REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Posl. br. Povrv-300/2025-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola po sucu toga suda Saši Javoranu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ALFA CREDIT Sl, Španjolska, Madrid, C/ U Devergara 109/2, zastupan po Mislavu Bistroviću odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika UĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naplate novčane tražbine, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 15.07.2026. održane u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i nazočnosti tuženika, na temelju čl. 335 Zakona o parničnom postupku, dana 27. kolovoza 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I Ukida se djelomično platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Fabiane Kliman iz Rovinja posl. br. Ovrv- 5704/2025 od 05.06.2025. godine, u dijelu glede isplate iznosa glavnice od 2.250,00 eura, od čega vezano u odnosu na iznos od 1.500,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos od 15.7.2026. pa do isplate, a na iznos od 750,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 29.4.2025. godine pa do isplate, kao i glede tijeka zakonskih zateznih kamata izvan onoga navedenog u stavku III izreke, te se tužbeni zahtjev tužitelja prema tuženoj u tom dijelu odbija kao neosnovan.

II Ukida se rješenje o ovrsi javnog bilježnika Fabiane Kliman iz Rovinja posl. br. Ovrv-5704/2025 od 05.06.2025. godine u dijelu glede isplate ovršnog troška od 275,00 eura sa kamatom od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate.

III Održava se djelomično na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Fabiane Kliman iz Rovinja posl. br. Ovrv-5704/2025 od 05.06.2025. godine, pa se nalaže tuženoj da tužitelju isplati samo propisanu zakonsku zateznu kamatu na iznos glavnice od 1.500,00 eura i to na način:

-na iznos od 375,00 eura za razdoblje od 29.04.2025. pa do 14.07.2026. godine,

-na iznos od 375,00 eura za razdoblje od 24.05.2025. pa do 14.07.2026. godine,

-na iznos od 375,00 eura za razdoblje od 23.06.2025. pa do 14.07.2026. godine,

-na iznos od 375,00 eura za razdoblje od 23.07.2025. pa do 14.07.2026. godine,

po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku da 15 dana.

IV Nalaže se tuženoj da tuženiku da tužitelju na ime parničnog troška isplati iznos od 686,75 eura zajedno s propisanim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku počev od 27.8.2026 .godine pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku od 15 dana.

V Odbija se tužitelj prema tuženoj preko iznosa parničnog troška priznatog u stavku IV izreke ove presude sa kamatom na isti kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Tužitelj je dana 02.05.2025. godine podnio prijedlog za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave, poradi isplate iznosa glavnice od 2.250,00 eura zajedno sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose kako je navedeno u rješenju o ovrsi. Temeljem navedenog prijedloga javni bilježnik Fabiana Kliman je donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod Ovrv-5704/2025 od 05.06.2025. godine. Protiv navedenog rješenja o ovrsi ranije ovršenik, sada tuženik je pravodobno podnijela prigovor na listu 48 spisa. Temeljem navedenog rješenjem je sukladno čl. 58 st. 3 OZ-a stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha te je postupak nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

2. U dokaznom postupku provedeni su dokazi čitanjem dokumentacije: 7-85 spisa, 86-115 spisa, 128-135, 136-137 te zaprimljeni e-mailova.

3. Tužbeni zahtjev tužitelja prema tuženoj temeljem postojećih dokaza u spisu osnovan je samo u manjem dijelu.

4. U ovoj pravnoj stvari temeljem postojećih pisanih dokaza u spisu nije sporna činjenica da na listovima 62-66 odnosno 128 do 131 spisa prileži ugovor o zajmu AC- 2025-2713 od 25.3.2025. dalje u tekstu predmetni ugovor kojim ugovorom tužitelj kao zajmodavac je odobrio tuženoj kao zajmoprimcu iznos zajma u visini od 1.500,00 eura a koji iznos se zajmoprimac ovdje tužena obvezala vratiti u roku od 120 dana od dana zaključenja ovog ugovora. Nije sporna činjenica da na str. 72 spis prileži otplatni plan vezano za povrat zajma. Nije sporna činjenica da je čl. 3 tužena preuzela obvezu uz iznos od 1.500,00 eura na ime zajma platiti i "fiksnu pristojbu/naknadu" u iznosu od 750,00 eura, dakle obvezala se vratiti sveukupno 2.250,00 eura list 62 spisa.

