Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: K-14/2026-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku po sucu Andrijani Žugaj Jambrek kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Matee Marković, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika BG, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. i 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24; dalje: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Sisku broj: KO-DO-259/2025 od 10. lipnja 2025., nakon provedene javne rasprave zaključene 31. kolovoza 2026., u prisutnosti državnoodvjetničke savjetnice Općinskog državnog odvjetništva u Sisku, EG, okrivljenika BG i oštećene BGŽ, istog dana objavio i

p r e s u d i o  j e

Okrivljeni BG, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin B i AG, rođene E, rođen **.**.1988. u [adresa], sa prijavljenim prebivalištem u [adresa], i boravištem na adresi [adresa], državljanin Republike Hrvatske, sa završenom srednjom školom, plinoinstalater, CNC operater, zaposlen u trgovačkom društvu „ A“ u [adresa], sa primanjima u iznosu od oko 1.100,00 eura, bez imovine, razveden, otac jednog maloljetnog djeteta, vojsku nije služio, bez vojnog čina, neodlikovan, ne vodi se drugi kazneni postupak

k r i v  j e

I. što je:

dana 9. prosinca 2024. oko 19:00 sati u Kutini, ispred ulaznih vrata obiteljske kuće na adresi [adresa], dočekao bivšu suprugu BGŽ koja je na navedenu adresu došla radi preuzimanja zajedničkog djeteta, sina ČG, a potom fizički nasrnuo na imenovanu te u nakani da ju ustraši rekao: „Vidim li još jedanput malog s njim, najebat ćete! Ubit ću vas! Vidjet ćete što ću vam napraviti! Ubit ću vas oboje!“, a koje riječi su kod imenovane izazvale strah za njezin život i sigurnost te za život i sigurnost njoj bliskih osoba, 2

- d a k l e, drugome ozbiljno prijetio da će njega i njemu blisku osobu usmrtiti, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

- čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnjom, opisano po članku 139. stavku 2. i 3. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavku 3. KZ/11

II. Na temelju članka 139. stavak 3. KZ/11 okrivljeni BG se

O S U Đ U J E

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 8 (OSAM) MJESECI

III. te mu se temelju članka 56. stavku 2. i 3. KZ/11, i z r i č e

UVJETNA OSUDA

tako da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

IV. Na temelju članka 73. KZ/11 okrivljenom KG se izriče

SIGURNOSNA MJERA

- zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve BGŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojoj se ne smije približiti na udaljenosti manjoj od 100 metara, niti ju smije uznemiravati ili uhoditi, u trajanju od 3 godine

V. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP u svezi članka 145. stavka 2. točka 1. i 6. ZKP, okrivljeni je dužan platiti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu sudu od 100,00 eura, u roku od 3 mjeseca od pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Sisku podiglo je kod ovog suda 11. lipnja 2025. pod brojem KO-DO-259/2025 optužnicu protiv okrivljenika BG, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11. Optužnica je potvrđena rješenjem Općinskog suda u Sisku poslovni broj Kov-228/2025-21 od 21. studenoga 2025.

2. Oštećena nije postavila imovinskopravni zahtjev.

3. Pozvan da se očituje na navode iz optužbe okrivljenik BG izjavio je da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret optužnim aktom, te je sukladno članku 417.a stavak 5. ZKP/08 ispitan na završetku dokaznog postupka.

4. U dokaznom postupku ispitana je u svojstvu svjedoka žrtva BGŽ, te je pročitana dokumentacija Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područnom uredu Kutina od 10. prosinca 2024. (stranica 35-36 spisa), i pročitani su iskazi svjedoka DG od 21. ožujka 2025. (stranica 136-139 spisa), te AG od 16. siječnja 2025. (stranica 97-98 spisa).

Na kraju dokaznog postupka pročitani su izvodi iz kaznene evidencije i izvod iz prekršajne evidencije za okrivljenika.

Okrivljenik je iskazivao.

