REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Gž-693/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Draženke Ilak predsjednice vijeća, Irene Dikanović-Terzić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Mirjane Šebalj – Meglajec članice vijeća, u izvanparničnom predmetu, radi prisilnog smještaja u psihijatrijsku ustanovu CM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Marku Cerovcu odvjetniku u Osijeku, rješavajući žalbu IM protiv rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi od 14. kolovoza 2026., poslovni broj: R1-12/2026-13., u sjednici vijeća održanoj 28. kolovoza 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba IM iz [adresa] kao neosnovana i potvrđuje rješenje Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi od 14. kolovoza 2026., poslovni broj: R1-12/2026-13.

Obrazloženje

1. Rješenjem ovog suda riješeno je:

" Određuje se prisilni smještaj IM , OIB [osobni identifikacijski broj], rođenoj **.**.1990., s prebivalištem u [adresa] ,u [obrt] "[obrt]" u [adresa], Odjel psihijatrije, do 8. rujna 2026."

2. Protiv navedenog rješenja pravodobnu žalbu podnijela je prisilno smještena osoba KM po punomoćniku, pobijajući ga iz svih žalbenih razloga, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

2.1. U žalbi u bitnome navodi da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za prisilni smještaj iz članka 27. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama ("Narodne novine poslovni broj 76/14 dalje:ZZODS), jer nije pouzdano utvrđeno niti postojanje teže duševne smetnje niti da zbog takve smetnje ozbiljno i izravno ugrožava vlastiti ili tuđi život, zdravlje ili sigurnost.

2.2. Prigovara da je prvostupanjski sud nekritički prihvatio nalaz i mišljenje sudske vještakinje Senke Gabud Gjurčević dr. med. spec. psihijatrije, bez vlastite ocjene tog dokaza i ostalih provedenih dokaza, te da zaključak o postojanju psihotične dekompenzacije nije dovoljno obrazložen. Ističe da njezino ponašanje i odbijanje terapije sami po sebi ne upućuju na postojanje psihotičnog poremećaja, te ukazuje da vještakinja pri izradi nalaza nije raspolagala novijom medicinskom dokumentacijom [obrt], čije je pribavljanje prvostupanjski sud odbio.

2.3. Osporava i zaključak o postojanju ozbiljne i izravne ugroze, navodeći da tijekom boravka u psihijatrijskoj ustanovi nije agresivna niti suicidalna te da je suradljiva i primjerenog ponašanja. Tvrdi da se zaključak o ugrožavanju drugih temelji na neprovjerenim heteroanamnestičkim podacima dobivenim od njezina supruga i sestre, čiju vjerodostojnost osporava zbog poremećenih međusobnih odnosa, slijedom čega smatra da nisu ostvarene pretpostavke za njezin prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda, ovaj sud nalazi da žaliteljica svojim navodima nije dovela u sumnju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da su u konkretnom slučaju ispunjene zakonske pretpostavke za njezin prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu.

6. Odredbom članka 27. ZZODS propisano je da će se osoba s težim duševnim smetnjama koja zbog tih smetnji ozbiljno i izravno ugrožava vlastiti ili tuđi život, zdravlje ili sigurnost smjestiti u psihijatrijsku ustanovu po postupku za prisilno zadržavanje i prisilni smještaj propisanim tim Zakonom.

7. Prema tome, za prisilni smještaj nije dovoljno samo postojanje duševne smetnje niti sama potreba psihijatrijskog liječenja, već mora biti utvrđeno i da osoba upravo zbog težih duševnih smetnji ozbiljno i izravno ugrožava vlastiti ili tuđi život, zdravlje ili sigurnost.

8. Suprotno žalbenim navodima, ne može se prihvatiti tvrdnja da je prvostupanjski sud odluku o prisilnom smještaju donio isključivo i nekritičkim prihvaćanjem nalaza i mišljenja sudske vještakinje.

9. Iz stanja spisa proizlazi da je prvostupanjski sud održao usmenu raspravu na kojoj je saslušao odjelnu liječnicu, sudsku vještakinju psihijatrijske struke i prisilno zadržanu osobu, pročitao pisani nalaz i mišljenje sudske vještakinje te izvršio uvid u ostalu dokumentaciju u spisu. Punomoćniku prisilno zadržane osobe omogućeno je postavljati pitanja odjelnoj liječnici i sudskoj vještakinji, osporavati njezin nalaz i mišljenje te predlagati dokaze, što je punomoćnik i koristio.

10. Iz pisanog nalaza i mišljenja sudske vještakinje, te njezina iskaza danog na usmenoj raspravi, proizlazi da je kod prisilno zadržane osobe došlo do pogoršanja psihičkog stanja koje odgovara kliničkoj slici iz kruga psihotične dekompenzacije, zbog koje ona nema uvida u svoje psihičko stanje i bolest niti je sposobna realno sagledati potrebu za liječenjem i redovitim uzimanjem terapije, zbog čega je prema mišljenju vještakinje potrebno daljnje psihijatrijsko liječenje u bolničkim uvjetima.

11. Vještakinja je svoj zaključak temeljila na neposrednom pregledu prisilno zadržane osobe, podacima dobivenim od same prisilno zadržane osobe, heteroanamnestičkim podacima, te podacima iz raspoložive dokumentacije, a na usmenoj raspravi odgovorila je i na brojna pitanja njezina punomoćnika kojima je nalaz i mišljenje osporavan. Objasnila je da kod prisilno zadržane osobe postoji dezorganizirano i nepredvidivo ponašanje, donošenje iznenadnih odluka te nedostatak uvida u vlastito psihičko stanje.

11.1. Stoga nije osnovan žalbeni navod da zaključak o postojanju psihotične dekompenzacije nije potkrijepljen dokazima, kao ni navod da odsutnost halucinacija, deluzija odnosno sumanutih misli isključuje postojanje takvog psihičkog stanja. Naime, vještakinja se upravo o tome izjasnila na raspravi i objasnila da halucinacije nisu jedini simptom psihotičnog poremećaja, te je navela druge simptome i ponašanja prisilno zadržane na kojima temelji svoj stručni zaključak.

12. Prisilno zadržana osoba u žalbi pojedinim utvrđenim ponašanjima daje drukčije značenje od onoga koje im je u okviru svoje stručne procjene dala vještakinja, navodeći da opširnost u izlaganju, mijenjanje tema, dezorganiziranost ili odbijanje terapije mogu biti prisutni i kod osoba koje nemaju duševnih smetnji. Međutim, vještakinja zaključak o psihotičnoj dekompenzaciji nije temeljila na jednom izdvojenom ponašanju, već na ukupnosti podataka dobivenih neposrednim pregledom prisilno zadržane osobe, njezinu aktualnom psihičkom statusu, ponašanju, anamnezi i heteroanamnestičkim podacima.

12.1. Pritom ni okolnost da se prisilno zadržana tijekom boravka u psihijatrijskoj ustanovi ponaša pristojno i suradljivo sama za sebe ne dovodi u pitanje navedeni stručni zaključak, budući da se njezino aktualno psihičko stanje i postojanje pretpostavki za prisilni smještaj ne mogu ocjenjivati samo na temelju pojedinog segmenta njezina ponašanja u kontroliranim bolničkim uvjetima, nego na temelju ukupnosti utvrđenih činjenica.

12.2. Jednako tako, samo protivljenje liječenju, odbijanje uzimanja lijekova, zahtijevanje otpusta iz psihijatrijske ustanove ili nastojanje prisilno zadržane da kontaktira odvjetnika i druga tijela ne bi samo za sebe moglo opravdati prisilni smještaj. Međutim, pobijano rješenje nije utemeljeno samo na takvim okolnostima, već na cjelokupnom aktualnom psihičkom stanju prisilno zadržane osobe i ponašanjima koja je vještakinja ocijenila manifestacijama psihotične dekompenzacije.

13. Neosnovano prisilno zadržana osoba prigovara i odluci prvostupanjskog suda kojom je odbijen prijedlog za pribavljanje medicinske dokumentacije [obrt][obrt].

13.1. Sudska vještakinja na raspravi se izričito očitovala o potrebi pribavljanja te dokumentacije i obrazložila da joj ona nije potrebna za procjenu aktualnog psihičkog stanja žaliteljice, budući da raspolaže dovoljnim podacima za davanje nalaza i mišljenja. Objasnila je da činjenica da je osoba prije nekoliko mjeseci ili čak nekoliko dana bila psihički stabilna ne isključuje postojanje aktualne psihotične dekompenzacije. Osim toga, odjelna liječnica iskazala je da je navedenu medicinsku dokumentaciju pregledala i uzela u obzir prilikom donošenja odluke o zadržavanju.

14. Stoga činjenica da vještakinja nije pribavila cjelokupnu medicinsku dokumentaciju [obrt][obrt] ne čini njezin nalaz nepotpunim niti sama za sebe dovodi u sumnju zaključak o aktualnom psihičkom stanju prisilno zadržane. Predmet ovog postupka nije utvrđivanje njezina psihičkog stanja tijekom prethodnih godina, već postojanje pretpostavki za prisilni smještaj u vrijeme donošenja pobijane odluke. Činjenica ranijeg urednog liječenja ili remisije ne isključuje mogućnost naknadnog akutnog pogoršanja psihičkog stanja.