5. Nije sporna činjenica da na listu 84-85 spisa prileže tzv. standardne europske informacije o potrošačkim kreditima na način da tužitelj kao zajmodavatelj nudi iznose zajma u visini od 1.500,00 eura s rokom trajanja ugovora od 120 dana na način da sama glavica iznosi 1.500,00 eura, fiksna pristojba 750,00 eura te trošak obrade zajma u iznosu od 20,00 eura koji se oduzima od zajma, uz način otplate zajma kako je to navedeno i na listu 83 spisa tj. dana 24.4.2025. 680,00 eura, dana 24.5.2026. 600,00 eura, dana 23.6.2025. 520,00 eura i dana 23.7.2025. 450,00 eura ili ukupno 2.250,00 eura.

6. Nije sporna činjenica da je sama tužena na ročištu od 23.03.2026. učinila nespornim ugovorni odnos po predmetnom ugovoru o kreditu između nje i tužitelja , te je učinila nespornim i postojanje otplatnog plana na listu 72 spisa, a vezano za dospijeće rata navedenog zajma kako je prethodno i opisano.

7. Nije sporna činjenica da je tuženoj isplaćen stvaran iznos od 1.480,00 eura na ime odobrenog zajma dana 25.03.2025. list 67 spisa, kao što je nesporno da na listovima 68-71 spisa prileže osobni podaci uključujući i podatke sa osobne iskaznice koje je tužena u svrhu sklapanja ugovora o zajmu dala tužitelju kao zajmoprimcu.

8. Nije sporna činjenica da je tijekom postupka tužena naknadno uplatila iznos od 1.500,00 eura dana 14.07.2026. sukladno dokazu na listu 153 spisa.

9. Nije nadalje sporna činjenica da na listovima 154-155 spisa prileže e-mailovi a vezano za komunikaciju između stranaka a glede mogućnosti glede mirnog rješenja spora.

10. Sve navedene okolnosti proizlaze iz postojećih pisanih dokaza u spisu.

11. Ono što je sporno u ovoj pravnoj stvari jest pitanje na koje ukazuje tužena da li je tužitelj kao zajmodavac imao pravo naplatiti tzv. fiksnu pristojbu/naknadu u iznosu od 750,00 eura na dani iznos zajma od 1.500,00 eura koji je u konačnici zajam isplaćen u iznosu od 1.480,00 eura list 67 spisa, budući je tužitelj kao zajmodavac iznos od 1.500,00 eura umanjio za iznos od 20,00 eura na ime tzv. troškove obrade kredita sukladno informacijama na listu 84 spisa. Sporno je i pitanje na koje ukazuje tužena na što se odnosi iznos od 750,00 eura koji se u ugovoru o zajmu u čl. 3 navodi kao fiksna pristojba a taj iznos je naveden i u tuženikovim standardnim europskim informacijama na listu 84 spisa te da li se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi.

