Baza je ažurirana 08.05.2025. 

zaključno sa NN 72/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

Poslovni broj: Gž-588/2022-6                    

 

                                   

 

           REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

                 Tome Skalice 2

          35000 SLAVONSKI BROD

 

 

                                                  

Poslovni broj: Gž-588/2022-6

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

                                         

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Irene Dikanović-Terzić, predsjednice vijeća, Lidije Klašnja-Petrović, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Šimić, članice vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja M. S., nositelja O.-a S. M. iz Z., OIB… i na adresi K., S.. P. O. i II-tužiteljice J. S., člana O.-a S. M., Z., OIB… i na adresi K., S.. P. O., oboje zastupani po punomoćnici L. J.-P., odvjetnici iz K. protiv tuženika G. K., I. Z. K., OIB…, zastupanog po punomoćnici A. J., odvjetnici iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima, poslovni broj: Pn-211/2019-34 od 1. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 15. travnja 2024.,

 

                                                          p r e s u d i o  j e

 

Žalba tuženika G. K. odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima, poslovni broj: Pn-211/2019-34 od 1. travnja 2022., u pobijanom dosuđujućem dijelu i u odluci o troškovima postupka (točka I. izreke).

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja od 1. travnja 2022., poslovni broj: Pn-211/2019-34, presuđeno je:

I. Tuženik G. K., K., OIB… dužan je tužiteljima S. M., nositelju O.-a S. M., Z., OIB… i na adresi K., S. P. O. i J. S., članu O.-a S. M., Z.,  OIB… i na adresi K., S. P. O. na ime naknade štete platiti 57.219,74 kuna sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od dana presuđenja, tj. od 1. 4. 2022. do plateža, te je tuženik dužan tužiteljima naknaditi parnični trošak u iznosu od 16.298,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od presuđenja 1. 4. 2022. do plateža, sve u roku 15 dana.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja kojim traži zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni iznos od 57.219,74 kn od dana 30. srpnja 2019. pa do 31. 3. 2022.

 

2. Protiv dosuđujućeg dijela prvostupanjske presude i odluke o troškovima postupka (točka I. izreke) tuženik je pravovremeno podnio žalbu iz svih žalbenih razloga, te je predložio da drugostupanjski sud presudu u pobijanom dijelu preinači u smislu žalbenih navoda ili da istu presudu u tom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

2.1. Tuženik u žalbi prvenstveno ističe da je osnovan njegov prigovor promašene aktivne legitimacije iz razloga što je I-tužitelj nositelj O. poljoprivrednog gospodarstva S. M. (dalje u tekstu: OPG.), dok je II-tužiteljica samo član OPG-a koja nije nositelj prava i obveza, te da shodno tome nije niti aktivno legitimirana tražiti naknadu za štetu pa da je u odnosu na nju trebalo odbaciti tužbu, zatim da tužitelji nisu dokazali da su predmetne ovce i janjad bile u vlasništvu OPG-a, osim što su kao dokaz vlasništva predmetnih ovaca i janjadi dostavili Zahtjev za potporu A. za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, što se nikako ne može smatrati legitimnim dokazom vlasništva, a niti se iz istog zahtjeva može utvrditi da je riječ upravo o ovcama koje su navodno stradale od pasa lutalica, kao i da na tom području na kojem se nalazi predmetna nekretnina djeluje L. društvo „S..H.K., kao zakupnik predmetnog otvorenog lovišta, koji je dužan poduzimati sve prijeko potrebne mjere radi sprečavanja štete koju divljač može počiniti ljudima i imovini, te da je odgovoran za štetu koju prouzroči divljač (čagljevi).

 

2.2. Tuženik, nadalje, osporava navode tužitelja da su janjad i ovce poklali psi lutalice i to iz razloga što nije provedena patoanatomska analiza odnosno tzv. Razudba iz koje bi se mogao utvrditi uzrok uginuća ovaca i veličina ugrizne rane, odnosno da li je predmetna šteta nastala od psa ili neke divlje životinje, te iz razloga što tužitelji nisu proveli postupak osiguranja dokaza u kojem bi sud angažirao ovlaštenog sudskog vještaka odgovarajuće struke koji je mogao utvrditi pravi uzrok smrti predmetnih ovaca i janjadi, a osim toga da je tuženik došao do saznanja da je I-tužitelj rekao svjedocima M. V. i D. K. da zna čiji su psi i da su psi od V. L. rođ. T. koja živi u K., a koja ima kolibu nedaleko predmetnog mjesta događaja, ali da od iste nikada neće moći naplatiti štetu, kao i da je poznato da na području K.-križevačke županije obitavaju divlje životinje – čagljevi i divlje svinje, a za koje je poznato da su sposobne usmrtiti veću životinju.

 

2.3. Tuženik zaključno žalbenim navodima ukazuje da su tužitelji doprinijeli nastanku štete jer da nisu na adekvatan način ogradili nekretnine na kojima su uzgajali ovce i janjad, a što su bili dužni prvenstveno prema Zakonu o zaštiti životinja ( NN 102/17 i 32/19), te da iz iskaza svjedokinje Đ. B. proizlazi da je ista vidjela da se oko naselja kreću psi lutalice i da je o tome obavijestila svog supruga koji je obavijestio i tužitelje, ali da nitko nije o tome obavijestio komunalnog redara zaposlenog kod tuženika, što je bio dužan prema Odluci o uvjetima i načinu držanja kućnih ljubimaca i načinu postupanja s napuštenim i izgubljenim životinjama te divljim životinjama na području grada K. od 20. prosinca 2018., koji bi tada mogao o takvom kretanju životinja i potrebi njihovog hvatanja i zbrinjavanja obavijestiti nadležnu veterinarsku stanicu. Zbog pogrešne odluke o glavnoj stvari tuženik osporava i odluku o troškovima postupka.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda  i u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), te je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti.

 

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete nastale u štetnom događaju od 21. ožujka 2019., kada su prema navodima tužitelja psi lutalice u jutarnjim satima ušli u ograđeni prostor navedenih nekretnina, te usmrtili 26 odraslih ovaca i 8 janjadi u vlasništvu tužitelja, a pasmine "lička pramenka", te da je za takvu štetu odgovorna jedinica lokalne samouprave gdje se nalaze nekretnine tužitelja na kojima je šteta počinjena.

 

7. Prije svega nije osnovan tuženikov prigovor promašene aktivne legitimacije u odnosu na II-tužiteljicu, budući je u postupku utvrđeno da je ona član O. poljoprivrednog gospodarstva (OPG-a) M. S., a da je I-tužitelj nositelj tog OPG-a, te da su tužitelji bračni drugovi i da su izvanknjižni vlasnici nekretnina na kojima se dogodio štetni događaj, tako da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je i II-tužiteljica aktivno legitimirana za podnošenje tužbe u ovoj pravnoj stvari.

 

8. Između tužitelja i tuženika nije sporno da se nekretnine navedene u tužbi nalaze na području G. K. kao jedinice lokalne samouprave.

 

9. Iz Zahtjeva za potporu za 2018. i 2019. godinu dostavljenog A. za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju  radi proizvodno vezanih plaćanja za ovce i koze, te putnih listova za ovce i koze, proizlazi da su se tužitelji bavili uzgojem ovaca i janjadi koje su nakon uginuća predali A. d.o.o. iz S. K. radi odvoza uginulih životinja i njihovog zbrinjavanja.

 

10. Cijeneći iskaze saslušanih svjedoka M. V., V. B., L. P., S. D. i Đ. B., a koje iskaze je prvostupanjski sud prihvatio nalazeći da su isti suglasni, da se međusobno dopunjuju i da su uvjerljivi, te je utvrdio da je do štetnog događaja došlo na nekretninama tužitelja, a da je šteta nastala na način da su psi lutalice poklali ovce i janjad tužitelja. Osobito je prvostupanjski sud iz iskaza svjedoka M. V., po struci veterinara, sada u mirovini, utvrdio da su ga tužitelji pozvali da im pomogne sanirati štetu, da je kad je došao na mjesto štetnog događaja vidio da su i ovce i janjci bili zaklani, a po njegovom opažanju i obzirom na njegovu struku zaključio je da su to napravili psi u čoporu, da nije čuo da bi to bili psi od nekog iz sela, niti je mogao pretpostaviti da bi to bio čagalj, jer čagljeva ima, ali se rijetko viđaju, zatim da je veterinarska služba bila obaviještena i da se oni pozvali tvrtku koja se bavi zbrinjavanjem lešina životinja, kao i da po ozljedama koje je vidio na ovcama i janjcima zaključio da je to tipično posljedica ugriza pasa jer oni za životinjama trče i nastoje ih uhvatiti za vrat, a da rane na vratu nisu bile istrgane, za razliku od situacije kada životinju napadne čagalj koji rastrga utrobu i jede životinju, a da to ovdje nije bio slučaj niti kod jedne životinje, s tim da je prostor gdje su životinje bile bio ograđen betonskim stupovima i žicom, ali da su ispod žice našli prokopanu rupu na dva, tri mjesta kroz koju su se očito psi probili, i to od strane potoka i šume, a što proizlazi i iz priloženih fotografija (list 56-59).

 

10.1. Iskazu svjedoka D. K., zaposleniku tuženika, prvostupanjski sud nije poklonio vjeru obzirom da isti nema neposrednih saznanja o štetnom događaju, a njegov iskaz je u suprotnosti s iskazima ostalih svjedoka koji su nesrodni sa tužiteljima i nisu zaposlenici tuženika, te je ocijenio je taj svjedok u svom iskazu oprezan i da se ograđuje od mogućnosti nastanka štete od strane pasa lutalica, dok  su svi svjedoci M. V., V. B., L. P., S. D. i Đ. B., kojima je poklonio vjeru, iskazivali upravo o čoporu pasa lutalica koji se viđaju na tom prostoru. Iz iskaza svjedokinje L. P. utvrđeno je da je procjenu štete radila na poziv I-tužitelja, a na temelju dokumentacije koju joj je dao vlasnik OPG-a i na temelju dokumentacije policije u kojoj je navedeno da su psi lutalice ušli u imanje OPG-a i počinili štetu.

 

11. Uvidom u Ugovor o obavljanju komunalnih poslova – organiziranju poslova hvatanja, čuvanja i uklanjanja uginulih pasa i drugih životinja na području G. K. utvrđeno je da je ugovor sklopio G. K. sa V. stanicom K. d.o.o. dana 20. srpnja 2017., dok je iz izvješća MUP-a, PU koprivničko-križevačke , P. K. (list 11) utvrđeno da je poduzetim kriminalističkim istraživanjem utvrđeno da su dana 21. ožujka 2019. u vremenu od 7,00 – 09,00 sati, u mjestu K., u ograđeni prostor imanja, vlasništvo S. M., došla dva psa NN pasmine i NN vlasnika, te tom prilikom usmrtili 26 odraslih ovaca i 8 janjaca pasmine „Lička pramenka“, nakon čega su se udaljili u smjeru mjesta O. V..

 

12. Gradsko vijeće G. K. donijelo je dana 20. prosinca 2018. Odluku o uvjetima i načinu držanja kućnih ljubimaca i načinu postupanja s izgubljenim i napuštenim životinjama te divljim životinjama na području G. K. na temelju članka 49., 51. i 62. Zakona o zaštiti životinja i tom Odlukom su propisani uvjeti i način držanja kućnih ljubimaca, a isto tako je propisan i način postupanja s izgubljenim i napuštenim životinjama.

 

12.1. Nadalje je čankom 62. stavkom 1. Zakona o zaštiti životinja propisano da poslove sakupljanja napuštenih ili izgubljenih životinja organiziraju i financiraju jedinice lokalne samouprave, stavkom 2. istog članka propisano je da su sve jedinice lokalne samouprave obvezne sudjelovati u financiranju osnivanja i rada skloništa za izgubljene i napuštene životinje, stavkom 4. istog članka propisano je da jedinica lokalne samouprave može sklopiti ugovor o sakupljanju i zbrinjavanju napuštenih ili izgubljenih životinja sa skloništem osobe iz članka 61. stavka 1. ovoga Zakona koje se nalazi na području jedinice područne (regionalne) samouprave u kojoj je smještena jedinica lokalne samouprave, dok je stavkom 5. istog članka propisano da način postupanja s napuštenim ili izgubljenim životinjama propisuju općim aktima predstavnička tijela jedinica lokalne samouprave.

 

13. Iako je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da tuženik odgovara tužiteljima za naknadu štete po načelu objektivne odgovornosti, a što osnovano ističe i tuženik u žalbi, valjalo je pobijanu presudu potvrditi budući tuženik u konkretnom slučaju odgovara po principu presumirane krivnje za štetu koju prouzrokuju psi lutalice sukladno članku 1045. stavku 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) jer je obavljanje poslova sakupljanja i zbrinjavanja napuštenih životinja u nadležnosti jedinice lokalne samouprave. Također, činjenica da je tuženik sklopio Ugovor o obavljanju komunalnih poslova – organiziranju poslova hvatanja, čuvanja i uklanjanja uginulih pasa i drugih životinja na području G. K. sa V. stanicom K. d.o.o. dana 20. srpnja 2017., nije relevantna za odluku u ovoj pravnoj stvari, budući u konkretnom slučaju postoji solidarna odgovornost tuženika za nastalu štetu. Naime, prema odredbi članka 62. stavka 4. Zakona o zaštiti životinja obavljanje poslova sakupljanja i zbrinjavanja napuštenih životinja jedinica lokalne samouprave može sama organizirati ili ih ugovorom povjeriti nekoj drugoj pravnoj osobi, ali time ne može isključiti svoju odgovornost za štetu koja bi proistekla iz propusta u obavljanju tih poslova.

 

14. Visinu štete prvostupanjski sud je na temelju nalaza i mišljenja vještaka J. F., čiji nalaz se temelji na priloženoj dokumentaciji, utvrdio da je nastala šteta kao posljedica usmrćenja 26 odraslih ovaca i 8 janjadi pasmine "lička pramenka" u ukupnom iznosu 7.594,36 eura (57.219,74 kn), s tim da na ovu procjenu visine štete tužitelji nisu imali primjedbe, dok tuženik nije osporavao sam izračun vještaka, te je pravilno primijenio materijalno pravo kada je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev tužitelja sa zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja pa do isplate.

 

14.1. Naime, neosnovano tuženik žalbenim navodima ukazuje da su tužitelji doprinijeli nastanku štete jer da nisu na adekvatan način ogradili nekretnine na kojima su uzgajali ovce i janjad, budući iz iskaza svjedoka i priloženih fotografija proizlazi da je prostor gdje su se životinje nalazile bio ograđen betonskim stupovima i žicom.

 

15. Prvostupanjski sud je pravilno dosudio tužiteljima troškove parničnog postupka u cijelosti iako se pogrešno pozvao na odredbu članka 154. stavka 1. ZPP-a, budući tužitelji nisu u cijelosti uspjeli sa svojim tužbenim zahtjevom jer su odbijeni sa zahtjevom za isplatu zateznih kamata od 30. srpnja 2019. do 31. ožujka 2022., a što znači da su uspjeli u razmjerno neznatnom dijelu tužbenog zahtjeva zbog kojeg dijela nisu nastali posebni troškovi, te da imaju pravo na naknadu parničnih troškova u cijelosti sukladno odredbi članka 154. stavka 5. ZPP-a, s tim da su im pravilno dosuđeni samo oni troškovi koji su bili potrebni za vođenje parnice u smislu članka 155. stavka 1. ZPP-a, a koji troškovi su obračunati sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22).

                                         

16. Zbog iznesenog odlučeno je temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a kao u izreci.

 

                     Slavonski Brod, 15. travnja 2024.

 

 

Predsjednica vijeća

 

                                                            Irena Dikanović-Terzić

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu