Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Mladena Genca, kao predsjednika vijeća, te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe Velero usluge d.o.o. Zagreb i okrivljenika EZ, kao odgovorne osobe, koje brani Petar Car, odvjetnik iz Zagreba, zbog prekršaja iz članka 27. točke 7. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila („Narodne novine“ broj: 15/13, 108/13, 115/16, 127/17, 121/19) odlučujući o žalbi okrivljene pravne osobe Velero usluge d.o.o. Zagreb i okrivljenika EZ, kao odgovorne osobe, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Vijeća za prekršaje, Područnog carinskog ureda Zagreb, Carinske uprave, Ministarstva financija Republike Hrvatske, Klasa: 413-01/23-26/51, Urbroj: 513-02-3002/8-23-29 od 20. prosinca 2023. godine, na sjednici vijeća održanoj dana 28. kolovoza 2026.,
r i j e š i o j e
U povodu žalbe okrivljene pravne osobe Velero usluge d.o.o. Zagreb, a po službenoj dužnosti temeljem članka 155. stavka 1. Prekršajnog zakona obustavlja se prekršajni postupak protiv okrivljene pravne osobe Velero usluge d.o.o. Zagreb za prekršaj iz članka 27. točke 7. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila, činjenično opisanog u izreci pobijanog rješenja.
presudio je
I Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika EZ, kao odgovorne osobe, te se prvostupanjsko rješenje o prekršaju u odnosu na okrivljenu odgovornu osobu potvrđuje.
II Ukoliko okrivljena odgovorna osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku od osam dana po primitku ove presude, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.
III Okrivljena odgovorna osoba je obvezna naknaditi troškove prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u paušalnom iznosu od 30,00 eura (trideset eura), u roku od osam dana po primitku ove presude.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem o prekršaju okrivljena pravna osoba Velero usluge d.o.o. Zagreb i okrivljenik EZ, kao odgovorna osoba proglašeni su krivim i kažnjeni za prekršaj iz članka 27. točke 7. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila, činjenično opisanom u izreci pobijanog rješenja, i to okrivljena pravna osoba novčanom kaznom u iznosu od 2.787,18 eura (dvijetisućesedamstoosamdesetsedam eura i osamnaest centa) a okrivljena odgovorna osoba novčanom kaznom u iznosu od 796,34 eura (sedamstodevedesetšest eura i tridesetčetiri centa).
2. Istim rješenjem okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura (trideset eura), svaki.
3. Protiv prvostupanjskog rješenja okrivljenici su podnijeli žalbu po branitelju zbog bitne povrede odredbi prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, ističući u bitnom da nije utvrđen stupanj krivnje s kojim je navodni prekršaj počinjen, te da isti nije sadržan u činjeničnom opisu djela. Naveli su da prvostupanjsko tijelo nije obrazložilo zbog čega nije odgodilo glavnu raspravu iako je branitelj okrivljenika naveo u podnesku da je u to vrijeme na godišnjem odmoru dok je okrivljena odgovorna osoba navela da je zbog poslovnih obveza u nemogućnosti pristupiti ročištu, a da isto tako nije valjano obrazloženo u pobijanom rješenju zbog čega nije saslušana u svojstvu svjedoka TZ, za koju okrivljenici tvrde da ima neposredna saznanja o tome tko je u kritično vrijeme bio odgovoran u pravnoj osobi za vođenje evidencije i upis u registar. Dodali su kako taj svjedok nije saslušan niti su okrivljenici ispitani na ročištu, da je stoga činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno a uz to da je okrivljenicima povrijeđeno pravo obrane. Predlažu da ih se oslobodi od optužbe, odnosno da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
4. Žalitelji predlažu da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
5. Žalba nije osnovana u odnosu na okrivljenu odgovornu osobu, dok je bespredmetna u odnosu na okrivljenu pravnu osobu.
6. Rješavajući predmet i ispitujući pobijano rješenje u smislu odredbe članka 202. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), uz ocjenu navoda žalbe, te razmatrajući sadržaj spisa predmeta, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je našao po službenoj dužnosti da je u međuvremenu od donošenja prvostupanjske odluke do odlučivanja ovog suda okrivljena pravna osoba Velero usluge d.o.o. Zagreb, brisana iz sudskog registra rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu broj: Tt-26/5150-1 dana 3. ožujka 2026., slijedom čega je zbog prestanka postojanja okrivljene pravne osobe trebalo odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
7. Ispitujući dalje pobijano rješenje u smislu članka 202. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske našao je da je u odnosu na okrivljenu odgovornu osobu prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno primijenilo materijalno pravo, pravilno pravno označilo djelo okrivljenika kao prekršaj iz primijenjenog propisa, te da nije nastupila zastara prekršajnog progona niti su počinjene povrede iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a niti povrede na koje upire žalitelj.