12. Uvidom u svu dokumentaciju koju je tuženik dostavio na temelju analize postojećih dokaza u spisu ovaj sud ne nalazi konkretnu informaciju odnosno podatak što sve čini fiksnu pristojbu koju tužitelj naplaćuje kod odobravanja zajmova u iznosu od 750,00 eura odnosno što konkretno i u kojem iznosu čini iznos od 750,00 eura na ime navedenog. Naime, taj podatak nije sadržan niti u čl. 3 predmetnog ugovora o kreditu, a isto tako niti u ostalim člancima navedenog ugovora. Isto tako i u Općim uvjetima poslovanja tužitelja listovi 74 do 81 spis, u čl. 12.a pod nazivom fiksna pristojba /naknade za usluge, troškove i rizike navodi se da je fiksna pristojba naknada koju zajmoprimac pristaje platiti temeljem zajma a koja pokriva troškove i rizike zajmodavca koji nastaju u procesu odobravanja i servisiranja zajma a koje zajmoprimac nosi kao dio zajma. Nakon toga se u istom članku nabraja da naknada uključuje: administrativne troškove registracije, troškove i verifikacije identiteta te naknadu za rizik nenaplativosti kao i troškove servisiranja zajma. Iako članak 12.a po točkama navodi što se sve ulazi u opisane troškove i nakon višekratnog iščitavana istog članka ostaje enigma na temelju čega i na temelju kojih parametara je zajmodavac odlučio izložiti potrošača u odnosu na visinu danog zajma ovakvom nesrazmjernom iznosu fiksne pristojbe odnosno naknade te zašto baš u toj visini. U prijevodu iznos zajma je dan u visini do 1.500,00 eura (umanjen za 20,00 eura na ime troškova obrade zajma, list 83 spisa) a fiksna pristojba iznosi čak 750,00 eura što predstavlja 50% od danog iznosa zajma. Ni u jednom dokumentu tužitelj ne objašnjava zašto je potrošača a ovdje tuženicu izložio tako visokom iznosu pristojbe tj. nesrazmjernim troškovima pri čemu u čl. 12.a svojih Općih uvjeta poslovanja niti u najmanjim tragovima na konkretan način ne nudi konkretnu informaciju zašto se ta fiksna pristojba mora platiti u iznosu od čak 50% od iznosa odobrenog zajma, što u konkretnom slučaju iznosu 750,00 eura. Samo puko navođenje administrativnih troškova registracije, troškova verifikacije identiteta, naknade za rizik od nenaplativosti i troškovi servisiranja zajma pri čemu se na konkretan način osim teoretskog razglabanja potrošaču ne pruža konkretnu informaciju o realnoj opstojnosti svih tih troškova u tako velikom iznosu, to tim više što nije navedeno što od iznosa 750,00 eura predstavlja koji trošak po pojedinim stavkama, što po ocjeni ovog suda ne predstavlja pružanje konkretnih i nužnih informacija zajmoprimateljima glede opravdanosti tako velikog troška koji se prebacuje na njihov teret da bi zajmoprimatelji mogli sagledati financijske posljedice koje će iz toga proizaći.

13. Naime, čl. 4 Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 19/22., 59/23., 59/26. dalje u tekstu ZZP), propisano je u točki 28 da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. Točkom 47 istog člana propisno je da je trgovac bilo koja osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u okviru svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, uključujući i osobu koja nastupa u ime ili za račun trgovca, uključujući distributera, ovlaštenog zastupnika, proizvođača, proizvođača tvorca, servisera i uvoznika. Točkom 49 istog članka propisano je da ugovor na daljinu je ugovor sklopljen između trgovca i potrošača u okviru organiziranog sustava prodaje ili pružanja usluge bez istodobne fizičke prisutnosti trgovca i potrošača na jednome mjestu, pri čemu se do trenutka sklapanja ugovora te za sklapanje ugovora isključivo koristi jedno ili više sredstava daljinske komunikacije.

13.1. U konkretnom slučaju prema podacima u spisu nesporno je da su tužitelj i tužena sklopili ugovor na daljinu od 25.3.2025. kojim je tužitelj pozajmio tuženoj iznos od 1.500,00 eura, a prije čega je tužena tužitelju dostavila svoje osobne podatke s lista 68-71 spisa, te da je nakon zaključenja tog ugovora tužitelj tuženoj nesporno isplatio navedeni iznos od 1.480,00 eura list 67 spisa budući kako je već i navedeno iznos od 20,00 eura umanjio iznos zajma od 1.500,00 eura na ime troška obrade sukladno informacijama na listu 84 spisa. U konkretnom slučaju sukladno ZZP -u između parničnih stranaka je zaključen tzv. potrošački ugovor jer je to svaki ugovor koji sklapa trgovac bilo pravna ili fizička osoba koja djeluje u okviru svoje gospodarske , poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, a potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao izvan svoje profesionalne ili gospodarske djelatnosti, što znači da je ključni element potrošačkog ugovora status ugovornih strana.

13.2. Člankom 54 ZZP-a propisano je da se potrošač ne može odreći niti mu se mogu ograničiti prava koja ima na temelju ovoga Zakona ili drugih zakona kojima se štite prava potrošača. Ugovorne odredbe koje su za potrošača nepovoljnije od onih propisanih ovim Zakonom ili drugim zakonima kojima se uređuje zaštita potrošača ništetne su.

13.3. Nadalje člankom 53. ZZP-a propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe toga ugovora ocijene nepoštenima. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Odredbe ove glave Zakona ne primjenjuju se na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne prirode odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju Republiku Hrvatsku.

13.4. Člankom 54 ZZP-a propisano je da ugovorne odredbe koje bi se, uz ispunjenje pretpostavki iz članka 53. ovoga Zakona, mogle smatrati nepoštenima, jesu: 10. odredba kojom se potrošaču nameću određene obveze, a da potrošač prije sklapanja ugovora nije bio u mogućnosti upoznati se s tom odredbom.

