja nedostaje javnost mjesta kao jedan od konstitutivnih elemenata prekršaja koji se okrivljenom stavlja na teret. S obzirom je zakonski opis djela, odnosno pravno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, te zbog navedenog sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja.

2. Stoga, djelo za koje se okrivljena optužuje i za koje se protiv nje vodi postupak, a na način kako je to činjenično opisano u izreci pobijane presude po propisu nije prekršaj, ovaj je sud, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu na način da je okrivljenu za predmetno djelo prekršaja oslobodio od optužbe, kako je to i navedeno u t. 1. izreke ove drugostupanjske presude.

6. S obzirom je okrivljena oslobođena od optužbe, trebalo je odlučiti o troškovima postupka sukladno odredbi čl. 140. st. 2. Prekršajnog zakona, odlučeno je tako da troškovi prekršajnog postupka u paušalnom iznosu padaju na teret proračunskih sredstava suda kao pod t. 2. izreke.

7. Iz navedenih razlog valjalo je presuditi kao u izreci.

U Zagrebu, 1. rujna 2026.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Ivica Ožbolt, v.r.

Anđa Ćorluka, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru u 5 (pet) otpravka za spis, okrivljenu, branitelja i tužitelja.