REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1

Poslovni broj: Kž-281/2026-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Tihane Bokan kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Marije Garačić-Turković kao članica vijeća, uz sudjelovanje Slavice Horvačić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog KŽ, zbog kaznenog djela iz članka 231. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog KŽ, podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 20. svibnja 2026. broj K-658/2026-26, u sjednici održanoj 1. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog KŽ kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, optuženi KŽ je proglašen krivim zbog kaznenog djela razbojničke krađe, iz članka 231. stavka 1. KZ/11. Na temelju citirane zakonske odredbe je optuženiku utvrđena kazna zatvora u trajanju jedne godine i šest mjeseci.

1.1. Primjenom članka 58. stavka 1. KZ/11., optuženiku je opozvana uvjetna osuda izrečena mu presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 20. rujna 2024. broj K-237/2023, pravomoćna 13. listopada 2024., tako da se kazna zatvora u trajanju deset mjeseci, na koju je osuđen tom presudom, uzima kao utvrđena.

1.2. Na temelju članka 58. stavka 3. u vezi s člankom 51. stavcima 1. i 2. KZ/11., te uz primjenu članka 53. KZ711., optuženik je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju dvije godine, u koju mu se, primjenom članka 54. KZ/11., uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 3. veljače 2026. pa nadalje.

1.3. Primjenom članka 158. stavaka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP/08.), oštećeno trgovačko društvo BIPA d.o.o. je s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom upućeno u parnicu.

1.4. Na temelju članka 148. stavaka 1. i 6. ZKP/08., optuženik je u cijelosti oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. ZKP/08.

2. Protiv ove presude žalbu je podnio optuženi KŽ putem branitelja Zvonimira Đurana, odvjetnika u Zagrebu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kazni. Predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Spis predmeta je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

5. Žalba je neosnovana.

6. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., navodeći da je presuda proturječna jer su pojedini razlozi proturječni, a djelomično uopće nisu navedeni.

6.1. Pored toga što zakonski tekst označene bitne povrede odredaba kaznenog postupka ne prepoznaje oblik proturječnosti presude, sud prvog stupnja je, nasuprot tvrdnjama žalitelja, u pogledu odlučnih činjenica, označio jasne razloge na kojima se zasniva izreka presude, a izloženi razlozi nisu međusobno proturječni. Prvostupanjski sud je vjerno reproducirao iskaze svjedokinja FŽ i ŠŽ te je pravilno ocijenio da su podudarni kako međusobno, tako i pregledanoj snimci video- nadzora. To što je u točki 12.1.1. obrazloženja u jednom dijelu navedeno da je optuženik nogom udario ŠŽ, iako se radilo o FŽ (kako se navodi pod točkom 8. obrazloženja i kako iskazuju obje svjedokinje), ne predstavlja takvu nepodudarnost zbog koje se presuda ne bi mogla ispitati. Razvidno je da se radi o očitoj greški u navođenju imena svjedokinje prilikom tekstualnog opisivanja i prenošenja onog što je zapaženo u slikovnom zapisu, to tim više što su obje svjedokinje suglasno iskazivale o ostalim detaljima događaja, upravo kako se optuženiku stavlja na teret. S tim u vezi, ističe se žalitelju kako se u navodima "bacio (predmet) prema njima" i "bacio (predmet) u zrak" ne nalazi nikakve suštinske razlike. Isto tako, vodeći računa o dinamici događaja opisanog u činjeničnom opisu kaznenog djela, prema kojem je optuženik FŽ prvotno udario nogom u tijelo, a nakon što je odbacio parfem ju je pokušao udariti u trbuh, dok je ŠŽ pokušao rukom udariti u glavu (o čemu suglasno iskazuju svjedokinje), neosnovano je upiranje žalitelja na navodnu nejasnoću slijeda događaja, pri čemu dio iskaza svjedokinje ŠŽ da je optuženik na nju nasrnuo dva puta, jednom u dućanu i jednom ispred dućana, a s obzirom na to da se takvo što optuženiku niti ne stavlja na teret, ne predstavlja važnu okolnost niti mijenja pravilnu ocjenu suda prvog stupnja o njenoj vjerodostojnosti.

