Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3101/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Ilijani Petyo, u pravnoj stvari tužitelja TČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Marini Krka, odvjetnici u Krka&Krka odvjetničko društvo d.o.o. Split, protiv tuženika Erste & Steiermärkische Bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, kojeg zastupa punomoćnik Damir Metelko, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-2792/2023-10 od 21. svibnja 2026., dana 26. kolovoza 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-2792/2023-10 od 21. svibnja 2026.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je kao neosnovan prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti Općinskog suda u Splitu.

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio tuženik zbog razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, ili preinači sukladno žalbenim navodima, s time da potražuje i naknadu troškova žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsko rješenje, postupak koji je prethodio njegovom donošenju kao i žalbene navode tuženika, ovaj je sud utvrdio da nije osnovan niti žalbeni razlog bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl.354. st. 2. toč. 11. ZPP. Isto tako, nisu počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Odbijanjem prigovora mjesne nenadležnosti sud prvostupanjski sud je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnosti odredbe ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u CHF, te isplate iznosa po osnovi ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF.

8. Tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Splitu pozivom na ugovorenu nadležnost čl. 14. ugovora o kreditu od 24. lipnja 2005. sklopljenog među strankama, kojom odredbom je za slučaj spora ugovorena nadležnost suda u mjestu sjedišta Banke, odnosno suda u [adresa].

9. Prvostupanjski sud je saslušao tužitelja koji je naveo da je ugovor sklopljen radi rješavanja stambenog pitanja u poslovnici tuženika u [adresa] i da s bankom o ničemu nije pregovarao pa tako niti o nadležnosti suda u slučaju eventualnog spora , te na temelju njegovog iskaza utvrdio da tužitelj ima status potrošača, te da tuženik nije dokazao da se o odredbi kojom je ugovorena nadležnost pojedinačno pregovaralo.

10. Prvostupanjski sud smatra da odredba čl. 14. ugovora o kreditu sklopljenog među strankama nije bila posebno pregovarana i uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama budući da bi radi ostvarenja svojih prava tužitelj morao ili putovati u iz [adresa] u [adresa] i nazad i/ili platiti veći trošak zastupanja angažiranog punomoćnika, što ga moglo odvratiti od ostvarenja njegovih prava, a sama odredba je formulirana od strane trgovca pa potrošač nije imao utjecaja na njezin sadrža j, te da je stoga ugovorna odredba o mjesnoj nadležnosti prema sjedištu tuženika nepoštena i ništetna prema čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 96/03, 46/07, 79/07) važećeg u vrijeme sklapanja ugovora i da nije između stranaka sklopljena valjana prorogacijska klauzula u smislu čl. 70. st. 1. točka 4. ZPP, a da je primjenom odredbe čl. 59. ZPP nadležan sud na čijem se području nalazi poslovna jedinica, tj. poslovnica u kojoj je sklopljen ugovor o kreditu.

11. I prema ocjeni ovog suda, odredba o ugovorenoj mjesnoj nadležnosti predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu iz čl. 81. st. 1. ZZP, jer iako se radi o jasnoj i razumljivoj odredbi, takva odredba za tužitelja kao potrošača je nepoštena jer suprotno načelu savjesnosti i poštenja izaziva znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja kao potrošača.

12. Navedena odredba je sročena od strane tuženika sa svrhom da se nadležnost za sve sporove iz ugovora povjeri sudu svog sjedišta te time ostvari pogodnost i bitno smanje troškovi, radi se o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo te tužitelj nije mogao utjecati na njezin sadržaj što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuje znatniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača. Tužitelj bi u slučaju vođenja parničnog postupka pred Općinskim sudom u Rijeci bio izvrgnut dodatnim troškovima i potrebi ulaganja dodatnog vremena, dok se jednako ne odnosi na tuženika, s obzirom da se njegovo sjedište nalazi upravo u [adresa]. Financijski trošak, utrošak vremena i način dolaska/putovanja na sud u [adresa] iz [adresa] (udaljenost oko 350 km) mogli bi utjecati na tužiteljevu inicijativu za vođenje ove parnice, odvratiti ga od ostvarivanja svojih prava iz ugovora pred sudom ili drugim nadležnim tijelom odnosno od njegovog prava na pristup sudu, koji je zajamčen čl. 6.1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10). Neodlučni su žalbeni prigovori tuženika da je za očekivati da će stranka uzeti punomoćnika i da tužitelj može biti saslušan zamolbenim putem, jer stranka koju zastupa punomoćnik u skladu s čl. 89. st. 2. ZPP uvijek ima pravo doći pred sud.

13. S obzirom na to da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koju je sastavio tuženik sa svrhom da se nadležnost za sve sporove iz ugovora povjeri sudu svoga sjedišta i time za sebe ostvari pogodnost, ali i manje troškove, a uzimajući u obzir da je spor pokrenut radi ostvarivanja prava tužitelja iz ugovora o kreditu, kao i okolnosti sklapanja ugovora, po ocjeni ovog suda odredba o ugovorenoj mjesnoj nadležnosti predstavlja nepoštenu i stoga ništetnu ugovornu odredbu.

14. Slijedom navedenoga, prema stavu ovog drugostupanjskog suda, među strankama nije sklopljena valjana prorogacijska klauzula u smislu odredbe čl. 70. st. 1. do 4. ZPP, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud.

15. Suprotno žalbenim navodima kojima žalitelj upire kako je Općinski sud u Rijeci nadležan zbog odredbe čl. 46. i čl. 48. ZPP kao sud opće mjesne nadležnosti (registrirano sjedište tužene pravne osobe), prema shvaćanju ovog suda, pored registriranog sjedišta tužene pravne osobe, mjesno je nadležan i sud sjedišta tuženikove poslovnice.

16. Naime, prema odredbi čl. 59. ZPP, za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda opće mjesne nadležnosti nadležan je i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi. U ovoj pravnoj stvari, a kako to proizlazi iz teksta predmetnog ugovora o kreditu, spor je nastao povodom djelatnosti jedinice tuženika koja se nalazi u [adresa]. Odredba članka 59. ZPP kojom je određena mjesna nadležnost za sporove koji nastanu u povodu djelatnosti poslovne jedinice koja se nalazi izvan sjedišta pravne osobe, ne uvjetuje da je ta poslovna jedinica upisana u sudski registar, pa činjenica da poslovna jedinica tuženika gdje je sklopljen ugovor o kreditu nije upisana u sudski registar nije od značaja za ocjenu pravilne primjene iste odredbe.

17. Kako je pravo izbora između suda općemjesne nadležnosti i suda na čijem se području nalazi poslovna jedinica tuženika na tužitelju koji je postupak pokrenuo (prema čl. 59. ZPP), pravilno je prvostupanjski sud odbio prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti kao neosnovan.

18. Pored toga, s obzirom na vrijeme podnošenja tužbe postoji mjesna nadležnost suda prema prebivalištu potrošača u smislu odredbe čl. 19.l st. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju (tako i Vrhovni sud RH u predmetu Gr 1 -143/19 od 11. prosinca 2019.).

19. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje prvostupanjskog suda kojim je odbijen prigovor mjesne nenadležnosti tuženika.

20. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe odbijen je kao neosnovan jer isti nije uspio u žalbenom postupku (čl. 166. st.1. ZPP u vezi s čl. 154. st.1. ZPP).

U Zagrebu 26. kolovoza 2026.

Sutkinja:

Ilijana Petyo