Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5ž

Poslovni broj: Gž R-1001/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, sutkinje Sabine Dugonjić kao predsjednika vijeća, Josipa Grubišića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te suca Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Srđan Simić, odvjetnik u Puli, protiv tuženika Opća bolnica Pula - Ospedale Generale Di Pola, Zagrebačka 30, Pula, OIB 16089706543, koju zastupa punomoćnica Tea Tončić, odvjetnica u Puli, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli - Pola od 30. kolovoza 2024., poslovni broj Pr- 842/2021-35, u sjednici vijeća dana 1. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli - Pola od 30. kolovoza 2024., poslovni broj Pr-842/2021-35 u dijelu pod točkom I. izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici bruto 220,77 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, koja teče na:

- 2,49 eur od 16. lipnja 2016.

- 6,08 eur od 16. kolovoza 2016.

- 3,17 eur od 16. rujna 2016.

- 0,42 eur od 16. listopada 2016.

- 0,22 eur od 16. prosinca 2016.

- 3,41 eur od 16. siječnja 2017.

- 0,90 eur od 16. veljače 2017.

- 10,24 eur od 16. ožujka 2017.

- 3,74 eur od 16. svibnja 2017.

- 3,65 eur od 16. lipnja 2017.

- 2,55 eur od 16. srpnja 2017.

- 10,68 eur od 16. kolovoza 2017.

- 0,83 eur od 16. rujna 2017.

- 2,72 eur od 16. listopada 2017.

- 3,24 eur od 16. studeni 2017.

- 14,82 eur od 16. siječnja 2018.

- 6,76 eur od 16. veljače 2018.

- 3,96 eur od 16. ožujka 2018.

- 1,16 eur od 16. travnja 2018.

- 14,88 eur od 16. svibnja 2018.

- 7,10 eur od 16. kolovoza 2018.

- 7,64 eur od 16. rujna 2018.

- 2,46 eur od 16. listopada 2018.

- 0,25 eur od 16. studeni 2018.

- 12,09 eur od 16. siječnja 2019.

- 7,37 eur od 16. veljače 2019.

- 8,05 eur od 16. ožujka 2019.

- 8,26 eur od 16. svibnja 2019.

- 1,66 eur od 16. lipnja 2019.

- 3,03 eur od 16. srpnja 2019.

- 7,90 eur od 16. kolovoza 2019.

- 6,43 eur od 16. rujna 2019.

- 10,90 eur od 16. listopada 2019.

- 5,45 eur od 16. prosinca 2019.

- 11,65 eur od 16. siječnja 2020.

- 2,76 eur od 16. veljače 2020.

- 4,38 eur od 16. ožujka 2020.

- 11,94 eur od 16. travnja 2020.

- 3,18 eur od 16. svibnja 2020.

- 1,38 eur od 16. srpnja 2020.

- 0,86 eur od 16. kolovoza 2020.

- 0,07 eur od 16. studeni 2020.

- 0,02 eur od 16. prosinca 2020.

- 0,02 eur od 16. siječnja 2021.

pa do isplate, izuzev zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, te pod toč. II. izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužiteljici trošak postupka od 331,50 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, kao i pod toč. III. izreke.

II. Preinačava se pobijana presuda pod točkom I. izreke u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice za isplatu bruto 1.697,97 eur zajedno sa zateznom kamatom koja teče:

- 61,93 eur od 16. lipnja 2016.

- 38,71 eur od 16. kolovoza 2016.

- 59,25 eur od 16. rujna 2016.

- 4,45 eur od 16. listopada 2016.

- 3,86 eur od 16. prosinca 2016.

- 63,20 eur od 16. siječnja 2017.

- 64,19 eur od 16. veljače 2017.

- 69,79 eur od 16. svibnja 2017.

- 14,16 eur od 16. lipnja 2017.

- 63,44 eur od 16. srpnja 2017.

- 61,90 eur od 16. rujna 2017.

- 14,06 eur od 16. studeni 2017.

- 33,00 eur od 16. prosinca 2017.

- 69,15 eur od 16. siječnja 2018.

- 63,14 eur od 16. veljače 2018.

- 30,30 eur od 16. ožujka 2018.

- 7,39 eur od 16. travnja 2018.

- 39,63 eur od 16. lipnja 2018.

- 60,76 eur od 16. srpnja 2018.

