Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-3529/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Mireli Mijoč Kramar, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĐĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Tomo Ljubiću, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika HĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Tin Matić, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Tin Matić i partneri d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru poslovni broj P - 237/2025-5 od 29. travnja 2025., dana 27. kolovoza 2026.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru poslovni broj P -237/2025-5 od 29. travnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbe.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem pod točkom I. izreke tužba se odbacuje, a pod točkom II. nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku iznos od 10.138,27 eura sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja rješenja, tj. od 29. travnja 2025. do isplate, u roku od 15 dana.
2. Protiv prvostupanjskog rješenja žali se tužitelj zbog svih zakonom predviđenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP), predlaže prvostupanjsko rješenje preinačiti, podredno ukinuti. Traži trošak žalbe.
3. Žalba je neosnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi ništetnim Ugovor o zajmu sa sporazumom radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine od 15. prosinca 2016., sklopljen između tužitelja i tuženika, na kojem je njihov potpis ovjeren po javnom bilježniku Vesni Kelečić iz Zagreba, broj spisa Ov-272/16, da se utvrdi da je tužitelj isključivi vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] (prije zk. ul. br. [broj ZK uloška]), k.[adresa], zkč. br. [katastarska čestica] (prije zkč. br. [katastarska čestica]), [adresa] površine 652 m2, od toga dvorište površine 466 m2, gospodarska zgrada površine 73 m2, [adresa] površine 113 m2 ukupno 652 m2, upisano u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Samobor i da se naloži upis brisanja uknjižbe prava vlasništva provedenog temeljem Ugovora u odnosu na navedenu nekretninu i naloži uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja na način da se na tim nekretninama upiše pravo vlasništva s imena tuženika na ime tužitelja u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, kao i da se tuženiku naloži naknaditi mu troškove postupka zajedno sa zateznim kamatama.
5. Ispitujući rješenje suda prvog stupnja, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, ovaj sud nije utvrdio da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, s obzirom da je odluka razumljiva, sud je izložio zahtjeve stranaka, činjenice koje su stranke iznijele i dokaze koje su predložile, naveo je i obrazložio koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, koje je dokaze izvodio i zašto, koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka, a rješenje ne proturječi sama sebi niti razlozima rješenja i ima razloga o odlučnim činjenicama, na koju povredu određeno ukazuje tužitelj u žalbi. Jednako tako nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).
6. Prvostupanjski sud je odbacio tužbu tužitelja polazeći od zaključaka i utvrđenja:
- da je tužitelj već podnio tužbu protiv ovdje tuženika radi utvrđenja ništetnosti predmetnog Ugovora, te se vodio parnični postupak kod ovog suda pod posl. brojem P-115/19 između ovdje stranaka, u istim ulogama, a u kojem postupku se tužitelj odrekao tužbe i tužbenog zahtjeva i to podneskom od 16. prosinca 2019., te je i donesena Presuda na temelju odricanja istog posl. broja od 9. siječnja 2020. kojom se odbija tužbeni zahtjev tužitelja, sve u smislu odredbe čl. 331.a ZPP, a koja je postala pravomoćna i ovršna dana 26. veljače 2020.,
- da je tužba u ovoj pravnoj stvari nedopuštena u smislu odredbe članka 288 . st. 2. ZPP, jer je o istome već pravomoćno odlučeno presudom broj P-115/2019.,
- da je uvidom u isti spis utvrđeno da se radi o identitetu tužbenih zahtjeva, kao i o identitetu u pogledu stranaka u istim ulogama, dakle, o objektivnom i subjektivnom identitetu spora, time da su dvije parnice objektivno identične, ako je u objema istaknut sadržajno isti tužbeni zahtjev, pri čemu se poziva na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2349/82 od 23. ožujka 1983.,
- da se tužbeni zahtjev o kojem je već pravomoćno odlučeno u ovosudnom predmetu posl. broj P-115/2019 i tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari temelje na identičnoj činjeničnoj osnovi, pri čemu se poziva na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1644/12-2 od 18. travnja 2018.,
-da je činjenični osnov u oba predmeta, u bitnome, usmjeren u pravcu da je ugovor o zajmu sa sporazumom radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine od 15. prosinca 2016., zaključen između stranaka, protivan prisilnim propisima i moralu društva, te nesrazmjeru uzajamnih davanja odnosno nesrazmjeru između vrijednosti nekretnine i iznosa kojeg je tužitelj pozajmio od tuženika,
- da se pod osnovom razumijeva onaj skup činjenica ili onaj pravni posao iz kojeg proistječe tužbeni zahtjev, a to je upravo predmetni ugovor o zajmu sa sporazumom radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine od 15. prosinca 2016.,
- da tužbeni zahtjev u oba predmeta (P-115/2019 i u ovoj pravnoj stvari P-237/2025) proistječe iz istog pravnog posla,
- da okolnost da je tuženik primio određene uplate od tužitelja ne predstavljaju različito činjenično stanje radi utvrđenja predmetnog ugovora o zajmu od 15. prosinca 2016. ništetnim, budući iste uplate nisu dio ugovornog odnosa temeljem kojeg je tuženik stekao vlasništvo nekretnine, već predstavljaju naknadu za nedopušteno korištenje nekretnine u vlasništvu tuženika, čemu u prilog govori i presuda posl. br. P-943/2021 od 21. studenog 2022., pravomoćna 18. lipnja 2024., kojom se ovdje tužitelj odbija s tužbenim zahtjevom na proglašenje nedopuštenom ovrhe temeljem rješenja o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću posl. br. Ovr-2294/17 od 15. studenog 2017., kako je to pobliže navedeno u izreci navedene presude, dok se u obrazloženju iste navodi da se zajam odnosi na iznos od 41.000,00 eura (ranije 308.894,00 kuna), te da se uplata iznosa od 52.000,00 kuna, koja glasi na ime najamnine ne može smatrati niti pretežnim dijelom podmirenja duga, te da je i radi toga tužbeni zahtjev tužitelja iz ovog razloga valjalo odbiti (točka 35. obrazloženja),
- da je uvidom u presudu Županijskog suda u Osijeku posl. br. Gž-430/2023 od 18. lipnja 2024., kojom je potvrđena navedena ovosudna Presuda posl. br. P -943/21 od 21. studenog 2022., utvrđeno kako se pod točkom 14. obrazloženja navodi da na temelju rezultata provedenih dokaza ne proizlazi da bi tužitelj u pretežitom dijelu ispunio tražbinu prema tuženiku, jer je iz priložene potvrde razvidno da se radi o ispunjenju obveze po drugom osnovu, a ne na temelju ugovora o zajmu i sporazuma o osiguranju, time da se podmirenjem daljnje uplate od 8.000,00 eura, dakle, sveukupno 14.901,59 eura, ne radi o podmirenju iznosa od 35.000,00 eura kako to navodi tužitelj,
- da se predmetu posl. br. P-115/2019 predmetni ugovor o zajmu sa sporazumom radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine od 15. prosinca 2016. osporava, u bitnome, na jednak način kao i u ovoj pravnoj stvari, s tvrdnjom da je isti protivan prisilnim propisima i moralu društva,
- da je presuda na temelju odricanja posl. br. P-115/2019 od 09. siječnja 2020. postala pravomoćna dana 26. veljače 2020., a pravomoćnošću presude pokrivene su i one činjenice koje nisu iznesene u činjeničnoj osnovi,
- da temeljem odredbe čl. 333. st. 2 ZPP prvostupanjski sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi je li stvar pravomoćno presuđena i ako utvrdi da je parnica među istim strankama pokrenuta po zahtjevu o kojem je već pravomoćno odlučeno, odbacit će tužbu.
7. Polazeći od navedenih utvrđenja da nije dopušteno ponovno voditi postupak o pravomoćno presuđenoj stvari, a u smislu odredbe čl. 288. st. 2. ZPP, uvažavajući pri tome načelo ne bis in idem, prvostupanjski sud je odbacio tužbu tužitelja.
8. Sukladno odredbi čl. 365. st. 1. i 2. ZPP u vezi odredbe čl. 381. ZPP drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku odluku samo u onom dijelu u kojemu se pobija žalbom i u granicama razloga određeno navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti samo na određene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP te na pravilnu primjenu materijalnog prava (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Gž 21/17-2 od 10. listopada 2017.), osim kod odluke o troškovima postupka, pa je ovaj sud u skladu sa navedenim ispitao pobijano rješenje.
9. Suprotno navodima iz sadržaja žalbe, prvostupanjski je sud svrhovito tumačio i primijenio mjerodavno materijalno pravo i iznio relevantne i dostatne razloge za svoju odluku koja ne odstupa od ustaljene sudske prakse. Stoga se kao neosnovan otklanja žalbeni prigovor o povredi prava na pravično suđenje s aspekta prava na obrazloženu odluku iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/1990., 135/1997., 113/2000., 28/2001., 76/2010., 5/2014.) i čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/1997., 6/1999. - pročišćeni tekst, 8/1999. - ispravak, 14/2002. i 1/2006.).
10. Žalbeni navodi tužitelja svode se na drugačiju ocjenu utvrđenih okolnosti od ocjene suda prvog stupnja, a koji navodi i tvrdnje nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane odluke budući je prvostupanjski sud ispitao sve okolnosti važne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu i za svoj zaključak dao jasne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud. Žalitelj u žalbi ne iznosi relevantne razloge za drugačiju ocjenu navedenih okolnosti, već daje svoju ocjenu utvrđenih okolnosti, međutim takvim navodima žalbe ne dovodi s uspjehom u sumnju osnovanost pobijanog rješenja.
11. Naime, tužitelj u žalbi ne iznosi relevantne razloge za drugačiju ocjenu utvrđenih okolnosti u konkretnom slučaju, već ocjenjuje pravno shvaćanje prvostupanjskog suda, međutim takvim navodima žalbe ne dovodi s uspjehom u sumnju osnovanost pobijanog rješenja.
12. Žalbeni navodi tužitelja kojima obrazlaže svoje tvrdnje da je tužitelj vratio pretežiti dio duga, da se ne radi o plaćanju najma, da se fiducijarni prijenos temelji na očitom nesrazmjeru između vrijednosti nekretnine i iznosa koji je tužitelj pozajmio od tuženika nisu od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijenog rješenja jer je prvostupanjski sud razmatrao navedene tvrdnje tužitelja i u obrazloženju pobijanog rješenja u odnosu na (ne)relevantnost navedenih tvrdnji dao jasne i uvjerljive razloge.
13. Odluka o parničnom trošku pravilna je i zakonita kako u osnovi tako i u visini ( čl. 155. st. 1. i čl. 154. st. 1. ZPP), time da tužitelj određeno ne prigovara broju i vrstama radnji za koje je tuženiku dosuđen trošak, a drugostupanjski sud ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (čl. 365. st. 2. ZPP).
14. Stoga je valjalo primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.
15. Budući da tužitelj nije uspio sa žalbom odbijen je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbe (čl. 154. st. 1. ZPP).
U Zagrebu 27. kolovoza 2026.
Sutkinja
Mirela Mijoč Kramar
