REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3270/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jelene Čuveljak, predsjednika vijeća, Mirne Maržić, suca izvjestitelja, i Nikoline Mišković, člana vijeća, u predstečajnom postupku nad dužnikom PLAVA KRAVA d.o.o., OIB 89789758184, Zagreb, Ulica Augusta Harambašića 20, odlučujući o žalbi DUO VILOVIĆ ŠIPUŠ d.o.o., OIB 76511474992, Zagreb, Av. Marina Držića 77, izjavljenoj protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St -409/2026-27 od 9. srpnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 26. kolovoza 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba vjerovnika DUO VILOVIĆ ŠIPUŠ d.o.o., Zagreb i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St -409/2026-27 od 9. srpnja 2026.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud odbacio je prijavu tražbine vjerovnika DUO VILOVIĆ ŠIPUŠ d.o.o., Zagreb, u iznosu od 500,00 EUR, kao nepravovremenu. Prvostupanjski sud utvrdio je da je rješenjem od 12. ožujka 2026. otvoren predstečajni postupak nad dužnikom te da su vjerovnici pozvani prijaviti svoje tražbine nadležnoj jedinici Financijske agencije u roku od 21 dana od dostave rješenja. Budući da je prijava tražbine podnesena 30. travnja 2026., nakon isteka zakonom propisanog roka, zaključio je da je nepravovremena te je odbacio primjenom odredbe članka 36. stavka 6. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj: 71/15, 104/17, 36/22 i 27/24; dalje: SZ).

2. Vjerovnik je protiv ovog rješenja podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Ističe da je prvostupanjski sud prijavu tražbine odbacio isključivo zbog činjenice da je podnesena nakon isteka roka iz odredbe članka 36. stavka 6. SZ-a, ne ispitujući posebne okolnosti konkretnog slučaja koje su bile odlučne za pravilnu primjenu navedene odredbe. Navodi da je prvostupanjski sud navedenu odredbu primijenio pretjerano formalistički, polazeći isključivo od proteka zakonskog roka, bez razmatranja svrhe instituta prijave tražbina, načela razmjernosti te prava vjerovnika na pristup sudu i učinkovitu sudsku zaštitu. Pozivajući se na pravno shvaćanje ovog suda izraženo u rješenju poslovni broj Pž-1431/2026-2 od 15. travnja 2026. da se odredba članka 36. stavka 6. SZ-a ne može primjenjivati automatski i bez iznimke u situacijama u kojima bi takva primjena predstavljala pretjerani formalizam i dovela do nerazmjernog ograničenja prava vjerovnika na pristup sudu. Navodi da iz tog rješenja proizlazi kako institut prijave tražbina nije sam sebi svrhom, već služi utvrđenju stvarnog stanja obveza dužnika i uključivanju svih relevantnih vjerovnika u postupak restrukturiranja. Žalitelj posebno ističe da je njegova tražbina bila evidentirana u dužnikovim poslovnim knjigama, da proizlazi iz popisa obveza priloženog uz prijedlog za otvaranje predstečajnog postupka te da je dužnik predmetnu tražbinu u cijelosti priznao u očitovanju o prijavljenim tražbinama. Smatra da je stoga nesporno kako je tražbina bila poznata, evidentirana i priznata još prije podnošenja prijave tražbine. Nadalje navodi da zakašnjela prijava nije izazvala nikakav procesni poremećaj niti bi njezino prihvaćanje zahtijevalo odgodu ročišta, ponavljanje već provedenih procesnih radnji ili provođenje dodatnog dokaznog postupka. Ističe da prihvaćanje prijave ne bi narušilo načelo jednakog položaja vjerovnika niti druga temeljna načela predstečajnog postupka, dok bi njezino odbacivanje dovelo do toga da plan restrukturiranja ne odražava stvarno stanje obveza dužnika. Stoga smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo te posljedično nepotpuno utvrdio činjenično stanje, zbog čega predlaže ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Navedeno rješenje je ispitano na temelju odredaba članka 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 i 146/25; dalje: ZPP) u vezi s odredbama članka 381. ZPP-a i članka 10. SZ-a, u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i pravilnu primjenu materijalnog prava.

5. Nije sporna odlučna činjenica da žalitelj nije svoju tražbinu prijavio na zakonom propisani način i u propisanom roku. Ovaj sud u potpunosti prihvaća obrazloženje prvostupanjskog rješenja i nema potrebe ponavljati izneseno.