8. Naime, na temelju provedenog prekršajnog postupka, a naročito temeljem pročitane pisane obrane okrivljenika te izvršenog uvida u dokumentaciju koja prileži spisu, a koju dokumentaciju je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak provelo na glavnoj raspravi osnovano je proglasilo okrivljenika EZ, kao odgovornu osobu u okrivljenoj pravnoj osobi Velero usluge d.o.o. krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret, a za odluku o krivnji dalo je valjane razloge o odlučnim činjenicama, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.
9. Vezano uz žalbene navode okrivljenika potrebno je istaknuti da je za prekršajnu odgovornost u smislu članka 25. stavka 1. Prekršajnog zakona dovoljno nehajno postupanje okrivljenika, osim ako je posebnim zakonom za to djelo propisana odgovornost samo za namjeru, međutim kako Zakonom o posebnom porezu na motorna vozila za počinjenje prekršaja iz članka 27. točke 7. nije propisana odgovornost za namjeru, to je pravilno postupilo prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak kada je proglasilo krivim okrivljenika za prekršaj koji mu se stavlja na teret, pri čemu nije bilo niti dužno obrazlagati da je djelo počinjeno postupanjem u nehaju, a iz razloga što posebnim zakonom nije propisana odgovornost isključivo za namjeru, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak pravilno nije unijelo u činjenični oblik stupanj krivnje s kojim su okrivljenici prekršaj počinili.
10. Žalitelj neosnovano upire na to da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak trebalo odgoditi na njegovo traženje i traženje njegovog odvjetnika ročište glavne rasprave zakazano za dan 20. prosinca 2023. godine. Iz sadržaja spisa vidljivo je da je okrivljenik EZ, kao odgovorna osoba u okrivljenoj pravnoj osobi primio prekršajni nalog izdan od strane Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb, Carinskog ureda Žitnjak, Službe za RGP Žitnjak, od 5. prosinca 2022., broj: 57/2022, Klasa: 413-01/22-03/3823, Urbroj: 513-02-3022/31-22-4, na kojeg je podnio i prigovor, porekavši djelo koje mu se stavlja na teret. Nadalje iz sadržaja samog prekršajnog naloga tužitelja razvidno je da isti sadržava obavijest iz članka 109a. stavka 1. Prekršajnog zakona, u kojoj je okrivljenik upozoren da je dužan do pravomoćnog završetka postupka i završetka postupka izvršenja obavijestiti tužitelja odnosno nadležno tijelo postupka o svakoj promjeni adrese prebivališta i boravišta, jer će mu se, ako tako ne postupi ili ako izbjegava dostavu, sva pismena dostaviti putem e-oglasne ploče tijela postupka. Iz spisa predmeta nadalje vidljivo je da je okrivljeniku kao odgovornoj osobi upućeno više poziva za glavnu raspravu i to za 2. lipnja 2023., te 4. rujna 2023., koja ročišta su na traženje okrivljenika odgođena, a da okrivljenik nije dostavio nikakvu dokumentaciju iz koje bi bilo vidljivo da je bolestan, odnosno poslovno spriječen doći na ročište. Ročište zakazano za dan 27. listopada 2023. odgođeno je jer okrivljenici nisu uredno primili poziv za glavnu raspravu, pa kako iz sadržaja spisa predmeta proizlazi da su se u više navrata pozivi okrivljenicima vratili neuručeni s naznakom pošte da „obavješteni nije podigao pošiljku“ za okrivljenu pravnu osobu, odnosno „odselio“ za okrivljenu odgovornu osobu, slijedom čega je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak osnovano zaključilo da se radi o izbjegavanju dostave poziva za glavnu raspravu, pa je stoga i zakonito u skladu s uručenom obavijesti iz članka 109a. stavka 1. Prekršajnog zakona, istaknulo poziv za glavnu raspravu zakazanu za dan 20. prosinca 2023. na oglasnu ploču. Vidljivo je da je poziv za glavnu raspravu okrivljenicima stajao istaknut na oglasnoj ploči od 1. prosinca do
12. prosinca 2023. pa se protekom osmog dana od dana stavljanja na oglasnu ploču, smatra da je dostava uredno obavljena, a kako je sama glavna rasprava održana 20. prosinca 2023., evidentno je da su okrivljenici imali dovoljno vremena za pripremu svoje obrane, koju međutim očito nisu željeli iznijeti u ovom prekršajnom postupku usmeno na ročištu, već su obranu dostavili pisanim putem. Obzirom na sve naprijed istaknuto, ovaj sud nije našao da bi okrivljenicima tijekom prvostupanjskog postupka bilo povrijeđeno pravo obrane, a na što upiru u žalbi. Vezano za taj žalbeni navod, ovaj sud ističe i to da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak osnovano provelo ročište 20. prosinca 2023. te da isto nije trebalo biti odgođeno, kako to žalitelji pogrešno smatraju, iz razloga što nije dovoljno za odgodu ročišta obavijestiti tijelo postupka telefonskim putem, već je potrebno dostaviti dokaze iz kojih je vidljiva stvarna nemogućnost okrivljenika odnosno njihovog branitelj da dođu na zakazano ročište, a što su okrivljenici propustili dostaviti kako za ročište 20. prosinca 2023. tako i za ranija ročišta koja su također na njihovo traženje, odnosno traženje njihovog branitelja odgođena.
