REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2189/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Zubović, predsjednika vijeća, Branke Šabarić Zovko, suca izvjestitelja i Maje Bilandžić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GST TRANSPORTI j.d.o.o., Vrbno 76, Bednja, OIB: 20492934398, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Zubić, odvjetnik u Krapini, Zagrebačka c. 43, protiv tuženika VOLVO GROUP CROATIA d.o.o., Karlovačka 94, Zagreb, OIB: 88704563307, kojeg zastupa punomoćnica Tihana Ana Reljić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Reljić, Zelić, Židanić i Mar d.o.o. u Zagrebu, radi isplate 30.946,76 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3369/23 od 15. travnja 2024., ispravljene rješenjem toga suda poslovni broj P-3369/2023 od 25. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 1. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3369/23 od 15. travnja 2024., ispravljena rješenjem toga suda poslovni broj P-3369/2023 od 25. travnja 2024., u točkama I. i II. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu u iznosu od 713,98 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom u izreci označenom presudom u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku u roku od 15 dana platiti tužitelju iznos od 16.708,25 EUR sa zateznom kamatom. Točkom II. izreke naloženo je tužitelju u roku 15 dana naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.562,50 EUR i točkom III. izreke odbijen je kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 937,50 EUR.

2. Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka, uvidom u isprave priložene spisu, utvrdio da tužitelj nije dokazao da je tuženik povrijedio ugovornu obvezu (protupravnost), niti da mu je nastala šteta kao ni uzročno- posljedičnu vezu između eventualne štetne radnje tuženika i nastale štete, pozivajući se na odredbe čl. 228., čl. 230., čl. 342., čl. 343., čl. 346. te čl. 410. i čl. 422. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08 i 125/11; dalje: ZOO).

Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 153/23; dalje: ZPP).

3. Protiv navedene presude, dijela kojim nije uspio u sporu, tužitelj je podnio žalbu, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom presudu preinačiti podredno ukinuti je i predmet vratiti na ponovan postupak. Iz sadržaja žalbe jasnim proizlazi da tužitelj osporava točke I. i II. izreke, kojima nije uspio u sporu. Žalitelj u bitnom navodi da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, sama izreka presude je nerazumljiva, proturječi sama sebi i razlozima iznijetim u obrazloženju pobijane presude, a također presuda nema valjanih razloga i u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama dok su dati razlozi nejasni i proturječni. Žalitelj uglavnom ponavlja navode već iznesene u prvostupanjskom postupku.

4. U odgovoru na žalbu tuženik osporava žalbene navode, predlaže odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu ispravljenu rješenjem, uz naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 713,98 EUR.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. ZPP -a i odredbe čl. 381. ZPP-a, u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a), ovaj sud nalazi da je prvostupanjska presuda, pravilna i osnovana na zakonu.

7. U postupanju prvostupanjskog suda nisu uočene bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a pobijana odluka nema nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, razumljiva je te sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju žalitelj upire u žalbi. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke i na temelju rezultata cjelokupnog postupka odlučio koje činjenice uzeti kao dokazane, prema svojem uvjerenju, a stečeno uvjerenje opravdao je logičnim razlozima iz kojih se može provjeriti da ima valjanu osnovu.

8. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 233.168,35 kn s osnove ugovorne odgovornosti za štetu i to iznosa od 125.888,35 kn s osnove materijalne štete (troškovi popravka vozila) i iznosa od 107.280,00 kn s osnove izmakle koristi, a sve vezano za materijalne nedostatke na predmetu kupoprodaje

9. Prema odredbi čl. 342. st. 2. ZOO-a pretpostavke za naknadu štete su postojanje ugovora ili druge pravno-poslovne veze, neispunjenje ili djelomično neispunjenje dužnikove obveze, šteta nanesena vjerovniku, postojanje uzročne veze te postojanje protupravnosti odnosno nepostojanje neke od okolnosti koja dopušta oslobođenje dužnika od odgovornosti (čl. 343. ZOO-a), a koje pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene. U slučaju bilo koje dužnikove povrede ugovora, vjerovnik ima pravo na naknadu štete pa mu to pravo pripada u slučaju kad je dužnikovo ispunjenje imalo materijalne nedostatke.

10. Prema pravilima o odgovornosti za materijalne nedostatke (čl. 400. do čl. 422. ZOO-a) kupac također ima pravo na naknadu štete prema općim pravilima o naknadi štete i to bez obzira na činjenicu je li došlo do naknadnog ispunjenja, sniženja cijene ili raskida ugovora.

11. Do odgovornosti za štetu dolazi samo u slučaju kada je šteta nastala zbog neispunjenja (manjkavog ispunjenja) ili zakašnjenja, što u pogledu vrste i visine mora dokazati vjerovnik, a koja nastala šteta mora biti u uzročnoj vezi s dužnikovim postupanjem.

