REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Gž Ob-47/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Draženke Ilak kao predsjednice vijeća, sutkinje Irene Dikanović -Terzić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Mirjane Šebalj-Meglajec kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Doris Košti, odvjetnici u Splitu, protiv I. tuženice ZA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Krunoslavu Aljinoviću, odvjetniku u Splitu i II. tuženice NA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Jelki Silić, odvjetnici u Splitu, radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice, odlučujući o žalbi II. tuženice protiv presude Općinskog suda u Splitu od 3. lipnja 2026., poslovni broj: P Ob-331/2024-34, u sjednici vijeća održanoj 28. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba II. tuženice NA iz [adresa] kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu od 3. lipnja 2026., poslovni broj: P Ob-331/2024-34 u cijelosti.

II. Odbija se II. tuženica NA iz [adresa] sa zahtjevom za nadoknadu troška sastava žalbe.

III. Odbija se tužitelj SA iz [adresa] sa zahtjevom za nadoknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

" I. Utvrđuje se da je tužitelj SA, OIB: [osobni identifikacijski broj], živio u izvanbračnoj zajednici sada sa pok. HA, OIB: [osobni identifikacijski broj], koja je trajala u vremenu od prestanka bračne zajednice od lipnja 2016. do smrti pok. PA dana 31. svibnja 2023.

II. Nalaže se tuženoj pod 2) NA, OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tužitelju trošak postupka u iznosu od 600,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 3. lipnja 2026. pa do isplate, po stopi sukladno čl. 29 st. 2 i 8 Zakona o obveznim odnosima ( NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23)."

2. Protiv presude suda prvog stupnja, II. tuženica je pravovremeno izjavila žalbu zbog žalbenih razloga iz članka 353. točaka 1. – 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP).

2.1. II. tuženica u žalbi u bitnome ističe da pobijana presuda ne sadrži dostatne i valjane razloge o odlučnim činjenicama relevantnima za utvrđenje postojanja izvanbračne zajednice između tužitelja i pokojne PA nakon razvoda njihova braka. Navodi da prvostupanjski sud nije jasno utvrdio niti obrazložio jesu li u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke koje izvanbračnu zajednicu razlikuju od pukog zajedničkog stanovanja, međusobne skrbi, pomaganja ili obiteljske solidarnosti bivših supružnika. Smatra da za zaključak o postojanju izvanbračne zajednice nije dostatno utvrditi zajedničku adresu, međusobnu pomoć i skrb u bolesti, već je potrebno utvrditi postojanje stvarne životne zajednice koja po svojem sadržaju odgovara bračnoj zajednici, uključujući trajnu emocionalnu, osobnu, ekonomsku i životnu povezanost, te volju obiju osoba da takvu zajednicu ostvaruju. U tom smislu II. tuženica prigovara da prvostupanjski sud nije naveo iz kojih konkretnih dokaza zaključuje da je nakon razvoda braka kod pokojne PA postojala volja za nastavkom zajednice s tužiteljem koja bi imala obilježja izvanbračne zajednice, a ne tek za nastavkom zajedničkog stanovanja uvjetovanog ranijim obiteljskim odnosima, zdravstvenim stanjem, financijskim okolnostima i praktičnom potrebom skrbi.

2.2. Nadalje ističe da sud nije na odgovarajući način ocijenio okolnosti koje je tijekom postupka navodila II. tuženica, a koje, prema njezinu stajalištu, upućuju na nepostojanje takve zajednice. Pritom se poziva na zdravstveno stanje i depresiju pokojne PA, ekonomsku odvojenost, navode o kockanju i ovisničkom ponašanju tužitelja, njegove dugove i financijske probleme, te navodno proračunato ponašanje u odnosu na imovinu pokojne PA.

2.3. II. tuženica također prigovara da prvostupanjski sud nije na odgovarajući način ocijenio proturječnosti između iskaza tužitelja i isprava izvedenih kao dokaz tijekom postupka, osobito izvoda prometa po računu tužitelja od 26. listopada 2020. i potvrda HZMO-a. Zbog navedenoga, smatra da pobijana presuda nema dostatne razloge o odlučnom pitanju – je li između tužitelja i pokojne PA nakon razvoda braka doista postojala izvanbračna zajednica u pravnom smislu ili tek odnos bivših supružnika koji su zbog zdravstvenih, stambenih, financijskih i obiteljskih okolnosti nastavili živjeti u istom stanu.

