Baza je ažurirana 12.03.2026. zaključno sa NN 156/25 EU 2024/2679
1
Poslovni broj: Gž-587/2022-4
|
|
Poslovni broj: Gž-587/2022-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Irene Dikanović-Terzić, predsjednice vijeća, Lidije Klašnja-Petrović, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Šimić, članice vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja F. Š. iz Z., OIB…i II-tužitelja M. D. iz B., OIB…, zastupani po punomoćniku M. S., odvjetniku iz O. S. i Š. d.o.o. iz Z., protiv tužene K. D. iz B., OIB…, zastupane po E. V., odvjetniku iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj: 6 Pn-194/18-41 od 29. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 15. travnja 2024.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba tužene K. D. djelomično se odbija kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj: 6 Pn-194/18-41 od 29. travnja 2022., u točki I., III. i V. izreke.
II. Žalba tužene K. D. djelomično se prihvaća, te se preinačava presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj: 6 Pn-194/18-41 od 29. travnja 2022., u točki II. i IV. izreke, i sudi:
Tužitelji se odbijaju s dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi:
„Nalaže se tuženoj K. D. da I-tužitelju F. Š. isplaćuje mjesečne iznose od 31,91 kn, počevši od 01. mjeseca 2022. pa nadalje, do svakog 01-og u mjesecu za prethodni mjesec, zajedno sa zateznim kamatama tekućima do dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena, pa do isplate, i to sve dok budu za to ispunjeni uvjeti.
Nalaže se tuženoj K. D. da II-tužitelju M. D. isplaćuje mjesečne iznose od 47,87 kn, počevši od 01. mjeseca 2022. pa nadalje, do svakog 01-og u mjesecu za prethodni mjesec, zajedno sa zateznim kamatama tekućima do dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena, pa do isplate, i to sve dok budu za to ispunjeni uvjeti.“
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja od 29. travnja 2022., poslovni broj: 6 Pn-194/18-41, presuđeno je:
I. Nalaže se tuženoj K. D. da I-tužitelju F. Š. isplati ukupan iznos od 16.311,31 kuna zajedno sa zateznim kamatama tekućima po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena, koja teku za iznos od:
- 500,24 kn od 1.3.2017. do isplate;
- 500,24 kn od 1.4.2017. do isplate;
- 528,50 kn od 1.5.2017. do isplate;
- 528,50 kn od 1.6.2017. do isplate;
- 528,50 kn od 1.7.2017. do isplate;
- 524,94 kn od 1.8.2017. do isplate;
- 524,94 kn od 1.9.2017. do isplate;
- 524,94 kn od 1.10.2017. do isplate;
- 535,60 kn od 1.11.2017. do isplate;
- 535,60 kn od 1.12.2017. do isplate;
- 535,60 kn od 1.1.2018. do isplate;
- 521,39 kn od 1.2.2018. do isplate;
- 521,39 kn od 1.3.2018. do isplate;
- 521,39 kn od 1.4.2018. do isplate;
- 518,09 kn od 1.5.2018. do isplate;
- 518,09 kn od 1.6.2018. do isplate;
- 518,09 kn od 1.7.2018. do isplate;
- 526,30 kn od 1.8.2018. do isplate;
- 526,30 kn od 1.9.2018. do isplate;
- 526,30 kn od 1.10.2018. do isplate;
- 534,08 kn od 1.11.2018. do isplate,
- 534,08 kn od 1.12.2018. do isplate,
- 534,08 kn od 1.1.2019. do isplate,
- 526,89 kn od 1.2.2019. do isplate,
- 526,89 kn od 1.3.2019. do isplate,
- 526,89 kn od 1.4.2019. do isplate,
- 450,00 kn od 1.5.2019. do isplate,
- 166,32 kn od 1.6.2019. do isplate,
- 166,32 kn od 1.7.2019. do isplate,
- 169,09 kn od 1.8.2019. do isplate,
- 169,09 kn od 1.9.2019. do isplate,
- 169,09 kn od 1.10.2019. do isplate,
- 178,40 kn od 1.11.2019. do isplate,
- 178,40 kn od 1.12.2019. do isplate,
- 178,40 kn od 1.1.2020. do isplate,
- 130,03 kn od 1.2.2020. do isplate,
- 28,52 kn od 1.3.2020. do isplate,
- 28,52 kn od 1.4.2020. do isplate,
- 30,26 kn od 1.5.2020. do isplate,
- 30,26 kn od 1.6.2020. do isplate,
- 30,26 kn od 1.7.2020. do isplate,
- 29,59 kn od 1.8.2020. do isplate,
- 29,59 kn od 1.9.2020. do isplate,
- 29,59 kn od 1.10.2020. do isplate,
- 31,23 kn od 1.11.2020. do isplate,
- 31,23 kn od 1.12.2020. do isplate,
- 31,23 kn od 1.1.2021. do isplate,
- 30,26 kn od 1.2.2021. do isplate,
- 30,26 kn od 1.3.2021. do isplate,
- 30,26 kn od 1.4.2021. do isplate,
- 31,91 kn od 1.5.2021. do isplate,
- 31,91 kn od 1.6.2021. do isplate,
- 31,91 kn od 1.7.2021. do isplate,
- 31,91 kn od 1.8.2021. do isplate,
- 31,91 kn od 1.9.2021. do isplate,
- 31,91 kn od 1.10.2021. do isplate,
- 31,91 kn od 1.11.2021. do isplate,
- 31,91 kn od 1.12.2021. do isplate,
- 31,91 kn od 1.1.2022. do isplate, sve u roku 15 dana.
