REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-3456/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mladen Šimundić, u pravnoj stvari tužiteljice GE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici ĆE, Lucija Car-Pavlic i Josip Poparić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Križanec, Car-Pavlic & Poparić iz Zagreba, protiv tuženika LUT GRADITELJSTVO d.o.o., Zagreb, Ulica Željka Maričića 2, OIB: 58827222738, kojeg zastupa punomoćnica Alemka Šodan, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P -1162/2024 od 15. srpnja 2026., 31. kolovoza 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1162/2024 od 15. srpnja 2026.
Obrazloženje
1. Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1162/2024 od 15. srpnja 2026. odbijen je tužiteljičin prigovor protiv rješenja o pristojbi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1162/2024-32 od 19. lipnja 2026. U obrazloženju prvostupanjski sud navodi kako tužiteljica pogrešno smatra da je oslobođena dužnosti plaćanja pristojbe, jer se ne radi o sporu iz članka 11. stavka 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18 i 51/23; dalje: ZSP).
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnijela tužiteljica, u bitnom navodeći kako predmetni i spor predstavlja spor iz radnog odnosa, jer smatra kako pravna osnova tužbenog zahtjeva u ovom predmetu ne mijenja činjenicu da je u suštini potraživanje tužiteljice potraživanje iz radnog odnosa, te predlaže preinačiti tužbu.
3. Žalba nije osnovana.
4. Pobijana odluka ispitana je u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno članku 365. stavku 2. u vezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
5. Prvostupanjski sud pravilno ukazuje na to da je tužiteljica svoj tužbeni zahtjev prema tuženiku utemeljila na tvrdnji da odgovornost tuženika proizlazi iz odredbe članka 273. stavak 3. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 111/93, 34/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22, 18/23 i 130/23; dalje: ZTD), u vezi odredbe članka 430. ZTD-a, kao i odredbi članka 102. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO).
6. Tuženik nije bio poslodavac pravnog prednika tužiteljice, njegovu je odgovornost tužiteljica utemeljila na potpuno drugačijoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, te stoga ovaj predmet ne predstavlja spor kojim tužiteljica ostvaruje kakvo pravo iz radnog odnosa. Stoga tužiteljica nema osnova za oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi na presudu prema odredbi članka 11. stavka 1. točke 3. ZSP -a, kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud.
7. Slijedom navedenog, tužiteljičina je žalba odbijena kao neosnovana, a prvostupanjsko rješenje potvrđeno (članak 380. stavak 2. ZPP-a).
Zagreb, 31. kolovoza 2026.
Sudac
Mladen Šimundić
