Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ob-342/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Vesni Žulj, sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagatelja ĆU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Jukić, odvjetnik u Zagrebu, protiv protustranke ĆUG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica EU, uz sudjelovanje mlt. EUG, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa posebna skrbnica IU, dipl. pravnica, zaposlenica Centra za posebno skrbništvo, Zagreb, radi donošenja odluke o tome s kojim će roditeljem dijete živjeti, ostvarivanja osobnih odnosa i uzdržavanja, određivanjem privremene mjere, odlučujući o žalbi protustranke protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj R1 Ob-779/2025-54 od 18. lipnja 2026., dana 31. kolovoza 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba protustranke i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj R1 Ob-779/2025-54 od 18. lipnja 2026.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je da će zajedničko dijete stranaka mlt. IUG, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođena **.**.2017., stanovati s ocem AU, OIB: [osobni identifikacijski broj], na adresi u [adresa].(točka I. izreke). Odlučeno je da će se osobni odnosi majke ĆUG, OIB: [osobni identifikacijski broj], s mlt. djetetom održavati:

- utorkom i četvrtkom od završetka školske nastave do 19 sati te svaki drugi vikend od petka u 17 sati do nedjelje u 18 sati, na način da majka preuzima dijete utorkom i četvrtkom u školi, a vikendima na adresi stanovanja oca, dok je otac pri isteku susreta preuzima na adresi majke ili drugom mjestu po dogovoru roditelja;

- polovicu svih školskih praznika, i to prvu polovicu parnih godina, a drugu polovicu neparnih godina te svaki drugi vjerski blagdan i državni praznik od 10 do 18 sat (točka II. izreke). Naloženo je protustranci ĆUG da na ime uzdržavanja svog mlt. djeteta EUG plaća mjesečno iznos od 240 eura počevši od 18. lipnja 2026. pa nadalje dok za to postoje zakonski uvjeti, najkasnije do svakog 15-og u mjesecu za tekući mjesec, a u slučaju zakašnjenja sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog obroka uzdržavanja do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve to na račun oca ĆU, OIB: [osobni identifikacijski broj] (točka III. izreke). Upućen je predlagatelj da u roku od 3 mjeseca pokrene postupak radi donošenja odluke s kojim će roditeljem mlt. dijete stanovati, ostvarivanja osobnih odnosa s drugim roditeljem te uzdržavanja, a radi opravdanja ove privremene mjere jer će sud u protivnom donijeti rješenje o ukidanju privremene mjere (točka IV. izreke). Utvrđeno je da tijek roka za žalbu niti žalba protiv odluke o privremenoj mjeri ne odgađa provedbu privremene mjere (točka V. izreke).

2. Rješenje suda prvog stupnja pobija žalbom protustranka zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom člankom Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. - dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsko rješenje odbije prijedlog predlagatelja za donošenje privremene mjere, ili ukine pobijano rješenje te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

3. Predlagatelj u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode u cijelosti te predlaže drugostupanjskom sudu žalbu protustranke odbiti kao neosnovanu u cijelosti te potvrditi prvostupanjsko rješenje.

4. Žalba neosnovana.

5. Sud prvog stupnja je, na temelju priložene dokumentacije, izvješća i mišljenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad (nekoliko mišljenja različitih područnih ureda), sastavljenih na temelju razgovora s roditeljima, terenskih izvida te izvješća voditelja mjera (poduzete mjere intenzivne stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem roditeljske skrbi u trajanju od 6 mjeseci), iskaza stranaka, ocjene razgovora mlt djeteta s posebnom skrbnicom, prihvatio u cijelost mišljenje i prijedlog HRZSR, Područnog ureda Gornji Grad – Medvešćak, te primjenom odredaba članaka 536. stavka 1., 538. stavaka 1. i 2. te odredaba članaka 288. st. 1., 309., 310. stavka 1., 314. stavka 3. točke 1., članaka 532, i 533. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, br. 103/2015., 98/2019. – dalje: ObZ), donio pobijano rješenje.