6. Iz stanja spisa proizlazi pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda da je rješenjem od 12. ožujka 2026. otvoren predstečajni postupak nad dužnikom te su vjerovnici pozvani prijaviti svoje tražbine nadležnoj jedinici Financijske agencije u roku od 21 dana od dana objave toga rješenja. Nije sporno da je žalitelj svoju prijavu tražbine podnio nakon isteka navedenog prekluzivnog roka, zbog čega je prvostupanjski sud, primjenom odredbe članka 36. stavka 6. SZ-a, donio pobijano rješenje.

7. Sporno je da li je prvostupanjski sud bio ovlašten navedenu prijavu odbaciti zbog propuštanja toga roka, bez ispitivanja okolnosti na koje je žalitelj ukazao, a koje bi mogle biti od značaja za primjenu odredbe članka 36. stavka 6. SZ-a.

8. Odredbom članka 34. stavka 1. SZ-a propisano je da rješenje o otvaranju predstečajnog postupka mora sadržavati poziv vjerovnicima da nadležnoj jedinici Financijske agencije, u roku od 21 dan od dana dostave toga rješenja, prijave svoje tražbine i da u roku od 15 dana od dana dostave očitovanja o prijavljenim tražbinama dužnika i povjerenika ako je imenovan, ospore prijavljene tražbine koje smatraju nepostojećim, uz obveznu naznaku iznosa za koji se tražbina osporava i razloga osporavanja. Pritom je u odredbi članka 12. stavka 1. SZ-a propisano da se sudska pismena dostavljaju objavom pismena na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova, ako zakonom nije drukčije određeno, dok je u članku 12. stavku 3. SZ-a propisano da se dostava smatra obavljenom istekom osmoga dana od dana objave pismena na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova.

9. Odredbom članka 39. SZ-a propisano je da vjerovnici na koje predstečajni postupak utječe mogu svoje tražbine prema dužniku ostvarivati samo u predstečajnom postupku. Iz navedenog proizlazi da je vjerovnik dužan sam prijaviti tražbinu na način i u rokovima propisanim člankom 36. SZ-a, a ako je prijava tražbine podnesena nakon isteka prekluzivnog roka za prijavljivanje, sud će ju sukladno odredbi članka 36. stavka 6. SZ-a rješenjem odbaciti.

10. S obzirom na nespornu činjenicu da je žalitelj podnio prijavu tražbine, koja je nastala prije otvaranja predstečajnog postupka i na koju taj postupak utječe, Financijskoj agenciji 30. travnja 2026., dakle, nakon proteka zakonskog roka za podnošenje prijave, što vjerovnik navodima žalbe niti ne dovodi u pitanje, pravilno je prvostupanjski sud, primjenom odredbe članka 36. stavka 6. SZ-a odbacio prijavu tražbine kao nepravovremenu.

11. Pritom se ističe da je Zakonom o izmjenama i dopunama Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj 36/22; dalje: Novela SZ 22) u cijelosti izmijenjena ranija odredba članka 39. SZ-a („Narodne novine“ broj 71/15 i 104/17) kojom je bilo propisano da ako vjerovnik nije podnio prijavu tražbine, a tražbina je navedena u prijedlogu za otvaranje predstečajnog postupka, tražbina navedena u prijedlogu smatra se prijavljenom tražbinom. Dakle, ranije je postojala pretpostavka da je tražbina prijavljena i onda kada ju je vjerovnik propustio prijaviti, ako je sam dužnik uvrstio u Popis imovine i obveza. Nakon stupanja na snagu Novele SZ 22 više ne postoji zakonska odredba koja bi uz okolnost da je dužnik uvrstio tražbinu u Popis imovine i obveza vezala pretpostavku da je tražbina prijavljena, već su vjerovnici u skladu s odredbom članka 39. SZ-a dužni sami prijaviti tražbine, ako žele sudjelovati u predstečajnom postupku.

12. Dakle, postupanjem prvostupanjskog suda nije počinjena niti bitna povreda odredaba postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP -a na koju se žalitelj poziva u žalbi niti odbačaj prijave tražbine u predmetnom slučaju predstavlja pretjerani formalizam koji onemogućava žalitelja u pristup sudu.

