Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4384/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Kseniji Jakovčević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja BILIĆ-ERIĆ d.o.o., Sesvete, Ljudevita Posavskog 3, OIB: 68580128211, zastupanog po punomoćniku Imonu Choudhuryju, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika OČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Dunji Belaić Goleš, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-2310/2021-20 od 19. travnja 2024., dana 26. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-2310/2021-20 od 19. travnja 2024. u točki I. izreke i točki III. izreke u dijelu kojim je odlučeno da tuženik snosi svoj trošak postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke djelomično je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ignaca Vugera iz Sesveta poslovni broj Ovrv-95/2021 od 10. veljače 2021. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 572,37 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako je precizirano izrekom te presude. Točkom II. izreke prvostupanjske presude ukinut je platni nalog sadržan u navedenom rješenju o ovrsi javnog bilježnika u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 497,71 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako je precizirano izrekom te presude, te je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, dok je točkom III. izreke odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove.

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19; dalje: ZPP), s prijedlogom pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak žalbe. Sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP -a, uzeto je da se predmetna presuda žalbom pobija u dijelu u kojemu tuženik nije uspio u sporu, odnosno u točki I. izreke i točki III. izreke u dijelu kojim je odlučeno da tuženik snosi svoj trošak postupka.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu 1.070,88 eura na ime neplaćene usluge tehničke zaštite koju je tužitelj tuženiku pružao u razdoblju od svibnja 2016. do prosinca 2020.

5. U prvostupanjskom je postupku utvrđeno:

- da su stranke nesporno sklopile [broj] o pružanju usluga tehničke zaštite putem centralnog dojavnog sustava dana 10. veljače 2005. na neodređeno vrijeme, za lokaciju u [adresa] (dalje: Ugovor),

- da je odredbom čl. 7. Ugovora ugovorena mjesečna naknada u iznosu od 300,00 kn bez PDV-a, odnosno 375,00 kn/ 49,77 EUR s PDV-om,

- da je, budući da je predmetni prijedlog za ovrhu podnesen 10. veljače 2021., osnovan tuženikov prigovor zastare za naknade dospjele u razdoblju od 15. lipnja 2016. do 15. studenog 2017., odnosno za iznos od 3.750,00 kn/ 497,71 EUR,

- da iz iskaza UČ, zaposlenika tužitelja, koji sud prihvaća u cijelosti i koji je u skladu s dokumentacijom u spisu, proizlazi da je ugovor s tuženikom sklopljen 2005. te je na štićenom objektu tuženika postavljen alarmni sustav koji je spojen na dojavni centar tužitelja 24 sata i da u slučaju aktivacije alarma zaposlenici tužitelja odlaze na intervenciju i pružaju uslugu štićenja; da je kod tuženika je 2015. došlo do aktivacije alarma zbog provale u kuću, a otkada je došao raditi kod tužitelja 2007. pa sve do 2016. s tuženikom nije bilo problema s plaćanjem; u 2016. je tuženik neke fakture propustio platiti, a u 2017. je dosta kaskao s plaćanjem; od 2019. su pokušali uspostaviti s njim kontakt no nisu uspjeli te se 2021. dug nagomilao i tužitelj je raskinuo ugovor; u razdoblju od 2017. do 2019., a na zahtjev tuženika, budući je isti naveo da konkurentske tvrtke nude povoljniju uslugu, odobrili su popust od 50% na ugovorenu uslugu, a s obzirom na dugogodišnju suradnju s tuženikom ; da je mjesečna cijena paušalna cijena; da postoji mogućnost da je prekinuta komunikacija između štićenog objekta i dojavnog centra i u takvim slučajevima ne izdaju fakturu, a ne zna je li do te situacije došlo kod tuženika; da vode evidenciju o svakoj intervenciji, dok alarm sa štićenog objekta jednom u 24 sata šalje signal bez obzira je li u tih 24 sata alarm bio upaljen prilikom izlaska štićenika iz objekta ; da prilikom izlaska štićenika iz objekta alarmni sustav također šalje signal da je alarm upaljen, a o svoj toj komunikaciji alarma sa dojavnim centrom se vodi evidencija,

- da je tužitelj od 2019. godine tuženiku zaračunavao manju naknadu u iznosu od 187,50 kn/ 24,89 EUR, umjesto ugovorenih dotadašnjih 49,77 EUR/ 375,00 kn, što da potvrđuje da su stranke međusobno pregovarale o cijeni slijedom čega da je tuženiku odobren popust od 50%, koje smanjenje visine mjesečne naknade tuženiku ide u korist pa se ne radi o nepoštenoj poslovnoj praksi u smislu čl. 32. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 41/14, 110/15; dalje: ZZP),

- da je tuženik dužan ispuniti preuzetu ugovornu obvezu i podmiriti neplaćeni iznos računa u ukupnom nezastarjelom iznosu od 572,37 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate .

6. Predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. stavka 1. ZPP-a. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a, presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

7. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP -a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP -a.

8. Nije počinjena ni bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP -a jer se, suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda može ispitati, izreka iste je jasna i razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude te su navedeni detaljni razlozi o svim odlučnim činjenicama koji nisu nejasni niti proturječni izvedenim dokazima.

9. Također, nije utvrđena niti povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP -a na koju sadržajno u žalbi ukazuje tuženik, budući da je sud pravilno primijenio odredbe čl. 461.a st. 4., 6. i 7. ZPP-a, slijedom čega tuženiku nije nezakonitim postupanjem suda onemogućeno raspravljanje pred sudom.

10. Naime, kako to detaljno obrazlaže i prvostupanjski sud, tužitelj je postupio sukladno svojoj obvezi iz čl. 461.a st. 3. ZPP-a i podneskom od 15. lipnja 2021. iznio sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložio dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Tuženik je navedeni podnesak zaprimio 22. srpnja 2021., ali usprkos upozorenju sadržanom u rješenju od 25. svibnja 2021., nije sukladno odredbi čl. 461.a st. 4. ZPP-a u daljnjem roku od 15 dana iznio sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložio dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, dok je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi samo paušalno osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te istaknuo prigovor zastare. Tuženik je tek na pripremnom ročištu, protivno odredbi čl. 461.a st. 6. ZPP-a, predložio izvođenje dokaza saslušanjem tuženika na okolnost da je predmetni Ugovor raskinut , koji dokaz odnosno nove činjenice sud pravilnom primjenom odredbe čl. 461.a st. 7.

ZPP-a nije uzeo u obzir.

11. Žalbeni navodi kojima se osporava istinitost iskaza svjedoka UČ i utvrđenje suda da je tužitelj od 2019. godine tuženiku zaračunavao manju naknadu u iznosu od 187,50 kn/ 24,89 EUR, umjesto ugovorenih dotadašnjih 49,77 EUR/ 375,00 kn, što da potvrđuje da su stranke međusobno pregovarale o cijeni slijedom čega da je tuženiku odobren popust od 50% i ugovorni odnos nastavljen, kao i navod da tužitelj nije dokazao da je redovno dostavljao račune i vodio dnevnu evidenciju, predstavljaju žalbeni razlog pogrešno odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u smislu odredbe čl. 355. ZPP-a koji ovaj sud s obzirom na citiranu odredbu čl. 467. st. 1. ZPP-a nije razmatrao.

12. Uzgredno, valja napomenuti kako činjenica smanjenja ugovorene naknade, protivno žalbenim navodima, nedvojbeno proizlazi i iz materijalne dokumentacije, odnosno izvještaja otvorenih stavaka od 10. veljače 2021. (list 6-7 spisa).

13. Kako to pravilno navodi i prvostupanjski sud, smanjenje visine mjesečne naknade tuženiku kao potrošaču ide u korist pa se ne radi o nepoštenoj poslovnoj praksi u smislu čl. 32. ZZP-a, slijedom čega su suprotni žalbeni navodi u cijelosti promašeni, kao i navod tuženika da bi ga tužitelj doveo u zabludu pokušajem naplate nepostojeće usluge.

14. Promašen je i žalbeni navod da je sud propustio reagirati na propust tužitelja da uredi tužbeni zahtjev u eurima, a sve budući da je sud po službenoj dužnosti primjenom fiksnog tečaja konverzije utužene iznose u izreci presude konvertirao u euro kao službenu valutu sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj: 57/22, 88/22).

15. Prema odredbi čl. 17. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Službeni list SFRJ, broj: 29/1978, 39/1985, 46/1985, 57/1989, „Narodne novine“, broj: 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/2001), sudionici u obveznom odnosu dužni su izvršiti svoju obvezu i odgovorni su za njezino ispunjenje .

16. S obzirom da je nedvojbeno utvrđeno kako je tuženik s tužiteljem sklopio [broj] o pružanju usluga tehničke zaštite putem centralnog dojavnog sustava dana 10. veljače 2005. koji je u utuženom razdoblju bio na snazi, ali da tuženik protivno odredbi čl. 7. Ugovora nije podmirio dospjele mjesečne naknade za pružene usluge u razdoblju od veljače 2019. do prosinca 2020., slijedi da je sud prvog stupnja pravilno ocijenio osnovanim zahtjev tužitelja za isplatu 572,37 EUR sa zakonskim zateznim kamatama.

17. Tuženik odluku o troškovima postupka sadržanu u točki III. izreke pobijane presude kojom je odlučeno da svaka strana snovi svoj trošak žalbom određeno ne pobija, dok ovaj sud sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

18. Stoga slijedi da je pobijana presuda u cijelosti pravilna i zakonita pa je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu 26. kolovoza 2026.

Sutkinja:

Ksenija Jakovčević