Odbijen je prijedlog za ispitivanje u svojstvu svjedoka zajedničkog mlt. djeteta stranaka, temeljem odredbe članka 421. stavak 1. točka 2. ZKP/08. , budući da je predložen na okolnost udarca loptom jer predloženi svjedok nema nikakvih neposrednih saznanja vezano za predmetni događaj a činjenice koje bi se trebalo utvrditi tim dokazom nisu od utjecaja na odlučivanje u ovom predmetu.

5. Okrivljenik je u svojoj obrani u bitnome naveo da nije točno da bi izrekao riječi prijetnje za koje ga se tereti. Istaknuo je da smatra da njemu kao ocu djeteta nije rečeno sve što mu se trebalo reći od strane BGŽ i DG. Naveo je da je dijete dobilo osip, da se on brinuo za dijete, te da je na medicinskim stranicama tražio što bi mogao biti taj "užasan osip" i prezentirano mu je da bi to mogao biti hepatitis, a koji osip se dobiva putem izlučevina. Također je dijete dobilo udarac u trbuh od strane SG loptom zbog kojeg je završilo na hitnoj jer je dijete ostalo bez zraka. Smatra je da ga je o tome trebalo obavijestiti. Nadalje je naveo kako su se svi prema BGŽ ponašali dobro i da se njoj sve dozvoljavalo a da on nije smio uči ni u njezino dvorište jer ga se htjelo na loš način prezentirati pred djetetom. Kada je predmetnog dana došla BGŽ k njemu kući bio je vani, pušio je, te joj je rekao "ne možeš ući u kuću", a ona je uhvatila za kvaku i htjela otvoriti vrata, no okrivljenik je držao kvaku i zato su vrata udarila. Htio joj je samo reći ovo što je sada iznio za dijete. Međutim tog dana nije joj ništa drugo rekao osim da ne može uči u kuću i kada su odlazili prema autu rekao joj je da ga DG nazove. Također, poslao joj je poruku sutra dan ujutro da ga DG nazove, da sve riješe dogovorno, vezano za mir u kući. Nema ništa protiv DG. Cijelo vrijeme brinuo se za dijete, te smatra da su se razišli radi toga jer je on bio previše zaštitnički nastrojen prema djetetu. On čuva dijete sve ove godine. Naime, dijete je inače preko školske godine kod njega svaki dan osim petka jer on preuzima dijete iz vrtića poslije posla i dijete je kod njega do 18:00 ili 19:00 ili 20:00 sati, ovisno o tome kako oštećena radi, te svaki drugi vikend a sada s obzirom da je oštećena koristila godišnji je dijete bilo kod njega utorak i četvrtak i svaki drugi vikend jer je ona htjela više biti sa djetetom. Oboje sudjeluju u odgoju djeteta te BGŽ više s njim radi na predškolskim aktivnostima, a okrivljenik pokušava da s njim više radi kroz radne radove. Mjera opreza se pridržava.

Na pitanja zastupnice optužbe iskazao je da misli da nije pravomoćno prekršajno osuđen zbog nasilja u obitelji, misli da je bio neki postupak ali da je nešto izuzeto, tako mu je rekla odvjetnica. Ne može reći kada se dogodio udarac u trbuh koji je spominjao jer tu informaciju nije dobio od svog djeteta već od treće osobe, odnosno njegovo dijete je reklo trećoj osobi.

6. Analizom i ocjenom provedenih dokaza, , te cijeneći obranu okrivljenika, sud nalazi da je okrivljenik počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano i kažnjivo po članku 139. stavak 2. i 3. KZ/11.

