Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2970/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Jadranki Matić, u pravnoj stvari tužiteljice RŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Suzana Malenica, odvjetnica iz Šibenika, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-248/2022-12 od 20. ožujka 2026., dana 27. kolovoza 2026.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tužiteljice RŽ iz [adresa], ukida se rješenje Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P- 248/2022-12 od 20. ožujka 2026. i predmet se vraća sudu prvoga stupnja na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem prihvaćen je tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Šibeniku i predmet je ustupljen mjesno nadležnom Općinskom građanskom sudu u Zagrebu.

2. Protiv tog rješenja žali se tužiteljica, sadržajno ukazujući na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. br.: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje: ZPP). Predlaže da žalbeni sud uvaži žalbu na način da preinači pobijano rješenje i da odbije prigovor mjesne nenadležnosti kao neosnovan.

3. Žalba je osnovana.

4. Ispitujući pobijanu odluku ovaj je sud osnovanim ocijenio pozivanje tužiteljice na sve žalbene razloge.

5. Pobijano rješenje svodi se na prepisivanje navoda stranaka vezano uz prigovor mjesne nenadležnosti, na konstataciju da su stranke ugovorile prorogacijsku klauzulu na način da je ugovorena mjesna nadležnost Općinskog građanskog suda u Zagrebu te na zaključak da će taj sud, kada mu spis bude dostavljen, ocijeniti tvrdnje tužiteljice zbog kojih ona smatra da ima ili nema mjesta da u ovom predmetu postupa taj sud i sukladno tome da će odlučiti u skladu s čl. 68. st. 1. ZPP-a.

6. Odredbom sadržanom u čl. 70. st. 1. ZPP-a je propisano da ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost suda da se stranke mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi sud koji nije mjesno nadležan, uz uvjet da je taj sud stvarno nadležan. Nije sporno da je predmetnim ugovorom o kreditu ugovorena nadležnost suda u mjestu sjedišta kreditora, dakle u [adresa].

6.1. Međutim, sama činjenica postojanja takve mogućnosti stranaka i činjenica da je u tom smislu između stranaka ugovorena mjesna nadležnost mjesno nadležnog suda prema sjedištu kreditora, ne znači automatizmom da se radi o poštenoj ugovornoj odredbu potrošačkog ugovora.

7. U situacijama kakva je predmetna, s obzirom na navode tužiteljice kojima prigovora osnovanosti ovog prigovora, upravo je sud prvoga stupnja prilikom donošenja pobijanog rješenja bio dužan ispitati, ocijeniti i obrazložiti, radi li se o nepoštenoj i time ništetnoj ugovornoj odredbi, koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja stvara značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, u smislu Zakona o zaštiti potrošača, koji treba primijeniti zavisno od vremena kada je predmetni ugovor sklopljen.

7.1. Dakle, nije bilo mjesta teret ocjene navoda stranaka i utvrđivanja ovih okolnosti prebaciti na Općinski građanski sud u Zagrebu, čiju su nadležnost stranke ugovorile i vezano uz to, po principu „brigo moja pređi na drugog“, reći neka taj sud postupa, a ako misli da treba i u skladu s čl. 68. st. 1. ZPP-a.

8. Sud prvoga stupnja zanemaruje da se prema čl. 3. Direktive Vijeća 93/13 prorogacijska klauzula u potrošačkom ugovoru kojom je ugovorena nadležnost suda u mjestu glavnog poslovnog mjesta prodavatelja ili pružatelja usluge treba smatrati nepoštenom ako nije bilo posebnog pregovaranja, te je isto suprotno načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

8.1. Također zanemaruje da je odlukama suda Europske unije u predmetu C-240/98 do C-244/98 utvrđena obveza nacionalnih sudova da ex offo ispituju nepoštenost spornih odredbi bez obzira radi li se o materijalnim ili postupovnim odredbama. Tom je odlukom zaključeno, da se prorogacijska klauzula u potrošačkom ugovoru kojom je ugovorena isključiva nadležnost suda u mjestu glavnog poslovnog mjesta prodavatelja ili pružatelja usluga treba smatrati nepoštenom i u smislu članka 3. Direktive, ako su ispunjene temeljne pretpostavke da nije bilo posebnog pregovaranja te da suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

9. Slijedom svega navedenog osnovani su navodi žalbe da sud nije ocijenio sve okolnosti odlučne za ocjenu je li sporna ugovorna odredba poštena/ništetna ili ne (čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a), čime su izostali i razlozi o odlučnim činjenicama (čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a), a to je rezultiralo nemogućnošću ispitivanja pravilne primjene prava, pa je zbog tih razloga pobijano rješenje ukinuto na temelju članka 380. točka 3. ZPP-a i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

U Zagrebu 27. kolovoza 2026,

Sutkinja

Jadranka Matić