REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-3712/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jadranke Anić-Matić, Gordane Jalšovečki i Darka Milkovića članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Senja, OIB 61106276570, sa sjedištem u Senju, Obala dr. Franje Tuđmana 2, kojeg zastupa punomoćnik Ivica Begonja, odvjetnik u Rijeci, protiv 1. tuženika CT, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Vlado Vladika, odvjetnik u Rijeci, i 2. tuženice ŠT, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Lovorka Vilenica, odvjetnica u Matuljima, radi brisovne tužbe, odlučujući o prijedlogu 1. tuženika CT za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-81/2023-3 od 12. lipnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Senju, poslovni broj P-1129/2019 od 4. studenoga 2022., u sjednici održano 26. kolovoza 2026.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog 1. tuženika CT za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tuženik CT je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-81/2023-3 od 12. lipnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Senju, poslovni broj P-1129/2019 od 4. studenoga 2022. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koja podnositelj cijeni da su važna za odluku u sporu te za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i zbog potrebe razvoja prava kroz sudsku praksu, i to zbog nepostojanja prakse revizijskog suda, kao i zbog neujednačene prakse drugostupanjskih sudova. Pritom nije određeno ukazano ni na jednu drugostupanjsku odluku s kojoj pobijana presuda ne bi bila ujednačena. Pored toga, dopuštenje revizije se predlaže i zbog povrede temeljnoga ljudskog prava na pravično suđenje u aspektima prava na zabranu arbitrarnosti i prava na obrazloženu sudsku odluku, kao zasebne osnove za dopuštenje revizije.

2. Pitanja naznačena u prijedlogu glase:

1) Je li sud ovlašten, u slučaju kada tužitelj uopće niti ne prigovara poštenju stjecatelja nekretnine (niti dokazuje da bi tuženik bio nepošteni stjecatelj ) u parnici radi utvrđenja ništetnim / pravno nevaljanim, upisa prava vlasništva, temeljem članka 8. Zakona o parničnom postupku utvrđivati poštenje stjecatelja i ulaziti u ocjenu (ne)poštenja stjecatelja ili je isto obveza tužitelja kao strane koja mora dokazati nepoštenje, imajući u vidu pravila o teretu dokazivanja i načelo stranačke istine; 2) U slučaju da se drugostupanjski sud upusti u obrazlaganje nepoštenja stjecanja (a da niti jedna od stranaka isto nije isticala tijekom postupka) u parnici radi utvrđenja ništetnim/pravno nevaljanim upisa prava vlasništva, predstavlja li isto „presudu iznenađenja“;

3) Kada se tužitelj u parnici radi proglašenja ništetnim / pravno nevaljanim upisa prava vlasništva u historijatu tužbe i tijekom postupka isključivo poziva na nevaljanost 1. tuženikova upisa (pa da se time nije moglo dalje raspolagati nekretninom), ali ne i na eventualno nesavjesnost 2. tuženice kao bračnog druga, posebno uzimajući u obzir kako je na dan stjecanja prava vlasništva nekretnine 2. tuženice temeljem bračnog ugovora brisana zabilježba spora na predmetnoj nekretnini, presumira li se savjesnost treće osobe ukoliko na dan stjecanja prava vlasništva nekretnine, a poštujući načelo istinitosti i potpunosti zemljišne knjige kao i povjerenja u zemljišne knjige, je izvršeno brisanje zabilježbe spora, pa se primjenjuju rokovi za podnošenje brisovne tužbe iz članka 150. ZZK i članka 123. ZV u kojem slučaju je propisan rok za savjesnog stjecatelja i može li drugostupanjski sud donositi zaključke o nepoštenju posjeda, unatoč činjenici da tužitelj u tom smjeru nije predložio niti jedan dokazni prijedlog niti isticao nepoštenje stjecanja, a stranke u postupku nisu niti saslušane?

3. Tužitelj nije odgovorio na prijedlog 1. tuženika za dopuštenje revizije.

4. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavka 1. i članka 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), revizijski sud ocjenjuje da prijedlog za dopuštenje podnesen u odnosu na naznačena pravna pitanja ne udovoljava temeljnim pretpostavkama dopustivosti zato što jasno ne naznačuje razloge važnosti pravnih pitanja u smislu odredbe članka 385.a stavka 1. ZPP. Okolnost što ukazuje na neujednačenu praksu drugostupanjskih sudova, ali ne navodi s kojom drugostupanjskom odlukom pravna shvaćanja na kojima je utemeljena pobijana presuda nisu ujednačena, znači da ovaj razlog važnosti nije jasno odnosno određeno naznačen. Takvo je postupanje protivno odredbi članka 387. stavka 4. ZPP kojom je propisano ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog za dopuštenje revizije dužna dostaviti sudske odluke na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.

