Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3761/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Gordani Bošković Majerović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818, zastupanog po punomoćniku Juraju Mariniću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženice RR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja o parničnom trošku sadržanom u presudi zbog ogluhe Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-14/2025-6 od 1. srpnja 2025., dana 27. kolovoza 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje se rješenje o trošku parničnog postupka sadržano u presudi zbog ogluhe Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-14/2025-6 od 1. srpnja 2025. u dijelu točke III. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 75,76 eura.

II. Preinačava se rješenje o trošku parničnog postupka sadržano u presudi zbog ogluhe Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-14/2025-6 od 1. srpnja 2025. u dijelu točke III. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 69,14 eura zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja ove drugostupanjske odluke pa do isplate te se rješava:

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 69,14 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove drugostupanjske odluke pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove žalbenog postupka u iznosu od 15,63 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom zbog ogluhe naloženo je tuženiku da tužitelju, na ime dugovanja za potrošenu električnu energiju, isplati iznos od 39,72 eura, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kako je to pobliže navedeno u točki I. izreke pobijane presude. Istom je presudom naloženo tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 131,64 eura, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 1. srpnja 2025. pa do isplate (točka II. izreke), dok je zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 144,90 eura odbijen kao neosnovan (točka III. izreke).

2. Protiv odluke o troškovima postupka sadržane u točki III. izreke pobijane presude tužitelj je podnio žalbu i to zbog zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. t. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25. - dalje: ZPP). Predlaže da nadležni drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu u točki III. izreke na način da obveže tuženika naknaditi tužitelju parnični trošak u cijelosti. Ujedno potražuje naknadu troška sastava žalbe i troška sudske pristojbe na žalbu.

3. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

4. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 39,72 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, na ime dugovanja za potrošenu električnu energiju.

5. Ispitujući pobijanu odluku u granicama razloga navedenih u žalbi, a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a sukladno čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 381. st. 1. ZPP-a, ovaj sud nalazi da prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke u pobijanom dijelu nije počinio niti jednu od navedenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

6. Međutim, osnovan je žalbeni navod tužitelja da je prvostupanjski sud u dijelu odluke o troškovima postupka pogrešno primijenio materijalno pravo.

7. Naime, iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi da prvostupanjski sud tužitelju nije priznao trošak uvida u katastar u iznosu od 62,50 eura niti trošak pribave zemljišnoknjižnog izvatka za predmetnu nekretninu u iznosu od 62,50 eura s obrazloženjem da taj trošak nije bio nužan za vođenje postupka. Također, tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe na presudu s obrazloženjem da istu nije platio.

8. Tužitelj u žalbi ističe da je navedene troškove potraživao sukladno Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., 107/25. – dalje: Tarifa), budući da je radi utvrđivanja pasivne legitimacije tuženika morao utvrditi vlasnika nekretnine na koju se odnose utuženi računi. Također navodi da je prvostupanjski sud neosnovano odbio tužitelja sa zahtjevom za naknadu parničnog troška na ime sudske pristojbe na presudu jer je nedvojbeno da tužitelj taj trošak mora platiti jer je uspio u sporu u cijelosti, a kao prilog uz žalbu dostavlja dokaz o uplati sudske pristojbe u iznosu od 6,64 eura.

9. Prema Tbr. 36. st. 1. Tarife, za razmatranje i pregled spisa u svim postupcima, kao i za uvid u zemljišne knjige, registre i ostale javne knjige, odvjetniku pripada nagrada od 25 bodova za svaki započeti sat, dok prema st. 3. istog tarifnog broja odvjetniku za pribavu izvadaka iz zemljišnih knjiga, registara suda ili drugih tijela, odnosno za pribavu drugih isprava, pripada nagrada od 25 bodova.

10. Naime, pravo na nagradu prema Tarifi vezano je uz stvarno poduzimanje radnje za potrebe zastupanja stranke, dok se opravdanost tako nastalog troška, u smislu čl. 155. ZPP-a, prosuđuje prema njegovoj potrebitosti za vođenje parnice. Pritom okolnost da su podaci sadržani u zemljišnim knjigama, registrima ili drugim javnim evidencijama dostupni i elektroničkim putem, sama po sebi ne isključuje pravo odvjetnika na nagradu za radnju njihova pribavljanja i uvida, ako je takva radnja u konkretnom slučaju bila potrebna. Takvo pravno shvaćanje proizlazi i iz zaključka usvojenog na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 23. travnja 2026., poslovni broj Su IV -100/2026- 3.

11.1. Stoga je za priznanje troška u konkretnom slučaju odlučna okolnost da je uz tužbu stvarno priložen zemljišnoknjižni izvadak za predmetnu nekretninu te da je pribavljanje tog izvatka bilo potrebno radi utvrđivanje vlasnika predmetne nekretnine, odnosno radi utvrđivanja postojanja pasivne legitimacije tuženika.

11.2. Stoga tužitelju za pribavu zemljišnoknjižnog izvatka pripada nagrada prema Tbr. 36. st. 3. Tarife u visini od 25 bodova. Kako vrijednost jednog boda iznosi 2,00 eura, osnovica nagrade iznosi 50,00 eura, koju je potrebno uvećati za 25 % PDV-a u iznosu od 12,50 eura, slijedom čega tužitelju na ime tog troška pripada ukupno 62,50 eura.

12. Međutim, u odnosu na zatraženi trošak uvida u katastar u iznosu od 62,50 eura valja reći da spisu ne prileže podatci Područnog ureda za katastar niti druga odgovarajuća dokumentacija iz koje bi proizlazilo da je tužitelj, odnosno njegov punomoćnik, izvršio uvid u katastar. Kako je prema čl. 219. st. 1. ZPP-a svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev , a tužitelj u konkretnom slučaju nije dokazao činjenicu nastanka troška uvida u katastar, pravilno je prvostupanjski sud taj dio zahtjeva za naknadu troškova odbio kao neosnovan.

13. Nadalje, tužitelj je u konkretnom slučaju dokazao da je platio sudsku pristojbu na presudu, što proizlazi iz potvrde o uplati na listu 26. spisa. Slijedom navedenog, tužitelj ima pravo na naknadu troška sudske pristojbe na presudu u iznosu od 6,64 eura.

14. Stoga je primjenom čl. 380. t. 2. ZPP-a odlučeno kao u točki I. izreke, a primjenom čl. 380. t. 3. ZPP-a kao u točki II. izreke.

15. Budući da je tužitelj sa žalbom uspio u omjeru od 50 %, pripada mu naknada troška sastava žalbe razmjerno postignutom uspjehu, i to u iznosu od 15,63 eura. Međutim, tužitelj, u smislu čl. 219. st. 1. ZPP-a, nije dokazao da je platio sudsku pristojbu na žalbu, niti navedeno proizlazi iz podataka dostupnih u sustavu e-Spis. Stoga je njegov zahtjev za naknadu troška sudske pristojbe na žalbu valjalo odbiti. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom III. izreke.

U Zagrebu 27. kolovoza 2026.

Sutkinja

Gordana Bošković Majerović