11. Što se tiče žalbenog navoda okrivljenika da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno time što prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak nije u svojstvu svjedoka saslušalo TZ, niti njih kao okrivljenike, ovaj sud ističe da su okrivljenici bili u mogućnosti i usmeno na ročištu glavne rasprave iznijeti svoju obranu, no kako se nisu odazvali uredno primljenom pozivu za ročište 20. prosinca 2023. to se smatra da su se tog svojeg prava nedolaskom na ročište odrekli, no bitno je istaknuti da su okrivljenici tijekom postupka dostavili svoju pisanu obranu, koju je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak izvelo na glavnoj raspravi, te je istu i analiziralo u obrazloženju odluke o prekršaju. Ovaj sud smatra da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak dostatno obrazložilo zbog čega smatra da saslušanje TZ u svojstvu svjedoka nije bilo potrebno, referirajući se pritom na činjenicu da je okrivljenik EZ upisan kao direktor okrivljene pravne osobe Velero usluge d.o.o. u sudski registar nadležnog trgovačkog suda te da s tog osnova zastupa okrivljenu pravnu osobu pojedinačno i samostalno. Ovaj se sud slaže s takvim razlogom neprovođenja predloženog dokaza, prvenstveno iz razloga da bi okrivljenik EZ eventualno mogao biti ekskulpiran od prekršajne odgovornosti za ovaj prekršaj trebao je prvostupanjskom tijelu državne uprave koje vodi prekršajni postupak dostaviti valjani interni akt okrivljene pravne osobe iz kojeg proizlazi da je netko drugi od zaposlenika pravne osobe u kritično vrijeme bio zadužen za upis pravne osobe u registar proizvođača i trgovaca motornih vozila kod nadležnog carinskog ureda, a što bi trebalo biti moguće zaključiti iz djelokruga svakodnevnih radnih zadataka tog drugog zaposlenika. Kako takav interni akt okrivljene pravne osobe nije dostavljen prvostupanjskom tijelu državne uprave koje vodi prekršajni postupak, to je isto pravilno zaključilo da upravo okrivljenik EZ, kao direktor okrivljene pravne osobe odgovara za propuste svojih zaposlenika u obavljanju djelatnosti kao i za zakonitost poslovanja pravne osobe i to u svim segmentima, pa i u ovom gdje je tijekom dokaznog postupka neprijeporno zaključeno iz dokumentacije koja prileži spisu predmeta da su okrivljenici obavljali djelatnost prodaje motornih vozila na području Republike Hrvatske a da se prethodno nisu upisali u registar proizvođača i trgovaca motornih vozila kod Carinskog ureda Zagreb.
12. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, prvostupanjski sud je pravilno proglasio krivim okrivljenika EZ, kao odgovornu osobu u okrivljenoj pravnoj osobi Velero usluge d.o.o., a za svoju odluku o krivnji dalo je valjane i dostatne razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.
13. Razmatrajući u smislu članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona odluku o kazni, ovaj sud je našao da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak prilikom odmjere visine novčane kazne imalo u vidu sve okolnosti iz članka 36. Prekršajnog zakona, pri čemu je olakotnim cijenjena dosadašnja nekažnjavanost okrivljenika, dok posebno otegotne okolnosti nisu nađene, tako da je okrivljeniku EZ, kao odgovornoj osobi izrečena primjerena novčana kazna, unutar propisanog raspona novčane kazne za ovakav prekršaj, no bliže propisanog posebnog minimuma novčane kazne.
14. Po mišljenju ovog suda tako odmjerena novčana kazna razmjerna je težini počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljenika, te je pogodna da se njezinim izricanjem ostvari kako opća, tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija, odnosno ovaj sud smatra da će se ovako izrečenom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja, odnosno da će se okrivljena odgovorna osoba ubuduće kloniti činjenja ovakvih i sličnih prekršaja.
15. Međutim potrebno je istaknuti da je odredbom članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ukoliko osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne. Stoga ukoliko okrivljenik u roku od osam dana od primitka ove presude, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.
16. Odluka o troškovima prvostupanjskog postupka također je na zakonu utemeljena. Uz to, kako je ovaj sud donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, to je na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona okrivljena odgovorna osoba dužna naknaditi paušalni trošak prekršajnog postupka ovog suda u iznosu od 30,00 eura, u roku od osam dana po primitku ove presude. Visina troškova odmjerena je u skladu s odredbom članka 138. stavka 3. Prekršajnog zakona, s obzirom na trajanje i složenost prekršajnog postupka.
17. Zbog navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 28. kolovoza 2026.
Sanja Radeljak, v.r. Mladen Genc, v.r.
Odluka se dostavlja Vijeću za prekršaje, Područnog carinskog ureda Zagreb, Carinske uprave, Ministarstva financija Republike Hrvatske u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljenika EZ, branitelja i tužitelja.