7. Svjedok oštećena BGŽ iskazala je da ju je jednom prilikom pretprošle godine pred Božić, kada je došla po dijete poslije posla kod roditelja okrivljenika, a sukladno njihovom dogovoru, okrivljenik dočekao ispred vrata, a obično su svi unutra. Ona je izlazila iz automobila te joj je okrivljenik rekao "slušaj me sad dobro…" Oštećena mu je rekla da se ne želi svađati, razišli su se, te je krenula po dijete. Međutim okrivljenik ju je fizički spriječio da uđe u kuću, zalupio je vrata i uhvatio ju za ramena, te je, koliko se sječa, počeo govoriti riječi: "ako vas još jednom vidim s njim ubit ću vas, vidjet ćete što će vam se dogoditi, cijelo susjedstvo će vidjeti." Kada je rekao ako vas još jednom vidim - je mislio na mene i našeg sina HG, a s njim je mislio na osobu sa kojom sam se ja tada viđala, i ta osoba je DG. Napomenula je da se ne može točno sjetiti svih riječi s obzirom na protek vremena. Nakon toga u tom trenutku su izašli van ČG i majka okrivljenika jer su čuli udarac vratima. Oštećena se uplašila okrivljenikovih riječi. Također je i ČG bio uplašen. Uzela je dijete i otišla, a majka okrivljenika je ostala smirivati situaciju. Sljedeći dan je otišla u Hrvatski zavod za socijalni rad i prijavila šta se dogodilo te je podnesena kaznena prijava. Sve je to ispričala svojoj obitelji. Ove riječi koje joj je izgovorio okrivljenik nije nitko mogao čuti jer joj je okrivljenik to izgovorio na samo. Na pitanje zastupnice optužbe iskazala je da su riječi koje je okrivljenik izrekao izazvale strah kod nje, zbog toga niti sada ne želi nikakav kontakt sa okrivljenikom. Na pitanje okrivljenika kako to da s obzirom da su susjedi vrlo blizu, jedan ima spojenu kuću, a drugi je udaljen 3 metra, te je barem 8 kuća u krugu od 15 metara, bilo je 7 sati poslije podne, da nitko od susjeda nije reagirao na te riječi i na lupanje vratima, iskazala je da je točno da je riječ o dvojnoj kući, međutim da nikoga nije bilo vani te da ona susjede iz kuće koja je spojena nije ni vidjela nikada te da ne može odgovoriti na pitanje zašto nikoga nije bilo vani. Na pitanje okrivljenika kako je dijete moglo biti uplašeno ako nije niti čulo niti vidjelo predmetnu situaciju iskazala je da je bilo uplašeno jer je čulo da su se vrata jako zalupila, te su nakon toga dijete i okrivljenikova majka odmah izašli van. Dodale je da je sljedeći dan, nakon što je ona ovo prijavila psiholog uzeo izjavu od mlt. HG.

Na pitanje suda iskazala je da je o ovome rekla DG koji je tada bio njezin partner

8. Iz dokumentacije Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Kutina od 10. prosinca 2024. u bitnome proizlazi da je oštećena toga dana pristupila kako bi zatražila pomoć u vezi sa ponašanjem okrivljenika, njezinog bivšeg supruga, Dala je izjavu iz koje u bitnome proizlazi da je unatrag 6 mjeseci bila u vezi sa DG, te da je okrivljenik to nedavno saznao, te potom joj počeo slati poruke i ispitivati dijete da li DG spava s njima. Njihov sin dobio je urtikariju te joj je posao poruku u smislu da joj je boje da nije dobio sifilis. Kada je 9. prosinca 2024. došla po dijete nakon posla, okrivljenik joj je počeo govoriti da ne želi da se ČG druži s drugim muškim osobama, na što je ona krenula prema vratima od stana, okrivljenik ju je potom povukao odostraga za jaknu, nije joj dozvolio da uđe u stan, te ju je, kada je ona otvorila vrata, uhvatio za ruku i snažno zalupio vrata, ne dopuštajući joj da uđe u stan. Tada je počeo vikati da ukoliko će se ČG družiti s njezinim partnerom da će oboje vidjeti što će biti, da će „najebati“, da će svi susjedi vidjeti što će im napraviti. Tada su iz kuće izašli baka AG i ČG koji se uznemirio.

9. Iz izvješća o razgovoru s djetetom proizlazi da je od strane psihologa obavljen razgovor s djetetom HG, dana 10. prosinca 2012., na okolnost događaja od prethodnog dana. Dijete je tada u bitnome navelo da je s bakom čekao da majka dođe po njega. Otac je bio ljut. Čuo je da je nešto lupilo u vrata. Kad su on i baka izašli van iz kuće čuo je da je tata rekao mami „Ovo ti je zadnje upozorenje.“ Ništa drugo nije čuo.