4.1. Nadalje, predlagatelj nalazi da bi indikator važnosti naznačenih pitanja mogao biti u činjenici što o tim pitanjima nema prakse revizijskog suda. Međutim, razlozi kojim obrazlaže ovaj indikator, u bitnom, ukazuju na neprihvaćanje, inače jasnih i uvjerljivih, razloga na kojima je utemeljena pobijana presuda.

4.2. U odnosu na potrebu razvoja prava kroz sudsku praksu kao moguću osnovu za dopuštenje revizije, valja odgovoriti da je reviziji po dopuštenju po važećem, novom konceptu koji je prihvaćen u domaćem parničnom postupku, u smislu odredbe članka 385.a stavka 1. ZPP, primarna svrha donošenje presuda s precedentnim učinkom, a u skladu s njezinom javnom funkcijom. S tim u vezi, uočava se da sadržaj prijedloga i njegovih priloga ne ukazuju zbog kojih bi razloga, u skladu s naprijed navedenom funkcijom revizije, bilo potrebno uskladiti pobijanu presudu s ustaljenom sudskom praksom, niti zbog čega bi sudsku praksu u vezi s naznačenim pitanjima bilo potrebno uskladiti sa suvremenim društvenim okolnostima, standardima zaštite ljudskih prava uspostavljenima u praksi europskih ili domaćih sudova niti prijedlog ukazuje na druge razloge na temelju kojih bi dopuštenjem revizije bila ostvarena javnopravna funkcija revizije koja se očituje u osiguranju jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

5. Stoga je u odnosu na naznačena pitanja prijedlog za dopuštenje revizije valjalo odbaciti na temelju 389.a stavaka 1. i 3. ZPP.

6. Prema ocjeni revizijskog suda, predlagatelj nije učinio vjerojatnim ni da mu je pobijanom presudom povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje u aspektima prava na obrazloženu odluku i zabrane arbitrarnosti.

6.1. Naime, pobijanom je presudom prihvaćen zahtjev tužitelja za utvrđenje pravne nevaljanosti upisa prava vlasništva na ime 1. tuženika CT i 2. tuženice ŠT te brisanje zemljišnoknjižnih upisa određenih rješenjima zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Senju poslovni broj Z-711/07 od 7. kolovoza 2007., Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Crikvenici, zemljišnoknjižnog odjela Senj poslovni broj Z-17174/2018 od 26. travnja 2018. i poslovni broj Z- 22210/2018 od 30. svibnja 2018., na nekretnini i to kč. br. [katastarska čestica], ukupne površine 1 jutra i [katastarska čestica] čhv upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] (ranije zk. ul. br. [broj ZK uloška]) k. o. [katastarska općina].

6.2. Ovakva je presuda donesena nakon što su po provedenom dokaznom postupku utvrđene slijedeće pravno odlučne činjenice: tužitelj je bio uknjižen kao vlasnik predmetne nekretnine na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Senju poslovni broj P-134/05, a koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Gospiću poslovni broj Gž-147/08-8 od 8. svibnja 2008.; obje navedene presude su, međutim, ukinute rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 1073/08-2 od 30. listopada 2013. U ponovljenom postupku, zahtjev CT za utvrđenje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini je pravomoćno odbijen jer je presudom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-2280/14 od 3. rujna 2014. preinačena presuda Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj P-780/13 od 21. svibnja 2014. kojom je CT bio utvrđen vlasnikom predmetne nekretnine, te je odbijen njegov zahtjev u cijelosti. Potom je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x 1163/14-2 od 23. rujna 2015. revizija CT, podnesena protiv citirane presude Županijskog suda u Rijeci odbačena kao nedopuštena. Tuženici su zatim 25. travnja 2018. sklopili bračni ugovor o uređenju imovinskopravnih odnosa kojim je 1. tuženik raspolagao predmetnom nekretninom na način da je prenio pravo vlasništva nekretnine na 2. tuženicu ŠT. Prema utvrđenju nižestupanjskih sudova, kod Zemljišnoknjižnog odjela Senj, Općinskog suda u Crikvenici, 30. svibnja 2018. pod poslovnim brojem Z-22210/18 zaprimljen je Ugovor o darovanju nekretnina zaključen između 2. tuženice ŠT kao darovateljice i 1. tuženika CT kao daroprimatelja, kojim darovateljica daruje predmetnu nekretninu 1. tuženiku CT, slijedom čega je 1. tuženik ponovno u zemljišnim knjigama nadležnog suda upisan kao vlasnik predmetne nekretnine.

