Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-15/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sucu pojedincu Niki Grospić Ivasović, u pravnoj stvari tužitelja MK /OIB [osobni identifikacijski broj]/, u ime Zajedničkog odvjetničkog ureda Darko Šuper, MKĆ, LK, ĐK i JK, [adresa], zastupanog po punomoćniku Nikoli Eroru, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika OSATINA GRUPA d.o.o. /OIB 52123139126/, [adresa], zastupanog po punomoćniku Zoranu Vukiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Vukić & partneri d.o.o. iz Rijeke, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Đakovu, poslovni broj Povrv-52/2025-6 od 2. prosinca 2025., dana 28. kolovoza 2026.
r i j e š i o j e
Uvažava se kao osnovana žalba tuženika i ukida rješenje Općinskog suda u Đakovu, poslovni broj Povrv-52/2025-6 od 2. prosinca 2025. u stavcima I. i II. izreke te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:
„I. Ovaj sud oglašava se stvarno nenadležnim za postupanje u ovome predmetu.
II. Nakon pravomoćnosti ovoga rješenja predmet će se ustupiti Trgovačkom sudu u Osijeku, kao stvarno i mjesno nadležnom sudu na daljnje postupanje.
III. Radi navedenog neće se održati pripremno ročište zakazano za 9. prosinac 2025. u 11,00 sati.“
2. Protiv rješenja u stavcima I. i II. izreke žali se tuženik pozivom na sve žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 6/24, u daljnjem tekstu: ZPP-a), predlažući njegovo ukidanje u pobijanom dijelu i vraćanje sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
3. U odgovoru na žalbu tužitelj se protivi navodima žalbe tuženika te ju predlaže odbiti.
4. Žalba je osnovana.
5. Predmet spora jest zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 309.534,45 eura na ime troškova za pružene odvjetničke usluge tuženiku.
6. Sud prvog stupnja donosi pobijano rješenje u bitnome uz obrazloženje da je odredbom čl. 34.b st. 1. toč. 1. ZPP-a propisano da trgovački sudovi u parničnom postupku u prvom stupnju sude u sporovima između pravnih osoba, u sporovima između pravnih i fizičkih osoba, koje obavljaju registriranu djelatnost, ako se radi o sporu u vezi s njihovom djelatnošću, kao i između fizičkih osoba koje obavljaju registriranu djelatnost, ako se radi o sporu u vezi s njihovom djelatnošću, ako nije riječ o sporovima u kojima sukladno čl. 34. st. 1. ZPP-a uvijek sude općinski sudovi, odnosno ako nije riječ o sporovima za koje je zakonom utvrđeno nadležnost nekog drugog suda pa s obzirom na predmet spora smatra da je za suđenje nadležan Trgovački sud u Osijeku.
7. S takvim zaključkom se ne slaže ovaj viši sud.
8. Trgovački sud stvarno je nadležan samo u sporovima između zakonom određenih subjekata, osobito u sporovima između pravnih osoba te u sporovima između pravne osobe i fizičke osobe koja obavlja registriranu djelatnost, ako je spor u vezi s tom djelatnošću.
8.1. Iz navedene zakonske odredbe proizlazi da sama činjenica da je tuženik pravna osoba nije dovoljna za nadležnost trgovačkog suda, ako tužitelj nije subjekt iz te posebne nadležnosti, odnosno ako spor ne ulazi u kategorije za koje je trgovački sud propisan kao prvostupanjski sud (čl. 34.b ZPP-a).
9. U sudskoj praksi Vrhovni sud RH je više puta zauzeo stajalište da je za nadležnost trgovačkog suda potrebno da budu ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 34.b ZPP - a, a ako te pretpostavke nisu ispunjene, nadležan je općinski sud. Tako je, primjerice, u predmetima u kojima je jedna stranka bila fizička osoba, a druga pravna osoba, Vrhovni sud zaključio da nisu ispunjeni uvjeti za nadležnost trgovačkog suda i da je stvarno nadležan općinski sud (Gr 1-6/2025-2 od 23. siječnja 2025.; Gr 1-22/2021-2 od 19. svibnja 2021.; Gr 1-358/2022-2 od 7. prosinca 2022.).
10. Budući da je u konkretnom slučaju tužbu podnio odvjetnik protiv pravne osobe radi potraživanja iz odvjetničkog odnosa, a ne spor koji bi po svojoj naravi spadao u zakonom određenu trgovačku nadležnost, budući da je odvjetništvo slobodno zanimanje, a odvjetnici mogu sa strankom ugovarati nagradu za rad u imovinsko- pravnim stvarima, sukladno zakonu i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (čl. 19. st. 1. i 2. Zakona o odvjetništvu i Tbr. 38. i 39. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika) spor o naplati odvjetničke nagrade prema pravnoj osobi nije po samoj prirodi „spor koji po zakonu spada u trgovačku djelatnost”; on je spor o isplati/pravnom odnosu iz odvjetničkog zastupanja, a trgovačka nadležnost postoji samo ako su ispunjene zakonske pretpostavke propisane naprijed navedenom odredbom ZPP-a.
11. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci (čl. 380. toč. 3. ZPP-a).
U Zagrebu, 28. kolovoza 2026.
Sudac:
Nika Grospić Ivasović
