REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž R-131/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Irene Dikanović-Terzić, predsjednice vijeća, Mirjane Šebalj Meglajec, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika [obrt], [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku ĐĐ, dipl. iur., radi isplate, odlučujući o žalbi i dopuni žalbe tuženika, protiv presude Općinskog suda u Splitu, od 10. listopada 2025., poslovni broj: Pr-1215/2022-21, u sjednici vijeća održanoj 31. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

I Žalba i dopuna žalbe tuženika [obrt], djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se uvažava, te se presuda Općinskog suda u Splitu, od 10. listopada 2025., poslovni broj: Pr-1215/2022-21,

1.) potvrđuje pod točkom I izreke,

2.) preinačuje u odluci o troškovima parničnog postupka pod točkom II izreke, na način da se nalaže tuženiku [obrt], da tužiteljici ČĐ, na ime troškova parničnog postupka naknadi iznos od 1.046,37 eura na račun tužiteljice (umjesto iznosa od 1.093,25 eura, te umjesto na račun punomoćnice tužiteljice), sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. listopada 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

„I Nalaže se tuženiku [obrt] [osobni identifikacijski broj], tužiteljici ČĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana isplatiti iznos od 1.221,89 € zajedno s pripadajućom:

- zakonskom kamatom koja na iznos od 5,17 € teče od 15. travanj 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 6,31 € teče od 15. svibanj 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 12,44 € teče od 15. srpanj 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 46,86 € teče od 15. kolovoz 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 34,97 € teče od 15. rujan 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 26,94 € teče od 15. listopad 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 32,85 € teče od 15. studeni 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 4,31 € teče od 15. prosinac 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 30,52 € teče od 15. ožujak 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 28,60 € teče od 15. travanj 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 0,87 € teče od 15. srpanj 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 90,12 € teče od 15. rujan 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 4,83 € teče od 15. listopad 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 5,17 € teče od 15. studeni 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 25,38 € teče od 15. prosinac 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 4,89 € teče od 15. veljača 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 17,98 € teče od 15. ožujak 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 22,95 € teče od 15. lipanj 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 16,20 € teče od 15. srpanj 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 11,90 € teče od 15. kolovoz 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 24,52 € teče od 15. rujan 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 2,39 € teče od 15. listopad 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 8,59 € teče od 15. studeni 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 12,08 € teče od 15. ožujak 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 7,53 € teče od 15. svibanj 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 29,42 € teče od 15. lipanj 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 26,80 € teče od 15. srpanj 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 10,53 € teče od 15. kolovoz 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 30,65 € teče od 15. rujan 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 28,08 € teče od 15. listopad 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 18,08 € teče od 15. studeni 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 15,43 € teče od 15. siječanj 2023.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 4,34 € teče od 15. ožujak 2023.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 112,93 € teče od 15. svibanj 2023.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 3,41 € teče od 15. lipanj 2023.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 23,55 € teče od 15. srpanj 2023.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 23,94 € teče od 15. kolovoz 2023.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 29,27 € teče od 15. rujan 2023.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 76,01 € teče od 15. listopad 2023.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 30,88 € teče od 15. siječanj 2024.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 80,06 € teče od 15. travanj 2024.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 8,47 € teče od 15. lipanj 2024.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 115,87 € teče od 15. rujan 2024.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 6,67 € teče od 15. studeni 2024.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 58,26 € teče od 15. prosinac 2024.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 4,87 € teče od 15. siječanj 2025. do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29. st.2. ZOO -a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 1.1.2023. pa do 31.12.2023. po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29. st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.1.2024. do isplate po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima, dok se za više zatraženo u iznosu od 507,11 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tužbeni zahtjev odbija.

II Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.093,25 eura na račun punomoćnika tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod ... vodi pod brojem IBAN:

[broj bankovnog računa], sa zakonskom kamatom koja teče od presuđenja do isplate po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.“

2. Protiv prvostupanjske presude pod točkom I i II izreke, žalbu i dopunu žalbe pravovremeno je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točke 1.-3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19; - dalje: ZPP).

2.1. U žalbi navodi da u izreci pobijane presude nije navedeno što mu se nalaže isplatiti već da je samo naveden ukupan iznos od 1.221,89 eura, čime da je izreka u suprotnosti sa obrazloženjem presude, zatim da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu time što nije odbacio tužbu nakon što je tužiteljica nakon provođenja financijskog vještačenja neuredno postavila tužbeni zahtjev, obzirom da je vještak izvršio izračun za svaki od osnova i prikazao ga u odvojenim tablicama i posebnim kolonama u sumiranoj tablici, a da je tužiteljica sva potraživanja po svim osnovama postavila u jednoj ukupnoj cifri, ali da je prema provedenom financijskom vještačenju mogla jasno po svakom osnovu postaviti tužbeni zahtjev. Navodi i da kad već prvostupanjski sud nije odlučio odbaciti tužbu, da je propustio cijeniti njegovo protivljenje djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva, da tužiteljica više nije potraživala 19,00 eura za svaki mjesec sa zateznim kamatama, a kako je to potraživala podneskom od 1. listopada 2024. kojim je po nalogu suda uredila tužbeni zahtjev, pa da je u konačnici pokušala kvalitativno i kvantitativno, u osnovama i u visini povući tužbeni zahtjev, čemu da se izričito protivio.

