REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-3061/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mirna Maržić, u pravnoj stvari 1. tužitelja UC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Jasna Matičević, odvjetnica u Zagrebu, i 2. tužitelja CONDITOR d.o.o. u stečaju , OIB: 34257512503, Vugrovečka cesta 9, Dobrodol, protiv tuženika IZOLATER ZA GRAĐENJE d.o.o., OIB: 78073965999, Dubrovačka 61, Split, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Iviš, odvjetnik u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbi prvotužitelja protiv rješenja Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj P-276/2024-32 od 26. veljače 2026., 28. kolovoza 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba prvotužitelja kao neosnovana i potvrđuju točke II. i IV. izreke rješenja Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj P-276/2024-32 od 26. veljače 2026.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem u točki I. izreke prvostupanjski sud je utvrdio prekid postupka u odnosu na drugotužitelja Conditor d.o.o. u stečaju. U točki II. izreke pobijanog rješenja naloženo je prvotužitelju da naknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 18.595,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. U točkli III. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu daljnjih troškova parničnog postupka u iznosu od 33.787,98 EUR. U točki IV. izreke odbijen je kao neosnovan prijedlog prvotužitelja za osiguranje određivanjem privremene mjere na način da se zabrani tuženiku otuđenje i opterećenje njegovih nekretnina.
2. Iz obrazloženja pobijanog rješenje proizlazi da je prvostupanjski sud tako odlučio jer smatra da predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim postojanje opasnosti na koju se poziva na temelju čl. 344. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24.; dalje u tekstu: OZ). da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati.
3. Protiv točaka II. i IV. izreke prvostupanjskog rješenja žalbu je izjavio prvotužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba postupka osiguranja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome žalitelj ističe da je pogrešno prvostupanjski sud utvrdio da prvotužitelj nije učinio vjerojatnim postojanje procesnih pretpostavki za određivanje privemene mjere propisane u čl. 346. OZ-a. Ukazuje da pojmovi dokazati i učiniti vjerojatnim nisu sinonimi. Smatra da ako je radi usvajanja prijedloga za određivanje privremene mjere također potrebno dokazivanje određenih činjenica onda privremena mjera gubi smisao. Predlaže drugostupanjskome sudu da prihvati žalbene razloge i preinači pobijano rješenje na način da usvoji prijedlog za osiguranje prvotužitelja i odredi privremenu mjeru, podredno, da ukine pobijano rješenje i vrati predmet natrag prvostupanjskome sudu na ponovan postupak.
4. Odgovor na žalbu je izjavljen od strane tuženika u kojem pobija žalbene navode prvotužitelja.
5. Žalba prvotužitelja nije osnovana.
6. Ispitavši pobijano rješenje na temelju odredbe čl. 365. u vezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.; dalje u tekstu: ZPP) u vezi s odredbom čl. 21. st. 1. OZ-a, u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a, te na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je pobijano rješenje pravilno i zakonito.
7. U konkretnome slučaju prvotužitelj traži privremenu mjeru osiguranja svoje novčane tražbine na način da traži da se zabrani tuženiku raspolaganje sa svojim nekretninama.
8. Prema odredbi čl. 344. OZ-a, privremena mjera radi osiguranja novčane tražbine može se odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, te ako učini vjerojatnom i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati. Predlagatelj osiguranja ne mora dokazivati opasnost ako učini vjerojatnim da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu ili ako bi se tražbina morala ostvariti u inozemstvu čl. 344. st. 2. i st. 3. OZ-a). Dakle, predlagatelj osiguranja mora postojanje novčane tražbine u svakom slučaju učiniti vjerojatnim, a uz tu pretpostavku još i alternativno opasnost ili vjerojatnost da bi određivanjem privremene mjere protivnik osiguranja pretrpio neznatnu štetu. Jedna od tih alternativnih pretpostavki mora, uz pretpostavku vjerojatnosti postojanja novčane tražbine osiguranje koje se predlaže, biti ostvarena kumulativno.
9. Prvo, nejasno je zašto se u žalbi prvotužitelj poziva na čl. 346. OZ -a i pretpostavke za određivanje privremene radi osiguranja nenovčane tražbine, a sve s obzirom na to da prvotužitelj traži osiguranje svoje novčane tražbine.
10. Također, žalitelj u žalbi navodi da nije potrebno nikakvo dokazivanje da postoje pretpostavke za određivanje privremene mjere jer je u zakonu propisano da je potrebno samo njih učiniti vjerojatnim. Naime, navedeno znači samo da nije potrebna razina uvjerenja kakva se traži za donošenje sudske presude, a to je razina izvjesnosti. Osoba koja traži osiguranje privremenom mjerom je i dalje nužna predložiti dokaze kojima će učiniti vjerojatnim postojanje zakonom propisanih pretpostavki.
11. Ovaj sud se slaže s ocjenom prvostupanjskog suda da predlagatelj, prvotužitelj, nije učinio vjerojatnim postojanje opasnosti propisane u čl. 344. st. 1. OZ-a, da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio predložene dokaze te pravilno zaključuje u točkama 21. i 22. obrazloženja pobijanog rješenja da ne proizlazi na temelju dostavljenih dokaza u spis postojanje opasnosti da tuženik namjerava spriječiti ostvarenje tražbine tužitelja na u čl. 344. OZ-a opisani način.
12. S obzirom na navedeno, prvotužitelj nije dokazao postojanje opasnosti da bi bez takve mjere tuženik spriječio ili znatno otežao naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati, a što je jedna od kumulativnih pretpostavki za određivanje privremene mjere. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da ne postoje pretpostavke iz čl. 344. st. 1. OZ-a za određivanje predložene mjere osiguranja.
13. Stoga je, na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP -a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
14. Žalitelj samo paušalno prigovara odluci o troškovima postupka. Odluka o trošku je pravilna i zakonita. Žalitelj neosnovano u žalbi ukazuje da prvostupanjski sud nije obrazložio odluku o troškovima. Iz obrazloženja pobijane odluke vidljivo je da je prvostupanjski sud detaljno obrazložio odluku o troškovima u točkama 12. i 13. obrazloženja pobijane odluke.
Zagreb, 28. kolovoza 2026.
Sudac
Mirna Maržić