12. Iz obrazloženja presude kao nesporno proizlazi da su 13. rujna 2019., stranke sklopile Ugovor o kupoprodaji vozila broj 34-2019-HŠ (list 42. spisa), da je tužitelj istog dana 13. rujna 2019., preuzeo predmetno vozilo (list 67 . spisa). Da je upravo između stranaka sklopljen ugovor o kupoprodaji proizlazi i iz činjenice da je tuženik dostavio predmetni Zapisnik o preuzimanju vozila i u njemu se upravo navodi da su stranke ovog postupka sklopile kupoprodajni ugovor broj 34-2019-HŠ i to za predmet kupoprodaje, Volvo FH 460, 4x2, mega, 2013., EU 6. Stoga je tužitelj bio dužan dokazati sve pretpostavke odgovornosti za štetu.

13. Stranke su odredbom čl. 2. st. 2.2. Ugovora, potpuno isključile tuženikovu odgovornost za materijalne nedostatke, pri čemu tužitelj nije dokazao pretpostavke iz odredbe st. 2. čl. 408. ZOO-a, a niti je u tom pogledu predlagao odgovarajuće dokazne prijedloge.

14. Pravilno iznosi prvostupanjski sud da je za utvrđenje ništetnim odredbe o ograničenju ili isključenju odgovornosti za materijalne nedostatke potrebno da tužitelj dokaže da je već u trenutku prodaje, postojao nedostatak koji se kasnije pojavio i za koji je prodavatelj znao i o njemu nije obavijestio kupca ili da je prodavatelj nametnuo tu odredbu koristeći se svojim monopolskim položajem. Navedeno tužitelj nije dokazao niti je predlagao dokaze upravo na te okolnosti, dok u odnosu na nametanje takve odredbe, nije ni tvrdio da bi tuženik nametnuo tu odredbu koristeći svoj monopolski položaj. Pravilna je ocjena suda da tužbeni zahtjev nije osnovan.

15. Prema mišljenju prvostupanjskog suda ništetnost u odnosu na odredbu o ograničenju odnosno isključenju odgovornosti za materijalne nedostatke, tužbeni zahtjev ni tada ne bi bio osnovan, jer tužitelj nije dokazao da bi tuženik povrijedio ugovornu obvezu (protupravnost), nije dokazao da mu je nastala šteta niti uzročno-posljedičnu vezu između eventualne štetne radnje tuženika i nastale štete.

16. Prvostupanjski je sud na okolnost dokazivanja da je postojao nedostatak na vozilu dostavio preslike fotografija iz e-maila od 17. listopada 2019. i nalaz i mišljenja vještaka iz spisa osiguranja dokaza te na navedenu okolnost, ocijenio da tužitelj nije predlagao druge dokaze čime nije postojao nedostatak na vozilu za koji bi bio odgovoran tuženik.

17. Naime, iz dostavljenog nalaza i mišljenja vještaka iz spisa poslovni broj R1-151/2019, proizlazi da vještak nije uopće pregledao vozilo, niti je utvrdio da su upravo na spornom vozilu zamijenjeni dijelovi koje je zatekao u radionici, stoga nije moguće utvrditi je li uopće postojao nedostatak na spornom vozilu, niti uzročno-posljedičnu vezu između eventualnog nedostatka i eventualne povrede ugovorne obveze od strane tuženika.

18. Ocjena je prvostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao niti da mu je šteta u vidu troškova popravka vozila nastala, jer nije dostavio dokaz da je platio utuženi iznos od 125.888,35 kn, budući da je dostavio samo ponudu (list 5 . spisa) koja nije odgovarajući dokaz podmirenja eventualne štete. U odnosu na izmaklu korist, tužitelj nije dostavio dokaz da mu je nastala šteta u vidu izmakle koristi niti da bi uopće ostvario takvu korist u poslovanju s nekom drugom osobom, da nije bilo štetne radnje tuženika.

19. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da tužitelj nije dokazao niti pravo na naknadu štete zbog postojanja materijalnih nedostataka jer su stranke ugovorom u potpunosti isključile odgovornost za materijalne nedostatke, a niti je dokazao pretpostavke ugovorne odgovornosti za štetu.

20. Na pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno je prvostupanjski sud odlučio o tužbenom zahtjevu uz pravilnu primjenu materijalnog prava.

21. Žalbenim navodima žalitelj nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude.

22. Odluka o troškovima parničnog postupka, na koju žalitelj osim paušalnog osporavanja, ne ističe posebne žalbene razloge, stoga je pravilna i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st.1. ZPP-a) tako i po visini (čl. 155. ZPP-a).

23. Slijedom navedenog nisu osnovani žalbeni razlozi koje navodi žalitelj niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točkama I. i II. izreke presude.

24. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu, budući da ova postupovna radnja nije bila potrebna za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, stoga je odlučeno kao u točki II. izreke na temelju odredaba čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a.

Zagreb, 1. rujna 2026.

Predsjednik vijeća

Dubravka Zubović