Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1865/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, po sutkinji Ilijani Petyo, u pravnoj stvari u pravnoj stvari tužitelja SE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]), [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Frano Bazina, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, kojeg zastupa punomoćnik Kruno Knežević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1734/2023-26 od 16. siječnja 2026., dana 27. kolovoza 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje odluka o trošku sadržana u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1734/2023-26 od 16. siječnja 2026. u dijelu u kojem tužitelj nije uspio sa zahtjevom za naknadu parničnog troška.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je pod toč. IV. izreke presude odlučio o troškovima postupka tako da je naložio tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.253,86 eur sa zateznim kamatama od 16. siječnja 2026. do isplate.

2. Tužitelj je podnio žalbu protiv presude u dijelu u kojem je sud odlučio o troškovima postupka zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava kao zakonskih razloga iz čl. 351. st. 1 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 155/23, 146/25 – dalje: ZPP), predlažući preinačiti presudu u pobijanom dijelu i naložiti tuženiku naknaditi tužitelju daljnji trošak postupka u iznosu od 312,50 eur. Potražuje naknadu troška žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prvostupanjski sud je odlučujući o trošku na koji tužitelj ima pravo prema čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP, smatrao da s obzirom da je deklaratorni zahtjev istaknut samo u svrhu utvrđivanja osnovanosti zahtjeva za povrat neosnovano isplaćenog iznosa (točke II postavljenog tužbenog zahtjeva), prilikom utvrđivanja vrijednosti predmeta spora dio deklaratornog zahtjeva ne treba uzeti u obzir, već se vrijednost predmeta spora računa samo prema vrijednosti zahtjeva za isplatu. Tako je tužitelju, prema vrijednosti predmeta spora 1.066,10 eura, odnosno nakon preinake tužbe prema vrijednosti predmeta spora 1.073,75 eura, priznat trošak zastupanja po odvjetniku za sastav tužbe 75 bodova prema Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23), podneska od 8. rujna 2023. 75 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife, zastupanja na ročištu 24. listopada 2024. 75 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife, sastava podneska od 9. svibnja 2025. 75 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife i zastupanja na ročištu 17. prosinca 2025. 75 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife, što uz vrijednost boda od 2,00 eur, ukupno iznosi 750,00 eur, uz PDV 25%, 937,50 eur. Tužitelju je priznat i trošak vještačenja 250,00 eur i sudske pristojbe za tužbu 66,36 eur, tako da mu je sveukupno dosuđen parnični trošak od 1.153,86 eur.

6. Pogrešno tužitelj u žalbi navodi da mu je prvostupanjski sud trebao priznati parnične radnje poduzete po odvjetniku prema naznačenoj vrijednosti predmeta spora u tužbi od 1.737,36 eur, tj. da ima pravo na trošak svake radnje po 100 bodova, pa tako i na daljnji iznos troška postupka (u iznosu od 250,00 eur uz PDV 25%, 312,50 eur).

7. U konkretnom slučaju, tužitelj je pored zahtjeva za utvrđenje ništetnosti odredbe ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u CHF stavio zahtjev da se tuženiku naloži isplata po osnovi ništetnosti te odredbe, tako da se radi o situaciji iz čl. 187. st. 3. ZPP odnosno tužitelj je pored kondemnatornog istaknuo i deklaratorni tužbeni zahtjev koji predstavlja deklaratorni preambul kao nužnu logičku pretpostavku kondemnatorne odluke , pa se isto ne može smatrati kao dva različita zahtjeva u smislu čl. 37. st. 1. ZPP.

8. Pravilan je stav prvostupanjskog suda da deklaratorni zahtjev uz tužbeni zahtjev za isplatu treba poslužiti samo za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva za isplatu i da se ne može uzeti u obzir pri utvrđenju vrijednosti predmeta spora nego se vrijednost predmeta spora određuje samo prema vrijednosti zahtjeva za isplatu.

9. Dakle, za odluku o troškovima postupka nije mjerodavna vrijednost predmeta spora koju je tužitelj označio već iznos novčane svote koju tužitelj potražuje, pa zbog toga nije bilo potrebno niti ispitivati je li tužitelj vrijednost predmeta spora označio suviše visoko.

10. Stoga je prvostupanjski sud pravilno uzeo novčani iznos koji potražuje tužitelj kao vrijednost predmeta spora, a prema kojem tužitelju za svaku radnju zastupanja po odvjetniku pripada po 75 bodova sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

11. Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi na koje se poziva tužitelj, a niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP odlučeno je kao u izreci.

12. Kako tužitelj nije uspio sa žalbom, primjenom čl. 154. st. 1. ZPP ne pripada mu pravo na naknadu troška sastava žalbe pa je zahtjev za naknadu tog troška odbijen.

U Zagrebu 27. kolovoza 2026.

Sutkinja

Ilijana Petyo