6.1.1. Uz navedeno, imajući u vidu bitna obilježja kaznenog djela razbojničke krađe, to što se prvostupanjski sud, među ostalim, pozvao na medicinsku dokumentaciju oštećene FŽ, koji dokaz nije izveden na raspravi, također ne predstavlja odlučnu činjenicu, a nije riječ niti o tomu da bi sud prvog stupnja na ovom podatku temeljio svoje zaključke.

7. Žalitelj nije u pravu kada se žali zbog povrede kaznenog zakona, sadržajno upirući na povredu iz članka 469. točke 1. ZKP/08.

7.1. Tvrdnjama kako je optuženika trebalo osloboditi optužbe na temelju članka 453. točke 1. ZKP/08. jer njegovo postupanje po zakonu nije kazneno djelo, smatrajući kako se radi o pokušaju krađe stvari male vrijednosti, koji nije kažnjiv, žalitelj pobija valjanost utvrđenog činjeničnog stanja, a time ne opravdava predmetnu žalbenu osnovu. Postojanje povrede kaznenog zakona prosuđuje se prema činjeničnom stanju iz izreke presude, a ne onom koje bi bilo pravilno prema stavu žalitelja. Izrekom prvostupanjske presude utvrđeni su svi bitni elementi kaznenog djela iz članka 231. stavka 1. KZ/11., za koje je optuženik proglašen krivim i osuđen . S tim u vezi, ističe se žalitelju kako vrijednost otuđenog predmeta, kada počinitelj uporabi silu ili prijetnju kako bi otuđeni predmet zadržao, nije od značaja za pravnu oznaku kaznenog djela iz članka 231. stavka 1. KZ/11.

8. Premda uvodno ističe žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, žalitelj ne argumentira tvrdnju o nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, nego smatra kako je prvostupanjski sud donio pogrešan zaključak o krivnji optuženika.

8.1. Suprotno ovom žalbenom prigovoru, činjenično stanje je pravilno utvrđeno. Zaključci suda prvog stupnja su utemeljeni na pravilnoj ocjeni vjerodostojnosti iskaza ispitanih osoba i svih ostalih provedenih dokaza, te su logični i zakoniti, pa su uslijed toga i zaključci suda o postojanju odlučnih činjenica pravilno zasnovani na izvedenim dokazima.

8.2. Nije u pravu žalitelj kada, iznoseći vlastitu vrijednosnu ocjenu izvedenih dokaza, tvrdi da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno, nalazeći kako iskazi svjedokinja i video-snimka ne pružaju sigurnu osnovu za zaključak da bi optuženik parfem iznio iz trgovine, kao niti da bi uporabio silu s namjerom zadržavanja predmeta, nego kao reakciju na prethodni fizički kontakt oštećenice.

8.3. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio, na temelju iskaza obiju oštećenica, koje je pravilno ocijenio vjerodostojnima, da je optuženik nakon uzimanja parfema primijenio fizičku silu prema osobama koje su ga pokušale spriječiti u zadržavanju ukradene stvari. Svjedokinja ŠŽ je jasno iskazala kako je optuženik nakon uzimanja parfema s istim krenuo prema izlaznim vratima, te ga je ona uhvatila za jaknu, a nakon što ga je pustila je kolegicu FŽ udario nogom u njenu nogu, a parfem je potom vani bacio u zrak i počeo bježati. Suglasno tomu je iskazivala i svjedokinja FŽ, navevši kako je optuženik uzeo parfem i krenuo izlaziti iz dućana, a optuženik ju je udario nogom u nogu, nakon čega je prema njima bacio parfem i počeo bježati. Sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da se ovi iskazi svjedokinja uklapaju u dinamiku odvijanja događaja vidljivog iz snimke video-nadzora, na temelju koje je sud također utvrdio da je optuženik, nakon što je uzeo parfem s police dućana, krenuo prema izlaznim vratima trgovine, u čemu ga je pokušala spriječiti FŽ, koju je nogom udario u njezinu desnu nogu te iz trgovine izašao s parfemom, a nakon što je za njim izašla ŠŽ je istu pokušao udariti.

