REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2265/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Maja Bilandžić, u parničnom postupku tužitelja TERMOENG d.o.o., OIB: 56201479269, Husinec 33, Husinec, kojeg zastupa punomoćnik Nenad Šimunec, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika FRIGOOPREMA d.o.o., OIB: 60316076304, 4. gardijske 53 I, Split, kojeg zastupa punomoćnik Robert Brdar, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-194/2024-13 od 1. travnja 2025., 1. rujna 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-194/2024-13 od 1. travnja 2025. u točkama I. i II. njezine izreke i predmet vraća tom sudu na ponovan postupak.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom poslovni broj Povrv-194/2024-13 od 1. travnja 2025. Trgovački sud u Splitu ukinuo je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovnog broja Ovrv-13306/2022 (javnobilježnički broj UPP- OS-Ovrv-493/2022) kojeg je 4. siječnja 2023. donijela Snježana Ludvajić , javna bilježnica u Solinu, kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 42.135,00 HRK / 5.594,95 EUR i trošak ovršnog postupka u iznosu od 187,50 EUR, sve sa zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke), naloženo je tužitelju da u roku od petnaest dana naknadi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.125,00 EUR (točka II. izreke) te je odbijen kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troška postupka u iznosu od 375,00 EUR (točka III. izreke).

2. Protiv točke I. i II. izreke navedene odluke, žalbu je podnio tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom ovom sud ukinuti pobijanu odluku uz naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 517,24 EUR. U žalbi navodi da je sud pogrešno primijenio odredbe o teretu dokazivanja jer da je tužitelj dostavio dokaze kojima je dokazao osnovanost i visinu tražbine račune i potpisane zapisnike o izvršenju usluge, da je sud pogrešno primijenio odredbe čl. 219., čl. 288.a i čl. 461.a Zakona o parničnom postupku te da je tužitelju povrijeđeno ustavno pravo na pravično suđenje te pravo iz čl. 6. Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda.

3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

4. Tužiteljeva žalba je osnovana.

5. Nakon što je ispitana presuda na temelju odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje: ZPP), u vezi s odredbom čl. 467. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, valja ocijeniti da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo.

6. U konkretnom slučaju riječ je o sporu male vrijednosti (čl. 502. st. 1. ZPP-a), a sukladno odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. tog Zakona. Sukladno odredbi čl. 467. st. 2. ZPP-a u postupku u povodu žalbe u sporovima male vrijednosti ne primjenjuju se odredbe čl. 370. istog Zakona. Stoga žalbene navode koji se odnose na nepravilno utvrđeno činjenično stanje ovaj sud nije cijenio.

7. Međutim, iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je sud primijenio pravila o teretu dokaza iz čl. 219. i čl. 221.a ZPP-a i da je ocjenom izvedenih dokaza sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a i to ocjenom isprava u spisu – računa broj 269/01/1 od 20. prosinca 2019., zapisnika sa servisiranja br. 217/19, računa broj 270/01/1 od 20. prosinca 2019., zapisnika sa servisiranja br. 218/19, računa broj 271/01/1 od 20. prosinca 2019., zapisnika sa servisiranja br. 219/19, računa broj 272/01/1 od 20. prosinca 2019., zapisnika sa servisiranja br. 220/19, računa broj 273/01/1 od 20. prosinca 2019., zapisnika sa servisiranja br. 221/19, dopisa Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Split, Ispostava Split od 15. siječnja 2025., potvrde zaprimanja obrasca URA za 12/2019 i knjige knjiga ulaznih računa za 12/2019, utvrdio da je tuženik prigovorio rješenju o ovrsi na način da je osporio da bi tužitelj izvršio uslugu, a tužitelj nije dostavio dokaze da je uslugu izvršio. Stoga je primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 219. i čl. 221.a ZPP-a odlučio o neosnovnosti tužbenog zahtjeva.