- 63,41 eur od 16. rujna 2018.

- 20,69 eur od 16. listopada 2018.

-1,22 eur od 16. studeni 2018.

- 66,29 eur od 16. prosinca 2018.

- 69,44 eur od 16. siječnja 2019.

- 79,20 eur od 16. veljače 2019.

- 68,57 eur od 16. svibnja 2019.

- 72, 53 eur od 16. lipnja 2019.

- 75,42 eur od 16. srpnja 2019.

- 68,56 eur od 16. kolovoza 2019.

- 76,32 eur od 16. prosinca 2019.

- 5,78 eur od 16. siječnja 2020.

- 7,13 eur od 16. veljače 2020.

- 1,19 eur od 16. svibnja 2020.

- 78,17 eur od 16. lipnja 2020.

- 87,16 eur od 16. srpnja 2020.

- 31,37 eur od 16. kolovoza 2020.

- 2,42 eur od 16. studeni 2020.

- 0,69 eur od 16. prosinca 2020.

- 0,01 eur od 16. siječnja 2021.

pa do isplate, izuzev zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu i odbija se zahtjev tužiteljice u tom dijelu kao neosnovan.

III. Preinačava se odluka o trošku sadržana u pobijanoj presudi pod točkom II. izreke i odbija kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška postupka od 1.500,00 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

IV. Nalaže se tužiteljici tuženiku nadoknaditi trošak žalbenog postupka od 273,74 eur, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici 1.918,74 eur bruto s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako je pobliže određeno u toč. I. izreke, a ujedno je odbijen dio tužbenog zahtjeva za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosima Pod toč. II. izreke je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak od 1.831,50 eur. Pod toč. III. izreke je odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova.

2. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu zbog žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22 u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Tuženik traži troškove žalbenog postupka.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće za razdoblje od siječnja 2015. do prosinca 2021., radi pogrešnog obračuna plaće kada tužiteljica radi na državni blagdan koji pada u vrijeme radnog tjedna od ponedjeljka do petka.

5. Sud prvog stupnja je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer presuda sadrži proturječne i nejasne razloge.

6. Tijekom prvostupanjskog postupka, a sada i u žalbenom postupku sporna je pravna osnova zahtjeva i način obračuna mjesečnog fonda (radnih) sati, a posljedično i broj prekovremenih sati, odnosno primjena tzv. Zaključka 148. i 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja.

7. Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev s obrazloženjem da je tuženik u utuženom razdoblju isplatio tužiteljici umanjene plaće prihvativši I. varijantu nalaza u mišljenja vještaka te je utvrdio da postoji tražbina tužiteljice prema tuženiku od 1.918,74 eur. Pri tome se sud prvog stupnja poziva i na Zaključke Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja i to Zaključak broj 148. donesen na sjednici održanoj 1. srpnja 2015. i Zaključak broj 153. donesen na sjednici održanoj 21. prosinca 2015., smatrajući da Zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora te da su obvezujući.

8. Iako se prvostupanjski sud u obrazloženju poziva na Zaključke Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog [broj]. i 153., presudu u dijelu u kojem se poziva na Zaključak broj 153. nije utemeljio na tom tumačenju, zbog čega su razlozi presude o odlučnim činjenicama međusobno proturječni, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koju izričito upire tuženik.

9. Prema odredbi čl. 373.a st. 1. ZPP drugostupanjski će sud presudom odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presudom će preinačiti prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe: 1) da bitne činjenice među strankama nisu sporne, ili 2) da ih je moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze. U slučaju u kojem su ispunjeni uvjeti za donošenje presude iz stavka 1. ovoga članka, drugostupanjski sud može je donijeti i ako nađe da postoji bitna povreda odredaba parničnoga postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ovoga Zakona (čl. 373.a. st. 3. ZPP).

9.1. Stoga je ovaj sud primjenom ovlaštenja iz navedene odredbe utvrdio odlučne činjenice koje se odnose na iznose koji pripadaju tužiteljici primjenom navedenog Zaključka broj 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora za razdoblje od 21. prosinca 2015. pa nadalje, a sve u sklopu pravilnih utvrđenja da tuženik nije u cijelosti isplatio tužitelju razliku plaće koja se odnosi na prekovremeni rad i pripadajuće dodatke i naknadu za godišnji odmor.

10. Naime, tijekom postupka je provedeno financijsko vještačenje u kojem je sastavljen nalaz i mišljenje od 17. prosinca 2023. u više varijanti. U prvoj varijanti (list 252-266 spisa) efektivni mjesečni fond računa se prema Zaključku 148 do 1. prosinca 2015., a nakon toga prema uputi Vrhovnog suda RH, a koja interpretira Zaključak 153 prema kojem tumačenju redovni mjesečnih fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja). U tom slučaju razlika bruto plaće iznosi ukupno 220,77 eur bruto.

10.1. U drugoj varijanti nalaza i mišljenja od 17. rujna 2023. (list 233 -251 spisa) su sačinjene dvije podvarijante, u prvoj podvarijanti je mjesečni fond sati izračunat jednako kao djelatnicima koji ne rade u turnusima i tom slučaju razlika plaće (osim dopune sati blagdanom kada je tužiteljice radila do 8 sati, odnosno kada je razlika manje od 8 sati), razlika plaće iznosi 1.918,74 eur (koji iznos tužiteljica potražuje konačno specificiranim tužbenim zahtjevom). U drugoj podvarijanti se pored navedenih pretpostavki, izračunu dodaje i razlika plaće koja nastaje kada je tužiteljica dolazila u noćnu smjenu raditi na dane blagdana kada je početak rada počinjao u 20 sati navečer i kada je tuženik nije isplatio naknadu za blagdan u vidu razlike između odrađenih sati na blagdan i 8 sati. Pod tako navedenim pretpostavkama razlika u korist tužiteljice, uključujući i naknadu za blagdan u danu kad je tužiteljici plaćeno manje od 8 sati, iznosi 2.390,21 eur.

10.2. Izračun razlika u slučaju da se odredbe iz Dodatka III KU primjenjuju tek od travnja 2020. iznosi 0,00 eur.

10.3. Prvostupanjski sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka u varijanti kada je mjesečni fond sati izračunat jednako kao djelatnicima koji ne rade u turnusima i u tom slučaju razlika plaće (bez dopune sati blagdanom kada je tužiteljice radila do 8 sati, odnosno kada je razlika manje od 8 sati) je 1.918,74 EUR.

11. Prije svega, u odnosu na žalbene navode tuženice, treba reći da je pravilno sud prvoga stupnja primijenio materijalno pravo kada je zaključio da tužiteljici pripada pravo na uvećanje plaće za otežane uvjete rada kao i za iznimnu odgovornost za svaki sat, pa tako i za odrađene prekovremene sate (čl. 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja "Narodne novine", broj 143/13, 96/15, dalje KU 143/13, čl. 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja "Narodne novine 29/18", dalje: KU 29/18, čl. 59a. KU 29/18 i I. Dodatka KU "Narodne novine" 96/15, čl. 24. Dodatka II KU "Narodne novine" 92/19); jer ni iz jedne odredbe navedenih KU ne proizlazi da radniku uvećanje pripada samo za ostvarenu redovnu satnicu, odnosno da se uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada i uvećanje plaće po osnovi otežanih uvjeta rada i iznimne odgovornosti međusobno isključuju.

11.1. Nadalje, iako prvostupanjski sud ne obrazlaže primjenu materijalnog prava, stav prvostupanjskog suda je u skladu sa pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice Građanskog odjela održanoj 9. prosinca 2019., broj Su-IV-56/19- 18, prema kojemu zdravstveni radnici za vrijeme važenja KU koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU/13 (i pravo na uvećanje plaće na iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU/13) imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu. Navedeno i neovisno o datumu stupanja na snagu Dodatka III. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''Narodne novine'' broj 56/20) jer se zauzeto shvaćanje odnosi i na vrijeme važenja KU/13.

11.2. Stoga, pravilan je zaključak prvostupanjskoga suda da je u konkretnom slučaju tuženik, kao poslodavac, tužiteljici u dijelu utuženog razdoblja isplaćivala umanjenu plaću, iako je u skladu s čl. 7. Zakona o radu (''Narodne novine'', broj 93/13, 127/17 i 98/19 – dalje: ZR) poslodavac za obavljeni rad radniku dužan isplatiti plaću koja mu pripada prema važećim propisima.