13.5. Člankom 55 ZZP-a propisano je da nepoštenost ugovornih odredaba utvrđuje nadležni sud pravomoćnom sudskom presudom. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba nepoštena uzimat će se u obzir priroda proizvoda koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor.

13.6. Člankom 59 ZZP-a propisano je da je nepoštena ugovorna odredba je ništetna. Ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.

14. Iz iskaza tužene saslušane kao parnične stranke na ročištu od 15.7.2026. čiji iskaz ovaj sud prihvaća budući je isti bio (blagodat načela neposrednosti) objektivan i životan, utvrđeno je da je upravo tužitelj kao zajmodavac sastavio predmetni ugovor na listovima 128-131 spisa. Tužena je navela da se radi o tipskom ugovoru te da ona kao potrošač nije mogla utjecati na ugovorne odredbe. Vezano za upit da li joj je objašnjeno glede iznos od 750,00 eura od kojih se troškova isti sastoji, tužena je iskazala da joj ništa nije objašnjeno zašto taj iznos u toj visini te je predložila da sud utvrdi da li su te odredbe bile jasne i transparentne. Tužena je također iskazala da joj nije objašnjeno zašto tako veliki iznos uzimajući da je sam sam zajam iznosio 1.500,00 eura niti joj je objašnjena struktura tog iznosa. Sud u cijelosti prihvaća iskaz tužene je r je isti bio u suglasju s priležećim dokazima u spisu.

15. Potrebito je ukazati cijeneći informacije koje je tužitelj pružao korisnicima usluga na listu 84-85 spisa da sam fiksna pristojba sukladno i njegovim Općim uvjetima poslovanja list 74-81 spisa i čl. 12.a sama po sebi ne bi bila nedopuštena da ne postoje druge okolnosti o kojima će biti riječi u nastavku. Naime, logično je da tužitelj u svom poslovanju mora imati troškove koje on opisuje u čl. 12.a koji mogu biti vezano za registraciju, vezano za verifikaciju identiteta, vezano za rizik nenaplativosti i vezano za trošak servisiranja zajma. No po ocjeni ovog suda samo nabrajanje istih u čl. 12.a uvjeta tih troškova a da se pri tom zajmoprimcu ne pokušava pružiti konkretna informacija što čini fiksnu pristojbu u iznosu od čak 750,00 eura koja svojom visinom predstavlja 50% od zajma ne predstavlja bez navođenja strukture tih troškova u novčanim iznosima pružanje korisniku usluga konkretnih podataka da bi on mogao procijeniti financijske rizike opisanog. Naime, tužitelj je kao zajmodavatelj tuženoj kao zajmoprimcu nametnuo spornu ugovornu odredbu u čl. 3 o fiksnoj pristojbi- naknadi od 750,00 eura, a da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo i koja je suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala značajnu neravnotežu i pravima i obvezama ugovornih strana zbog čega je tužena kao potrošač stavljena u neravnopravan položaj jer je njezina ugovorna obveza bila nejasna i nerazumljiva te joj nisu u dovoljnoj mjeri i na transparentan način dane informacije o vrsti troškova te opravdanosti istih u toj visini, ponajviše vezano za informaciju koji troškovi po strukturi koja se nabraja u čl. 12 a Općih uvjeta poslovanja tužitelja doprinose i u kojoj visini ukupnom iznosu od 750,00 eura, što je posebice bitno jer se mnogi troškovi koji su navedeni u tom članku list 78-79 spisa mogu i međusobno preklapati. Osim toga, tužitelj nije niti učinio vjerojatnim a kamo li dokazao da je doista imao stvarne troškove u toj visini, a vezano za strukturu tih troškova koji se opisuju u čl. 12. a Općih uvjeta poslovanja list 78 spisa. Nadalje jasno je cijeneći sam obrazac ugovora koja prileži na listovima 62 -65 spisa odnosno 128-131 spisa da se radilo o tipičnom formulacijskom obrascu ugovora unaprijed sastavljenom od strane tužitelja na koje tužena nije mogla utjecati niti ga mogla mijenjati (po principu uzmi ili ostavi "take it or leave it").Niti u ovom postupku tužiteljica nije razjasnila na što se strukturno odnosi fiksna pristojba-naknada u iznosu od 750,00 eura po strukturi koje troškove po strukturi samo teoretski tužiteljica nabraja u svojim Općim uvjetima poslovanja u čl. 12.a list 78 spisa , ali ne dokazuje kako se došlo do tog iznosa od čak polovice iznosa danog zajma što predstavlja tuženoj kao potrošaču nedostatnu informaciju u kontekstu kad i sam tužiteljica ne dostavlja potkrijepu opisanog u toj visini. Iz navedenog proizlazi da je ugovorna odredba čl. 3 ugovora od 25.3.2025. u dijelu koja se odnosila na fiksnu pristojbu/naknadu od 750,00 eura nepoštena odredba a time i ništetna. Naime tuženoj nije na jasan i razumljiv način objašnjeno na što se sve odnose troškovi fiksne pristojbe/naknade, što čini strukturu tih troškova i što je još bitnije u kojoj visini po strukturi se isti sastoje, niti ekonomska svrha plaćanja tako visokog troška-pristojbe, zbog čega tužiteljica nije mogla u kontekstu opisanog utjecati na opisano niti je o tome mogla pregovarati. Povratno, opisana fiksna pristojba/naknada je prouzročila neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, naročito u kontekstu kad tužitelj niti naknadno nije učinio nedokazanim nego niti vjerojatnim razloge naplate tako visoke pristojbe/naknade na relativno nizak iznos pozajmice. Isto tako tužiteljica nije tuženoj izložila jasne i razumljive kriterije, naročito ne vezano za tako visoki iznos pristojbe koji dostiže 50% od iznosa odobrenog zajma, što znači da nije dala tuženoj na uvid jasne i razumljive kriterije na temelju kojih bi ona mogla u konačnici procijeniti ekonomske posljedice koje za nju iz toga proizlaze. U primjeni odredaba Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5.4.1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima potrebno je ukazati na recentnu sudsku praksu primjerice presudu ŽS Bjelovar Gž-1009/25-2 od 21.1.2026. gdje se navodi citira se:

"15. U primjeni odredaba Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, valja imati u vidu i načelo koje polazi od zahtjeva za jasnoćom i razumljivošću ugovornih odredaba odnosno zahtjev prema kojemu ugovorene odredbe moraju biti takve da potrošaču omogućuju ne samo gramatičku i jezičnu razumljivost određenog pojma, već i sastavne dijelove, te razumijevanje funkcioniranja onog pojma ili instituta na koji se jezični izričaj odnosi, kako je izraženo u presudi Suda Europske unije C-96/14 ŠĐ protiv CNP Assurances SA, od 23. travnja 2015., prema kojoj članak 4. stavak 2. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba tumačiti na način da je odredba ugovora jasno i razumljivo sastavljena, to jest da je potrošaču ne samo gramatički razumljiva, nego i da ugovor razvidno izlaže funkcioniranje konkretnog mehanizma na koji se dotična odredba poziva kao i odnos između tog mehanizma i mehanizma propisanog drugim odredbama, tako da potrošač na temelju točnih i razumljivih kriterija bude u stanju procijeniti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze. Kako je tužena sastavila predmetni Ugovor o kreditu, odnosno kako je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen kao formulirani standardni ugovor trgovca na tipskom obrascu, a bez da je tužiteljica mogla utjecati na njegov sadržaj pa i u pogledu ugovorne odredbe članka 5.2. Ugovora o kreditu, a tužena nije prilikom sklapanja predmetnog Ugovor o kreditu postupila po prethodno izloženom pravnom shvaćanju, te nije jasno i određeno u Ugovoru o kreditu naznačila kriterije i parametre o tome na što se odnosi jednokratna naknada za obradu kredita i s obzirom na koje kriterije i parametre je visina naknade utvrđena, te nominalni iznos naknade, niti je objasnila tužiteljici obvezu plaćanja naknade troškova obrade kredita iako je ugovorena obveza plaćanja ugovornih kamata na iznos kredita, a time i obveza plaćanje kamata na iznos troškova obrade kredita za koji je umanjen ukupan iznos kredita, kako bi tužiteljica kao potrošač na temelju točnih i razumljivih kriterija mogla procijeniti ekonomske posljedice koje iz ugovorne odredbe članka 5.2. predmetnog Ugovora o kreditu za nju proizlaze, tužena je postupila nepošteno .

