Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž Ob-318/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Kseniji Grgić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari 1. tužiteljice CĐ, OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. tužiteljice GĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], obje iz [adresa], obje zastupane po punomoćniku Miljenku Jekiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika ĆĐ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Mariu Gerstneru, odvjetniku u Kutini, radi radi utvrđenja očinstva i uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P2-985/2013-64 od 30. travnja 2026., dana 28. kolovoza 2026.,
r i j e š i o j e
I. Uvažava se žalba tuženika i ukida se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P2-985/2013-64 od 30. travnja 2026., bez vraćanja na ponovan postupak.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem je odlučeno:
"I. Ispravlja se presuda ovog suda poslovni broj P2-985/13-54 od 06. prosinca 2016., u izreci presude, točka II., list 3., od reda 36. do reda 48. koji glase:
" - na iznos od 400,00 kn koja teče od dana 11.01.2004. godine pa do isplate,
- na iznos od 400,00 kn koja teče od dana 11.02.2003. godine pa do isplate - na iznos od 400,00 kn koja teče od dana 11.03.2003. godine pa do isplate - na iznos od 400,00 kn koja teče od dana 11.04.2003. godine pa do isplate - na iznos od 400,00 kn koja teče od dana 11.05.2003. godine pa do isplate - na iznos od 400,00 kn koja teče od dana 11.06.2003. godine pa do isplate - na iznos od 400,00 kn koja teče od dana 11.07.2003. godine pa do isplate - na iznos od 400,00 kn koja teče od dana 11.08.2003. godine pa do isplate - na iznos od 400,00 kn koja teče od dana 11.09.2003. godine pa do isplate
- na iznos od 400,00 kn koja teče od dana 11.10.2003. godine pa do isplate
- na iznos od 400,00 kn koja teče od dana 11.11.2003. godine pa do isplate
- na iznos od 400,00 kn koja teče od dana 11.12.2003. godine pa do isplate…" te se isti brišu u cijelosti.
II. Ispravlja se rješenje ovog suda poslovni broj P2-985/13-58 od 12. kolovoza 2025., u izreci rješenja, točka I. i točka II., tako da se iste u cijelosti brišu.
III. U ostalom dijelu presuda i rješenje o ispravku ostaju neizmijenjeni."
2. Protiv navedenog prvostupanjskog rješenja žalbu je podnio tuženik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava predviđenih odredbom čl. 353. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine," broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22 i 155/23 - dalje: ZPP) uz prijedlog da rješenje preinači u skladu s navodima žalbe, uz naknadu troškova žalbe.
3. Žalba je osnovana.
4. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je prvostupanjski sud temeljem podneska Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured u Sisku od 12. studenog 2024., kao tijela koje provodi prisilnu naplatu temeljem pravomoćne presude donesene u ovoj parnici pod poslovnim brojem P2-985/2013-54 od 6. prosinca 2016., nakon ukazane pogreške u zbrajanju i računanju iznosa uzdržavanja koji su dosuđeni 1. tužiteljici, za koje je tvrdio da su očito omaškom napisani u ukupnom iznosu od 68.740,00 kn, umjesto pravilnog iznosa od ukupno 77.833,00 kn, te da je zbog toga pogrešno naveden i odbijajući dio uzdržavanja, te pogrešno naveden iznos od 47.528,31 kn umjesto pravilnog iznosa od 38.435,31 kn, po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 342. ZPP rješenjem poslovni broj P2-985/2013-54 od 6. prosinca 2016. ispravio prvostupanjsku presudu. Nadalje je prvostupanjski sud temeljem novih navoda Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured u Sisku, koji vrši prisilnu naplatu temeljem iste pravomoćne presude donesene u ovoj parnici pod poslovnim brojem P2-985/2013-54 od 6. prosinca 2016., iznijetih u novom podnesku od 27. travnja 2026., kojim je ukazao na da su u točki II. izreke iste presude iznosi za razdoblje od 1.2.2003. do 1.1.2004. dva puta navedeni po službenoj dužnosti donio novo rješenje o ispravku i odlučeno kao u izreci pobijanog rješenja.