13. U tom pogledu valja naglasiti i to da iz presude Europskog suda za ljudska prava u predmetu Merćep protiv Hrvatske (broj zahtjeva Z-47880/20) proizlazi da odbacivanje tužbe zbog nepravovremenog prijavljivanja tražbine u predstečajnom postupku predstavlja pretjerani formalizam koji narušava samu biti prava na pristup sudu i povredu članka 6. stavka 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Međunarodni ugovor“ broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17; dalje: Konvencija), u situaciji kada je parnični sud odbacio tužbu, jer tužitelj nije pravovremeno prijavio tražbinu u predstečajnom postupku iako se radilo o tražbini o kojoj se vodila parnica, a dužnik je kao tuženik tu tražbinu osporio u parnici. U navedenoj presudi istaknuto je da je svrha predstečajnog postupka reguliranje nespornih potraživanja, a ne rješavanje svih potencijalnih obveza između vjerovnika i dužnika. Prema tome, navedena odluka Europskog suda za ljudska prava se ne može tumačiti na način da bi odbačaj nepravovremeno prijavljene tražbine u predstečajnom postupku predstavljao formalizam, ako prijava nije podnesena u zakonskom prekluzivnom roku. Naprotiv, pretjerani formalizam predstavljao bi odbačaj tužbe u parničnom postupku zbog toga što tražbina o kojoj se vodio postupak u trenutku otvaranja predstečajnog postupka nije pravovremeno prijavljena u predstečajnom postupku.

14. Zaključno, odredbom članka 62. stavka 1. SZ-a propisano je da potvrđeni plan restrukturiranja ima pravni učinak prema svim njegovim sudionicima. Tražbina vjerovnika koji svoju tražbinu nije prijavio u predstečajni postupak, premda je uredno bio obaviješten o njegovu otvaranju, može se namiriti samo na način, u rokovima i pod uvjetima koje predviđa plan restrukturiranja za tražbine skupine vjerovnika kojoj bi dotični vjerovnik pripadao da je prijavio tražbinu. Dakle, vjerovnik neprijavljenu tražbinu može namiriti, iako nije prijavio tražbinu u predstečajnom postupku, u skladu s potvrđenim planom restrukturiranja, to proizlazi da prijava tražbine nije uvjet za ostvarivanje tražbine u skladu s planom restrukturiranja nakon pravomoćnosti rješenja o potvrdi plana restrukturiranja. Vjerovnik koji nije prijavio tražbinu, ili ju nije pravovremeno prijavio, neće moći sudjelovati u predstečajnom postupku, osobito u odlučivanju o planu restrukturiranja, ali to ne znači da nakon pravomoćnosti rješenja o potvrdi plana restrukturiranja taj vjerovnik svoju tražbinu neće moći namirivati budući da i vjerovnici koji nisu prijavili tražbine, ili ih nisu pravovremeno prijavili, u predstečajnom postupku, moći će nakon pravomoćnosti rješenja o potvrdi plana restrukturiranja namirivati svoje tražbinu u skladu s planom restrukturiranja, a moći će ju ostvarivati i u slučaju pravomoćne obustave predstečajnog postupka.

15. Prema tome, odbačajem prijave tražbine u ovom predstečajnom postupku žalitelju nije onemogućen u pristupu sudu (tako i npr. u odluci poslovni broj Pž-2673/2026). Ovaj sud smatra da odbacivanje nepravovremene prijave, a u konkretnom slučaju neispitivanje tražbine, u predstečajnom postupku ne predstavlja pretjerani formalizam niti povredu prava na pristup sudu iz članka 29. Ustava Republike Hrvatske, budući da je zakonodavac u odredbi članka 62. stavka 1. SZ -a izričito osigurao materijalnopravni kontinuitet i mogućnost namirenja neprijavljenih tražbina vjerovnika nakon zaključenja predstečajnoga postupka u skladu s potvrđenim planom restrukturiranja. Slijedom navedenoga, vjerovnik nije trajno lišen svojih imovinskih prava, već je isključivo zbog vlastitog propusta izgubio pravo sudjelovanja u hitnom predstečajnom postupku, čije bi vraćanje u „prijašnje stanje“ izravno ugrozilo rok od 300 dana trajanja postupka i nanijelo nesrazmjernu štetu dužniku te svim urednim vjerovnicima.

16. Budući da nisu ostvareni žalbeni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti niti razlozi na koje u žalbi ukazuje žalitelj valjalo je potvrditi pobijano rješenje.

Zagreb, 26. kolovoza 2026.

Predsjednik vijeća

dr. sc. Jelena Čuveljak