2.4. U odnosu na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, II. tuženica smatra da je prvostupanjski sud zajedničko stanovanje i međusobnu skrb pogrešno poistovjetio s izvanbračnom zajednicom u smislu članka 11. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, br. 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23; dalje: ObZ). Posebno osporava zaključivanje prvostupanjskog suda koje se temelji na načelima solidarnosti, uzajamnog poštovanja i pomaganja članova obitelji. Ističe da navedena načela ne mogu predstavljati samostalnu pravnu osnovu za utvrđenje postojanja izvanbračne zajednice niti mogu nadomjestiti utvrđivanje i dokazivanje činjenica koje čine sadržaj takve zajednice. Skrb za bolesnu osobu, pomoć u kućanstvu, nabava lijekova, podmirivanje pojedinih troškova i život na istoj adresi mogu postojati i između bivših supružnika, srodnika, prijatelja ili drugih osoba povezanih životnim okolnostima, a da njihov odnos time ne poprimi obilježja izvanbračne zajednice.

2.5. U odnosu na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, II. tuženica prigovara zaključku prvostupanjskog suda da je razvod braka između tužitelja i pokojne PA bio samo formalan, odnosno „na papiru“, zbog straha od ovrhe i financijskih problema. Smatra da je sud bio dužan utvrditi i ocijeniti je li nakon razvoda doista nastavljen odnos koji je po svojem sadržaju imao obilježja bračne zajednice ili su bivši supružnici, zbog financijskih, stambenih, zdravstvenih i drugih praktičnih okolnosti, nastavili živjeti u istom prostoru bez stvarne volje pokojne PA da s tužiteljem nastavi odnosno uspostavi zajednicu s obilježjima izvanbračne zajednice.

2.6. II. tuženica nadalje smatra da prvostupanjski sud nije dostatno ocijenio njezin iskaz niti iskaze svjedoka koji su upućivali na probleme u odnosu tužitelja i pokojne PA, uključujući navode o kockanju, dugovima, financijskim problemima i razlozima razvoda braka. Prema njezinu stajalištu, navedene okolnosti nisu periferne, već su relevantne za utvrđivanje stvarne naravi njihova odnosa nakon razvoda.

2.7. U tom kontekstu ukazuje i na činjenicu da tužitelj nije imao punomoć niti pristup bankovnom računu pokojne PA, smatrajući da je i tu okolnost trebalo cijeniti zajedno s ostalim izvedenim dokazima prilikom utvrđivanja je li između njih postojala stabilna, dobrovoljna i stvarna zajednica života s obilježjima braka.

2.8. II. tuženica osporava i način na koji je prvostupanjski sud ocijenio iskaz I. tuženice, kojoj je, prema njezinu mišljenju, dana odlučujuća dokazna snaga premda je I. tuženica priznala tužbeni zahtjev. Smatra da je njezin iskaz zbog toga trebalo ocijeniti s osobitim oprezom i u vezi sa svim ostalim izvedenim dokazima, te da iz obrazloženja pobijane presude nisu dostatno razvidni razlozi zbog kojih je sud tom iskazu dao veću vjerodostojnost u odnosu na iskaz II. tuženice i druge dokaze. Slijedom navedenoga osporava i pravilnost ocjene izvedenih dokaza i primjene pravila o teretu dokazivanja.

2.9. Konačno, II. tuženica prigovara odluci prvostupanjskog suda kojom je odbijen njezin dokazni prijedlog da se pribavi očitovanje nadležnog državnog odvjetništva u vezi s kaznenom prijavom koju je podnijela protiv tužitelja i I. tuženice. Navodi da je taj dokaz predložen radi utvrđivanja okolnosti relevantnih za ocjenu vjerodostojnosti iskaza, naravi odnosa među strankama, mogućih financijskih i imovinskih motiva, te drugih okolnosti značajnih za ocjenu je li između tužitelja i pokojne PA postojala stvarna izvanbračna zajednica ili odnos obilježen imovinskim interesima, dugovima i drugim okolnostima na koje je tijekom postupka ukazivala. U tom smislu poziva se i na iskaz tužitelja u dijelu u kojem navodi da se I. tuženoj želi osigurati stan u [adresa] za stanovanje. Smatra da je odbijanjem tog dokaznog prijedloga, kao i dokaznih prijedloga iz podneska od 9. travnja 2026., prvostupanjski sud propustio potpuno utvrditi činjenično stanje relevantno za donošenje pravilne i zakonite odluke. II. tuženica osporava i odluku o troškovima parničnog postupka. Slijedom svega navedenoga predlaže da drugostupanjski sud prihvati žalbu i preinači pobijanu presudu na način da odbije tužitelja s tužbenim zahtjevom te naloži naknadu troškova parničnog postupka II. tuženici, odnosno podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak sastava žalbe.

3. Tužitelj se u odgovoru na žalbu II. tužene protivi navodima žalbe i predlaže da se žalba odbije, a prvostupanjska presuda potvrdi. Traži trošak sastava odgovora na žalbu.

4. I. tužena se u odgovoru na žalbu II. tužene protivi navodima žalbe i predlaže da se žalba II. tužene odbije i prvostupanjska presuda potvrdi. Trošak sastava odgovora na žalbu ne traži.