11.3 Međutim, utvrđujući visinu tužbenog zahtjeva, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo jer je za cijelo sporno razdoblje mjesečni fond radnih sati računao sve dane u tjednu, osim subote, nedjelje i blagdana, iako se mjesečni fond sati od 21. prosinca 2015. računa tako da se od dana u tjednu odbiju samo subote i nedjelje, ali ne i blagdani koji eventualno padaju u tjednu, kako to osnovano tvrdi i tuženica. Pogrešno je, dakle, primijenio odredbu čl. 51. st. 10. KU/13, odnosno istovjetnu odredbu čl. 49. st. 10. KU/13.

11.4. Prema čl. 18. KU/13, ugovorne strane osnivaju zajedničko povjerenstvo za tumačenje ovoga Ugovora u koje svaka imenuje po tri predstavnika i njihove zamjenike, najkasnije u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovoga Ugovora. Sjedište povjerenstva je u Ministarstvu. Povjerenstvo za tumačenje ovog Ugovora, daje obvezujuće tumačenje odredbi ovoga Ugovora i o njima obavještava obje ugovorne strane, prati izvršavanje ovoga Ugovora i izvještava obje ugovorne strane o kršenju ovoga Ugovora.

11.5. Prema čl. 19. st. 6. KU/13 tumačenja povjerenstva obvezna su i dostavljaju se podnositelju upita te svim ustanovama na koje se odnos, a imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Ugovora.

11.6. Imajući u vidu sadržaj navedene odredbe, sud je u primjeni KU/13 vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/13, koji stav je izražen u mnogobrojnoj i ustaljenoj sudskoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske (npr. Revr-630/2017, Revr-676/13, Revr-793/13, Revr-1515/13, 290/21 i dr).

11.7. Nije isključena ni mogućnost da sud, prema općim odredbama obveznog prava otkloni primjenu inače obvezujućeg tumačenja, ali kao sastavnog dijela kolektivnog ugovora zato što je nemoralna, pretjerano stroga ili slično, što ovdje nije slučaj.

12. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 dva je puta tumačilo odredbu čl. 51. st. 10. KU/13.

12.1. Na 23. sjednici održanoj 1. srpnja 2015., s obzirom na veliki broj upita vezanih uz mjesečni fond radnih sati kada blagdan pada u radni dan, članovi Povjerenstva odlučili su na sve upite odgovoriti općenitim tumačenjem, te su donijeli Zaključak broj 148 koji glasi:

''Sukladno Kolektivnom ugovoru, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Svi sati iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad. U skladu Ustavnog izjednačavanja prava radnika prema Zakonu o blagdanima i neradnim danima, kada blagdan pada u radni dan svaki radnik određuje manji broj sati. Poslodavac ne može radnika koji u zdravstvu radi u smjenama ili u turnusu zaduživati s većim brojem sati od radnika s 40 -satnim radnim tjednom. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen. Primje rice, s obzirom da u listopadu 2015. godine, jedan blagdan pada u radni tjedan mjesečni fond radnih sati za taj mjesec iznosi 168 sati i za sve je radnike isti neovisno u kojim oblicima rada oni rade (od ponedjeljka do petka, u smjeni, turnusu i dr). Svaki sat rada koji radnik odradi iznad 168 sati predstavlja prekovremeni rad i tako treba biti plaćen.''

12.2. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja na sjednici održanoj 21. prosinca 2015. donijelo je Zaključak broj 153. koji glasi:

''Sukladno Kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu, ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Sati odrađeni prema redovnom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Prekovremenim radnom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima. Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće. Ovim Zaključkom stavljaju se izvan snage Zaključci broj 21, 48 i 148.''

12.3. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 donijelo je na 30. sjednici zaključak broj 169., koji glasi:

''Zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora. Izmijenjeni zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene.“ Proizlazi dakle da se Zaključak broj 153. u bitnome razlikuje od Zaključka broj 148. (koji je Zaključkom broj 153. stavljen izvan snage) u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati, dok prema Zaključku broj 148. redovni mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati.''

12.4. Zaključak 153. o tumačenju odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 nije stavljen izvan snage, a Zaključak identičnog sadržaja donesen je na 5. sjednici Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/18 održanoj 21. studenog 2018.

13. Imajući u vidu obvezujući karakter tumačenja Kolektivnog ugovora po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje Kolektivnog ugovora, koje predstavlja sastavni dio Kolektivnog ugovora (čl. 19. st. 6. KU/13) i činjenicu da je tumačenje broj 148 stavljeno izvan snage tumačenjem broj 153, koje je doneseno 21. prosinca 2015., o tražbini tužiteljice koja se odnosi na razdoblje od lipnja 2016. pa nadalje trebalo je odlučiti isključivo primjenom Zaključka broj 153.

13.1. Stoga je valjalo prihvatiti nalaz i mišljenje vještaka u varijanti kojim je izračun manje isplaćene bruto plaće za prekovremeni radi i manje isplaćene naknade za godišnji odmor zbog neisplaćenih dodataka i prekovremenog rada za utuženo razdoblje od svibnja 2016. do prosinca 2020. (bruto satnica za prekovremeni rad uvećana za uvjete rada i dodatak za život i zdravlje ljudi) izvršen primjenom Zaključka broj 153 od 21. prosinca 2015.

13.2. Prema navedenom dopunskom nalazu i mišljenju vještaka, tužiteljica bi u utuženom razdoblju, primjenom obračuna prekovremenih sati s uvećanjem bruto satnice za dodatke za otežane uvjete rada i dodatak za život i zdravlje ljudi, primila veću plaću i to po osnovi:

- neplaćenih dodataka na sate prekovremenog rada 194,93 eur/1.468,67 kn,

- manje isplaćene naknade za godišnji odmor 25,73 eur/193,88 kn,

- razlika bolovanja 0,82 kn ili ukupno 220,77 eur/1.663,37 kn.

13.3. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu tuženice u tom dijelu trebalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev u iznosu od 220,77 eur EUR, sa zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos, pobliže naveden u izreci ove drugostupanjske presude, od dospijeća, odnosno od trenutka kada je tuženik trebao isplatiti plaću odnosno naknadu plaće do isplate (čl. 29. st. 1. ZOO), osim zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenom bruto iznosu (točka I. izreke ove drugostupanjske presude).

14. U ostalom dijelu, kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev u iznosu od 1.697,97 eur, žalba tuženice je osnovana jer je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo prilikom izračuna mjesečnog fonda radnih sati za potraživanje koje se odnosi na vremensko razdoblje od prosinca 2015. pa nadalje jer od tada redovni mjesečni fond sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati, umanjeno za dane blagdana i neradnih dana.

15. Stoga je, na temelju čl. 373. t. 3. ZPP, pobijanu presudu trebalo preinačiti u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev u iznosu od 1.697,97 eur sa zateznom kamatom i isti odbiti kao neosnovan.

15.1. Ostali žalbeni navodi tuženice predstavljaju iznošenje vlastitih pravnih shvaćanja koja nemaju uporišta ni u stanju spisa, a niti u mjerodavnim zakonskim odredbama pa ih ovaj sud drugoga stupnja nije posebno cijenio (čl. 375. st. 1. ZPP).

16. Budući da je tužiteljica djelomično uspjela u postupku, o troškovima postupka trebalo je odlučiti primjenom čl. 154. st. 2. ZPP.

16.1. Tužiteljica je u postupku uspjela u omjeru od 55,75% (100% u odnosu na osnovu i 11,5% u odnosu na visinu), a tuženica u omjeru od 44,25%. Kako su stranke konačno u sporu djelomično uspjele u približno jednakim dijelovima, valjalo je i odluku o troškovima postupka preinačiti temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP te primjenom odredbe čl. 154. st. 5. ZPP odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove, osim troškova vještačenja.

17. Naime, financijsko vještačenje je u ovom predmetu provedeno radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva, upravo zato jer je tuženik prigovarao da su tužiteljici isplaćeni svi dodaci i prekovremeni radi, slijedom čega tužiteljici pripada trošak vještačenja od 331,50 eur.

18. Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. i 2., u vezi s čl. 154. st. 2. ZPP. Tuženica je sa žalbom uspjela u omjeru od 88% pa joj je razmjerno tome priznat trošak sastavljanja žalbe, u iznosu 273,74 eur(tbr.

10/1, tbr. 46. i tr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 – dalje: Tarifa). Tuženiku nije priznat trošak zatražene sudske pristojbe na žalbu jer spisu ne prileži dokaz da je ista plaćena.

19. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 1. rujna 2026.

Predsjednik vijeća:

Sabina Dugonjić