Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2455/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Bošković Majerović, predsjednice vijeća, Milene Frankić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Vlaste Mrzljak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Škarica, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Krešimir Škarica & partneri d.o.o., protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2456/2016-69 od 30. ožujka 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 1. rujna 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 2456/2016-69 od 30. ožujka 2026. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici:

-na ime naknade imovinske štete po osnovi neisplaćenog dijela plaće za vrijeme bolovanja iznos od 906,11 eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini iznos pobliže navedene u izreci presude,

- na ime naknade imovinske štete (troškovi liječenja) iznos od 1.830,73 eura sa zateznom kamatom tekućom od 03. kolovoza 2016. kao dana podnošenja tužbe pa do isplate,

- na ime naknade imovinske štete (troškovi liječenja) iznos od 998,81 euro sa zateznom kamatom tekućom od 03. kolovoza 2016. kao dana podnošenja tužbe pa do isplate,

- na ime naknade imovinske štete (troškovi liječenja) iznos od 1,451,50 eura sa zateznom kamatom tekućom od 03. kolovoza 2016. kao dana podnošenja tužbe pa do isplate,

- troškove parničnog postupka, i u tim dijelovima predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Odbacuje se žalba tužiteljice PP protiv dijela presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2456/2016-69 od 30. ožujka 2026. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade imovinske štete po osnovi razlike između primljene mirovine i potencijalne neto plaće koju bi tužiteljica primala da je radila u razdoblju od 19. veljače 2016. do 31. siječnja 2022. iznos od 19.911,65 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini iznos pobliže naveden u izreci presude, a od 01. veljače 2022. pa na dalje dok za to postoje zakonski i opravdani razlozi, plaćati joj mjesečnu rentu u iznosu od 300,00 eura (prosječni mjesečni iznos) sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa mjesečne rente do 15og u mjesecu za prethodni mjesec kao nedopuštena.

III. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici:

-na ime naknade imovinske štete po osnovi neisplaćenog dijela plaće za vrijeme bolovanja iznos od 906,11 eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini iznos pobliže naveden u izreci presude,

-na ime naknade imovinske štete po osnovi razlike između primljene mirovine i potencijalne neto plaće koju bi tužiteljica primala da je radila u razdoblju od 19. veljače 2016. do 31. siječnja 2022. iznos od 19.911,65 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini iznos pobliže naveden u izreci presude, a od 01.02.2022. pa na dalje dok za to postoje zakonski i opravdani razlozi, plaćati joj mjesečnu rentu u iznosu

od 300,00 eura (prosječni mjesečni iznos) sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa mjesečne rente do 15-og u mjesecu za prethodni mjesec,

- na ime naknade imovinske štete (troškovi liječenja) iznos od 1.830,73 eura sa zateznom kamatom tekućom od 03. kolovoza 2016. kao dana podnošenja tužbe pa do isplate,

- na ime naknade imovinske štete imovinske štete (troškovi liječenja) iznos od 998,81 euro sa zateznom kamatom tekućom od 03. kolovoza 2016. kao dana podno5enja tužbe pa do isplate,

- na ime naknade imovinske štete (troškovi liječenja) iznos od 1,451,50 eura sa zateznom kamatom tekućom od 03. kolovoza 2016. kao dana podnošenja tužbe pa do isplate, te troškovima postupka u iznosu od €5.562,87 sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate, sve to po stopama pobliže navedenim u izreci presude.

2. Protiv navedene presude u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade imovinske štete po osnovi razlike između primljene mirovine i potencijalne neto plaće koju bi tužiteljica primala da je radila u razdoblju od 19. veljače 2016. do 31. siječnja 2022. iznos od 19.911,65 eura sa zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini iznos pobliže naveden u izreci presude, a od 01. veljače 2022. pa na dalje dok za to postoje zakonski i opravdani razlozi, plaćati joj mjesečnu rentu u iznosu od 300,00 eura (prosječni mjesečni iznos) sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa mjesečne rente do 15og u mjesecu za prethodni mjesec žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353.st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08-57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22,155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), predlažući da se u tom dijelu presuda preinači (pravilno ukine) i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troška žalbenog postupka.

3. Protiv navedene presude u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade imovinske štete po osnovi neisplaćenog dijela plaće za vrijeme bolovanja iznos od 906,11 eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini iznos pobliže naveden u izreci presude, na ime naknade imovinske štete (troškova liječenja) u ukupnom iznosu od 4.281,04 eura sa zateznom kamatom tekućom od 03. kolovoza 2016., te troškova postupka žali se tuženik zbog žalbenih razloga iz čl. 353.st.1. toč. 1. i 2. ZPP, predlažući da se u tom dijelu presuda preinači sukladno navodima žalbe, odnosno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troška žalbenog postupka.

4. Žalba tužiteljice je nedopuštena, dok je žalba tuženika osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske štete nastale u štetnom događaju koji se desio dana 3. kolovoza 2015. i to: s osnova neisplaćenog dijela plaće za vrijeme bolovanja u iznosu od 906,11 eura, s osnova razlike između mirovine i potencijalne neto plaće u iznosu od 19.911,65 eura, te s osnova troškova liječenja i troškova prijevoza za potrebe liječenja u ukupnom iznosu od 4.281,04 eura, sve to s pripadajućim zateznim kamatama.

6. Među strankama nije bila sporna pasivna legitimacija, štetni događaj i odgovornost tuženika, dok je bila sporna uzročno posljedična veza, te osnovanost i visina potraživanja tužiteljice za naknadu utužene imovinske štete.

7. Nalazom i mišljenjem vještaka dipl. ing. Darko Pripića utvrđeno je da ukupno isplaćena mirovinska primanja u razdoblju od 19. veljače 2016. do 31. siječnja 2022. iznose 156.646,29 kn, da ukupno prosječne izračunate neto plaće iznose 306.670,56 kn, a visina izgubljene zarade u visini razlike isplaćenih mirovinskih primanja i prosječnih izračunatih neto plaća iznosi 150.024,27 kn/19.911,65 EUR. U dopunskom očitovanju vještak je u cijelosti ostao kod pisanog nalaza i mišljenja, navodeći da za izračun mjesečne plaće koju bi tužiteljica ostvarila da nije bilo štetnog događaja nije utvrđivao prosječnu plaću nego plaću koju bi ostvarila kod poslodavca Hrvatska pošta uzimajući broj osobnih bodova vrijednost boda prema podacima poslodavca i osobni koeficijent minulog rada tužitelja, dok odstupanja od ranijih nalaza postoji jer je prethodni vještak u izračun uzeo neto plaće zadnja tri mjeseca u koji je bila uključena i prehrana i podijelio sa 3 i dobio prosječnu plaću sa uključenom prehranom za tri mjeseca prije štetnog događaja. Na pitanje tužiteljice koliko je koeficijent iznosio, za razdoblje izračuna brutta i netta plaće do 08. veljače 2016., vještak je naveo da je navedeno prikazano u prilogu tabele 1 nalaza, a nakon toga tog razdoblja nema podataka jer je tužiteljica nakon toga otišla u mirovinu.

8. Cijeneći izvedene dokaze te prihvaćajući utvrđenja iz nalaza i mišljenja vještaka sud prvog stupnja zaključuje kako pravo na naknade imovinske štete po osnovi neisplaćenog dijela plaće za vrijeme bolovanja, kao i naknade imovinske štete po osnovi razlike između primljene mirovine i potencijalne neto plaće koju bi tužiteljica primala da je radila u razdoblju od 19. veljače 2016. do 31. siječnja 2022. iznosi 19.911,65 eura sa zakonskom zateznom kamatom jer je šteta nastala kao direktna posljedica štetnog događaja za koji je odgovoran upravo tuženikov osiguranik (sve uzimajući u obzir nespornu isplatu od strane tuženika), u smislu odredbe čl. 1095. i 1046. („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO), upravo na način kako je to tužiteljica i zahtijevala u svojem konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, očito napravljenom sukladno nalazu i mišljenju vještaka. Stoga prihvaća zahtjev tužiteljice i odlučuje kao u izreci.

9. U parničnom postupku u smislu odredbe čl. 2. st. 1. ZPP sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku te je o takvom zahtjevu (koji je postavljen podneskom zaprimljenim e-komunikacijom 16. lipnja 2025.), sud i odlučio što očito tužiteljica propušta uvidjeti.

10. Stoga, bez obzira na prigovore tužiteljice kojima osporava utvrđenja iz nalaza i mišljenja vještaka dipl. ing. Darka Pripića, sud u parničnom postupku tužiteljici ne može dosuditi nešto preko granica njezina zahtjeva.

11. Slijedom navedenog, kako nije postojao zahtjev tužitelj ice o kojem je sud prvog stupnja morao odlučiti, proizlazi kako se tužiteljica žali na presudu u dijelu u kojem je uspjela u sporu. Ona za takvu žalbu nema pravni interes (čl. 358. st. 3. ZPP) te je stoga njezina žalba protiv dijela presude kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade imovinske štete po osnovi razlike između primljene mirovine i potencijalne neto plaće koju bi tužiteljica primala da je radila u razdoblju od 19. veljače 2016. do 31. siječnja 2022. iznos od 19.911,65 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini iznos pobliže naveden u izreci presude, a od 01. veljače 2022. pa na dalje dok za to postoje zakonski i opravdani razlozi, plaćati joj mjesečnu rentu u iznosu od 300,00 eura (prosječni mjesečni iznos) sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa mjesečne rente do 15og u mjesecu za prethodni mjesec nedopuštena, pa je temeljem odredbe čl. 366. st. 1. ZPP kao takva odbačena. Stoga je odlučeno kao pod toč. II. izreke ovog rješenja.

12. Prema odredbi čl. 1095. st. 1. ZOO, tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

13. Donoseći pobijanu presudu u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici naknadu imovinske štete i to s osnova neisplaćenog dijela plaće za vrijeme bolovanja u iznosu od 906,11 eura sa zateznim kamatama i na ime imovinske štete (troškova liječenja) iznos od 4.281,04 eura sa zateznom kamatom tekućom od 03. kolovoza 2016. kao dana podnošenja tužbe pa do isplate sud prvog stupnja počinio je bitnu povredu odredaba parničnog postupka propisanu odredbom čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju povredu određeno upire tuženik u žalbi je u navedenom dijelu pobijana presuda sadrži nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, osobito, jer su u presudi, na temelju, u postupku izvedenih dokaza, a na kojima je presuda utemeljena, te činjenica utvrđenih tim dokazima, izostali uvjerljivi, jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji bi opravdavali pobijanu odluku suda prvog stupnja.

14. Pravo na ocjenu izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP) pridržano je za sud, kojem pripada i ovlast odlučivanja o dokazima koje će izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP).

15. Pritom, sud prema svojem slobodnom uvjerenju, na osnovu savjesne i brižljive ocjene dokaza, odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane, ali je u slobodi ocjene dokaza i sud ograničen obvezom da svoju ocjenu opravda jasnim, uvjerljivim i logičnim razlozima iz kojih bi se njegova ocjena mogla provjeriti, a što je, u ovom slučaju izostalo, na što osnovano upire tuženik u žalbi.

16. Osnovano tuženik ističe da je neprihvatljivo i nejasno i proturječno stanju spisa obrazloženje suda prvog stupnja u odnosu na naknadu imovinske štete za troškove neisplaćenog dijela plaće za vrijeme bolovanja.

17. Naime, iz sadržaja spisa proizlazi da je tužiteljica odštetn im zahtjevom od 7. travnja 2015. zatražila između ostalih i naknadu navedene štete, da je ista tužiteljici i isplaćena tijekom postupka u iznosu od 41.476,52 kn (nalozi za doznaku list 207 do 209. spisa), što tužiteljica nije osporila, da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužiteljici doista za pojedine mjesece manje isplaćeno od iznosa izgubljene zarade u iznosu od 906,11 eura, no kako za ukupno utuženo razdoblje od kolovoza 2013. do 18. veljače 2016. ( tužiteljici je isplata mirovine započela 19. veljače 2016.) izgubljena zarada iznosi 39.104,64 kn, a tužiteljici je isplaćeno 41.476,52 kn, proizlazi da je u konačnici tužiteljici isplaćeno 2.371,88 kn više nego je to tuženik bio u obvezi.

18. Nadalje, sud prvog stupnja tužiteljici priznaje u cijelosti zatražene troškove liječenja u iznosu od 4.281,04 eura sa zateznim kamatama, a presuda o osnovanosti i visini tih iznosa uopće ne sadrži nikakve razloge.

19. Iako je tužiteljica na tu okolnost u tužbi dostavila dokaze (račune ) sud nije cijenio u smislu odredbe čl. 8. ZPP, odnose li se dostavljeni računi na troškove liječenja i prijevoza radi liječenja, dakle svaki pojedini sporni račun po svakoj pojedinoj zahtijevanoj osnovi štete niti je cijenio i obrazlagao radi li se o troškovima koji su bili potrebni i opravdani.

20. Naime, razlozi o odlučnim činjenicama moraju biti jasni i valjano obrazloženi, što znači da iz obrazloženja presude mora biti vidljivo na što se točno odnose pojedini dosuđeni iznosi, a kako bi to bilo razumljivo i strankama i višem sudu u postupku ispitivanja pravilnosti i zakonitosti pobijane presude, a na koji način sud prvog stupnja nije postupio.

21. Stoga nije moguće ocijeniti je li taj dio zahtjeva za naknadu štete ispravno prihvaćen.

22. Zbog navedenog, primjenom odredbe čl. 369. st. 1. ZPP presudu je valjalo ukinuti i predmet vratiti istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje te odlučiti kao pod toč. I. izreke ovog rješenja.

23. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će ispraviti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem, te će kako je prethodno navedeno ocijeniti sve izvedene dokaze u smislu odredbe čl. 8. ZPP, uvažavajući iznesene žalbene navode tuženika i potom će donijeti novu, na zakonu osnovanu, odluku o tužbenom zahtjevu.

24. Na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP, odlučeno je da će se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.

U Zagrebu, 1. rujna 2026.

Predsjednica vijeća:

Gordana Bošković Majerović