8. Iz podataka u spisu proizlazi da je tužitelj (tada ovrhovoditelj) uz prijedlog za ovrhu dostavio račune broj 269/01/1 od 20. prosinca 2019., broj 270/01/1 od 20. prosinca 2019., broj 271/01/1 od 20. prosinca 2019, broj 272/01/1 od 20. prosinca 2019. i broj 273/01/1 od 20. prosinca 2019, kao i zapisnike sa servisiranja br. 217/19, sa servisiranja br. 218/19, sa servisiranja br. 219/19, sa servisiranja br. 220/19 i sa servisiranja br. 221/19. Iz sadržaja dostavljenih računa proizlazi da su izdani za montažu – puštanje u rad klima uređaja na objektu HRT, a iz sadržaja zapisnika sa servisiranja koji su klima uređaji ugrađeni, kojeg dana, da su ugrađeni u objekt HRT, Zagreb, Prisavlje 3 te su svi zapisnici potpisani od strane naručitelja – korisnika. Iz podataka u spisu ne proizlazi da bi tuženik osporio potpise naručitelja – korisnika.

9. Nadalje iz podataka u spisu proizlazi da je tuženik (tada ovršenik) u prigovoru osporio osnovanost i visinu zahtjeva te je prigovorio da tužitelj uslugu nije izvršio. Prvostupanjski, Općinski sud u Splitu je rješenjem od 29. ožujka 2023. stavio izvan snage rješenje o ovrsi te je upozorio stranke na propisano odredbom čl. 461.a ZPP-a, rješenje je uz prigovor dostavljeno tužitelju, a tužitelj je podneskom od 5. srpnja 2023. odgovorio na navode iz prigovora te se u očitovanju na navode o tome da usluga nije izvršena, pozvao na dokaze priložene prijedlogu za ovrhu – račune i zapisnike.

10. Odredbom čl. 461.a st. 6. ZPP-a propisano je da je u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga odnosno prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tužitelj dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od dostave prigovora protiv platnog naloga odnosno rješenja kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave, st. 7. da je u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga odnosno prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tuženik dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iz stavka 6. ovoga članka iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave, st. 8. da će sud upozoriti stranke na sadržaj odredbi st . 2. do 7. ovoga čl. u rješenju za podnošenje pisanog odgovora na tužbu iz čl. 284. st. 1. ovoga Zakona, rješenju koje se dostavlja tuženiku uz prigovor protiv platnog naloga, odnosno u rješenju kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha, st. 9. da stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu ili u podnescima iz st. 6. i 7. ovoga članka te st. 10. da nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile na pripremnom ročištu protivno st . 9. ovoga članka sud neće uzeti u obzir.

11. Dakle, iz podataka u spisu proizlazi da je tužitelj u dokaz svojih tvrdnji da je za tuženika izvršio uslugu montaže i puštanja u rad klima uređaja što proizlazi iz sadržaja računa i zapisnika, a tuženik je tvrdio da usluga nije izvedena pri čemu se nije očitovao niti da li je primio račune te da li im je prigovorio niti čiji je potpis na zapisnicima na strani naručitelja – korisnika. Tuženik samo tvrdi da nema otvorenog dugovanja prema tužitelju u svojim poslovnim knjigama te da na temelju predmetnih računa nije koristio pravo na odbitak pretporeza.

12. Ovdje valja još reći da se ne može ispitati odluka kada je o tužbenom zahtjevu odlučeno primjenom pravila o teretu dokazivanja, dok je odbijeno izvesti predložene dokaze stranaka.

13. Stoga je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka slijedom čega je temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a tužiteljevu žalbu valjalo uvažiti, ukinuti presudu u pobijanom dijelu (točke I. i II. izreke) i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, kako je odlučeno u točki I. izreke ovog rješenja.

14. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem, u tu svrhu izvesti dokaze radi utvrđenja odlučnih činjenica. Ukoliko sud odluči da neće izvoditi pojedine dokaze, dat će razloge toj svojoj odluci. Dokaze koje sud izvede potrebno je u potpunosti ocijeniti kako pojedinačno tako i u korelaciji s drugim izvedenim dokazima. Nakon utvrđenja odlučnih činjenica, ocjene izvedenih dokaza i zaključaka o odlučnim okolnostima, donijeti će novu, pravilnu i na zakonu zasnovanu odluku koju će obrazložiti sukladno čl. 338. st. 4. ZPP-a.

15. O troškovima žalbenog postupka prvostupanjski sud će odlučiti u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP-a). Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke ove odluke.

Zagreb, 1. rujna 2026.

Sudac

Maja Bilandžić