16. U vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu nije postojalo zakonsko ograničenje u pogledu ugovaranja naknade troškova za obradu kredita, već je tek stupanjem na snagu Zakona o stambenom potrošačkom kreditiranju (“Narodne novine“ broj 1201/17) od 12. listopada 2017., propisana zabrana naplate naknade za obradu i/ili odobravanje stambenog potrošačkog kredita, koja zabrana se ne odnosi na ugovore o stambenim kreditima sklopljenim prije stupanja na snagu tog Zakona, dok su Pravilnikom o naknadama za potrošačke kredite („Narodne novine“ broj 15/14) kojim je izrijekom dopuštena naknada za obradu kredita, preciznije definirane takve naknade. Međutim tužena, koja je sastavila predmetni Ugovor o kreditu, a time i ugovornu odredbu o naknadi troškova obrade kredita o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, ničime nije dokazala da je postupila na prethodno opisani način niti je naznačila i tužiteljici objasnila kriterije i parametre o tome na što se odnosi jednokratna naknada za obradu kredita i s obzirom na koje kriterije i parametre je visina naknade utvrđena te nominalni iznos naknade te nije objasnila tužiteljici obvezu plaćanja naknade troškova obrade kredita iako je ugovorena obveza plaćanja ugovornih kamata na iznos kredita, kako bi tužiteljica kao potrošač na temelju točnih i razumljivih kriterija mogla procijeniti ekonomske posljedice koje iz ugovorne odredbe članka 5.2. predmetnog Ugovora o kreditu za nju proizlaze, pa proizlazi da je navedena ugovorna odredba suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača.", završen citat.

17. Opisano stajalište prihvaća u cijelosti i ovaj sud jer se radi o istovjetnoj situaciji, stoga je po ocjeni ovog suda u navedenom dijelu čl. 3 predmetnog ugovora o zajmu od 25.3.2025. u dijelu koji se odnosi na naknadu fiksne pristojbe i naknade u iznosu od 750,00 eura takva ugovorna odredba nepoštena i kao takva ništetna .

18. Sukladno prethodno obrazloženom temeljem čl. 451 st. 3 Zakona o parničnom postupku, dalje u tekstu ZPP, budući je tužena nesporno naknadno uplatila iznos od 1.500,00 eura dana 14.07.2026. list 153 spisa, valjalo je, budući tužitelj u tom dijelu nije povukao tužbu, odbiti tužbeni zahtjev tužitelja prema tuženoj za iznos glavnice od 1.500,00 eura sa kamatom od 15.7.2026. pa do isplate te u tom dijelu ukinuti platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi i odbiti tužbeni zahtjev prema tuženoj iz navedenog razloga, stav I izreke ove presude. Sukladno obrazloženom u odnosu na ništetni dio čl. 3 ugovora zajmu vezano za pristojbu/naknadu u iznosu od 750,00 eura valjalo je i u tom dijelu iz tih razloga ukinuti platni nalog sadržan u rješenju od ovrsi zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos od 29.4.2025. pa do isplate , kao i glede tijeka zakonskih zateznim kamata izvan onoga navedenog uz stavku III izreke ove presude, te odbiti iz tih razloga i u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja prema tuženoj kao neosnovan, a sve kako je navedeno u stavku I izreke ove presude.