8.4. U kontekstu navedenog, prvostupanjski sud je pravilno nevjerodostojnom ocijenio obranu optuženika i njegove ničim potvrđene tvrdnje kojima poriče da bi ukrao parfem, odnosno da ga nije niti htio uzeti. Pri tomu je razvidno da ni sam optuženik ne poriče uporabu sile, navodeći kako "možda jest nanio sto udaraca ali niti jedna svjedokinja nije plava", a proizvoljna žalbena tvrdnja kako je optuženik predao parfem zaposlenici prilikom izlaska iz trgovine ne proizlazi niti iz obrane optuženika.

8.5. Stoga je, nasuprot žalbenim navodima optuženika, prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te je savjesnom ocjenom dokaza osnovano zaključio da je optuženik počinio kazneno djelo razbojničke krađe upravo na način kako je to navedeno u izreci pobijane presude. Za svoja utvrđenja dao je valjano i logično obrazloženje, na koje se upućuje žalitelj.

9. Nije u pravu optuženik kada se žali zbog odluke o kazni.

9.1. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

9.2. S tim u vezi, prvostupanjski sud je pravilno optuženiku otegotnim vrednovao njegovu dosadašnju višestruku prekršajnu kažnjavanost zbog, među ostalim, prekršaja s elementima nasilja, te kaznenu osuđivanost zbog raznih kaznenih djela, uz okolnost da je ovo kazneno djelo počinio u roku provjeravanja iz ranije mu izrečene uvjetne osude, pravilno olakotnim ocijenivši mlađu životnu dob optuženika.

9.3. Premda je prvostupanjski sud neopravdano otegotnom okolnošću smatrao optuženikov nekritički stav prema vlastitom ponašanju, s obzirom na to da je isti sastavni dio očitovanja o krivnji, koji se optuženiku ne može cijeniti otegotnim, kao niti njegov bezobziran odnos prema žrtvama, koji svojom protupravnošću ne nadmašuje kriminalnu količinu koja je uobičajeno svojstvena činjenju takvih kaznenih djela, ovo se nije odrazilo na pravilno odmjerenu vrstu i mjeru kazne.

9.4. Protivno paušalnim žalbenim prigovorima o kazni koja nije individualizirana i nema poveznice s intenzitetom i okolnostima predmetnog događaja, prvostupanjski sud je pravilno vrednovao jačinu ugrožavanja ili stupanj povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra. Isto tako, prvostupanjski sud nije precijenio relevantnost višestruke optuženikove ranije kažnjavanosti. Prema uvjerenju Odjela za kaznene evidencije proizlazi kako je optuženik u razdoblju od 2021. do 2024. u četiri navrata pravomoćno proglašen krivim zbog kaznenih djela krađe, neovlaštene proizvodnje i prometa drogama, omogućavanja trošenja droga, računalne prijevare te bludnih radnji. Razvidno je kako se radi o specifičnom obrascu kriminalnog ponašanja optuženika, a ovakva upornost optuženika u protuzakonitom postupanju, počinjenjem kaznenog djela za vrijeme trajanja uvjetne osude iz ranije presude, ne zaslužuje honoriranje blažim kažnjavanjem. Pored toga, optuženiku je utvrđena kazna zatvora koje tek neznatno premašuje minimum kazne propisane za ovo kazneno djelo.

9.5. S obzirom na izloženo, prema stavu i ovog drugostupanjskog suda, a vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11.), te o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11.), opravdano je optuženik osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine i šest mjeseci. Optuženiku je pravilno opozvana uvjetna osuda iz ranije presude, iz koje je kazna zatvora u trajanju deset mjeseci uzeta kao utvrđena, te je opravdano optuženik osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju dvije godine. Upravo izrečenom jedinstvenom kaznom zatvora izrazit će se jasna društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela, utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela, ali utjecati i na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

9.6. Zato nije osnovano blaže kažnjavanje za koje se zalaže optuženik.

10. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija.

10.1. Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkama 1. i 2. ZKP/08., nije našao da bi bile ostvarene ni ostale bitne povrede odredaba kaznenog postupka ni druge povrede kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

11. Imajući u vidu izloženo, primjenom odredbe članka 482. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ove presude.

Velika Gorica, 1. rujna 2026.

Predsjednica vijeća:

Tihana Bokan