Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-3361/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Gordani Držaić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja STANO-UPRAVA d.o.o., Ulica Mike Tripala 6, Split, OIB: 17418170125, zastupan po punomoćniku Srđanu Vrdoljaku, odvjetniku iz Splita, protiv tužene BC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ani Karara Čović, odvjetnici iz Trogira, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-667/2024-10 od 12. veljače 2025., dana 31. kolovoza 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-667/2024-10 od 12. veljače 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Sandre Jelavić iz Splita poslovni broj Ovrv-5126/2021 (UPP/OS- Ovrv-187/2021 od 10. studenog 2022. i odbijen tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženoj da naknadi tužitelju tražbinu u iznosu od 263,33 EUR (ranije 1.984,08 HRK po fiksnom tečaju 753450 kn = 1 EUR) (točka I. izreke) kao i zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka (točka II. izreke) te je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznos od 238,27 EUR zajedno s pripadajućom zateznom kamatom (točka III. izreke).
2. Protiv prvostupanjske presude žali se tužitelj zbog žalbenog razloga iz čl. 353. st. 1. t. 1. (bitne povrede parničnog postupka) i točke 3. (pogrešne primjene materijalnog prava) ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/2019 dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači uz naknadu svih troškova parničnog postupka, a podredno predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Žalba je neosnovana.
4. Predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe čl.458. ZPP -a, u kojem se presuda prema čl. 467. st. 1. ZPP može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a (osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava.
5. U donošenju pobijane presude nije ostvarena niti jedna od bitnih postupovnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a u vezi članka 467. stavak 1. ZPP-a.
6. U žalbi tužitelj u bitnom navodi kako je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio osnovanim prigovor promašene pasivne legitimacije kao i prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja. Navodi kako je tužena izvanknjižna suvlasnica predmetne nekretnine te da je pokrenut postupak povezivanja zemljišne knjige s knjigom položenih ugovora. Nadalje, ističe kako je visinu potraživanja tužitelj dokazao vjerodostojnom ispravom koja predstavlja relevantni dokaz koji potvrđuje postojanje dugovanja i obvezu tužene da isti dug podmiri.
7. Sukladno ranije citiranoj odredbi čl. 467. st. 1. ZPP -a, presuda u sporu male vrijednosti se ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, tako da žalbene navode tužitelja koji se tiču pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja ovaj sud nije razmatrao. Također, sukladno čl. 467. st. 1. ZPP -a, u sporovima male vrijednosti prvostupanjska presuda se ne može pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a. Stoga, sukladno odredbi čl. 467. st. 1. ZPP, predmetnom razmatranja nisu mogli biti niti žalbeni navodi koji se odnose na tužiteljevu vlastitu ocjenu izvedenih dokaza. Ujedno, sukladno odredbi iz čl. 352. st. 1. ZPP-a, ovaj sud nije uzeo u razmatranje niti navode tužitelja o izvanknjižnom vlasništvu tužene, obzirom da je iste prvi puta tužitelj naveo u žalbi.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao upravitelja zgrade u [adresa], za isplatom iznosa od 263,33 EUR (ranije 1.984,08 HRK po fiksnom tečaju 753450 kn = 1 EUR) na ime neplaćenih iznosa zajedničke pričuve.
9. Ovaj sud je odlukom poslovni broj Gž-3597/2024-2 od 30. kolovoza 2024. ukinuo prvostupanjsku presudu poslovni broj Povrv-693/2023-7 od 4. ožujka 2024. i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje temeljem čl. 369. st. 1. ZPP-a, obzirom da zbog pogrešnog pravnog stava prvostupanjskog suda vezano za nedostatak aktivne legitimacije i promašene pasivne legitimacije nisu utvrđivane odlučne činjenice (prvenstveno na osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva) zbog čega je ostvaren žalbeni razlog bitne povrede parničnog postupka iz čl. 354. st. t. 11. ZPP- a. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud trebao je otkloniti nedostatke na koje je ukazao drugostupanjski sud u ukidnoj odluci.
10. Prvostupanjski sud odbio je tužbeni zahtjev tužitelja s obrazloženjem da tužitelj nije dokazao da je tužena suvlasnica predmetne nekretnine zbog čega je na strani tužene ostvaren prigovor promašene pasivne legitimacije, zatim da tužitelj kao upravitelj zgrade traži isplatu pričuve na svoj račun, a ne na poseban račun suvlasnika zgrade, zbog čega je ostvaren prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja, kao i iz razloga što tužitelj nije dokazao osnovu i visinu utuženog potraživanja.
11. Pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda iz točke 16. i 17. prvostupanjske presude da tužena osporavanjem pravne osnove istovremeno osporava i pasivnu legitimaciju. Tužena u prigovoru protiv rješenja o ovrsi kao i na pripremnom ročištu spori pravnu osnovu, odnosno spori činjenice i pravne razloge na kojima tužitelj temelji svoj zahtjev. Međutim tužena nije osporila da ne bi bila suvlasnica nekretnine za koju tužitelj potražuje plaćanje pričuve.
11.1. Napominje se kako sukladno čl. 461.a. st. 3. ZPP-a, u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga tužitelj je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od primitka rješenja kojim je ukinut platni nalog, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Nadalje, sukladno čl. 461. a. st. 4. ZPP -a, u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga tuženik je dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iz stavka 3. ovoga članka iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Nadalje, sukladno čl. 461. a. st. 6. ZPP-a, stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu ili u podnescima iz stavaka 3. i 4. ovoga članka.
11.2. Ističe se kako je prigovor promašene pasivne legitimacije materijalno pravni prigovor na koji sud ne pazi po službenoj dužnosti. Obzirom da tužena u prigovoru protiv rješenja o ovrsi, a niti naknadno do zaključenja prethodnog postupka, nije isti isticala odnosno osporavala da bi bila suvlasnica predmetne nekretnine, prvostupanjski sud se nije mogao upuštati u ocjenu pasivne legitimacije tužene u smislu gore citiranih odredbi ZPP-a.
12. Pogrešan je zaključak naslovnog suda o nedostatku aktivne legitimacije na strani tužitelja. Naime, temeljem čl. 378 st. 5. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, u daljnjem tekstu - ZV) i čl. 3 Ugovora o upravljanju zgradom u [adresa], (u daljnjem tekstu - Ugovor o upravljanju zgradom), upravitelj zgrade imenovan ugovorom, ovlašten je ex lege pokretati sudske postupke u ime i za račun suvlasnika zgrade radi naplate zajedničke pričuve od suvlasnika koji tu pričuvu ne plaćaju (odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, br. U-III-3671/03 od 28. lipnja 2006. i U-III-1656/04 od 10. listopada 2006, objavljenim u "Narodnim novinama" broj 87/06 i 127/06).
12.1. Točno je da je odredbom čl. 380 st. 1 ZV propisano da su sredstva zajedničke pričuve suvlasnici dužni uplaćivati na račun koji će u tu svrhu otvoriti, prema utvrđenom godišnjem, odnosno višegodišnjem programu. Međutim, time što upravitelj zgrade traži da se sredstva pričuve uplate na njegov račun, umjesto na posebni račun zgrade, nije izgubio aktivnu legitimaciju za sudjelovanje u ovom sporu.
13. Slijedom gore navedenog, odlučujući o prigovoru nedostatka aktivne legitimacije, prvostupanjski sud pogrešno je primijenio materijalno pravo. Međutim, i pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo je na jednak način odlučiti o tužbenog zahtjevu.
14. Naime, tijekom postupka tužitelj visinu potraživanja dokazuje vjerodostojnom ispravom – izvodom otvorenih stavaka tužitelja. Napominje se kako izvod iz otvorenih stavaka tužitelja predstavlja jednostranu ispravu tužitelja koja nema dokaznu snagu javne isprave u smislu članka 230. ZPP-a. Takvom ispravom se ne dokazuje osnova i visina tužbenog zahtjeva. Obzirom da je tužena osporila sadržaj vjerodostojne isprave, tužitelj je trebao najkasnije do zaključenja prethodnog postupka dostaviti odluke suvlasnika ili drugi dokument iz kojeg bi bio vidljiv način obračuna visine pričuve ili na drugi način dokazati visinu tužbenog zahtjeva. Nadalje, u konkretnom slučaju se ne može primijeniti nit odredba iz čl. 380. st. 2. ZV-a prema kojoj su suvlasnici dužni uplaćivati sredstva pričuve najmanje u visini koja odgovara 0,54% vrijednosti njihova posebnoga dijela, godišnje, a obzirom da tužitelj nije dostavio dokaz iz kojeg bi bila vidljiva vrijednost posebnog dijela nekretnine tužene u odnosu na cijeli suvlasnički dio. Stoga je na ovako utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud ispravno primijenio materijalno pravo i odbio tužbeni zahtjev tužitelja obzirom da tužitelj nije dokazao visinu utuženog potraživanja.
15. Odluka o troškovima postupka žalbom se određeno ne osporava, a ovaj sud ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (čl. 365. st. 2. ZPP).
16. Slijedom navedenog temeljem čl. 368. st. 2. ZPP odlučeno je kao u izreci ove presude.
17. Zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe je odbijen na temelju čl. 166. st. 1. ZPP-a, u svezi čl. 154. st. 1. pod točkom II. izreke ove odluke.
U Zagrebu 31. kolovoza 2026.
Sutkinja:
Gordana Držaić