15. Nije osnovan niti središnji žalbeni prigovor da u postupku nije utvrđeno postojanje druge pretpostavke iz članka 27. ZZODS-a, odnosno ozbiljnog i izravnog ugrožavanja vlastitog ili tuđeg života, zdravlja ili sigurnosti.

16. Naime, procjena postojanja takve ugroze nije utemeljena samo na postojanju psihotične dekompenzacije i nedostatku uvida prisilno zadržane osobe u vlastito stanje, već i na podacima o konkretnim ponašanjima prisilno zadržane osobe u vrijeme pogoršanja njezina psihičkog stanja.

17. Sudska vještakinja je na usmenoj raspravi, odgovarajući upravo na pitanje punomoćnika prisilno zadržane osobe, na temelju čega zaključuje da ponašanje prisilno zadržane osobe ugrožava osobe iz njezine okoline, navela da heteroanamnestički podaci govore o prijetnjama suprugu i socijalnoj radnici, te o ponašanju kojim je prisilno zadržana osoba dovela u opasnost svoje četverogodišnje dijete. Vještakinja je nadalje opisala ponašanje prisilno zadržane osobe kao dezorganizirano i nepredvidivo, uz donošenje iznenadnih odluka, te je te okolnosti povezala s aktualnim psihičkim stanjem žaliteljice.

18. Osobito je, prema ocjeni ovog suda, značajan podatak koji se odnosi na postupanje prisilno zadržane osobe prema njezinoj kćeri staroj svega četiri godine, koju je, prema heteroanamnestičkim podacima sadržanim u spisu, vodila bosu po vrućem asfaltu. Takvo ponašanje, promatrano u kontekstu vrlo niske životne dobi djeteta i njegove ovisnosti o skrbi i zaštiti odrasle osobe, predstavlja konkretno ponašanje kojim se zdravlje i sigurnost djeteta neposredno izlažu ugrozi. Pritom tu okolnost nije moguće promatrati izdvojeno od aktualnog psihičkog stanja žaliteljice, već zajedno s utvrđenom psihotičnom dekompenzacijom, nedostatkom uvida, dezorganiziranim i nepredvidivim ponašanjem, te donošenjem iznenadnih odluka.

19. Upravo povezanost utvrđene teže duševne smetnje s konkretnim ugrožavajućim ponašanjem razlikuje ovaj slučaj od situacije u kojoj bi postojala samo psihijatrijska dijagnoza ili potreba liječenja, bez ozbiljnog i izravnog ugrožavanja iz članka 27. ZZODS-a.

20. Stoga nije odlučno što kod prisilno zadržane osobe tijekom boravka u psihijatrijskoj ustanovi nije zabilježena fizička agresivnost niti suicidalnost. Zakonski pojam ozbiljnog i izravnog ugrožavanja nije ograničen na fizičku agresiju ili suicidalno ponašanje, već obuhvaća ozbiljno i izravno ugrožavanje života, zdravlja ili sigurnosti, bilo vlastitih bilo drugih osoba. U konkretnom slučaju utvrđeno ponašanje prema četverogodišnjem djetetu, zajedno s ostalim podacima o ponašanju prisilno zadržane osobe, predstavlja dostatnu činjeničnu osnovu za zaključak o postojanju takve ugroze.

21. Neosnovano prisilno zadržana osoba osporava i heteroanamnestičke podatke tvrdeći da su podaci dobiveni od njezina supruga i sestre nevjerodostojni zbog poremećenih međusobnih odnosa.

22. Prije svega, navedeni podaci nisu predstavljali jedinu osnovu nalaza i mišljenja sudske vještakinje, već ih je ona cijenila zajedno s neposrednim pregledom prisilno zadržane osobe, podacima dobivenim od same prisilno zadržane osobe, njezinim aktualnim psihičkim stanjem, ponašanjem i raspoloživom dokumentacijom.

23. Osim toga, na usmenoj raspravi punomoćnik prisilno zadržane osobe izravno je ispitivao vještakinju upravo o tome na čemu temelji zaključak o ugrožavajućem ponašanju, pa mu je tada bilo poznato da se vještakinja poziva na heteroanamnestičke podatke o prijetnjama suprugu i socijalnoj radnici, te ponašanju prema djetetu. Punomoćnik je predložio pribavljanje medicinske dokumentacije [obrt][obrt], ali nije predložio saslušanje supruga, sestre ili socijalne radnice. niti izvođenje drugog dokaza kojim bi se konkretno osporili navedeni podaci.