6. Sud prvog stupnja je svoju odluku utemeljio na utvrđenju iz mišljenja Zavoda, da mlt. EUG povremeno ostaje kod majke sama do kasnih noćnih sati te da majka nije uvijek prisutna kako bi joj pružila pomoć u savladavanju školskog gradiva , da se primjećuje veći broj izostanaka u školi otkad je dijete s majkom; da nema značajnijih promjena u održavanju čistoće stambenog prostora na što je do sada majci više puta ukazano na važnost održavanja higijene stambenog prostora, ali i osiguravanja primjerenog nadzora stabilnosti i strukture za dijete koja izostaje, da majka ne pokazuje dostatan uvid niti kritičnost u odnosu na vlastitu odgovornost i ponašanje, dok s druge strane, da je otac kroz dosadašnji rad iskazao svjesnost o vlastitim propustima u neprimjerenom opterećivanju djeteta te se trudio isto korigirati te da što se tiče stambenih uvjeta i uvjeta života u dječjoj svakodnevici, uvidom u mjesečna izvješća voditeljice mjere se uočava da je kod oca atmosfera za dijete ugodnija, pravila i granice u odnosu na dijete su jasno postavljene i dijete ih slijedi te ne pokazuje negodovanje, prkos ili neposluh. Nadalje sud prvog stupnja je istaknuo kako je iz cjelokupnog postupka (saslušanja stranaka te mišljenja Zavoda) razvidan konfliktan odnos roditelja koji je obilježen međusobnim nepovjerenjem pri čemu se roditelji međusobno optužuju za neprimjereno ponašanje i nepoštivanje sudskih odluka, komunikacija između roditelja je otežana i nedostatna, pri čemu je dijete izloženo roditeljskom konfliktu i različitim očekivanjima roditelja.

6.1. U odnosu na podnesak posebne skrbnice koja je razgovarala s djetetom kojom prilikom je navela kako je mlt. EUG zadovoljna sadašnjom situacijom i željela bi i dalje ostati stanovati s majkom, a oca viđati prema dosadašnjem rasporedu, sud prvog stupnja je istaknuo kako je tijekom postupka mlt. EUG različito iskazivala te je izražavala oprečne želje, što uočava i Zavod navodeći kako je uvidom u mjesečna izvješća voditeljice mjere razvidno da među roditeljima nije postignut zadovoljavajući stupanj roditeljske suradnje, već naprotiv da je dijete i dalje značajno emocionalno opterećeno i da se kod djeteta mogu primijetiti obilježja konflikta lojalnosti u odnosu na roditelje te da je Zavod također utvrdio kako mlt. EUG voli i oca i majku, emocionalno je privržena oboma roditeljima, želi im ugoditi i ispuniti njihova očekivanja pa tako primjerice voditeljici mjere daje oprečne izjave oko toga s kojim od roditelja želi živjeti ili što se događa kod drugog roditelja. Nadalje, da djevojčica daje različite interpretacije istih događaja, a ovisno o tome s kojim roditeljem prethodno razgovara ili kod kojeg se roditelja trenutno nalazi. Stoga je zaključio kako se samo na temelju razgovora posebne skrbnice s mlt. djetetom ne može zaključiti da bi u najboljem interesu mlt. djeteta bilo da stanuje s majkom.

7. Ispitujući pobijano rješenje suda prvog stupnja, kao i postupak koji je prethodio njegovu donošenju, sud drugog stupnja je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, a na koju povredu sadržajno upire protustranka u žalbi. Pobijano rješenje može se ispitati, ima razloga o svim odlučnim činjenicama, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni, niti međusobno proturječni. Jednako tako nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