2.2. U sadržaju žalbe tuženik se ne osvrće na dosuđujući dio tužbenog zahtjeva sadržan u točki I. izreke presude, nego obrazlaže svoj stav koji je već ranije iznio u podnesku od 2. srpnja 2025.

2.3. Nadalje navodi i da je pogrešna odluka o parničnom trošku, obzirom da je prvostupanjski sud priznao tužiteljici trošak za sastav podneska od 1. listopada 2024. koji da je nastao isključivo njezinom krivnjom jer je visinu potraživanja i tijek zateznih kamata propustila urediti u tužbi, pa da se radi o neopravdanom trošku, a osporava i dosuđeni trošak financijskog vještačenja koji je tužiteljici dosuđen u cijelosti iako nije u sporu uspjela sa 100%, pa da joj je isti trebalo odrediti prema postotku uspjeha. Napose osporava i isplatu parničnih troškova na račun punomoćnika tužiteljice, što obrazlaže mogućnošću izbjegavanja potraživanja eventualnih vjerovnika tužiteljice, promjenom punomoćnika, te da bi se postavljanjem takvog zahtjeva moglo raditi i o ustupu tražbine tužiteljice na treću osobu-odvjetnika.

2.4. Predlaže da se žalba uvaži i pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Trošak ne traži.

2.5. U dopuni žalbe od 24. listopada 2025. tuženik navodi da dodatno osporava odluku o naknadi parničnog troška jer da je prvostupanjski sud propustio odlučiti o dijelu tužbenog zahtjeva čime je pogrešno odredio postotak uspjeha tužiteljice u sporu.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica se protivi svim žalbenim navodima tuženika kao pravno neosnovanim, pozivajući se na više odluka sudova kao sudsku praksu. Između ostalog ističe da prvostupanjski sud nije pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odlučio da se parnični trošak dosudi na račun njezinog punomoćnika , zatim da je u konkretnom slučaju izrekom tužbenog zahtjeva zatraži la isplatu razlike plaće i naknade plaće, što da predstavlja jedinstvenu pravnu osnovu (razliku primitaka) za sve odrađene sate sukladno odredbama ZR-a, TKU-a i KU-a, pa da slijedom toga nije bila dužna tužbenim zahtjevom točno odrediti koliko potražuje za otežane uvjete rada, iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, bolovanje i godišnji odmor, već da ima pravo svojim tužbenim zahtjevom zatražiti ukupnu isplatu razlike plaće i naknade plaće, što je u konkretnom slučaju i učinila sukladno provedenom vještačenju, pa da je takav tužbeni zahtjev određen i dopušten, a navodi i da je iz žalbenih navoda razvidno da tuženik ne pravi distinkciju između uspjeha u pogledu pravne osnove i visine tužbenog zahtjeva. Napose navodi i da joj pripada pravo na trošak sastava podneska od 1. listopada 2024., te u cijelosti na trošak vještačenja bez obzira na uspjeh u sporu.

3.1. Predlaže da se žalba odbije kao neosnovana. Traži trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 150,00 eura uvećan za pripadajući PDV u iznosu od 37,50 eura.

4. Žalba tuženika djelomično je osnovana u odnosu na odluku o troškovima parničnog postupka.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi i postupak koji je prethodio, utvrđeno je da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavka 2. ZPP-a. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni niti proturječni provedenim dokazima te se može sa sigurnošću ispitati tako da nije počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se sadržajno ukazuje u žalbi tuženika. Naime, u razlozima presude prvostupanjski sud dao je za svoj pravni stav jasno obrazloženje, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla preispitati, niti je u bilo čemu nerazumljiva ili ima proturječja između izreke i razloga presude. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je odlučne činjenice prvostupanjski sud pravilno utvrdio i raspravio u smislu članka 8. ZPP -a i ono se navodima žalbe ne dovodi u sumnju, tim više što žalitelj u žalbi ne ističe određene dokaze i činjenice koji bi upućivali na drugačije činjenično stanje od onoga kojeg je utvrdio prvostupanjski sud i na temelju kojega je donio pobijanu presudu.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće na ime prekovremenih sati rada za otežane uvjete rada, iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, te razlike naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad u utuženom razdoblju.

