REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
10010 Zagreb, Turinina 3
Poslovni broj: P-955/2024-15
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Općinski sud u Novom Zagrebu po sucu tog suda Berislavu Zaninoviću, u pravnoj stvari I. tužitelja CF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i II. tužitelja UF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koje oboje zastupa punomoćnica Jasna Matičević, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika I. tuženika Zagrebačke banke d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, kojeg zastupa punomoćnik Goran Durmiš, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Škurla, Durmiš i Spajić d.o.o. u Zagrebu i II. tuženika B2 Kapital d.o.o., OIB: 57509775367, Zagreb, Radnička cesta 41, kojeg zastupa punomoćnica Blaženka Ćulap, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti, 28. kolovoza 2026.
r i j e š i o j e
I. Ovaj sud se proglašava mjesno nenadležnim u ovoj pravnoj stvari.
II. Nakon pravomoćnosti ovog rješenja spis će se ustupiti Općinskom građanskom sudu u Zagrebu kao stvarno i mjesno nadležnom .
Obrazloženje
1. Tužitelji su podnijeli tužbu kojom traže utvrđenje ništetnim i bez pravnog učinka Ugovora o dugoročnom kunskom kreditu s valutnom klauzulom za poslovno financiranje broj 3227207331, broj partije 5100894030 sklopljenog između društva INTERPETROL d.o.o., OIB: 045810746888 i I. tuženika, Ugovora o založnim pravima sklopljenog između društva INTERPETROL d.o.o., OIB: 045810746888 kao dužnika, II. tužitelja kao jamca platca, ŠF kao založnog dužnika i GF kao bračnog druga založnog dužnika te Ugovora o ustupu i prijenosu prava i tražbina sklopljenog između I. i II. tuženika od 6. srpnja 2018. te posljedično traže i utvrđenje ništetnim i bez pravne valjanosti upise prava vlasništva na nekretnini koja je bila zalog predmetnih ugovora i to nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Šibeniku, Zemljišnoknjižnog odjela Šibenik, zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] te se nalaže brisanje prava vlasništva II. tuženika i uspostava prethodnog zemljišnoknjižnog stanja.
2. U odgovoru na tužbu od 11. prosinca 2024. I. tuženik je istaknuo prigovor mjesne nadležnosti jer da tužitelji nemaju položaj potrošača te je predmetnim Ugovorom o založnim pravim ugovorena mjesna nadležnost stvarno nadležnog suda u Zagrebu pa da je u konkretnom predmetu mjesno nadležan za postupanje Općinski građanski sud u Zagrebu.
3. Na ročištu od 10. veljače 2026. punomoćnik tužitelja je naveo da je predmetni prigovor nenadležnosti neosnovan s obzirom na to da se dio tužbenog zahtjeva odnosi na brisanje upisa, a pravilo lex rei sitae znači da odlučuje sud gdje nekretnina leži.
4. Uvidom u Ugovor o založnim pravima od 16. travnja 2012. (list 44 -53 spisa) utvrđeno je da je isti mu članku 29. ugovoreno da je za sve sporove u vezi s tim ugovorom nadležan stvarno nadležni sud u Zagrebu.
5.1. Odredbom članka 46. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; dalje u tekstu: ZPP) određeno je da ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost kojega drugog suda, za suđenje je nadležan sud koji je općemjesno nadležan za tuženika , a člankom 48. stavak 1. ZPP-a propisano je da je za suđenje u sporovima protiv pravnih osoba općemjesno nadležan sud na čijem se području nalazi njihovo registrirano sjedište.
5.2. Odredbom članka 56. stavak 1. ZPP-a propisano je da je za suđenje u sporovima o pravu vlasništva i drugim stvarnim pravima na nekretnini, u sporovima zbog smetanja posjeda na nekretnini te u sporovima iz zakupnih ili najamnih odnosa na nekretnini isključivo nadležan sud na čijem se području nalazi nekretnina.
5.3. Odredbom članka 70. stavak 1. ZPP-a propisano je da ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost suda stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi sud koji nije mjesno nadležan, uz uvjet da je taj sud stvarno nadležan.
6. Slijedom navedenoga, razvidno je da je predmet spora zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti tri ugovora, i to ugovora o kreditu, ugovora o zasnivanju založnog prava na predmetnoj nekretnini radi osiguranja kredita te ugovora o ustupu tražbine između I. i II. tuženika. iz navedenog proizlazi da se radi o obveznopravnom sporu kod kojeg se mjesna nadležnost prosuđuje prema općim pravilima ZPP-a, odnosno za suđenje je mjesno nadležan onaj sud koji je općemjesno nadležan za tuženika. S obzirom na to da u konkretnom slučaju postoje dva tuženika kao materijalni suparničari pri čemu su oba pravne osobe koje imaju adresu sjedišta na području Općinskog građanskog suda u Zagrebu to je predmetni sud i mjesno nadležan za postupanje u ovoj pravnoj stvari (članka 2. stavak 1. točka XV. Zakona o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine, broj 67/18, 21/22)). Nadalje, u odnosu na Ugovor o založnim pravima od 16. travnja 2012. ugovorena je nadležnost tog suda sporazumom stranaka pa je po toj osnovi isti sud nadležan za suđenje u dijelu u kojem se spor odnosi na ništetnosti odredi tog ugovora.
7. Pri tom se ukazuje da nije odlučno to što tužitelji također tužbom traže brisanje prava vlasništva II. tuženika nad nekretninom koja je kao zalog bila predmet gore navedenih ugovora niti ima mjesta primjeni odredbe ZPP-a o isključivoj nadležnosti suda u sporovima koji se tiču stvarnih prava na nekretninama, a kako to pogrešno navodi punomoćnik tužitelja. Naime, kada je tužitelj podnio tužbu radi utvrđenja ništetnim ugovora o kreditu, kojim je kao osiguranje plaćanja ugovoreno zasnivanje založnog prava na nekretnini i radi isplate, ne radi o isključivoj nadležnosti suda u smislu članka 56. stavka 1. ZPP, već o obveznopravnom sporu za koji je, prema odredbi članka 48. stavka 1. ZPP, opće mjesno nadležan sud na čijem se području nalazi registrirano sjedište tuženika (rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. br. Gr1 229/2022-3 od 27. prosinca 2022. i rješenje istog suda posl. br. Gr 1-157/2025- 2 od 10. rujna 2025.).
8. Ukazuje se i da se u konkretnom slučaju ne radi ugovoru kojeg je tužitelj sklopili u svojstvu potrošača, odnosno predmetni Ugovor o kreditu od 16. travnja 2012. kao i Ugovor o založnim pravima od 16. travnja 2012. ne predstavlja ju potrošačke ugovore na kojeg bi bilo moguće primijeniti Direktivu Vijeća 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima.
9. Naime, navedeni Ugovor o založnim pravima je sklopljen radi osiguranja tražbine koju je prijašnji vjerovnik Zagrebačka banka d.d. imao prema dužniku INTERPETROL d.o.o., s osnova predmetnog Ugovora o kreditu zasnivanjem založnog prava na, između ostalog, nekretnini založnog dužnika UF koja je predmet tužbenog zahtjeva u ovom postupku.
10. Prema shvaćanju Suda Europske unije izraženom u odlukama C-74/15 i C- 534/15, članak 1. stavak 1. i članak. 2. točku (b) Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima treba tumačiti na način da se ona primjenjuje na ugovor o osiguranju nekretninom koji je fizička osoba sklopila s kreditnom institucijom kako bi jamčila za obveze koje je trgovačko društvo preuzelo prema toj instituciji sklapanjem ugovora o kreditu, kad je ta fizička osoba nastupala za potrebe izvan okvira svojeg obrta, poduzeća i profesije i kad nije funkcionalno povezana s navedenim društvom, što treba provjeriti sud koji je uputio zahtjev za prethodnu odluku.
11. U ovom slučaju, fizička osoba koja je sklopila ugovor o osiguranju nekretninom bio je UF, koji je prema izvatku iz sudskog registra (list 144-154 spisa) u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora bio jedini član i direktor trgovačkog društva INTERPETROL d.o.o.
12. Dakle, primjenjujući kriterije Suda Europske unije iz odluka C-74/15 i C- 534/15, ocjena je ovog suda da Ugovor o kreditu od 16. travnja 2012. kao i Ugovor o založnim pravima od 16. travnja 2012. u odnosu na založnog dužnika UF ne predstavlja potrošački ugovor, zbog čega na njega nije moguće primijeniti Direktivu o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima.
13. S obzirom na to da u ovom sporu ZPP-om nije određena isključiva mjesna nadležnost ovoga suda, a stranke su za slučaj spora ugovorile nadležnost suda u Zagrebu, koji je sud i stvarno nadležan te je isti općemjesno nadležan za oba tuženika, to se temeljem odredaba čl. 46. st. 1. i čl. 70. st. 1. ZPP-a ovaj sud oglasio mjesno nenadležnim. Odluka iz točke II. izreke temelji se na odredbi čl. 21. st. 1. ZPP -a.
U Zagrebu 28. kolovoza 2026.
Sudac:
Berislav Zaninović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u četiri primjerka, u roku 8 dana od dana primitka prijepisa ovog rješenja.
DNA:
- pun. tužitelja
- pun. tuženika