5. Žalba II. tuženice nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga određenih u žalbi, uz istodobno ispitivanje postojanja povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), na koju sadržajno ukazuje II. tuženica tvrdeći da pobijana presuda nema dostatne i valjane razloge o činjenicama odlučnim za ocjenu postojanja izvanbračne zajednice.

7. Naime, prvostupanjski sud pravilno polazi od toga da za utvrđenje postojanja izvanbračne zajednice nije dostatno samo trajanje zajedničkog stanovanja, već da je potrebno utvrditi postoji li između partnera viši stupanj emocionalne i ekonomske povezanosti, uzajamna prava i dužnosti, te volja obiju osoba za ostvarivanjem sadržaja zajednice usporedivog s bračnom zajednicom.

8. Međutim, nakon što je tako pravilno odredio činjenice koje je potrebno utvrditi, prvostupanjski sud nije dao dostatne razloge o tome na temelju kojih konkretnih dokaza zaključuje da su upravo ti elementi postojali između tužitelja i pokojne PA nakon prestanka njihova braka. Naprotiv, svoj zaključak u znatnoj mjeri temelji na načelu solidarnosti, uzajamnog poštovanja i pomaganja svih članova obitelji iz članka 4. Obiteljskog zakona te na okolnosti da su tužitelj, pokojna HA i njezina majka bili međusobno upućeni jedni na druge. Takvi razlozi nisu dostatni za zaključak o postojanju izvanbračne zajednice.

9. Brak tužitelja i pokojne PA pravomoćno je razveden 10. lipnja 2016. Stoga se postojanje njihove izvanbračne zajednice nakon tog datuma ne može pretpostaviti pozivanjem na načela koja uređuju odnose članova obitelji, već mora proizlaziti iz konkretno utvrđenog stvarnog sadržaja njihova odnosa nakon prestanka braka. Jednako tako, zajedničko stanovanje, međusobno pomaganje i skrb za bolesnu osobu sami po sebi ne predstavljaju dostatnu osnovu za zaključak o postojanju izvanbračne zajednice, jer takvi odnosi mogu postojati i između osoba čiji odnos nema obilježja zajednice života usporedive s bračnom.

10. Stoga je osnovan žalbeni prigovor II. tuženice da pobijana presuda nema dostatne razloge o svim činjenicama odlučnim za odgovor na temeljno sporno pitanje – jesu li tužitelj i pokojna HA nakon razvoda nastavili stvarnu partnersku zajednicu života ili su, unatoč prestanku braka, nastavili samo stanovati u istom prostoru zbog financijskih, stambenih, obiteljskih ili kasnije zdravstvenih okolnosti.

11. Time je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

12. Međutim, navedena povreda u konkretnom slučaju ne dovodi do ukidanja pobijane presude.

13. Prema članku 373.a stavku 1. točki 2. ZPP-a drugostupanjski sud može odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe da je bitne činjenice moguće utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li ih prvostupanjski sud pri donošenju odluke uzeo u obzir, dok je stavkom 3. istog članka izričito propisano da drugostupanjski sud takvu odluku može donijeti i kada utvrdi postojanje bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

13.1. Upravo je takva procesna situacija ostvarena u ovom predmetu.

14. Naime, u prvostupanjskom postupku izvedeni su dokazi koji omogućuju pouzdano utvrđenje stvarnog sadržaja odnosa tužitelja i pokojne PA nakon razvoda njihova braka, zbog čega ovaj drugostupanjski sud, primjenom članka 373.a ZPP-a, samostalno ocjenjuje izvedene dokaze, kako pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, te na temelju njih utvrđuje činjenice odlučne za pravilnu primjenu materijalnog prava.

15. Pravilno je u prvostupanjskom postupku utvrđeno, a navodima žalbe se ne osporava da su tužitelj i pokojna HA sklopili brak 30. siječnja 1993., da je njihov brak pravomoćno razveden 10. lipnja 2016., te da je pokojna HA umrla **.**.2023. Također nije sporno da nakon razvoda nije došlo do njihova prostornog razdvajanja, već su nastavili stanovati u istom stanu u [adresa], na adresi [adresa].

16. Međutim, ovaj sud zaključak o postojanju izvanbračne zajednice ne temelji na samoj činjenici zajedničkog stanovanja.

17. Za odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva odlučno je, stoga, na temelju izvedenih dokaza utvrditi kakav je bio sadržaj odnosa tužitelja i pokojne PA nakon pravomoćnog razvoda njihova braka, odnosno jesu li oni, unatoč formalnom prestanku braka, nastavili zajednicu života koja je po svom sadržaju imala obilježja izvanbračne zajednice ili su nastavili stanovati u istom stanu bez postojanja takve zajednice.

18. Pri tome je potrebno cijeniti način njihova života tijekom cijelog razdoblja od pravomoćnog razvoda braka do smrti pokojne PA, kao i promjene životnih okolnosti koje su tijekom tog razdoblja nastupile, uključujući i kasnije pogoršanje njezina zdravstvenog stanja.

19. Ocjenjujući u tom smislu izvedene dokaze pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, ovaj sud nalazi da nakon pravomoćnog razvoda braka nije došlo samo do nastavka stanovanja tužitelja i pokojne PA na istoj adresi, već da izvedeni dokazi, promatrani u njihovoj ukupnosti i vremenskom slijedu, upućuju na nastavak njihove zajednice života.

20. Tužitelj je iskazao da je i nakon razvoda braka s pokojnom HA nastavio spavati u istoj spavaćoj sobi, dok je drugu sobu koristila njihova kći, I. tuženica, sve do svog odlaska iz zajedničkog kućanstva krajem 2017., a da se potom 2019. u tu sobu uselila majka pokojne PA EA.

20.1. Navedeni iskaz tužitelja ovaj sud ne ocjenjuje izdvojeno, već u vezi s ostalim izvedenim dokazima, a osobito s iskazom I. tuženice, koja je s tužiteljem i pokojnom HA nastavila živjeti do kraja 2017., dakle i nakon pravomoćnog razvoda njihova braka. Stoga je I. tuženica imala neposredna saznanja o načinu njihova svakodnevnog života upravo u razdoblju nakon razvoda. Iz njezina iskaza proizlazi da su tužitelj i pokojna HA nakon razvoda nastavili zajednički živjeti kao i prije razvoda, te da je razvod braka povezivala s njihovim tadašnjim financijskim problemima.

20.2. U odnosu na žalbeni navod II. tuženice da je iskaz I. tuženice trebalo cijeniti s osobitim oprezom zato što je priznala tužbeni zahtjev, valja navesti da ta okolnost sama po sebi ne oduzima njezinu iskazu dokaznu vrijednost niti je dostatna za zaključak o njegovoj nevjerodostojnosti. Navedenu okolnost potrebno je uzeti u obzir pri ocjeni tog dokaza, ali njegovu dokaznu vrijednost valja prosuđivati prema sadržaju iskaza, neposrednosti saznanja I. tuženice o odlučnim činjenicama te njegovoj podudarnosti s ostalim izvedenim dokazima.

20.3. U tom smislu ovaj sud osobito cijeni da I. tuženica o načinu života tužitelja i pokojne PA nakon razvoda ne iskazuje na temelju posrednih saznanja, već o okolnostima koje je neposredno opažala živeći s njima u istom kućanstvu do kraja 2017. Stoga činjenica da je priznala tužbeni zahtjev, ocijenjena zajedno s ostalim okolnostima, sama po sebi ne predstavlja razlog da se njezinu iskazu uskrati vjerodostojnost.

20.4. Iskaz I. tuženice valja ocijeniti i u vezi sa sadržajem Ugovora o darovanju od 26. lipnja 2018., koji je izveden kao dokaz u prvostupanjskom postupku. Tim je ugovorom EA, majka pokojne PA, tužitelju darovala nekretninu, pri čemu ga je u članku 2. Ugovora označila kao svoga „zeta“. Riječ je o ispravi sastavljenoj dvije godine nakon pravomoćnog razvoda braka tužitelja i pokojne PA.

20.5. Sama činjenica da je EA u navedenom ugovoru tužitelja označila kao „zeta“ ne dokazuje postojanje izvanbračne zajednice. Međutim, ta okolnost, ocijenjena zajedno s ostalim izvedenim dokazima, ima indicijsku vrijednost pri ocjeni kontinuiteta odnosa tužitelja i pokojne PA nakon razvoda. Pri tome valja uzeti u obzir i da se [adresa]. doselila u stan u kojem su živjeli tužitelj i pokojna HA te da je tužitelj, prema izvedenim dokazima, kasnije vodio brigu i o njoj.

20.6. Navedene okolnosti odnose se na razdoblje koje prethodi kasnijem pogoršanju zdravstvenog stanja pokojne PA i potrebi za intenzivnijom skrbi o njoj. Stoga se nastavak zajedničkog života tužitelja i pokojne PA nakon razvoda ne može objasniti isključivo njezinim kasnijim zdravstvenim stanjem i potrebom za tuđom pomoći. Okolnosti vezane uz kasniju bolest pokojne PA i skrb koju joj je pružao tužitelj valja stoga ocijeniti u kontekstu njihova odnosa koji je postojao i prije nastupa potrebe za takvom skrbi, a ne kao samostalnu osnovu za zaključak o postojanju izvanbračne zajednice.

20.7. Ovaj sud pri tome nije zanemario dokaze i okolnosti na koje se poziva II. tuženica i iz kojih izvodi zaključak da se odnos tužitelja i pokojne PA nakon razvoda svodio na zajedničko stanovanje uvjetovano stambenim, financijskim i kasnije zdravstvenim okolnostima.

20.8. Tako je svjedokinja ŽA iskazala da joj je pokojna HA rekla da je nakon razvoda tužitelju dopustila ostati stanovati kod nje jer nije imao kamo otići. Taj dio iskaza ide u prilog tvrdnji II. tuženice da sama činjenica nastavka stanovanja na istoj adresi ne mora značiti i nastavak zajednice života.

20.9. Međutim, navedeni dio iskaza predstavlja posredno saznanje svjedokinje o razlogu zbog kojeg je tužitelj nakon razvoda ostao stanovati s pokojnom HA, dok iz njega ne proizlaze njezina neposredna saznanja o stvarnom načinu njihova svakodnevnog života nakon razvoda. Pri tome je svjedokinja navela da posljednje dvije godine života pokojne PA s njom nije razgovarala niti ju je viđala. Stoga ovaj sud navedeni iskaz cijeni u vezi s ostalim izvedenim dokazima, osobito iskazima osoba koje su nakon razvoda neposredno živjele s tužiteljem i pokojnom HA.

20.10. Osim toga, čak i ako se prihvati da je jedan od razloga zbog kojih je tužitelj neposredno nakon razvoda ostao u stanu bila činjenica da nije imao riješeno drugo stambeno pitanje, ta okolnost sama po sebi ne daje odgovor na odlučno pitanje kakav je bio stvarni sadržaj njihova odnosa nakon razvoda. Razlog zbog kojeg je tužitelj nakon razvoda ostao stanovati s pokojnom HA nije nužno istovjetan sadržaju odnosa koji su oni ostvarivali tijekom razdoblja koje je potom uslijedilo.

21. Ni iskaz svjedoka LA, koji je sin II. tuženice, ne daje pouzdanu osnovu za zaključak o sadržaju odnosa tužitelja i pokojne PA nakon razvoda. Njegova neposredna opažanja o njihovu odnosu, međusobnim nesuglasicama i činjenici da je tužitelj spavao na kauču odnose se na 2014. i 2015., dakle na razdoblje prije pravomoćnog razvoda njihova braka. Taj dio njegova iskaza može biti relevantan za utvrđenje da su između tužitelja i pokojne PA postojale nesuglasice i prije razvoda, ali ne predstavlja neposredno saznanje o načinu njihova života nakon 10. lipnja 2016.

21.1. Ni iz iskaza II. tuženice da je možda bila nazočna jednoj svađi tužitelja i pokojne PA zbog financija nakon razvoda nije moguće izvesti pouzdano činjenično utvrđenje. Budući da je sama II. tuženica svoju nazočnost tom događaju navela kao mogućnost, a ne kao sigurno vlastito opažanje, ovaj sud na tom dijelu njezina iskaza ne temelji zaključak o sadržaju odnosa tužitelja i pokojne PA nakon razvoda. Neovisno o tome, eventualno postojanje financijskih nesuglasica samo po sebi ne bi isključivalo postojanje zajednice života.

21.2. U odnosu na žalbene navode o kockanju tužitelja, njegovim dugovima i financijskim problemima valja navesti da su o tim okolnostima iskazivali pojedini sudionici postupka. Međutim, ni eventualno postojanje takvih problema samo po sebi ne isključuje postojanje izvanbračne zajednice. Te okolnosti valja uzeti u obzir pri ocjeni ukupnog sadržaja odnosa tužitelja i pokojne PA, ali iz njih bez daljnjega ne proizlazi da je nakon razvoda prestala njihova zajednica života.

21.3. U tom smislu ovaj sud je ocijenio i izvod prometa po računu tužitelja od 26. listopada 2020. Iz navedene isprave vidljive su pojedine uplate i isplate, međutim iz njezina sadržaja nije moguće pouzdano utvrditi osnovu pojedinih transakcija niti ih samo na temelju podataka sadržanih u izvodu povezati s kockanjem tužitelja. Stoga tvrdnja II. tuženice da navedeni promet po računu potvrđuje da su određena sredstva stečena kockanjem nema dostatnu potvrdu u sadržaju same isprave.

21.4. Istodobno, ovaj sud navedeni bankovni izvod ne smatra ni dokazom postojanja ekonomske zajednice tužitelja i pokojne PA, jer ni takav zaključak ne proizlazi iz njegova sadržaja. Stoga se na toj ispravi ne temelji zaključak o postojanju njihove izvanbračne zajednice.

22. Točno je i da tužitelj nije imao punomoć za raspolaganje računom pokojne PA. Međutim, iz te činjenice same za sebe ne proizlazi da između njih nije postojala zajednica života. Postojanje izvanbračne zajednice ne pretpostavlja zajedničke bankovne račune niti ovlaštenje jednog partnera za raspolaganje računom drugoga. Stoga navedenu okolnost valja cijeniti zajedno s ostalim izvedenim dokazima, ali joj se ne može dati značenje odlučnog dokaza o nepostojanju izvanbračne zajednice.

23. U odnosu na posljednje razdoblje života pokojne PA, I. tuženica je iskazala da tužitelj i pokojna HA posljednje dvije godine nisu spavali u istom krevetu te da je tužitelj spavao na kauču. Istodobno je iskazala da je pokojna HA bila slabije pokretna posljednju godinu prije smrti te da je, dok je bila u mogućnosti, kuhala, dok se tužitelj brinuo o ostalim poslovima i o EA.

23.1. Stoga sama činjenica da tužitelj i pokojna HA posljednje dvije godine njezina života nisu spavali u istom krevetu ne daje dostatnu osnovu za zaključak da je njihova zajednica života prestala. Naime, mjesto odnosno način spavanja partnera samo je jedna od okolnosti koju treba ocijeniti u vezi s ostalim dokazima, osobito imajući u vidu zdravstveno stanje pokojne PA u posljednjem razdoblju njezina života.

23.2. Iz izvedenih dokaza proizlazi i da je tužitelj u tom razdoblju vodio brigu o pokojnoj PA. Ta činjenica ne proizlazi samo iz njegova iskaza i iskaza I. tuženice. II. tuženica je i sama potvrdila da je tužitelj vodio brigu o njezinoj majci dok je bila kod kuće, a takvu skrb potvrdila je i svjedokinja OA, liječnica tužitelja, pokojne PA i EA, koja je iskazala da je tužitelj dolazio po uputnice, recepte i drugo potrebno za njegu pokojne PA te da je vodio brigu i o EA.

24. U pravu je II. tuženica kada ističe da skrb za bolesnu osobu, nabava lijekova, pomoć u kućanstvu i podmirivanje pojedinih životnih potreba sami po sebi nisu dostatni za utvrđenje postojanja izvanbračne zajednice. Takvo ponašanje može postojati i između osoba među kojima nema partnerske zajednice života.

25. Međutim, ovaj sud postojanje izvanbračne zajednice ne utvrđuje samo na temelju skrbi koju je tužitelj pružao pokojnoj PA. Navedena skrb ocjenjuje se zajedno s okolnostima njihova odnosa koje vremenski prethode kasnijem pogoršanju njezina zdravstvenog stanja. Stoga dokazima o skrbi ovaj sud ne daje značenje samostalnog dokaza postojanja izvanbračne zajednice, već ih cijeni kao dio ukupnog načina njihova života u kasnijem razdoblju.

26. Ocjenjujući sve navedene dokaze pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, ovaj sud nalazi da se odnos tužitelja i pokojne PA nakon razvoda nije svodio samo na činjenicu da su nastavili stanovati na istoj adresi. Na kontinuitet njihove zajednice života upućuju iskaz tužitelja o načinu njihova života nakon razvoda i nastavku korištenja zajedničke spavaće sobe, neposredna saznanja I. tuženice koja je s njima živjela do kraja 2017., sadržaj Ugovora o darovanju iz 2018., kao i okolnost da se [adresa]. doselila u njihovo kućanstvo te da je tužitelj vodio brigu i o njoj. Navedene okolnosti, promatrane u njihovoj ukupnosti i vremenskom slijedu, ne upućuju samo na nastavak zajedničkog stanovanja, već i na očuvanu osobnu i emocionalnu povezanost tužitelja i pokojne PA nakon razvoda braka. Briga tužitelja ne samo o pokojnoj PA nego i o njezinoj majci, koja je postala dijelom njihova zajedničkog kućanstva, predstavlja jednu od okolnosti koja, zajedno s ostalim izvedenim dokazima, potvrđuje takvu povezanost.

27. Nasuprot tome, iskaz ŽA o razlogu zbog kojeg je tužitelj nakon razvoda ostao stanovati s pokojnom HA, opažanja LA koja se odnose na razdoblje prije razvoda, navodi o financijskim problemima i kockanju, činjenica da tužitelj nije imao punomoć za raspolaganje računom pokojne PA, te okolnost da u posljednjem razdoblju njezina života nisu spavali u istom krevetu, ni pojedinačno ni ocijenjeni zajedno s ostalim dokazima, ne daju dostatnu osnovu za zaključak da nakon razvoda između njih nije postojala zajednica života.

28. Pri tome ovaj sud zaključak o postojanju izvanbračne zajednice ne temelji ni na jednoj od navedenih okolnosti zasebno. Ni zajedničko stanovanje, ni korištenje zajedničke spavaće sobe, ni sadržaj Ugovora o darovanju, ni kasnija skrb za pokojnu HA, promatrani sami za sebe, ne bi nužno bili dostatni za takav zaključak. Međutim, ocijenjeni zajedno i u njihovu vremenskom slijedu, navedeni dokazi čine povezanu dokaznu cjelinu iz koje proizlazi da pravomoćni razvod braka nije bio praćen faktičnim prestankom zajednice života tužitelja i pokojne PA.

29. Stoga ovaj sud ne prihvaća žalbenu tezu da se njihov odnos nakon razvoda svodio na odnos bivših supružnika koji su zbog stambenih, financijskih, obiteljskih i kasnije zdravstvenih okolnosti nastavili živjeti u istom prostoru. Za takav zaključak osobito su značajne okolnosti iz razdoblja nakon razvoda koje prethode kasnijoj potrebi za intenzivnijom skrbi o pokojnoj PA, jer upravo one pokazuju da nastavak njihova zajedničkog života nije bio uvjetovan isključivo njezinim kasnijim zdravstvenim stanjem.

30. U odnosu na žalbeni navod kojim II. tuženica osporava odluku prvostupanjskog suda o odbijanju dokaznog prijedloga za pribavljanje očitovanja nadležnog državnog odvjetništva u vezi s kaznenom prijavom koju je podnijela protiv tužitelja i I. tuženice, ovaj sud ne nalazi da je neizvođenjem tog dokaza činjenično stanje o odlučnim činjenicama ostalo nepotpuno utvrđeno.

31. II. tuženica navodi da je navedeni dokaz predložila radi utvrđivanja okolnosti relevantnih za vjerodostojnost iskaza, narav odnosa među strankama, financijske i imovinske motive, te okolnosti koje bi mogle upućivati na naknadno usklađivanje interesa tužitelja i I. tuženice. Međutim, sama činjenica da je podnesena kaznena prijava, kao ni podatak o postupanju nadležnog državnog odvjetništva povodom te prijave, ne utvrđuju postojanje ili nepostojanje zajednice života tužitelja i pokojne PA u razdoblju nakon razvoda braka.

32. II. tuženica pritom ne ukazuje na određenu činjenicu o načinu života tužitelja i pokojne PA nakon razvoda koja bi se upravo tim dokazom mogla neposredno utvrditi, već predloženi dokaz povezuje ponajprije s mogućim imovinskim motivima i vjerodostojnošću tužitelja i I. tuženice. Budući da je odlučne činjenice o sadržaju odnosa tužitelja i pokojne PA moguće utvrditi na temelju već izvedenih dokaza, odbijanje navedenog dokaznog prijedloga nije dovelo do nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u pogledu činjenica odlučnih za ovaj spor.

33. Slijedom svega navedenog, ovaj sud, koristeći ovlaštenje iz članka 373.a ZPP-a, na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu utvrđuje da su tužitelj i pokojna HA nakon pravomoćnog razvoda braka nastavili zajednicu života koja se nije svodila na zajedničko stanovanje i međusobnu pomoć, već je prema svom stvarnom sadržaju predstavljala nastavak njihove osobne, emocionalne i svakodnevne životne povezanosti.

34. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

35. Prema članku 11. stavku 1. ObZ, izvanbračna zajednica je životna zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca koja traje najmanje tri godine, a kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili ako je nastavljena sklapanjem braka.

36. U pravu je II. tuženica kada navodi da za postojanje izvanbračne zajednice nisu dostatni samo zajedničko stanovanje, međusobno pomaganje ili skrb u bolesti, niti se postojanje takve zajednice može izvesti iz načela solidarnosti, uzajamnog poštovanja i pomaganja članova obitelji iz članka 4. ObZ-a. Odlučan je stvarni sadržaj odnosa, odnosno postoji li između partnera trajna životna zajednica koja po svojim obilježjima odgovara bračnoj zajednici.

37. Međutim, na temelju činjenica koje je ovaj sud utvrdio primjenom članka 373.a ZPP-a proizlazi da se odnos tužitelja i pokojne PA nakon pravomoćnog razvoda braka nije svodio na zajedničko stanovanje i kasniju skrb zbog njezina zdravstvenog stanja. Utvrđene okolnosti, ocijenjene u njihovoj ukupnosti i vremenskom slijedu, upućuju na kontinuitet njihove osobne i životne povezanosti nakon razvoda, te na nastavak zajednice života koja je po svom sadržaju prelazila okvir odnosa bivših supružnika koji samo stanuju u istom prostoru.

38. Takav zaključak ne dovode u pitanje okolnosti da tužitelj nije imao punomoć za raspolaganje računom pokojne PA, navodi o financijskim problemima i međusobnim nesuglasicama niti činjenica da u posljednjem razdoblju njezina života nisu spavali u istom krevetu. Postojanje izvanbračne zajednice ne pretpostavlja potpunu ekonomsku sjedinjenost partnera niti odnos bez međusobnih nesuglasica, već se prosuđuje prema ukupnom sadržaju njihove zajednice života.

39. Budući da je utvrđeno da je takva zajednica između tužitelja i pokojne PA postojala nakon pravomoćnog razvoda braka 10. lipnja 2016. i trajala do njezine smrti 31. svibnja 2023., ispunjena je i pretpostavka trajanja iz članka 11. stavka 1. ObZ-a.

40. Stoga, iako prvostupanjski sud zaključak o postojanju izvanbračne zajednice nije pravilno obrazložio pozivanjem na načelo solidarnosti i međusobnog pomaganja članova obitelji, pravilnom primjenom članka 11. ObZ-a na činjenično stanje utvrđeno prema stanju spisa proizlazi da je između tužitelja i pokojne PA nakon razvoda braka postojala izvanbračna zajednica, pa žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava nije osnovan.

41. Stoga je, neovisno o navedenim nedostacima u obrazloženju prvostupanjske presude, odluka o glavnoj stvari pravilna, pa je žalba II. tuženice u tom dijelu odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena na temelju članka 373.a ZPP-a.

42. II. tuženica žalbom osporava i odluku o troškovima parničnog postupka, navodeći da su I. i II. tuženica nužne i jedinstvene suparničarke, pa smatra da prvostupanjski sud nije dao razloge zbog kojih je samo njoj naloženo naknaditi tužitelju troškove postupka.

42.1. Točno je da prvostupanjski sud, nakon što je utvrdio da I. i II. tuženica imaju položaj nužnih i jedinstvenih suparničarki, odluku kojom je samo II. tuženici naložio naknaditi tužitelju parnični trošak nije posebno obrazložio s obzirom na pravila o snošenju troškova kod suparničarstva. Međutim, navedeni nedostatak ne utječe na pravilnost odluke o troškovima.

42.2. Prema članku 161. stavku 1. ZPP-a suparničari podmiruju troškove na jednake dijelove, dok je stavkom 4. istog članka propisano da za troškove uzrokovane posebnim parničnim radnjama pojedinih suparničara ostali suparničari ne odgovaraju. Sama činjenica da su tuženice jedinstvene i nužne suparničarke ne znači, stoga, da u svakom slučaju moraju na jednake dijelove snositi troškove nastale protivnoj strani.

42.3. U konkretnom slučaju I. tuženica je već u odgovoru na tužbu priznala postojanje izvanbračne zajednice tužitelja i pokojne PA, te predložila prihvatiti tužbeni zahtjev, dok je II. tuženica tužbeni zahtjev u cijelosti osporila i predložila njegovo odbacivanje, odnosno podredno odbijanje. Budući da se zbog položaja tuženica kao jedinstvenih suparničarki spor prema objema mora riješiti na jednak način, priznanje tužbenog zahtjeva I. tuženice nije moglo dovesti do okončanja postupka samo u odnosu na nju, već je zbog protivljenja II. tuženice bilo potrebno nastaviti postupak i provesti dokazni postupak radi utvrđenja osnovanosti tužbenog zahtjeva.

42.4. Stoga okolnost da su I. i II. tuženica jedinstvene i nužne suparničarke ne opravdava zaključak da je I. tuženica dužna snositi troškove nastale daljnjim vođenjem postupka koje ona svojim procesnim držanjem nije uzrokovala. Ti su troškovi nastali zbog osporavanja tužbenog zahtjeva od strane II. tuženice, pa za njih, u smislu članka 161. stavka 4. ZPP-a, I. tuženica ne odgovara.

42.5. Pri tome se u ovoj pravnoj stvari odlučuje o deklaratornom zahtjevu za utvrđenje postojanja izvanbračne zajednice, pa se ne radi ni o slučaju iz članka 161. stavka 3. ZPP-a prema kojem suparničari koji su solidarno odgovorni u glavnoj stvari solidarno odgovaraju i za troškove dosuđene protivnoj strani. Jedinstveno i nužno suparničarstvo samo po sebi ne stvara solidarnu obvezu suparničara na naknadu troškova postupka.

43. Slijedom navedenog, iako prvostupanjski sud nije dao potpune razloge zbog kojih je obvezu naknade troškova postupka naložio samo II. tuženici, pravilnom primjenom članka 161. stavka 4. ZPP-a proizlazi da je takva odluka pravilna, pa žalbeni navod II. tuženice da bi trošak zbog položaja tuženica kao nužnih i jedinstvenih suparničarki trebale snositi obje tuženice nije osnovan.

44. Slijedom navedenoga žalba II. tuženice je i u ovom dijelu neosnovana, pa je prvostupanjska presuda potvrđena i u odluci o troškovima parničnog postupka, sukladno članku 380. točka 2. ZPP-a.

45. II. tuženica je odbijena sa zahtjevom za nadoknadu troška sastava žalbe jer sa žalbom nije uspjela, a tužitelj se odbija sa zahtjevom za nadoknadu troška sastava odgovora na žalbu jer ova postupovna radnja nije bila potrebna.

Slavonski Brod, 28. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća

Draženka Ilak