II. Nalaže se tuženoj K. D. da I-tužitelju F. Š. isplaćuje mjesečne iznose od 31,91 kn, počevši od 01. mjeseca 2022. pa nadalje, do svakog 01-og u mjesecu za prethodni mjesec, zajedno sa zateznim kamatama tekućima do dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena, pa do isplate, i to sve dok budu za to ispunjeni uvjeti.
III. Nalaže se tuženoj K. D. da II-tužitelju M. D. isplati ukupan na iznos glavnice od 24.467,53 kuna zajedno sa zateznim kamatama tekućima po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena, pa do isplate, a koje kamate teku na pojedine iznose:
- 750,37 kn od 1.3.2017. do isplate;
- 750,37 kn od 1.4.2017. do isplate;
- 792,75 kn od 1.5.2017. do isplate;
- 792,75 kn od 1.6.2017. do isplate;
- 792,75 kn od 1.7.2017. do isplate;
- 787,42 kn od 1.8.2017. do isplate;
- 787,42 kn od 1.9.2017. do isplate;
- 787,42 kn od 1.10.2017. do isplate;
- 803,40 kn od 1.11.2017. do isplate;
- 803,40 kn od 1.12.2017. do isplate;
- 803,40 kn od 1.1.2018. do isplate;
- 782,08 kn od 1.2.2018. do isplate;
- 782,08 kn od 1.3.2018. do isplate;
- 782,08 kn od 1.4.2018. do isplate;
- 777,13 kn od 1.5.2018. do isplate;
- 777,13 kn od 1.6.2018. do isplate;
- 777,13 kn od 1.7.2018. do isplate;
- 789,46 kn od 1.8.2018. do isplate;
- 789,46 kn od 1.9.2018. do isplate;
- 789,46 kn od 1.10.2018. do isplate;
- 801,12 kn od 1.11.2018. do isplate,
- 801,12 kn od 1.12.2018. do isplate,
- 801,12 kn od 1.1.2019. do isplate,
- 790,34 kn od 1.2.2019. do isplate,
- 790,34 kn od 1.3.2019. do isplate,
- 790,34 kn od 1.4.2019. do isplate,
- 675,57 kn od 1.5.2019. do isplate,
- 249,48 kn od 1.6.2019. do isplate,
- 249,48 kn od 1.7.2019. do isplate,
- 253,63 kn od 1.8.2019. do isplate,
- 253,63 kn od 1.9.2019. do isplate,
- 253,63 kn od 1.10.2019. do isplate,
- 267,60 kn od 1.11.2019. do isplate,
- 267,60 kn od 1.12.2019. do isplate,
- 267,60 kn od 1.1.2020. do isplate,
- 195,04 kn od 1.2.2020. do isplate,
- 42,78 kn od 1.3.2020. do isplate,
- 42,78 kn od 1.4.2020. do isplate,
- 45,40 kn od 1.5.2020. do isplate,
- 45,40 kn od 1.6.2020. do isplate,
- 45,40 kn od 1.7.2020. do isplate,
- 44,38 kn od 1.8.2020. do isplate,
- 44,38 kn od 1.9.2020. do isplate,
- 44,38 kn od 1.10.2020. do isplate,
- 46,85 kn od 1.11.2020. do isplate,
- 46,85 kn od 1.12.2020. do isplate,
- 46,85 kn od 1.1.2021. do isplate,
- 45,40 kn od 1.2.2021. do isplate,
- 45,40 kn od 1.3.2021. do isplate,
- 45,40 kn od 1.4.2021. do isplate,
- 47,87 kn od 1.5.2021. do isplate,
- 47,87 kn od 1.6.2021. do isplate,
- 47,87 kn od 1.7.2021. do isplate,
- 47,87 kn od 1.8.2021. do isplate,
- 47,87 kn od 1.9.2021. do isplate,
- 47,87 kn od 1.10.2021. do isplate,
- 47,87 kn od 1.11.2021. do isplate,
- 47,87 kn od 1.12.2021. do isplate,
- 47,87 kn od 1.01.2022. do isplate, sve u roku 15 dana.
IV. Nalaže se tuženoj K. D. da II-tužitelju M. D. isplaćuje mjesečne iznose od 47,87 kn, počevši od 01. mjeseca 2022. pa nadalje, do svakog 01-og u mjesecu za prethodni mjesec, zajedno sa zateznim kamatama tekućima do dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena, pa do isplate, i to sve dok budu za to ispunjeni uvjeti.
V. Nalaže se tuženoj naknaditi tužiteljima troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 22.495,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od dana donošenja presude, 29. travnja 2022. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena, sve u roku od 15 dana.
2. Protiv prvostupanjske presude tužena je pravovremeno podnijela žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te je predložila da se pobijana ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem.
2.1. Tužena u žalbi ističe da je pogrešno utvrđeno da je tužena bila u isključivom posjedu predmetne nekretnine jer da je ona bila u suposjedu iste nekretnine sa svojom majkom, zatim da je dosuđen dug za najamninu i poslije 23. travnja 2019. kada je kat kuće predan u suposjed tužiteljima, kao i da je tijekom postupka dostavila preslike omotnica sa dopisom iz kojih je vidljivo da je njezin punomoćnik pozivao tužitelje da preuzmu suposjed navedenih nekretnina, ali da su tužitelji odbijali primiti te dopise u razdoblju od 2018. do 2020., te da je prema članku 18. stavku 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje u tekstu: ZV), posjed nepošten od kad je tuženik primio tužbu tj. od 30. studenog 2018., a ne u razdoblju navedenom u pobijanoj presudi, kako je to pogrešno zaključio prvostupanjski sud. Nadalje tužena žalbenim navodima ukazuje da prvostupanjski sud nije objektivno utvrdio istinitost i vjerodostojnost iskaza svjedoka, te da je pogrešno utvrdio činjenično stanje na okolnost visine najma jer je prihvatio nalaz i mišljenje građevinskog vještaka dipl.ing D. Š. koji je uzeo podatke o vrijednosti nekretnina za G. Z., a ne za grad S. N. ili G. S.. Tužena žalbenim navodima ne osporava visinu dosuđenih troškova postupka i ne traži troškove žalbenog postupka.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda i u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), te je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu koristi koju je imala tužena bespravnim korištenjem njihovih suvlasničkih dijelova predmetne nekretnine, a na temelju stjecanja bez osnove.
7. Između stranaka tijekom postupka nije bilo sporno da su suvlasnici nekretnine sada upisane u zk.ul... k.o., kčbr… broj D.L. (ranije upisane u zk.ul… k.o., kčbr… oranica S. u B., površine 152 čhv.. i kčbr…, oranica S. u B., površine 152 čhv), i to tužena u 5/10 dijela, a I-tužitelj u 2/10 dijela i II-tužitelj u 3/10 dijela, dok je na temelju suglasnih iskaza II-tužitelja i tužene utvrđeno da predmetna nekretnina u naravi predstava obiteljsku kuću u B., koja se sastoji od kata i prizemlja, gospodarske zgrade u dvorištu, radionice u dvorištu koja se sastoji od kata i prizemlja, te voćnjaka, da su se stranke kao suvlasnici predmetnih nekretnina još 2017. dogovorile da tužitelji dobiju u posjed kat kuće i radionicu u prizemlju, a da prizemlje kuće i radionica na katu pripadne tuženoj i D. K., njezinoj majci, dok o voćnjaku i gospodarskim zgradama (svinjcu i kokošinjcu) nije postojano nikakav dogovor, kao i da je tužiteljima ključ od kata kuće predan 23. travnja 2019. i da se tužitelji od tada nalaze u posjedu istog.
7.1. Nadalje je iz korespondencije između punomoćnika stranaka, koja je priložena u spis, prvostupanjski sud pravilno utvrdio da su stranke, sukladno dogovoru iz 2017., tijekom 2018. pokušali izvršiti primopredaju nekretnina, ali da ista nije izvršena jer je tužena postavljala dodatne uvjete (skidanje radijatora s kata, stvari tužene, voda, grijanje, prolazak do gospodarske zgrade i sl.), s tim da je punomoćnik tužiteljice dopise vezane za primopredaju dostavljao tužiteljima osobno unatoč tome što su inače stranke komunicirale putem punomoćnika.
7.2. Na temelju provedenog očevida na licu mjesta, na kojem je bio nazočan i građevinski vještak D. Š., utvrđeno je da se I. kat kuće nalazi u posjedu tužitelja koji im je, sukladno dogovoru između stranaka, predan u posjed 23. travnja 2019., dok je tužena na očevidu predala tužiteljima ključeve od prizemlja radionice, te se obvezala isprazniti svoje stvari u roku 10 dana. Nadalje je na očevidu utvrđeno da se gospodarsku zgrada, koja se nalazi u nastavku radionice, a u pogledu koje stranke nisu postigle nikakav dogovor, nalazi u isključivom posjedu tužene. Dakle, u postupku je utvrđeno da je tužena od 1. veljače 2017. do 23. travnja 2019. bila u isključivom posjedu prvog kata kuće, a od 1. veljače 2017. do 21. siječnja 2020. prizemlja radionice, kao i da gospodarske zgrade od 1. veljače 2017. pa do zaključenja glavne rasprave nije predala u suposjed tužiteljima.
7.3. Prvostupanjski sud je, također, pravilno zaključio da je tužena nepoštena posjednica obzirom da su tužitelji već bili upisani u zemljišnim knjigama kao suvlasnici u idealnom dijelu kada je tužena stekla suvlasnički dio predmetne nekretnine od svoje majke D. K. ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju dana 27. siječnja 2017., te da se s tužiteljima još 2017. dogovorila oko podjele posjeda, s tim da iz obrazloženja pravomoćne presude prvostupanjskog suda poslovni broj: P-3895/15 od 24. veljače 2017., koji postupak su vodili tužitelji protiv D. K., majke tužene s istog osnova, ali za drugo razdoblje, proizlazi da su tužitelji suvlasništvo idealnog dijela predmetne nekretnine stekli 2007. u ovršnom postupku koji je vođen protiv oca tužene, te da su još za života oca tužene bezuspješno pokušali ući u suposjed predmetne nekretnine, a potom i za vrijeme dok je suvlasnica bila majka tužene, što je tuženoj bilo poznato jer je i ona živjela u toj nekretnini. Tužena je, dakle, kao nepoštena posjednica dužna temeljem članka 165. ZV-a naknaditi tužiteljima korist koju je imala od činjenice da je koristila cijelu nekretninu iako joj je bilo poznato da su tužitelji suvlasnici iste. Žalbeni navod tužene kojim ističe da je ona bila u suposjedu predmetne nekretnine sa svojom majkom ovaj sud nije niti razmatrao jer se radi o novoj činjenici koju tužena nije isticala tijekom postupka, te se ista sukladno odredbi članka 352. stavka 1. ZPP-a ne može isticati u žalbi.
8. Prvostupanjski sud je visinu prosječnih tržišnih mjesečnih iznosa najamnine, a koji se zasnivaju na dostupnim podacima na tržištu, utvrdio na temelju nalaza i mišljenja građevinskog vještaka D. Š. iz I. ekspert d.o.o., kojeg je prihvatio kao stručan i objektivan, te izrađen na temelju podataka utvrđenih očevidom na licu mjesta, a što je sve jasno i detaljno navedeno u pisanom nalazu i mišljenju, kao i usmenom očitovanju na ročištu od 22. ožujka 2022., nakon kojeg tužena nije imala primjedbi niti prigovora, a niti je predložila drugo vještačenje. Obzirom na žalbene navode tužene kojima tvrdi da je vještak uzeo podatke o vrijednosti nekretnina za G. Z., a da je trebao uzeti za grad S. N. ili G. S., ovaj sud ističe da iz obrazloženja pobijane presude, kao i iz zapisnika sa ročišta od 22. ožujka 2022. (list 210 – 212), proizlazi da se vještak na tom ročištu očitovao da iz iskustva u sličnim postupcima zna da u bazi podataka Z. županije nema podataka za G. S. i za G. S.. N., te da je iz tog razloga uzeo podatke za G. Z. koji ima sličan koeficijent razvijenosti kao i navedeni gradovi.
8.1. Cijeneći nalaz i mišljenje vještaka koji je imao u vidu dogovor stranaka da su tužitelji u posjedu prvog kata obiteljske kuće i radionice u prizemlju, te da je I-tužitelj u suvlasnik u omjeru od 4/10 dijela, a II-tužitelj u omjeru od 6/10 dijela, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da I-tužitelju za prvi kat obiteljske kuće pripada naknada od 1. veljače 2017. pa do predaje u posjed 23. travnja 2019. u iznosu od 1.286,54 eura (9.693,40 kn), a II-tužitelju u iznosu od 1.929,80 eura (14.540,09 kn), te da za prizemlje radionice I-tužitelju pripada naknada od 1. veljače 2017. pa do predaje u posjed 21. siječnja 2020. u iznosu od 1.314,85 eura (9.906,73 kn), a II-tužitelju u iznosu od 1.972,27 eura (14.860,10 kn), kao i da obzirom da za gospodarske zgrade stranke nisu postigle nikakav dogovor da I-tužitelju za tu zgradu pripada naknada od 1. veljače 2017. pa do 31. prosinca 2021. u iznosu od 220,97 eura (1.664,93 kn), a II-tužitelju u iznosu od 331,46 eura (2.497,38 kn), a sve pobliže navedeno u nalazu i mišljenju po mjesecima i sa zateznim kamatama tekućim od svakog prvog u mjesecu za prethodni mjesec sukladno članku 183. u vezi sa člankom 29. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje u tekstu: ZOO).
9. Imajući u vidu navedena utvrđenja prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je temeljem odredbe članka 1111. ZOO-a usvojio tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim su zatražili naknadu za korištenje prvog kata obiteljske kuće u razdoblju od 1. veljače 2017. pa do predaje u posjed 23. travnja 2019., zatim za korištenje prizemlja radionice u razdoblju od 1. veljače 2017. pa do predaje u posjed 21. siječnja 2020., kao i za korištenje gospodarske zgrade u razdoblju od 1. veljače 2017. pa do 31. prosinca 2021., zbog čega je valjalo žalbu tužene u tom dijelu odbiti kao neosnovanu, a pobijanu presudu potvrditi u točki I. i III. izreke.
10. Međutim, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja i u dijelu kojim su zatražili naknadu za korištenje gospodarske zgrade za razdoblje nakon 31. prosinca 2021. pa dok za to budu ispunjeni uvjeti, i to I-tužitelj u iznosu od 4,24 eura (31,91 kn) mjesečno, a II-tužitelj u iznosu od 6,35 eura (47,87 kn) mjesečno iako navedeni iznosi nisu obuhvaćeni financijskim vještačenjem i odnose se i na buduće razdoblje, zbog čega je ovaj sud djelomično prihvatio žalbu tužene, a pobijanu presudu preinačio u točki II. i IV. izreke, te odbio tužitelje s tim dijelom tužbenog zahtjeva.
10.1. Naime, člankom 1111. stavkom 1. ZOO-a propisano je da kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, da je stjecatelj dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, dok je stavkom 3. istog članka propisano da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti, nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Dakle, opće pretpostavke nastanka ovog izvanugovornog obveznopravnog odnosa jesu povećanje imovine na jednoj strani, umanjenje imovine na drugoj strani, kauzalna povezanost između umanjenja i povećanja, te nepostojanje odgovarajuće osnove, a jedan od načina stjecanja bez osnove je i uporaba tuđe stvari u svoju korist. Kako za razdoblje od 31. prosinca 2021. pa nadalje nije utvrđeno da li je došlo do povećanja imovine na strani tužene za korištenje gospodarske zgrade i u kojem iznosu, nisu se po ocjeni ovog suda ispunili uvjeti iz članka 1111. ZOO-a.
11. Iako je ovaj sud djelomično preinačio pobijanu presudu, valjalo je odluku o troškovima postupka potvrditi temeljem članka 154. stavka 5. ZPP-a budući tužitelji nakon preinačenja iste presude nisu uspjeli samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, te da tužena žalbenim navodima nije osporavala visinu dosuđenih troškova.
12. Zbog iznesenog odlučeno je temeljem članka 368. stavka 1. i 373. točka 3. ZPP-a kao u izreci.
Slavonski Brod, 15. travnja 2024.
Predsjednica vijeća
Irena Dikanović-Terzić
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.