8. Nadalje, nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 1., u vezi s odredbom članka 8. ZPP, na koju povredu opisno upire protustranka u žalbi. Naime, sud može iskaze stranke ili svjedoka ocijeniti istinitim ili neistinitim, odnosno u suštini više ili manje uvjerljivim ili logičnim, gledano pojedinačno ili u cjelini s ostalim dokazima, a ima i ovlast oc jenjivati provedene dokaze, kao i ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (članak 220. stavak 2. ZPP) te odlučivanja o trenutku u kojemu je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti valjana odluka - i nije u obvezi prihvatiti svaki prijedlog stranke za provođenje dokaza, ali ne može otkloniti svoju obvezu da logičnim razlogom obrazloži određeno svoje (a za odluku o predmetu spora bitno) činjenično i pravno shvaćanje, a na koji je način sud prvog stupnja, suprotno žalbenim navodima, u pogledu navedenog i postupio. Naime, suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja pravilno je odlučio kada je odbio dokazni prijedlog protustranke da se provede dokaz vještačenjem po vještaku psihologu (razgovor psihologa s mlt. djetetom), i svoj je odluku opravdao valjanim i argumentiranim razlozima koje prihvaća i ovaj sud. Ponovno ispitivanje mlt djeteta u kronološkoj dobi od 9 godina (rođena **.**.2017.), a koje je, kako je to utvrđeno u postupku, emocionalno opterećeno roditeljskim konfliktima, nepotrebno bi opteretilo dijete koje je već razgovaralo kako s psihologom Zavoda tako i sa posebnom skrbnicom, čime je sud prvog stupnja postupio u skladu s načelom dobrobiti i zaštite djeteta

9. Slijedom navedenih razloga, u tom dijelu, nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 355. ZPP), na koji žalbeni razlog upire protustranka u žalbi.

10. I materijalno pravo u smislu citiranog propisa pravilno je primijenjeno.

11. Prvenstveno valja reći kako u svim aktivnostima koje se odnose na djecu, bez obzira poduzimaju li ih javne ili privatne institucije socijalne skrbi, sudovi, upravna ili pravosudna tijela, najbolji interesi djeteta trebaju imati prednost, na što obvezu je načelo sadržano u odredbi članka 3. stavka 1. Konvencije o pravima djeteta („Narodne novine, Međunarodni ugovori“, br. 12/1993. i 20/1997.) te sadržano u istovjetnoj odredbi članka 24. stavka 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (2010), SL EU C83.

12. Kada je riječ o primjeni Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori“, br. 18/1997. i 4/2002. - dalje: EKLJP, s pripadajućim Protokolima broj 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13 ), Europski sud za ljudska prava je u svojim odlukama koje se tiču prava na obiteljski život, u koja, između ostalog, ulaze roditeljska prava i pravo na skrb, istaknuo obvezu države da omogući roditeljima da budu uključeni u postupak kojim se odlučuje o skrbi nad djetetom, i to do stupnja koji će im omogućiti potrebnu zaštitu njihovih interesa. Pritom je Sud naglasio kako pri odlučivanju o izvršavanju roditeljskih prava, država mora uspostaviti pravičnu ravnotežu između interesa djeteta i roditelja, s time da se pri tome posebna važnost mora dati najboljem interesu djeteta, koji ovisno o njegovoj prirodi i ozbiljnosti, može nadjačati interes roditelja (mutatis mutandis, Sahin protiv Njemačke, br. 30943/96, § 65, § 66, presuda od 8. srpnja 2003., te Elsholz protiv Njemačke, § 50, ibid.). Također, Ustavni sud Republike Hrvatske je u svojim odlukama U-III-2182/2014 od 17. lipnja 2014., Narodne novine, br. 108/14 broj: U-III- 4784/2013 od 6. ožujka 2014., Narodne novine br. 34/14, zauzeo shvaćanje: „... da u svim postupcima koji se odnose na skrb o djeci središnje mjesto moraju imati najbolji interesi djeteta (...)“. Pritom, Ustavni sud u navedenim odlukama ističe da se u razrješenju obiteljskih odnosa, koji svakako uključuju i donošenje odluke s kojim će od roditelja dijete nastaviti živjeti u slučaju njihovog razvoda, mora polaziti od uzajamnog poštovanja i pomaganja svih članova obitelji te zaštite dobrobiti i prava djeteta, kao i odgovornosti obaju roditelja za podizanje i odgoj djeteta, a ispunjavanje tih okolnosti ocjenjuje se ovisno o specifičnim okolnostima pojedinog slučaja (Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj U-III-962/2016 od 1. ožujka 2018.).

