Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-1150/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Kseniji Jakovčević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Grada Omiša, Omiš, Trg kralja Tomislava 5, OIB: 49299622160, zastupanog po punomoćniku Shainu Lou Pacheco-Vinkoviću, odvjetniku u Puli, protiv tužene PMH, [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pl-71/2019 od 14. svibnja 2019., dana 28. kolovoza 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pl-71/2019 od 14. svibnja 2019. pod točkom II. izreke u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška preko iznosa od 356,25 kn/ 47,29 eura sa zakonskim zateznim kamatama.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem o platnom nalogu pod točkom I. izreke naloženo je tuženoj platiti tužitelju 100,00 kuna/ 13,27 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 10. kolovoza 2013. do isplate. Točkom II. izreke naloženo je tuženoj naknaditi tužitelju parnični trošak od 356,25 kuna/ 47,29 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 14. svibnja 2019. do isplate, dok je točkom III. izreke upozorena tužena da će nepravovremeni prigovori biti odbačeni.
2. Protiv točke II. izreke navedenog rješenja u dijelu kojim nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadom parničnog troška preko iznosa od 356,25 kn/ 47,29 eura sa zakonskim zateznim kamatama žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14; dalje: ZPP), s prijedlogom pobijano rješenje preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje trošak žalbe.
3. Žalba je neosnovana.
4. Prilikom ispitivanja pobijanog rješenja i postupka koji mu je prethodio, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a u svezi čl. 381. ZPP-a, utvrđeno je da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju žalbom sadržajno ukazuje i tužitelj.
5. Naime, pobijanim rješenjem o platnom nalogu sud prvog stupnja prihvatio je tužiteljev zahtjev za naknadom parničnog troška od 356,25 kn/ 47,29 eura sa zakonskim zateznim kamatama, dok u preostalom dijelu zahtjev za naknadom parničnog troška nije prihvatio, međutim navedeno rješenje ne sadrži obrazloženje, pa se stoga isto ne može ispitati.
6. Tužitelj u žalbi opravdano zaključuje da mu je sud prvog stupnja očigledno dosudio trošak sastava tužbe za izdavanje platnog naloga (156,25 kn s PDV-om) te trošak sudskih pristojbi na tužbu i rješenje o izdavanju platnog naloga (po 100,00 kn), u ukupnom zatraženom iznosu od 356,25 kn/ 47,29 eura (iako pobijano rješenje ni u tom dijelu ne sadrži obrazloženje). Iz navedenog slijedi da sud nije prihvatio tužiteljev zahtjev za naknadu troška pribave podataka o dužniku u zatraženom iznosu od 625,00 kn/ 82,95 eura, kao ni trošak prijevoda tužbe i privitaka tužbi u zatraženom iznosu od 1.168,54 kn/ 155,09 eura (ukupno 238,04 eura).
7. Međutim, navedena se povreda može otkloniti primjenom odredbe čl. 373.a st. 3. ZPP-a budući da je o cjelokupnom zahtjevu za naknadu troškova moguće odlučiti prema stanju spisa.
8. Neosnovano tužitelj u žalbi navodi kako mu pripada naknada troška pribave podataka o dužniku u visini od 50 bodova sukladno Tbr. 37. Tarife u svezi čl. 155. ZPP-a jer da se radi o radnji za koju je potrebna posebna stručnost i specijalističko poznavanje stranog prava. Naime, tužitelj nije dokazao da je podatke o vlasniku vozila pribavio uz pomoć odvjetnika jer navedeno ne proizlazi iz informacije o vlasniku vozila (list 8 spisa).
9. Tužitelj također neosnovano potražuje naknadu troška prijevoda tužbe i privitaka tužbi na njemački jezik.
10. Odredbom čl. 6. ZPP-a propisano je da se parnični postupak vodi na hrvatskom jeziku i uz uporabu latiničnog pisma ako za uporabu u pojedinim sudovima nije zakonom uveden koji drugi jezik ili koje drugo pismo.
11. Nadalje, Uredbom (EZ) br. 1393/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. studenoga 2007. o dostavi, u državama članicama, sudskih i izvansudskih pismena u građanskim ili trgovačkim stvarima („dostava pismena”), i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1348/2000 (dalje: Uredba o dostavi) nije predviđeno obvezno prevođenje isprava (dokumenata) koji se dostavljaju stranim tuženicima u inozemstvu.
12. Naime, odredbom čl. 5. Uredbe o dostavi propisano je da tijelo za slanje kojem podnositelj zahtjeva prosljeđuje pismeno za slanje upozorava podnositelja zahtjeva da naslovnik može odbiti primitak pismena koje se dostavlja ako ono nije napisano na jednome od jezika iz članka 8. Uredbe o dostavi. Podnositelj zahtjeva snosi sve troškove prevođenja prije slanja pismena, ne utječući na moguću kasniju odluku suda ili nadležnoga tijela u vezi s obveze podmirivanja tih troškova. Iz navedenog slijedi kako Uredba o dostavi ne propisuje obvezu prevođenja pismena prilikom prve dostave kako to pogrešno tumači tužitelj, već samo mogućnost primatelja da pod određenim uvjetima pismeno odbije.
13. Nastavno na navedeno, Uredba o dostavi u članku 8. propisuje da tijelo za zaprimanje, korištenjem standardnog obrasca iz Priloga II., obavješćuje adresata da može odbiti primitak pismena koje se dostavlja u vrijeme dostave ili njegovim vraćanjem tijelu za zaprimanje u roku od tjedan dana, ako pismeno nije napisano, ili se u njegovom prilogu ne nalazi prijevod, na jednom od sljedećih jezika: (a) na jeziku koje adresat razumije; ili (b) službenom jeziku države članice primateljice ili, ako postoji više službenih jezika u toj državi članici, službenom jeziku ili na jednome od službenih jezika mjesta u kojem se obavlja dostava. Ako je tijelo za zaprimanje obaviješteno da adresat odbija primitak pismena koje se dostavlja u skladu sa stavkom 1., o tome odmah obavješćuje tijelo za slanje putem potvrde iz članka 10. i vraća zahtjev i pismeno za koje se zahtijeva prijevod. Ako je adresat odbio primiti pismeno u skladu sa stavkom 1., dostava pismena se može ispraviti putem dostave adresatu u skladu s odredbama te Uredbe o pismenu u čijem prilogu se nalazi prijevod na jezik naveden u stavku 1. istog članka. U tom slučaju, datum dostave pismena je datum na koji je pismeno u čijem prilogu se nalazi prijevod dostavljeno u skladu s propisima države članice primateljice.
14. U konkretnom je slučaju tužitelj sam, bez da je to od njega zatražio sud, i prije nego je tuženoj, s prebivalištem u [adresa], pokušana dostava tužbe i priloga na hrvatskom jeziku, dostavio uz tužbu prijevod tužbe i svih priloga na njemački jezik po ovlaštenom sudskom tumaču za njemački jezik. Stoga prvostupanjski sud pravilnom primjenom odredbe čl. 155. ZPP-a nije prihvatio tužiteljev zahtjev za naknadu troška prijevoda jer bi za tužitelja taj trošak opravdano nastao tek u slučaju da je tužena odbila prijem pismena na hrvatskom jeziku.
15. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.
U Zagrebu 28. kolovoza 2026.
Sutkinja:
Ksenija Jakovčević