5. Tuženik žalbom osporava pravilnost prvostupanjskog rješenja navodeći da je nerazumljivo i da je u izreci izostavljen prvi redak i to redak 37 koji glasi: „na iznos od 400,00 kn koja teče od 11.1.2003. godine pa do isplate.“ Tvrdi dalje da je točkom II. izreke pobijanog rješenja ispravljeno ranije rješenje istog suda poslovni broj P2- 985/13-58 od 12.8.2025. u točkama I. i II. izreke na način da su te točke brisane, čime je ostala na snazi presuda od 6.12.2016., koja kao takva ne može imati pravni učinak. Smatra da je prvostupanjski sud trebao donijeti rješenje o ispravku toč. II. izreke kojim nalaže tuženiku isplatiti ukupan iznos od 72.633,00 kn, a da se u cijelosti briše red 37 do reda 39 presude u iznosima od po 400,00 kn mjesečno za razdoblje od 11.1.2003. do zaključeno 11.1.2004. sa pripadajućim zateznim kamatama.
6. Žalba je osnovana, no ne iz razloga koje navodi tuženik, već iz sljedećih razloga:
7. Odredbom čl. 342. st. 1. ZPP propisano je da će pogreške u imenima i brojevima, i druge očite pogreške u pisanju i računanju, nedostatke u obliku i nesuglasnost prijepisa presude s izvornikom ispraviti sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća u svako doba. Stavkom 2. istog članka propisano je da će se ispravljanje obaviti posebnim rješenjem i unijeti na kraju izvornika, a strankama će se dostaviti prijepis rješenja. Nadalje, stavkom 3. istog članka je propisano da ako između izvornika i prijepisa presude postoji nesuglasnost u pogledu kakve odluke sadržane u izreci presude, strankama će se dostaviti ispravljeni prijepis presude s naznakom da se tim prijepisom presude zamjenjuje prijašnji prijepis presude. U takvu slučaju rok za izjavljivanje pravnog lijeka u pogledu ispravljenog dijela presude teče od dana dostave ispravljenog prijepisa presude.
8. Prema čl. 338. st. 3. ZPP izreka presude sadrži odluku suda o prihvaćanju ili odbijanju pojedinih zahtjeva koji se tiču glavne stvari i sporednih traženja te odluku o postojanju ili nepostojanju potraživanja istaknutog radi prebijanja (članak 333).
9. Izreka presude (dispozitiv) je glavni dio presude i samo izreka stječe svojstvo pravomoćnosti. Njome sud izražava svoj stav o tužbenom zahtjevu, a učinci presude se vežu uz izreku i određuju njezine objektivne, subjektivne i vremenske granice pravomoćnosti.
10. Ispravkom presude ne može se mijenjati sadržaj presude kad je on rezultat pogrešne odluke suda o osnovanosti tužbenog zahtijeva, čak niti u slučaju kada se stranke o tome suglase, jer je sud vezan presudom čim je objavljena, odnosno otpravljena strankama.
11. Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud je po službenoj dužnosti ispravio prvostupanjsku pravomoćnu presudu navodeći da su očitom pogreškom u pisanju u izreci prvostupanjske presude dva puta navedeni iznosi uzdržavanja koji se odnose na razdoblje od 1.02.2003. do 01.01.2004., te je rješenjem o ispravku te iznose izbrisao.
12. Međutim, u konkretnom slučaju nije riječ o pogrešci u pisanju i računanju, već o pogrešci u suđenju, jer su tužiteljici dosuđeni dvostruki iznosi uzdržavanja za razdoblje od 1.02.2003. do 01.01.2004., koje tužbenim zahtjevom nije tražila, pa je dakle riječ o grešci u suđenju, koja predstavlja bitnu povredu odredba parničnog postupka protiv koje su stranke u postupku mogle podnositi pravne lijekove, ali to nisu učinile. Stoga, imajući u vidu jasnu odredbu čl. 342. st. 1. ZPP nije bilo zakonskih pretpostavki za ispravljanje prvostupanjske presude po službenoj dužnosti od strane toga suda, jer nije riječ o grešci u pisanju i računanju.
13. Zbog iznijetih razloga, valjalo je temeljem odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP ukinuti u cijelosti prvostupanjsko rješenje bez vraćanja na ponovan postupak.
14. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe kao neosnovan, jer nije bio potreban, obzirom da je pobijano ukinuto rješenje o ispravku prvostupanjski sud donio po službenoj dužnosti nakon pravomoćnog okončanja parnice, a trošak žalbe 1. tužiteljica ničim nije izazvala i nije ga dužna naknaditi protivnoj strani.
U Zagrebu, 28. kolovoza 2026.
Sutkinja:
Ksenija Grgić