13. S navedenim u vezi valja također ukazati kako je ostvarivanje osobnih odnosa između djeteta i roditelja je, s jedne strane, pravo i dužnost roditelja koji ne stanuje s djetetom, dok je s druge strane to pravo djeteta. Ta prava i dužnosti djeci i njihovim roditeljima jamče brojni međunarodni akti - Konvencija o pravima djeteta Ujedinjenih naroda iz 1989., Republiku Hrvatsku obvezuje temeljem notifikacije o sukcesiji od 8. listopada 1991., EKLJP, Konvencija o ostvarivanju dječjih prava iz 1996. (Narodne novine – Međunarodni ugovori, br. 1/10), i Europska konvencija o kontaktima s djecom (Narodne novine - Međunarodni ugovori, br. 7/08).

14. Konvencija o pravima djeteta u članku 9. stavku 3. jamči djetetu koje je odvojeno od jednog ili oba roditelja pravo na redovito održavanje osobnih i neposrednih odnosa s oba roditelja, osim u slučajevima u kojima je ugrožena djetetova dobrobit. Obiteljsko pravo na susrete i druženja uživa pravnu zaštitu temeljem odredbe članka 8. EKLJP, jer pravo na susrete i druženja izvire iz prava na obiteljski život zato što je sadržano u pravu na obiteljski život i uključuje i pravo roditelja na susrete i druženja s djetetom, što podrazumijeva neuplitanje države u ostvarivanje navedenog prava, osim kada je to potrebno radi zaštite zdravlja i morala, te prava i sloboda drugih osoba.

15. Konvencija o ostvarivanju dječjih prava na općenit način štiti najbolji interes djeteta u obiteljsko-pravnim postupcima, a u te postupke ubraja, među ostalima, i postupak odlučivanja o susretima i druženju (članak 1. stavak 3.).

16. Konvencija o kontaktima s djecom pod pojmom kontakata ne obuhvaća samo izravne susrete i druženja s djetetom, čije je obilježje izravno ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom, već i dodatne oblike ostvarivanja tih odnosa, i to neizravne s djetetom (telefonom, pismima, faksom e-mailom i slično) i putem dostavljanja informacija o djetetu.

17. U okolnostima konkretnog slučaja, sud prvog stupnja pravilno je odlučio da mlt dijete stranaka stanuje s ocem te da s majkom ostvaruje osobne odnose u opsegu i dinamici određenoj pobijanom odlukom, a koja je odluka u najboljem interesu djeteta.

18. Suprotno žalbenom navodima, pobijana odluka nije donesena samo na temelju utvrđenja vezanih uz higijenske uvjete u kući protustranke, već na temelju sveobuhvatne procjene, ocijenivši kako kod majke izostaje primjereni nadzor stabilnosti i strukture za dijete te da majka ne pokazuje dostatan uvid niti kritičnost u odnosu na vlastitu odgovornost i ponašanje, dok je, s druge strane otac kroz dosadašnji rad iskazao svjesnost o vlastitim propustima u neprimjerenom opterećivanju djeteta te se trudio isto korigirati te da što se tiče stambenih uvjeta i uvjeta života u dječjoj svakodnevici, uočava da je kod oca atmosfera za dijete ugodnija, pravila i granice u odnosu na dijete su jasno postavljene i dijete ih slijedi te ne pokazuje negodovanje, prkos ili neposluh.

