REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3029/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Maja Bilandžić, u pravnoj stvari tužitelja GRUPO OHANA d.o.o., OIB 55244251578, Zagreb, Ilica 474, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kramarić & Partneri d.o.o., u Zagrebu, protiv tuženika ELEKTRO SENZOR d.o.o., OIB 62166455390, Zabok, Prosenik Gubaševski 3 (ranije: Moonlight Nil j.d.o.o.), kojeg zastupa punomoćnica Lana Roje, odvjetnica u Rijeci, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-160/2025-6 od 13. svibnja 2025., 28. kolovoza 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-160/2025-6 od 13. svibnja 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Trgovački sud u Rijeci oglasio se mjesno nenadležnim za postupanje u ovom predmetu (točka I. izreke) te je odlučio da će se predmet nakon pravomoćnosti rješenja ustupiti stvarno i mjesno nadležnom Trgovačkom sudu u Zagrebu (točka II. izreke).

2. Prvostupanjski je sud utvrdio da tužiteljevo potraživanje proizlazi iz Ugovora o poslovnoj suradnji od 1. srpnja 2022. i računa broj 117-02-1, 143-02-1, 155-02-1 i 192-02-1 te da su stranke čl. 18. tog Ugovora ugovorile mjesnu nadležnost Trgovačkog suda u Zagrebu. Zato je primjenom odredaba čl. 70. i čl. 21. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) odlučio kao u izreci.

3. Protiv pobijanog rješenja žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga s prijedlogom ovom sudu pobijano rješenje preinačiti podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Navodi da je tužitelj, propustivši podnijeti žalbu protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-16/2025 od 10. veljače 2025., prihvatio mjesnu nadležnost Trgovačkog suda u Rijeci. Smatra da je prema odredbi čl. 63. ZPP-a isključivo mjesno nadležan sud u Rijeci jer je spor nastao povodom ovršnog postupka pokrenutog u Rijeci, gdje je tuženik u to vrijeme imao sjedište te se poziva i na odredbu čl. 48. ZPP -a. Osporava valjanost Ugovora o poslovnoj suradnji i njegove odredbe o mjesnoj nadležnosti tvrdeći da Ugovor prikriva radni odnos te da je protivan prisilnim propisima, moralu i načelu savjesnosti i poštenja. Traži trošak žalbenog postupka u iznosu od 125,00 €.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijano rješenje ispitano je na temelju odredaba čl. 365. i čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. Iz podataka u spisu proizlazi da je javni bilježnik Zoran Vrsalović iz Rijeke 26. travnja 2023. donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-335/2023. Nakon tuženikova prigovora Općinski sud u Rijeci donio je rješenje poslovni broj Povrv-16/2025 od 10. veljače 2025., kojim je rješenje o ovrsi stavio izvan snage, oglasio se stvarno nenadležnim i predmet ustupio Trgovačkom sudu u Rijeci. Trgovački sud u Rijeci rješenjem od 19. ožujka 2025. pozvao je tužitelja da se očituje na tuženikov prigovor i iznese činjenice i dokaze, nakon čega je tužitelj podneskom od 4. travnja 2025. istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti pozivajući se na odredbu čl. 18. Ugovora o poslovnoj suradnji (list 60. spisa).

7. Neosnovan je tuženikov žalbeni navod da je prema odredbi čl. 63. ZPP -a za ovaj spor isključivo mjesno nadležan sud u Rijeci. Predmet spora je zahtjev za isplatu po računima (list 66. – 75. spisa) izdanima na temelju Ugovora o poslovnoj suradnji (list 53. – 60. spisa). Činjenica da je postupak započeo prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave i da je nakon tuženikovog prigovora nastavljen kao parnični postupak ne znači da je riječ o sporu nastalom u tijeku ili u povodu ovršnog postupka u smislu navedene odredbe ZPP-a. Stoga za ovaj spor zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost.

8. Tužitelj nije prekludiran u pravu na pozivanje na sporazum o mjesnoj nadležnosti iz odredbe čl. 18. Ugovora. Općinski sud u Rijeci rješenjem od 10. veljače 2025. nije odlučio o mjesnoj nadležnosti, nego se oglasio stvarno nenadležnim i predmet ustupio Trgovačkom sudu u Rijeci kao stvarno nadležnom sudu. Zato propuštanje tužitelja da protiv tog rješenja podnese žalbu ne znači da je prihvatio mjesnu nadležnost Trgovačkog suda u Rijeci. Kako je naprijed navedeno, tužitelj se na sporazum o mjesnoj nadležnosti pozvao podneskom od 4. travnja 2025., nakon što ga je prvostupanjski sud pozvao da se očituje na tuženikov prigovor i iznese činjenice i dokaze.

9. Neosnovano je i pozivanje tuženika na odredbu čl. 48. ZPP-a te na njegovo sjedište u [adresa] u vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu. Nadležnost prema sjedištu tuženika predstavlja opću mjesnu nadležnost, koja ne isključuje primjenu pisanog sporazuma stranaka o mjesnoj nadležnosti ako zakonom nije propisana isključiva mjesna nadležnost.

10. Dakle, odredbom čl. 18. Ugovora o poslovnoj suradnji od 1. srpnja 2022. stranke su u pisanom obliku ugovorile mjesnu nadležnost Trgovačkog suda u Zagrebu. Taj je sud stvarno nadležan, a sporazum se odnosi na sporove iz pravnog odnosa određenog tim Ugovorom, pa su ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 70. ZPP-a.

11. Nadalje, tuženikovi žalbeni navodi da je Ugovor ništetan jer prikriva radni odnos odnose se na osnovanost tužbenog zahtjeva, o kojoj se ne odlučuje rješenjem o mjesnoj nadležnosti. Ovaj se spor vodi između trgovačkih društava radi isplate po računima iz Ugovora o poslovnoj suradnji, a ne između radnika i poslodavca radi prava iz radnog odnosa, pa nema mjesta primjeni odredbe čl. 65. ZPP -a. Činjenice da je Ugovor potpisan i da se ugovorena djelatnost obavljala u Rijeci ne utječu na valjanost pisanog sporazuma o mjesnoj nadležnosti Trgovačkog suda u Zagrebu.

12. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud se pravilno oglasio mjesno nenadležnim i odlučio predmet ustupiti Trgovačkom sudu u Zagrebu. Zato je na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a tuženikovu žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje.

Zagreb, 28. kolovoza 2026.

Sudac

Maja Bilandžić