24. Ovaj sud pritom ima u vidu da navedena okolnost sama za sebe nije odlučna. Naime, prema članku 34. stavku 6. ZZODS-a, sud je u postupku prisilnog smještaja ovlašten utvrđivati i činjenice koje sudionici nisu iznijeli, odlučiti da se dokazuju i činjenice koje nisu sporne, te izvoditi i dokaze koje sudionici nisu predložili ako su od važnosti za donošenje odluke. Stoga teret utvrđivanja pretpostavki za prisilni smještaj nije moguće prebaciti na prisilno zadržanu osobu niti izostanak određenog dokaznog prijedloga njezina punomoćnika sam po sebi može opravdati prisilni smještaj.

25. Međutim, ta okolnost ima značenje pri ocjeni žalbenog prigovora da je prisilno zadržana osoba bila uskraćena mogućnost osporavanja podataka na kojima je vještakinja temeljila svoje mišljenje. Punomoćniku je na raspravi bilo omogućeno kontradiktorno raspravljanje o tim podacima, neposredno ispitivanje vještakinje i predlaganje dokaza, a vještakinja je na njegova pitanja obrazložila izvore i razloge svojih stručnih zaključaka.

26. Ne dovode u sumnju pravilnost pobijanog rješenja niti žalbeni navodi kojima se tek u žalbi detaljnije osporava vjerodostojnost supruga i sestre prisilno zadržane osobe zbog njihovih međusobnih odnosa. Naime, zaključak o postojanju zakonskih pretpostavki za prisilni smještaj nije izveden samo iz subjektivne ocjene tih osoba, nego iz ukupnosti provedenih dokaza, među kojima osobito nalaza i mišljenja neovisne sudske vještakinje psihijatrijske struke, njezina neposrednog saslušanja, iskaza odjelne liječnice, neposrednog saslušanja žaliteljice i dokumentacije u spisu.

27. U odnosu na žalbeni prigovor da je obrazloženje prvostupanjskog rješenja šturo, te da prvostupanjski sud nije dovoljno analizirao nalaz i mišljenje vještakinje, ovaj sud nalazi da pobijano rješenje, promatrano u cjelini, sadrži dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji omogućuju njegovu žalbenu kontrolu.

28. Naime, prvostupanjski sud iznio je sadržaj odlučnih dokaza, naveo razloge zbog kojih prihvaća nalaz i mišljenje vještakinje kao logičan i uvjerljiv, te u skladu s ostalim utvrđenim činjenicama, obrazložio odbijanje dokaznog prijedloga za pribavljanje medicinske dokumentacije [obrt][obrt] i zaključio da žaliteljica zbog psihotične dekompenzacije nema uvida u vlastito stanje i potrebu liječenja, te da zbog tih smetnji postoji ugrožavanje života, zdravlja i sigurnosti.

29. Točno je da je prvostupanjski sud u točki 6. obrazloženja upotrijebio formulaciju da prisilno zadržana osoba „može ugroziti“ život, zdravlje i sigurnost drugih osoba, dok članak 27. ZZODS-a zahtijeva ozbiljno i izravno ugrožavanje. Međutim, navedenu formulaciju nije moguće promatrati izdvojeno od cjelokupnog obrazloženja pobijanog rješenja i sadržaja provedenih dokaza. Iz njih proizlaze konkretna ponašanja na kojima se temelji procjena ugroze, osobito postupanje prisilno zadržane osobe prema njezinu četverogodišnjem djetetu, kao i podaci o prijetnjama drugim osobama, koje je sudska vještakinja povezala s aktualnom psihotičnom dekompenzacijom.

30. Slijedom navedenog, ovaj sud nalazi da su u konkretnom slučaju kumulativno ispunjene obje pretpostavke iz članka 27. ZZODS-a: kod prisilno zadržane osobe postoji teža duševna smetnja u obliku aktualne psihotične dekompenzacije, a zbog takvog psihičkog stanja, koje je praćeno nedostatkom uvida, te dezorganiziranim i nepredvidivim ponašanjem, ona ozbiljno i izravno ugrožava zdravlje i sigurnost drugih osoba, osobito svoje četverogodišnje kćeri.

31. Pritom je odlučno i stručno mišljenje sudske vještakinje da prisilno zadržana osoba zbog aktualnog psihičkog stanja nije sposobna sagledati potrebu za liječenjem i redovitim uzimanjem terapije, te da se u sadašnjem stanju ne može odgovarajuće liječiti izvan bolničkih uvjeta, jer je činjenica da ona odbija uzimati terapiju i u okviru bolničkog liječenja, zbog čega je potrebno daljnje psihijatrijsko liječenje i prisilni smještaj.

32. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe članka 27. u vezi s člankom 39. stavkom 1. ZZODS-a, kada je odredio prisilni smještaj prisilno zadržane osobe u psihijatrijsku ustanovu, dok žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost takve odluke.

33. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih se pobijano rješenje žalbom pobija, žalbu je valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

Slavonski Brod, 28. kolovoza 2026

.

Predsjednica vijeća

Draženka Ilak