19. Povratno sukladno obrazloženom valjalo održati djelomično na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Fabiane Kliman iz Rovinja posl. br. Ovrv-5704/2025 od 05.06.2025. godine budući je tražbina tužitelja prema tuženoj u tom dijelu bila osnovana pa je valjalo naložiti tuženoj da tužitelju isplati samo propisanu zakonsku zateznu kamatu na iznos glavnice od 1.500,00 eura i to na način da isplati istu na iznos od 375,00 eura za razdoblje od 29.04.2025. pa do 14.07.2026. godine, zatim na iznos od 375,00 eura za razdoblje od 24.05.2025. pa do 14.07.2026. godine, zatim na iznos od 375,00 eura za razdoblje od 23.06.2025. pa do 14.07.2026. godine, zatim na iznos od 375,00 eura za razdoblje od 23.07.2025. pa do 14.07.2026. godine,po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku da 15 dana, stav II izreke ove presude. Naime, radi razumijevanja, tužitelj je vezano za nesporno dugovani iznos na ime zajma od 1.500,00 eura (koji je i plaćen) potraživao od tužene propisanu zakonsku zateznu kamatu već od 29.4.2025. iako je i sam dostavio dokaz vezano za dospijeće 4 rate iz tog zajma (sam ne navodi da je ugovor raskinut) list 72 spisa otplatni plan, 1. rata sa dospijećem 24.4.2025., 2. rata sa dospijećem 24.5.2025., 3. rata sa dospijećem 23.6.2025. i 4. rata sa dospijećem 23.7.2025. godine. Stoga tužitelj ne može potraživati od tužene dospijeće cjelokupnog iznosa od 1.500,00 eura počev već od 29.4.2025. bar po ocjeni ovog suda već je mogao potraživati uzimajući datume dospijeća rata kako je sam naveo na listu 72 spisa. S obzirom da od iznosa 1.500,00 eura svaka od četiri rata (budući daljnji iznos od 750,00 eura na ime pristojbe nije bio osnovan) iznosi 375,00 eura, 1. rata je dospijevala 24.4.2025. a tužitelju ju je potraživao od 29.4.2025. to je tužena u obvezi platiti propisanu zakonsku zateznu kamatu na iznos od 375,00 eura za razdoblje od 29.4.2025. pa do dana uplate sa zakašnjenjem tj. dana 14.7.2026., zatim propisanu zakonsku zateznu kamatu na iznos od 375,00 eura od 24.5.2025. pa do 14.7.2026., zatim propisanu zakonsku zateznu kamatu na iznos od 375,00 eura od 23.6.2025. pa do 14.7.2026., te konačnu na 4. ratu propisanu zakonsku zateznu kamatu na iznos od 375,00 eura od 23.7.2025. pa do 14.7.2026. stav III izreke ove presude pa je u tom dijelu temeljem čl. 451 st. 3 ZPP-a valjalo djelomično održati na snazi platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi.

20. U odnosu na ovršni trošak sukladno recentnoj sudskoj praksi o istom se odlučuje u sklopu parničnog troška pa je sukladno čl. 451 st . 3 valjalo ukinuti u tom dijelu platni nalog glede ovršnog troška budući će se o istom odlučivati u sklopu parničnog troška stav II izreke ove presude.

21. U odnosu na postupovni dio ove parnice sud je nastojao spor riješiti na miran način ali do dogovora stranaka nije došlo. Na ročištu od 15.7.2026.godne zakazano je ročište za dan 28.8.2026.godine ali je zbog spriječenosti prezakazano za dan 27.8.2026.godine.

22. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 164 st. 2 ZPP-a. Tužitelj je bio zastupan po punomoćniku odvjetniku pa mu je sukladno dostavljenom troškovniku na str. 148 spisa cijeneći vrijednost predmeta spora valjalo priznati nagradu za sastav podneska od 29.12.2025. 100 bodova ili 200,00 eura tbr. 8/1, te za zastupanje na ročištima od 23.3.2026. i 15.7.2026.godnie po 100 bodova ili po 200,00 eura za svako to ročište po tbr. 9/1 ili ukupno 600,00 eura (1 bod = 2,00 eura) uz PDV od daljnjih 25% ili daljnjih 150,00 eura zbrojeno po tom osnovu 750,00 eura. Tužitelju je valjalo priznati i ovršni trošak odmjeren po javnom bilježniku u iznosu od 275,00 eura što sa iznosom od 750,00 eura daje na ime troška ukupno 1.025,00 eura a sukladno uspjehu tužitelja u sporu od 67% valjalo mu je u konačnici dosuditi iznos od 686,75 eura zajedno sa propisanom zakonskom zateznom kamatom iz članka 29 st. 2 ZOO -a koja na navedeni iznos teče počev od presuđenja (dan objave presude) pa do isplate, stav IV izreke ove presude.

23. Sukladno obrazloženom valjalo je odbiti tužitelja prema tuženoj preko iznosa parničnog troška priznatog u stavku IV izreke ove presude sa kamatom na isti kao neosnovan, stav V izreke presude.

264 Povratno o trošku tužene nije odlučivano budući isti nije bio zatražen.

U Puli, 27. kolovoza 2026.

S u d a c

Saša Javoran

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u tri (3) istovjetna primjerka (osim ako se podnosi putem e-komunikacije), u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. O žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Dna:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženoj