Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca, Katice Lučić, predsjednice vijeća, te Ivane Bosnić-Kovačić i Mladena Genca, članova vijeća, uz sudjelovanje Ksenije Šupe Vukadinović u svojstvu više sudske savjetnice - specijalistice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika pravne osobe PRO TON j.d.o.o. i odgovorne osobe NČ, zbog prekršaja iz članka 10. stavka 1. i 2. Zakona o minimalnoj plaći („Narodne novine“ broj: 118/18., 120/21., 152/24.) i članka 229. stavka 1. točke 46. i stavka 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23., 64/23.), odlučujući o žalbi okrivljene odgovorne osobe NČ kojeg brani Andrea Rajković, odvjetnica iz Labina, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Labinu od 30. lipnja 2025., broj: Pp-2119/2023, u sjednici vijeća održanoj 28. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I U povodu žalbe okrivljene odgovorne osobe NČ, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda na način da se izriče:

Na temelju članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22., 86/26.), protiv okrivljene odgovorne osobe NČ

odbija se optužba

da:

1. u svojstvu poslodavca radniku ĆČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], za srpanj 2022. najkasnije do 15. kolovoza 2022., ne bi isplatio minimalnu plaću u skladu s odredbama članka 3. Zakona o minimalnoj plaći,

dakle, protivno članku 3. Zakona o minimalnoj plaći radniku ne bi isplatio minimalnu plaću na propisani način,

pa da bi time počinio prekršaj iz članka 10. stavka 1. i 2. Zakona o minimalnoj plaći.

II Odbija se neosnovanom žalba okrivljene odgovorne osobe NČ, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.

III Uslijed odluka pod točkama I. i II. izreke, a po službenoj dužnosti preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o ukupnoj novčanoj kazni okrivljenoj odgovornoj osobi, tako da se za prekršaj iz članka 229. stavka 1. točke 46. i stavka 2. Zakona o radu činjenično opisan pod točkom 2. izreke prvostupanjske presude, okrivljenoj odgovornoj osobi NČ, uz primjenu članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona, izriče novčana kazna u iznosu od 600,00 (šesto) eura, koju novčanu kaznu je okrivljena odgovorna osoba dužna platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude, a okrivljenoj odgovornoj osobi će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ukoliko isti, u naprijed navedenom roku, plati dvije trećine izrečene novčane kazne.

IV Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona, okrivljena odgovorna osoba NČ obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 50,00 (pedeset) eura koji je dužan platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Labinu od 30. lipnja 2025., broj: Pp-2119/2023, proglašena je krivom okrivljena odgovorna osoba NČ zbog prekršaja iz članka 10. stavka 2. (ispravno članka 10. stavka 1. podstavka a) i stavka 2.) Zakona o minimalnoj plaći i članka 229. stavka 1. točke 46. i stavka 2. Zakona o radu, te je na temelju citiranih propisa, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, kažnjena ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 1.200,00 eura.

2. Okrivljena odgovorna osoba obvezana je na plaćanje troškova prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 eura.

3. Istom presudom protiv okrivljene pravne osobe PRO TON j.d.o.o., na temelju članka 155. stavka 1. Prekršajnog zakona, obustavljen je postupak da bi počinila prekršaje iz članka 10. stavka 1. Zakona o minimalnoj plaći i članka 229. stavka 1. točke 46. Zakona o radu.

4. Protiv navedene presude okrivljena odgovorna osoba podnijela je žalbu iz svih žalbenih razloga. Žalitelj ističe u bitnom kako nije počinio prekršaje koji mu se stavljaju na teret, jer je radniku ĆČ isplatio uredno plaću na ruke i to iz sredstava svoje djevojke FČ i svojih novčanih sredstava, te mu je također uručio obračun plaće za srpanj 2022., a što je sam radnik iskazao da je redovito primao obračune plaća. Također, žalitelj ističe kako je u vrijeme navodnih počinjenja prekršaja imao dosta zdravstvenih tegoba, a koje su bile posljedica dvaju prometnih nesreća u lipnju i studenom 2022. i nije mogao raditi zbog čega nije mogao osigurati ni redovna sredstva za poslovanje pravne osobe nad kojom je proveden stečajni postupak i ista je brisana iz sudskog registra. Nije imao namjeru počiniti navedene prekršaje, a sud nije utvrđivao je li bio ubrojiv, je li imao namjeru kao i svijest o protupravnosti niti je to obrazlagao. Isto tako, sud mu je povrijedio pravo obrane jer nije prihvatio njegov prijedlog za ispitivanjem u svojstvu svjedoka FČ, JČ i AČ na okolnost je li radniku isplatio plaću za srpanj 2022. Žalitelj također, ističe kako je i novčana kazna previsoko odmjerena i da postoje olakotne okolnosti koje su premalo cijenjene prilikom odmjere novčane kazne. Zbog navedenog, žalitelj predlaže ovom Sudu preinačiti pobijanu presudu i osloboditi ga optužbe, podredno, istu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

5. Žalba je bespredmetna u odnosu na prekršaj iz članka 10. stavka 2. Zakona o minimalnoj plaći, a nije osnovana u odnosu na prekršaj iz članka 229. stavka 1. točke 46. i stavka 2. Zakona o radu.

6. U povodu žalbe okrivljene odgovorne osobe NČ, ovaj Sud je po službenoj dužnosti ispitao prvostupanjsku presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona i utvrdio da se protiv okrivljene odgovorne osobe u ovom predmetu za prekršaj iz članka 10. stavka 2. Zakona o minimalnoj plaći činjenično opisan u točki I izreke ove presude, prekršajni postupak više ne može voditi, jer je od vremena kada je prema okrivljenju prekršaj počinjen (15. kolovoza 2022.) proteklo više od četiri godine, pa je u smislu članka 13. stavka 1. Prekršajnog zakona nastupila zastara prekršajnog progona.

7. Iz izloženih razloga trebalo je preinačiti prvostupanjsku presudu i u smislu članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona, donijeti presudu kojom se optužba protiv okrivljene odgovorne osobe odbija zbog prekršaja iz članka 10. stavka 2. Zakona o minimalnoj plaći činjenično opisan u točki I izreke ove presude, zbog čega je žalba okrivljene odgovorne osobe u tom dijelu postala bespredmetna.

8. Ispitujući nadalje prvostupanjsku presudu, po službenoj dužnosti, u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ovaj Sud je utvrdio da na štetu okrivljene odgovorne osobe nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava, da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točki 6., 7. 9. i 10. Prekršajnog zakona u odnosu na prekršaj iz članka 229. stavka 1. točke 46. i stavka 2. Zakona o radu.

9. Razmatrajući žalbu okrivljene odgovorne osobe i ispitujući presudu u odnosu na prekršaj iz članka 229. stavka 1. točke 46. i stavka 2. Zakona o radu, ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjski sud u potpunosti i pravilno utvrdio činjenično stanje. Naime, u provedenom postupku, a na temelju obrane okrivljenika i izvedenih dokaza iskaza svjedoka ĆČ, kao i materijalne dokumentacije, nedvojbeno je utvrđeno da NČ kao odgovorna osoba u pravnoj osobi PRO TON j.d.o.o., nije radniku ĆČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], za srpanj 2022. najkasnije do 31. kolovoza 2022. dostavio obračun dospjele, a neisplaćene plaće s podacima iz članka 2. i 3. stavka 1. Pravilnika o sadržaju obračuna plaće, naknade plaće ili otpremnine („Narodne novine“ broj: 120/12, 102/15, 35/17), već je to učinio dostavom preporučene pošiljke 6. srpnja 2023. Ovakvim ponašanjem okrivljena odgovorna osoba ostvarila je sva zakonska obilježja prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 46. i stavka 2. Zakona o radu.

10. Sve tvrdnje žalitelja, a kojima u bitnom ponavlja navode svoje obrane dane u postupku pred prvostupanjskim sudom, neosnovani su i žalitelja ne mogu osloboditi prekršajne odgovornosti za počinjeni prekršaj. Naime, ocjenjujući navode žalbe i ispitujući pobijanu presudu, ovaj Sud je utvrdio kako je prvostupanjski sud nakon provedenog dokaznog postupka, slobodno ocjenjujući sve izvedene dokaze kao i postojanje ili nepostojanje odlučnih činjenica, te dovodeći ih u vezu sa člankom 93. stavkom 2. Zakona o radu, osnovano zaključio kako je došlo do počinjenja opisanog prekršaja, a okrivljena odgovorna osoba žalbenim navodima nije dovela u sumnju rezultat dokaznog postupka. Prvostupanjski sud je svoj zaključak o krivnji okrivljene odgovorne osobe valjano obrazložio, te je isto tako i valjano obrazložio zašto nije prihvatio njegove dokazne prijedloge.

11. Napominje se kako je stupanj krivnje dostatan za počinjenje ovog prekršajnog djela nehaj, a ne namjera. U skladu sa člankom 28. Prekršajnog zakona, za odgovornost za prekršaj dovoljan je nehaj, s time da se u skladu s odredbom članka 25. stavka 2. Prekršajnog zakona, iznimno, propisom o prekršaju može propisati odgovornost samo za namjeru, a što nije slučaj kod inkriminiranog prekršaja.

12. Razmatrajući žalbu okrivljene odgovorne osobe i ispitujući odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj Sud je utvrdio da ista nije prestroga. Naime, za počinjeni prekršaj propisana je novčana kazna za odgovornu osobu od 920,00 do 1.320,00 eura, a prvostupanjski sud je primijenio institut ublažavanja kazne, te je na temelju članka 37. Prekršajnog zakona žalitelju ublažio novčanu kaznu znatno ispod propisanog posebnog minimuma novčane kazne cijeneći pri tom naročito olakotnim okolnosti slučaja da je propust posljedica njegovog lošeg zdravstvenog stanja, da je do sada prekršajno nekažnjavan i da je u konačnici propust ispravljen, smatrajući da se svrha kažnjavanja može postići i ovako izrečenom novčanom kaznom. Izrečena novčana kazna primjerena je težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja (članak 36. Prekršajnog zakona) i nema opravdanog razloga za daljnje ublažavanje novčane kazne odgovornoj osobi, a kao što to predlaže žalitelj, jer je sud već u dovoljnoj mjeri cijenio utvrđene olakotne okolnosti.

13. Prema uvjerenju ovog Suda izrečenom novčanom kaznom žalitelju ostvariti će se svrha prekršajnog postupka pa tako i svrha specijalne i generalne prevencije.

14. Kako je člankom 138. stavkom 2. točkom 3. podtočkom c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezana okrivljena odgovorna osoba na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

15. Zbog navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 28. kolovoza 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Ksenija v.r.

Katica Lučić v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Pazinu u 5 otpravaka: za spis, žalitelja, braniteljicu i tužitelja.