10. Svjedok DG u bitnome je iskazao da je bio u vezi sa oštećenom, te da ga je ista otprilike početkom prosinca 2024. nazvala putem video poziva i rekla mu da je netom prije njihovog razgovora otišla po svog sina Č kod bake gdje je bio i njezin bivši suprug BG. Rekla mu je da je BG zabranio da se ČG druži s njim, nakon čega joj je prijetio da će „najebati“ i slično ako se ČG bude družio s njim, nakon čega ju je i fizički odgurnuo. Zna da se BGŽ uplašila BG te da joj je još nešto prijetio ali se ne sjeća točnih riječi.

11. U ovom postupku nesporno je da je inkriminiranog dana oštećena došla po zajedničko dijete nje i okrivljenika, kod okrivljenika i njegove majke. Nesporno je i da je došlo do verbalnog kontakta okrivljenika i oštećene.

12. Sporno je da li je okrivljenik izrekao prijeteće riječi za koje ga se optužnicom tereti, budući da okrivljenik dosljedno negira da bi takve riječi izgovorio.

13. Ove sporne činjenice sud je utvrdio cijeneći svaki provedeni dokaz zasebno kao i sve njih zajedno, te stavljajući iste u odnos s obranom okrivljenog.

14. Tako sud nalazi da je iskaz svjedoka oštećene BGŽ detaljan, okolnosan, jasan, životno uvjerljiv i u skladu s drugim provedenim dokazima. Naime, njezin iskaz potkrijepljen je dokumentacijom Hrvatskog zavoda za socijalni rad, izvješćem o razgovoru s djetetom, te iskazom svjedoka SG. Nadalje, sud nije našao niti jednog razloga zbog kojega bi svjedokinja neistinito teretila okrivljenika. Stoga sud njezin iskaze prihvaća istinitim i životno uvjerljivim,. Iskaz svjedoka JG potkrepljuje iskaze oštećene. Naime, iako isti nije imao neposrednih saznanja o tome da li je okrivljenik izrekao sporne riječi jer nije prisustvovao spornom događaja, iskazao je kako mu je rečeno od oštećene da je okrivljenik izgovorio istoj prijeteće riječi. Nasuprot tomu, iskaz okrivljenika cijeni neživotnim i nelogičnim te ga nalazi usmjerenim jedino ka izbjegavanju okrivljenikove kaznenopravne odgovornosti.

15. Dakle, na temelju iskaza ispitanih svjedoka, u pogledu spornih činjenica, a uzimajući u obzir sve nesporno utvrđene činjenice, sud je kao nedvojbeno utvrdio da je okrivljenik postupio na način kako ga se optužnicom tereti.

16. Nadalje, okrivljeniku se u ovom postupku stavlja na teret počinjenje kaznenog djela prijetnje opisano u članku 139. stavak 2 . i 3. KZ/11. Prijetnja mora po svom sadržaju i s obzirom na okolnosti pod kojima se iznosi biti ozbiljna, a što se prosuđuje objektivno, odnosno, s obzirom na sadržaj i način iznošenja mora biti takva da je podobna da u osobe kojoj je upućena stvori osjećaj straha, nesigurnosti, uznemirenost, osobnu ugroženost i da počinitelj postupa s ciljem da izazove takav učinak, neovisno o tome je li počinitelj tu prijetnju namjeravao ostvariti i neovisno o subjektivnom osjećaju žrtve. Citirane prijeteće riječi koje je okrivljenik uputio, uzimajući u obzir i okolnosti konkretnog slučaja, bile su objektivno prikladne da kod drugog izazovu osjećaj straha, nesigurnosti i uznemirenosti, pa sud nalazi da inkriminirajuće riječi predstavljaju ozbiljnu prijetnju, s ciljem da se žrtva ustraši ili uznemiri, pa se svakako radi o ozbiljnoj prijetnji. Stoga je inkriminiranim postupanjem okrivljenik ostvario sva objektivna obilježja kaznenog djela protiv osobne slobode - prijetnjom - opisano po članku 139. stavak 2. i 3. KZ/11, kažnjivo po članku 139. stavak 3. KZ/11.

17. U odnosu na subjektivne elemente kaznenog djela sud je utvrdio da je okrivljenik u trenutku počinjenja kaznenog djela bio ubrojiv jer njegova ubrojivost nije osporavana niti dovedena u pitanje. Nadalje, prema stajalištu suda okrivljenik je djelo počinio s izravnom namjerom jer je bio svjestan obilježja kaznenog djela, a izgovaranjem inkriminiranih riječi prijetnje, htio je ostvarenje upravo tog kaznenog djela, te ih je izgovorio s ciljem da oštećenu uplaši i uznemiri. Okrivljenik je izgovaranjem takvih prijetnji morao biti svjestan protupravnosti svog postupanja jer nema niti jedne okolnosti koja bi u životnom ili kaznenopravnom smislu opravdavala njegovo postupanje i upućivala na zaključak da okrivljenik nije znao da je izgovaranje takvih prijetnji protupravno postupanje. S obzirom na navedeno, okrivljenik je kriv za počinjenje kaznenog djela prijetnje jer je bio ubrojiv, postupao je s izravnom namjerom i bio je svjestan protupravnosti svog ponašanja.

18. Stoga sud smatra da su ostvarena sva objektivna i subjektivna obilježja dva kaznena djela prijetnje - opisanog po članku 139. stavku 2.i 3. KZ/11, kažnjivog po članku 139. stavak 3. KZ/11.

19. Odlučujući o vrsti i mjeri kazne koju će primijeniti sud je dužan uzeti u obzir sve okolnosti koje utječu na to da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja, a osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra i posljedice koje je pretrpjela žrtva, pobude iz kojih je djelo počinjeno, način počinjenja i skrivene učinke kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imovinske prilike te njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela, odnos prema žrtvi i trud da naknadi štetu. Tako je kao olakotnu okolnost sud cijenio činjenicu da okrivljenik nije do sada osuđivan prema podacima iz kaznene evidencije. Također je olakotnom cijenjeno i ponašanje okrivljenika prema žrtvi nakon počinjenja djela s obzirom da se okrivljenik pridržavao mjera opreza.

Imajući u vidu naprijed iznijete okolnosti, te težinu i značaj počinjenog djela, zakonom propisanu kaznu za to djelo, te osobne prilike okrivljenika, sud je okrivljenika osudio na kaznu zatvora u trajanju od 8 mjeseci, s time da mu je izrečena uvjetna osuda, tako da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo.. Prema stajalištu suda takvom kaznom ostvarit će se svrha kažnjavanja, odnosno, u dovoljnoj mjeri izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na okrivljenika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja. Naime, po mišljenju ovog suda, s obzirom na pretežito olakotne okolnosti, nije potrebno izvršenje kazne zatvora da bi se postigla svrha kažnjavanja. Međutim, neovisno o postojanju olakotnih okolnosti. S obzirom na odlučnost okrivljenika u protupravnom postupanju, usmjerenost na žrtvu i činjenicu da je nedvojbeno da su odnosi između istih i dalje teško poremećeni, valjalo je na izvjestan vremenski period onemogućiti da se okrivljenik približava žrtvi, te da ju uznemirava i uhodi, da bi tako shvatio društvenu neprihvatljivost svog ponašanja i da bi se otklonili uvjeti koji poticajno djeluju na počinjenje istih ili sličnih kaznenih djela. Stoga je, na temelju članka 73. KZ/11 okrivljeniku izrečena sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja i uhođenja žrtve, u trajanju od 3 godine.

Okrivljenik je upozoren da sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne ukoliko bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom uz uvjetnu osudu, sukladno odredbi članka 58. st. 5. KZ/11.

20. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08 u svezi članka 145. stavka 2. točka 1. i 6. ZKP/08, okrivljeni je dužan platiti troškove kaznenog postupka u iznosu od 100,00 eura na ime paušalnog troška za rad suda.

21. Slijedom navedenog presuđeno je kao u izreci.

U Sisku 31. kolovoza 2026.

Sutkinja

Andrijana Žugaj Jambrek

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od 15 (petnaest) dana od primitka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke, a o njoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. ODO Sisak na broj: KO-DO-259/2025

2. Okrivljenik BG

3. Oštećena BGŽ