19. U odnosu na iskaz mlt djeteta, sud prvog stupnja pravilno je zaključio kako je mlt dijete različito iskazivala te izražavalo oprečne želje, koje je s obzirom na to da među roditeljima nije postignut zadovoljavajući stupanj roditeljske suradnje, da je je dijete i dalje značajno emocionalno opterećeno i da se kod djeteta mogu primijetiti obilježja konflikta lojalnosti u odnosu na roditelje, nije sporno da mlt. dijete voli i oca i majku, emocionalno je privržena oboma roditeljima, želi im ugoditi i ispuniti njihova očekivanja pa tako primjerice voditeljici mjere daje oprečne izjave oko toga s kojim od roditelja želi živjeti ili što se događa kod drugog roditelja te daje različite interpretacije istih događaja, a ovisno o tome s kojim roditeljem prethodno razgovara ili kod kojeg se roditelja trenutno nalazi. Stoga su žalbeni navodi i u tom dijelu neosnovani.

20. Suprotno žalbenim navodima, pobijana odluka utemeljena je na cjelokupnoj dokumentaciji, mišljenjima nadležnih područnih ureda HZSR, iskazima stranaka i mlt djeteta i posebne skrbnice, terenskim provjerama izvješćima voditeljice nadzora nad izvršavanjem mjera obiteljsko pravne zaštite, a ne na selektivnim iskazima, kao to neosnovano upire protustranka u žalbi.

21. Suprotno žalbenim navodima, mlt dijete kod oca ima stabilnu obiteljsku atmosferu, jasno postavljene granice i pravila, te emocionalnu sigurnost., što je sud prvog stupnja pravilno utvrdio i ocijenio, te jasno, neproturječno i argumentirano obrazložio.

22. Na žalbene navode, valja odgovoriti i to kao je sud prvog stupnja pobijano rješenje, donio u skladu s mjerodavnim odredbama materijalnog i procesnog prava, a pravna su shvaćanja suda prvog stupnja obrazložena jasno i neproturječno, dok iz postupka proizlazi kako je protustranka bila u mogućnosti sudjelovati u postupku i poduzimati sve zakonom dopuštene procesne radnje. Pravo na pravično suđenje, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske(„Narodne novine“, br. 56/1990., 135/1997, 8/1998., 113/2000., 124/2000., 28/2001., 41/2001., 55/2001., 76/2010., 85/2010., 5/2014.) te člankom 6. stavkom 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, „Narodne novine“, – Međunarodni ugovori, br. 18/1997., 6/1999., 14/2002., 13/2003., 9/2005., 1/2006. i 2/2010.), jamči zaštitu od arbitrarnosti u odlučivanju sudova i drugih državnih tijela. Obrazloženja sudskih odluka, odnosno odluka drugih nadležnih tijela koja ne sadrže ozbiljne, relevantne i dostatne razloge za ocjenu kakva je odlukom dana, upućuju na zaključak o arbitrarnosti u postupovnom i/ili materijalnopravnom smislu, a što ovdje, kako je prethodno navedeno nije slučaj, jer rješenje sadrži relevantne i dostatne razloge o činjenicama odlučnim za pravilnu primjenu materijalnog prava.

23. Sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo i u pogledu odluke o uzdržavanju cijeneći sve relevantne okolnosti konkretnog slučaja i za svoju je odluku dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud.

24. Žaliteljici još valja ukazati kako je pobijana odluka privremenog karaktera, nužna radi zaštite prava i dobrobiti djeteta, a s obzirom na to da u prethodnom razdoblju poduzete mjere obiteljsko-pravne zaštite, nadzora nad izvršavanjem roditeljske skrbi i stručne pomoći, nisu polučile adekvatne rezultate, no privremena mjera zbog svojeg privremenog karaktera, ostavlja prostor za psihosocijalni rad s obitelji i mlt. djetetom, a što prvenstveno ovisi o roditeljima.

25. Stoga je, na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP, žalbu protustranke valjalo odbiti kao neosnovanu, i potvrditi pobijano rješenje suda prvog stupnja

U Zagrebu 31. kolovoza 2026.

Sutkinja

Vesna Žulj