7. U drugostupanjskom postupku nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju radila kod tuženika. Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev postavljen u skladu s provedenim vještačenjem, utvrđujući da zdravstveni radnici koji u redovnom radnom vremenu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada prema u pojedinim razdobljima važećim Kolektivnim ugovorima za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, imaju pravo na te dodatke i za sate odrađene u prekovremenom radu.

7.1. Pravni okvir spora pravilno je postavljen i odnosi se na primjenu odredbi Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17, 98/19; - dalje: ZR), Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja sklopljenog 2. prosinca 2013. („Narodne novine“ broj 143/13; - dalje: KU/13) koji se primjenjuje od 1. prosinca 2013., i novog Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, sklopljenog 26. ožujka 2018. („Narodne novine“ broj 28/18 ; - dalje: KU/18) koji se primjenjuje od 1. ožujka 2018., Dodatka I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 35/19; - dalje Dodatak I. KU), Dodatka II („Narodne novine“ broj 92/19 ; - dalje Dodatak II. KU), te Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj 128/17, 47/18, 2/19; - dalje: TKU).

7.2. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da tužiteljica ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka sukladno odredbi članka 57. KU i odredbi članka 59. KU, zajedno sa dodatkom za prekovremeni rad. Naime, isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužiteljice na isplatu dodataka po navedenim osnovama, budući da tužiteljica i kada radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada i s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi. Osim toga valja navesti i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela od 9. prosinca 2019., poslovni broj: Su -IV-56/19-18, zauzeo slijedeće pravno shvaćanje: „Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.“

8. Vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije Marijanu Joviću, kojem je prvostupanjski sud pravilno poklonio vjeru jer je sačinjeno stručno, objektivno i sukladno pravilima znanosti i vještine, a niti stranke nisu imale primjedbi na isto, utvrđeno je da u razdoblju obračuna plaća od ožujka 2017. do prosinca 2024., tuženik kao poslodavac nije tužiteljici za sate povedene u prekovremenom radu isplaćivao: - dodatak na plaću za otežane uvjete rada u ukupnom iznosu od 76,09 eura; - dodatke na plaću za rad subotom i nedjeljom, noću, u smjeni, blagdanom u ukupnom iznosu od 716,88 eura; -dodatak na plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi u ukupnom iznosu od 22,01 eura, - da je manje platio naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja u ukupnom iznosu od 406,91 eura, a što sve ukupno iznosi 1.221,89 eura.

8.1. Kako je tužiteljica podneskom od 9. lipnja 2025., sukladno obračunu vještaka, postavila tužbeni zahtjev na iznos od 1.221,89 eura, čime je djelomično povukla tužbu za iznos od 507,11 eura (obzirom da je podneskom od 1. listopada 2024. zatražila isplatu iznosa od 1.729,00 eura, to sukladno opravdanom nalogu prvostupanjskog suda da postavi potpuni i određeni tužbeni zahtjev u smislu članka 186.b stavka 3. i 4. ZPP-a, uz upozorenje iz članka 109. ZPP-a, jer nisu bili ispunjeni uvjeti za podnesenu stupnjevitu tužbu), čemu se tuženik usprotivio, pravilno je prvostupanjski sud dosudio tužiteljici zatraženi iznos od 1.221,89 eura, te je pravilno meritorno odlučio i o dijelu povučenog zahtjeva na način što je odbio zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 507,11 eura, slijedom čega su suprotni žalbeni navodi tuženika neosnovani.

8.2. Prema mišljenju ovog suda prvostupanjski sud je pravilno postupio budući da je pod točkom I izreke presude jasno naveo da odbija tužbeni zahtjev tužiteljice za iznos od 507,11 eura, što je učinio zbog tuženikovog protivljenja djelomičnom povlačenju tužbe, pa je izreka u tom dijelu jasna i neproturječna, slijedom čega nema razloga niti da se ista dopunjuje kako to neosnovano traži tuženik, a vezano s time neosnovano dopunom žalbe osporava odluku o naknadi parničnog troška u odnosu na utvrđeni postotak uspjeha tužiteljice u sporu, a ne mogu se prihvatiti niti žalbeni navodi da je sud trebao utvrditi za koje je pravne osnove tužba povučena, kao niti da je trebao odlučivati o svakom pojedinačnom mjesečnom iznosu povučenog zahtjeva, već je o ukupnom iznosu povučenog dijela tužbenog zahtjeva ispravno vodio računa kod donošenja odluke o uspjehu u sporu i u pogledu osnove i visine zahtjeva, kojeg je pravilno u omjerima izračunao.

8.3. Napose, suprotno daljnjim žalbenim navodima, tužbeni zahtjev uređen podneskom nakon provedenog financijskog vještačenja, nije nepodoban za raspravljanje i nije ga trebalo odbaciti jer je tužiteljica tužbeni zahtjev postavila ispravno i u skladu sa provedenim financijskim vještačenjem, prema mjesečnom zbroju razlike plaće po svim osnovama, a koji je mjesečni ukupni izračun prikazao vještak u tablici u koloni 7, te je ispravno postavila datume dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, a time i tijek zakonske zatezne kamate.

9. Ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud donošenjem rješenja o troškovima parničnog postupka počinio neku od bitnih povreda postupka, ali je dijelom pogrešno primijenio materijalno pravo.

9.1. Naime, pogrešno je prvostupanjski sud odlučio kada je tužiteljici priznao trošak za sastav podneska od 1. listopada 2024. kojim je tužbeni zahtjev postavila u točno određenom novčanom iznosu, jer je tužiteljica već u tužbi bila dužna postaviti ispravan i potpun tužbeni zahtjev, dakle radi se o podnesku koji je posljedica neosnovano postavljene stupnjevite tužbe, te rješenja prvostupanjskog suda kojim je tužiteljici naloženo da postavi potpuni i određeni tužbeni zahtjev u smislu članka 186.b stavka 3. i 4. ZPP-a uz upozorenje na posljedice iz članka 109. ZPP-a, što znači da je neosnovan zahtjev da taj trošak ide na teret tuženika, te nema osnove da joj se dosudi naknada za sastav toga podneska koji joj je prvostupanjski sud priznao u visini od 18,75 bodova, odnosno u iznosu od 37,50 eura sa PDV-om od 9,38 eura, što ukupno iznosi 46,88 eura, slijedom čega je valjalo tužiteljici umjesto troška parničnog postupka u iznosu od 1.093,25 eura, dosuditi trošak u iznosu od 1.046,37 eura.

9.2. Neosnovano tuženik prigovara tužiteljici dosuđenom trošku financijskog vještačenja u punom iznosu od 265,45 eura jer je u konkretnom slučaju provođenje vještačenja bilo nužno i neophodno za donošenje odluke budući je tuženik osporavao osnov i visinu tužbenog zahtjeva, te obzirom da se prema ustaljenoj sudskoj praksi i pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, taj trošak treba priznati u cijelosti neovisno o uspjehu stranke u sporu.

10. Međutim, u pravu je tuženik kada žalbom osporava isplatu troškova parničnog postupka na račun punomoćnice tužiteljice, jer iz priložene punomoći samo proizlazi da odvjetnica Martina Radić Šunjić, zastupa tužiteljicu u radnom sporu radi isplate, a li punomoć ne sadrži niti broj sudskog spisa, niti podatke o kakvoj se isplati u radnom sporu radi, niti se radi o specijalnoj punomoći za primitak novca kako to tužiteljica neosnovano navodi u odgovoru na žalbu, nego o citiranju odredbe članka 95. stavka 1. točke 3. ZPP-a, koju treba tumačiti na način da punomoćnik može primiti dosuđene troškove ako mu ih protivna strana dobrovoljno plati (što ovdje nije slučaj), ali temeljem takve punomoći ne može se naložiti protivnoj strani da tužiteljici plati trošak postupka isplatom na račun njezinog punomoćnika . U tome smislu Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj: U-III/70/2015 od 2. ožujka 2017. dao je slijedeće tumačenje: „S druge strane, točno je da, na temelju odredbe čl. 95. st. 1. t. 3. ZPP -a, punomoćnik stranke (koji je ujedno i odvjetnik) može od protivne stranke primiti dosuđene troškove. Međutim, prema shvaćanju ovog suda, navedenu odredbu valja tumačiti na način da punomoćnik može primiti dosuđene troškove (samo) ako mu ih protivna stranka dobrovoljno namiri (plati). Drugim riječima, protivna stranka može, umjesto svom protivniku, njegovom punomoćniku (koji je ujedno i odvjetnik) isplatiti dosuđene troškove, a odvjetnik je ovlašten te troškove primiti u njezino ime.“ 11. Slijedom navedenog, na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a, valjalo je kao neosnovanu odbiti žalbu tuženika, te potvrditi prvostupanjsku presudu pod točkom I izreke, a na temelju članka 380. točke 3. ZPP-a, žalba tuženika djelomično je prihvaćena kao osnovana, te je preinačena točka II izreke kojom je odlučeno o troškovima postupka koji dio presude se smatra rješenjem, tako što je tužiteljici umjesto troška u iznosu od 1.093,25 eura, dosuđen trošak u iznosu od 1.046,37 eura, a umjesto plaćanja troškova postupka na račun punomoćnice tužiteljice, naloženo je tuženiku da iste plati na račun tužiteljice.

12. Na temelju članka 166. stavka 1. ZPP-a u vezi s člankom 155. stavka 1. ZPP-a, tužiteljica je odbijena sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu jer isti nije bio potreban u ovom žalbenom postupku

Slavonski Brod, 31. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović-Terzić