REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1981/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Gordan Zubak, u pravnoj stvari tužitelja AUTO SALON TOŠ d.o.o., OIB: 35610717389, Sesvete, Zagrebačka cesta 103, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Župan, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnik Davor Bubalo, odvjetnik u Grgić & Partneri odvjetničko društvo d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1244/2024-8 od 6. ožujka 2026., 1. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1244/2024-8 od 6. ožujka 2026. u točkama I. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 101,18 EUR s pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke), odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tužitelj zahtijevao zatezne kamate na iznos od 101,18 EUR preko stope dosuđene točkom I. izreke presude (točka II. izreke), zatim naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 238,65 EUR s pripadajućim zateznim kamatama (točka III. izreke).

2. Prema obrazloženju pobijane presude, sud je na temelju utvrđenog činjeničnog stanja i izvedenih dokaza utvrdio osnovanim tužiteljev zahtjev po osnovi naknade štete koja je nastala na osobnom vozilu u vlasništvu oštećenika RO iz [adresa]. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik obavio izvid štete, kao i da je tuženik podmirio dio nastale štete s osnove popravka oštećenja na vozilu u iznosu od 849,10 EUR ali je prema utuženom računu odbio podmiriti preostali iznos od 101,18 EUR. Prvostupanjski sud je odbio kao neosnovane tuženikove prigovore istaknute tijekom postupka. Nadalje, utvrdio je da je oštećenik ugovorom ustupio tužitelju spornu tražbinu, o čemu je tuženik obaviješten. Tuženikovo osporavanje cijene sata rada, zbog čega nije u cijelosti isplatio izvedene radove, ocijenjeno je kao neosnovano jer je sud zauzeo stajalište kako oštećena osoba može slobodno izabrati gdje će popraviti svoje vozilo te na temelju računa popravka vozila, koji mu je izdala izabrana radionica u kojoj je izvršen popravak, potraživati isplatu naknade štete. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev primjenom odredbi čl. 1046., 1085. st. 1. i 4. i čl. 84. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO). Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP).

3. Tuženik je podnio žalbu protiv navedene presude s prijedlogom da se žalbu uvaži i pobijanu presudu preinači na način da se odbije tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom i tuženiku dosude zatraženi troškovi, odnosno pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Žalbu je podnio zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Žalitelj je u bitnome osporavao aktivnu i pasivnu legitimaciju te je isticao kako tužitelj nije dostavio dokaze o nastanku štete i tuženikovoj odgovornosti. Mišljenja je da sloboda izbora vlasnika vozila gdje će popraviti vozilo ne daje vlasniku vozila pravo svojim nerazumnim izborom opteretiti osobu koja bi mu bila dužna naknaditi štetu. Prema tuženikovom stajalištu, vlasnik vozila je dužan razumnim postupanjem popraviti vozilo za iznos na identično kvalitetan način ali uz nižu cijenu. Osporio je i odluku prvostupanjskog suda o zateznim kamatama te troškovima postupka.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu na temelju odredaba čl. 365. i čl. 467. st. 1. ZPP-a, u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. U ovoj pravnoj stvari radi se o sporu male vrijednosti (čl. 502. st. 1. ZPP -a) zbog čega se u smislu odredbe čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 7., 8., 9., 10., 11., 12., 13. i 14. ZPP-a i pogrešne primjene materijalnog prava. Zbog toga žalbene navode koji se odnose na pogrešno, odnosno nepotpuno utvrđeno činjenično stanje drugostupanjski sud nije ovlašten ispitivati.

8. Predmet spora je tužiteljev zahtjev da mu tuženik, kao osiguratelj, plati iznos od 101,18 EUR po računu broj 2096/1/1 izdanom na ime popravka vozila oštećenika, koji glasi na iznos od 950,28 EUR i koji je tuženik djelomično platio u iznosu od 849,10 EUR, a odbio je platiti preostali iznos.

9. U postupku koji je prethodio pobijanoj presudi, kao niti u pobijanoj presudi, nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. , 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti pa tako niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP -a na koju povredu se pozivao žalitelj.

10. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je tužitelj, na kojeg je vlasnik oštećenog vozila prenio tražbinu na temelju ugovora o ustupu tražbine, u odnosu na tuženika, kao osiguratelja, tražio isplatu utuženog iznosa s osnove naknade štete. Pritom se sud pravilno pozvao na odredbe čl. 80. st. 1. i. 84. st. 1. ZOO-a. Također, potrebno je dodati kako je u konkretnom slučaju RO iz [adresa] prijavio štetni događaj tuženiku te je tuženikov djelatnik procijenio štetu i o tome sastavio izvid štete. Tuženik je poslao obavijest oštećeniku kojom ga je izvijestio da je njegov odštetni zahtjev pravno osnovan. Nadalje, spomenuti izvid štete naveden je i u Ugovoru o ustupanju tražbine i zatim je 20. prosinca 2023. tuženik isplatio iznos od 849,10 EUR, dok se utuženi iznos odnosi na preostali neisplaćeni iznos po utuženom računu. Iz navedenih utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi tužiteljeva aktivna legitimaciju i tuženikova pasivna legitimaciju u ovom sporu, a tijekom ovoga postupka sud nije tvrdio da je djelomično plaćanje obavljeno po nekoj drugoj osnovi. Stoga nisu osnovane ni žaliteljeve tvrdnje o tome da tužitelj nije dokazao postojanje pretpostavki tuženikove odgovornosti za štetu u ovom postupku.

11. Nadalje, pobijana presuda sadržava i valjane razloge o bitnim činjenicama na temelju kojih je utvrđena visina štete, s tim da je u ovom postupku bila sporna samo visina cijene sata limarskih i lakirerskih radova. Ovaj sud prihvaća stajalište prvostupanjskog suda da je oštećenik mogao slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti svoje vozilo po cijeni koju taj servis naplaćuje svojim klijentima. Slijedom navedenog, ispravan je i zaključak prvostupanjskog suda da razlika u cijeni sata rada koju je tužitelj obračunao oštećeniku u odnosu na onu koju tuženik priznaje, ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu čl. 1092. ZOO-a.

12. Također, pravilno je sud utvrdio osnovanost zahtjeva s osnove zateznih kamata kao i njihov tijek to stoga što u smislu odredbe čl. 81. ZOO-a s tražbinom na primatelja prelaze i sporedna prava pa tako i kamate.

13. O troškovima postupka sud je odlučio pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a

14. Slijedom navedenog, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP -a odlučio kao u izreci.

Zagreb, 1. rujna 2026.

Sudac

Gordan Zubak