Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1291/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugoga stupnja, po sutkinji toga suda Jadranki Matić, u pravnoj stvari tužitelja SB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupaju punomoćnici Ivan Borić i Morana Kovač Stanić, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Ivan Borić i Morana Kovač Stanić iz Siska, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude zbog ogluhe Općinskog suda u Sisku, poslovni broj P-390/2025-5 od 04. veljače 2026., dana 27. kolovoza 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja SB iz [adresa], kao neosnovana i potvrđuje se rješenje o troškovima postupka sadržano pod točkom III. izreke presude Općinskog suda u Sisku, poslovni broj P-390/2025-5 od 04. veljače 2026., te se kao neosnovan odbija zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe.

II. Odbacuje se žalba tužitelja SB iz [adresa], u odnosu na točku II. izreke presude Općinskog suda u Sisku, poslovni broj P-390/2025- 5 od 04. veljače 2026. kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je ništetna odredba sadržana u čl. 3. Ugovora o [broj kredita], sklopljenog između stranaka, u dijelu koji glasi: „NAKNADA 3,30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.“ (točka I. izreke), naloženo je tuženiku platiti tužitelju 412,02 eura sa zateznim kamatama tekućim od 15. rujna 2007. do isplate (točka II. izreke) i naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 151,54 eura sa zateznim kamatama (točka III. izreke).

2. Protiv te presude, u dijelu pod točkom III. izreke, kojim zahtjeva za naknadu troškova parničnog postupka nije prihvaćen preko iznosa od 151,54 eura sa zateznim kamatama i pod točkom II. izreke, u dijelu kojim sud u presudi nije naveo OIB [osobni identifikacijski broj]e stranaka, žali se tužitelj, sadržajno ističući žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. br.: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje: ZPP). Predlaže da žalbeni sud prihvati žalbu i da preinači pobijano odluku u skladu s navodima žalbe te zahtjev naknadu troška nastalog podnošenjem žalbe.

3. Žalba u odnosu na točku II. izreke nije dopuštena, dok je u odnosu na točku III. izreke pobijane odluke neosnovana.

4. Sud prvoga stupnja odlučio je o osnovanosti zahtjeva tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka pošavši, ne od vrijednosti predmeta spora kako ju je naznačio tužitelj, već od vrijednosti predmeta spora koju je sam odredio.

5. Navodima žalbe žalitelj ukazuje da sud nije ima ovlaštenje, bez prigovora protivne strane, u određivanju troškova postupka na koje tužitelj ima pravo, poći od vrijednosti predmeta spora koju je sam odredio, odnosno smatra da je sud trošak trebao odrediti prema vrijednosti predmeta spora kako je naznačena u tužbi.

6. Suprotno navodima žalbe, sud prvoga stupnja, kada o tome ovisi, između ostalog i pravo na naknadu troškova postupka, sukladno čl. 40. st. 3. ZPP-a, ima pravo i po službenoj dužnosti i po prigovoru stranke brzo i na prikladan način provjeriti točnost naznačene vrijednosti predmeta spora.

6.1. U konkretnom slučaju sud prvoga stupnja postupio je upravo na takav način te je pravilno zaključio da je tuženik suviše visoko naznačio vrijednost predmeta spora. U postupcima kakav je predmetni ustaljeno je pravno shvaćanje da vrijednost predmeta spora odgovara visini kondemnatornog dijela tužbenog zahtjeva, dok je zahtjev na utvrđenje samo deklaratorni preambul tom zahtjevu.

7. Slijedom toga sud prvoga stupnja pravilno je, glede visine, utvrdio iznos troškova na koje žalitelj ima pravo primjenjujući kao vrijednost predmeta spora visinu kondemnatornog dijela tužbenog zahtjeva.

8. Pri tome žalitelju valja odgovoriti i da se u konkretnom slučaju ne radi o nekom od sporova iz Zakona o sudskim pristojbama (Nar. nov. br.: 118/18., 51/23., dalje: ZSP) na koje se poziva te isto nije od utjecaja na iznos pristojbe koji mu je priznat.

9. Isto tako, vrijednost predmeta spora prema kojoj sustav generira visinu sudske pristojbe, određuje se na temelju vrijednosti predmeta spora koja je naznačena u tužbi, a samo sud u daljnjem postupku, taj iznos može mijenjati u skladu s čl. 40. ZPP-a. Stoga, okolnost da je tužitelj sam, pogrešno odredio vrijednost predmeta spora i sukladno tome je platio pristojbu, ne znači da mu suprotna strana treba naknaditi plaćenu pristojbu u cijelosti. Stranka koja je izgubila dužna je tužitelju trošak naknaditi sukladno uspjehu tužitelja, ali u okviru vrijednost predmeta spora, koju je u ovom slučaju pravilno odredio sud prvoga stupnja dok iznos pristojbe koji je više plaćen za veću vrijednost predmeta spora tužitelj može potraživati u skladu s čl. 32. ZSP.

10. Stoga je u odnosu na točku III. izreke odlučeno kao pod točkom I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja na temelju čl. 380. točka 2. ZPP-a.

11. U odnosu na točku II. izreke pobijanog rješenja odlučeno je kao pod točkom II. izreke ovog rješenja na temelju čl. 358. st. 1. i 3. ZPP.

11.1. Tužitelj nema pravni interes pobijati odluku suda prvoga stupnja u dijelu u kojem je njegov tužbeni zahtjev prihvaćen u cijelosti. Pri tome se, uzgred, iako nije odlučno, žalitelju ukazuje da izostanak OIB [osobni identifikacijski broj]a u izreci presude ne znači bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s čl. 338. st. 3. ZPP-a, jer su ti podaci pravilno navedeni u uvodu presude te time pravna valjanost i ovršivost presude nisu dovedeni ni u sumnju.

12. Odluka o zahtjevu za naknadu troška žalbe temelji se na čl. 166. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a.

U Zagrebu 27. kolovoza 2026.

Sutkinja

Jadranka Matić