6.3. U takvim je okolnostima na temelju odredbe članka 150. stavka 1. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 63/19, 128/22, 155/23 i 127/24 - dalje: ZZK) prihvaćen tužbeni zahtjev jer je na temelju gornjih činjenica, u bitnom, ocijenjeno da je uknjižbom tuženika povrijeđeno knjižno pravo tužitelja. Pritom je ocijenjeno da da je 2. tuženica kao supruga prvotuženika imala razloga posumnjati da je upis prava vlasništva njezina supruga nevaljan i neistinit s obzirom na parnične postupke koji su vođeni dulje od deset godina, kao i činjenicu da je s 1. tuženikom zaključila bračni ugovor 25. travnja 2018. kojim je stekla pravo vlasništva predmetne nekretnine, te istoga dana kada je tužitelj podnio tužbu u ovom predmetu, zaključila s 1. tuženikom Ugovor o darovanju (28. svibnja 2018.) kojim je predmetna nekretnina ponovno postala vlasništvo 1. tuženika CT. Kako je u zemljišnoj knjizi za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u listu B pod brojem Z-711/07 bila upisana zabilježba spora radi utvrđenja prava vlasništva koji se vodi pred Općinskim sudom u Senju pod poslovnim brojem P- 134/05 koja zabilježba je brisana 25. travnja 2018. pod brojem Z-16895/18, sudovi su zaključili da je 2. tuženica ŠT imala saznanja o sporu pred Općinskim sudom u Crikvenici, Stalne službe u Senju poslovni broj P-134/05, pa je utoliko bila nepoštena stjecateljica. U primjeni odredbe članka 150. ZZK, ocijenjeno je da rok za podnošenje brisovne tužbe u odnosu na nepoštenog trećeg stjecatelja nije vremenski ograničen, kao što je ograničen u slučaju poštenog trećeg stjecatelja koji je knjižno pravo stekao u dobroj vjeri postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, a o tome se u ovom slučaju ne radi.

7. Razmatrajući tvrdnje predlagatelja o povredi temeljnoga ljudskog prava na pravično suđenje u aspektima prava na zabranu arbitrarnosti i prava na obrazloženu sudsku odluku, valja istaći da je ovo pravo zajamčeno odredbom članka 6. stavka 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija) i člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 2/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav). Riječ je o skupu postupovnih jamstava kojima se osigurava pravičan postupak i koje je nužno poštovati tijekom cijelog postupka i u svim okolnostima. To pravo podrazumijeva da u sudskoj odluci moraju biti navedeni dostatni i relevantni razlozi koji objašnjavaju činjenične zaključke sudova, kao i razlozi, izneseni na pravno logičan i konzistentan način, o tome koje su točno činjenice utvrđene u postupku te koje je pravo dovelo baš do takve odluke.

7.1. Mjerilom dostatnosti sudske odluke ocjenjuje se je li sud u pisanom obrazloženju svoje odluke naveo sve razloge kojima se vodio pri njezinu donošenju s obzirom na sadržaj zahtjeva i razloge koji opravdavaju donošenje baš takve odluke koju je o zahtjevu donio. Što se, pak, tiče relevantnosti, razlozi navedeni u pisanom obrazloženju u pravilu se smatraju relevantnima ako jasno upućuju na to da sudovi u konkretnom slučaju nisu obavljali svoje procjene na nerazuman način, da nisu učinili neku drugu očitu pogrešku u prosudbi, pogrešno procijenili postojanje nekog važnog čimbenika ili pak propustili razmotriti sve relevantne čimbenike odnosno uzeti u obzir sve činjenične i pravne elemente koji su objektivno mjerodavni za donošenje odluke, da nisu odbili provesti dokaze koji bi mogli dovesti do drukčije odluke i da pri tome nisu zanemarili dokaze koje su stranke prezentirale sudu i slično. Drugim riječima, razlozi navedeni u pisanom obrazloženju moraju obuhvatiti sve važne aspekte svakoga pojedinog slučaja koji mogu utjecati na konačnu odluku u sporu.

7.2. Prema ocjeni revizijskog suda, razlozi koje su dali nižestupanjski sudovi za prihvaćanje tužbenog zahtjeva zadovoljavaju kriterije relevantnosti i dostatnosti jer je iz pobijane presude vidljivo, i to na pravno logičan i konzistentan način, koje su točno činjenice utvrđene u postupku i koje je pravo dovelo baš do takve odluke. Ti razlozi upućuju na to da u konkretnom slučaju ocjena osnovanosti tužbenog zahtjeva nije dana na nerazuman način, nije učinjena neka druga očita pogreška u prosudbi, pogrešno procijenjeno postojanje nekog važnog čimbenika, kao ni da je propušteno razmotriti sve relevantne čimbenike odnosno da je propušteno uzeti u obzir sve činjenične i pravne elemente koji su objektivno mjerodavni za donošenje odluke, a pri tome nisu zanemareni dokazi koje su sudu prezentirale stranke. Kako su razlozi navedeni u obrazloženju pobijane odluke obuhvatili sve važne aspekte konkretnog slučaja koji su bili od utjecaja na konačnu odluku, to predlagatelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje kako u aspektu prava zabranu arbitrarnosti, tako i prava na obrazloženu sudsku odluku.

8. Slijedom svega naprijed navedenoga, prijedlog je u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava valjalo odbaciti po osnovi odredbe članka 389.a stavaka 3. i 4. ZPP i riješiti kao u izreci.

Zagreb, 26. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek