REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3268/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jagode Crnokrak, predsjednice vijeća, Dubravke Matas, sutkinje izvjestiteljice, i Mladena Šimundića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja STRUCTURA MARE d.o.o., Zagreb, Anina ulica 59, OIB 41685370980, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Alija Hrastinski & Graf, Zagreb, protiv tuženika COTU COGA d.o.o., [adresa], OIB 68852982522, kojeg zastupa punomoćnik Robert Jančik, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-911/2020-38 od 28. studenoga 2025., u sjednici vijeća održanoj 26. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-911/2020-38 od 28. studenoga 2025. u točkama

I., II. i IV. njezine izreke.

Obrazloženje

1. Trgovački sud u Zagrebu je pobijanom presudom odlučio:

- u točki I. njezine izreke u cijelosti ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mladena Matoša u Zagrebu poslovni broj Ovrv-137/2020 od 3. ožujka 2020. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 7.536,92 eur (ranije: 56.786,89 kn) sa zateznim kamatama i naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 323,16 eur sa zateznim kamatama te odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan

- u točki II. njezine izreke naložio tužitelju, u roku od 15 dana, naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 1.635,10 eur

- u točki III. njezine izreke odbio kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka u preostalom dijelu u iznosu od 1.000,00 eur

- u točki IV. njezine izreke odbio kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 2.684,54 eur.

2. Prema obrazloženju pobijane presude predmet spora je tužiteljev zahtjev prema tuženiku za isplatu iznosa od 7.536,92 eur s osnove naknade za građevinsko-obrtničke radove na uređenju poslovnog prostora na adresi [adresa], a koji poslovni prostor je u vlasništvu Republike Hrvatske i u tuženikovom zakupu.

3. Prvostupanjski sud je tako odlučio pozivajući se na odredbu članka 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; u daljnjem tekstu: ZOO).

3.1. U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud navodi da među strankama nije sporno da su NĐ (u daljnjem tekstu: tužiteljev zastupnik po zakonu) i TĐ, tuženikov zastupnik po zakonu, usmeno sklopili ugovor o djelu za izvođenje građevinsko-obrtničkih radova na uređenju predmetnog poslovnog prostora (u daljnjem tekstu: Ugovor o djelu), ali da je među strankama sporna:

- aktivna i pasivna legitimacija stranaka to jest u kojem svojstvu su ugovorne stranke sklopile Ugovor o djelu odnosno kao zastupnici po zakonu trgovačkih društava ili kao fizičke osobe

- visina tužbenog zahtjeva odnosno je li za izvedene radove tuženik obavljao isplate i u kojem iznosu

- jesu li postojali nedostaci i jesu li ugovoreni radovi izvedeni pravovremeno.

3.2. Prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj nijednim dokazom izvedenim tijekom postupka nije dokazao da je predmetni ugovorni odnos zasnovan s tuženikom. U prilog tome:

- da tužitelj u spis predmeta nije dostavio ponudu koju je navodno dao tužitelju (pravilno: tuženiku)

- da je Ugovor o djelu sklopljen u usmenom obliku

- da se e-mail korespondencija odvijala isključivo privatnim mailovima pri čemu je u dogovorima i nadzoru oko izvođenja radova sudjelovala ŠĐ, supruga TĐ, koja u vrijeme trajanja ugovornog odnosa nije imala nikakvu funkciju u tuženiku

- tužitelj nije dostavio račune kojima bi dokazao da je tijekom izvođenja radova u ime i za račun tužitelja nabavljao materijal naveden na troškovniku

- da su plaćanja prema uputi tužiteljevog zastupnika po zakonu vršena na račun UĐ (u daljnjem tekstu: sin tužiteljevog zastupnika po zakonu) i u gotovini tužiteljevom zastupniku po zakonu.

3.3.1. Dakle, stav je prvostupanjskog suda da je Ugovor o djelu sklopljen između tužiteljevog zastupnika po zakonu i TĐ te je ocijenio osnovanim prigovor nedostatka aktivne legitimacije i promašene pasivne legitimacije.

4. Tužitelj je protiv presude u točkama I., II. i IV. njezine izreke pravovremeno podnio žalbu bitne povrede odredaba Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23), pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Pritom posebno naglašava da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. navedenog Zakona.

4.1. Što se tiče bitnih povreda odredaba parničnog postupka navodi da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio iskaz tužiteljevog zastupnika po zakonu vezano za davanje ponude te izveo nepravilan zaključak da je Ugovor o djelu sklopljen između dviju fizičkih osoba. U tom smislu da je ponuda mogla biti dana i tuženiku u usmenom obliku u skladu s odredbom članka 259. ZOO-a.

4.1.1. S tim u vezi problematizira zaključak prvostupanjskog suda da stranke kod sklapanja Ugovora o djelu i daljnjih dogovora tijekom izvođenja radova nisu koristile „službeni e-mail“. Smatra da su nejasni razlozi pobijane presude vezano za ocjenu pisanih izjava koje je tužitelj dostavio u skladu s odredbom članka 492.c Zakona o parničnom postupku. Naime, da je prvostupanjski sud pogrešno prihvatio tuženikov prigovor da navedene izjave ne bi smjele biti unaprijed pripremljene.

4.2. Ističe da je pogrešno utvrđenje prvostupanjskog suda da su Ugovor o djelu sklopili tužiteljev zastupnik po zakonu i TĐ kao privatne osobe. Uporište za osnovanost navedenog žalbenog navoda nalazi u dijelu iskaza ŠĐ te u tuženikovom dokumentu-povrat računa.

4.2.1. Osim toga da prvostupanjski sud zanemaruje činjenicu da su neki od preostalih tuženikovih dobavljača u vezi s poslom preuređenja predmetnog poslovnog prostora sklapali ugovore s tuženikom kao trgovcem.

4.2.2. Isto tako da prvostupanjski sud nije niti utvrđivao, a onda niti mogao utvrditi, kolika je bila ukupna cijena za radove u Dalmatinskoj ulici odnosno [adresa] da bi mogao zaključiti jesu li tužiteljevom zastupniku po zastupniku, uplatama na račun njegovog sina i predajom gotovine, troškovi tih radova podmireni u cijelosti.

4.3. Konačno naglašava da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo odnosno odredbu članka 249. stavka 1. ZOO-a. U tom pogledu implicira da prvostupanjski sud nije utvrdio pravu volju ugovornih stranaka u trenutku sklapanja Ugovora o djelu, već da uzima u obzir određene okolnosti koje su nastale nakon tog trenutka (primjerice tko je kome i na koji račun isplatio novac i u kojem iznosu) pri čemu navodi da one nisu odlučne za zaključak o pravnoj prirodi Ugovora o djelu.

4.4. Predlaže preinačiti pobijanu presudu podredno je ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. Zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 434,32 eur.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba nije osnovana.

7. Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu na temelju odredaba članka 365. stavaka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; u daljnjem tekstu: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava osim u odnosu na primjenu materijalnog prava glede odluke o troškovima postupka.

8. Ne prihvaćaju se žalbeni navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a budući da pobijana presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama. Također, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio izvedene dokaze zasebno te nije počinio bitnu povredu odredbe članka 8. ZPP-a, na postojanje koje postupovnopravne povrede u žalbi ukazuje tužitelj.

9. Imajući u vidu predmet spora (točka 2. obrazloženja ove presude) odnosno činjenicu da predmetni obveznopravni odnos između stranaka predstavlja ugovor o djelu osnovano se u žalbi navodi da je ponuda za sklapanje Ugovora o djelu mogla biti u usmenom obliku.

9.1. Navedeno kada se uzme u obzir odredba članka 259. stavka 1. ZOO -a kojom je propisano da ponuda ugovora za čije sklapanje zakon zahtijeva poseban oblik obvezuje ponuditelja samo ako je učinjena u tom obliku te pravno uređenje iz navedenog zakona glede oblika za sklapanje ugovora o djelu prema kojem za sklapanje tog ugovora nije propisan poseban oblik. Dakle, ugovor o djelu ne mora biti sklopljen u pisanom obliku to jest valjan je i usmeni ugovor o djelu slijedom čega i ponuda može biti učinjena u tom (usmenom) obliku.

10. Međutim, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda o nepostojanju tuženikove pasivne legitimacije. U tom smislu relevantne su odredbe Zakona o obveznim odnosima i to:

a) glede suglasnosti volja kod sklapanja ugovora te ponude za sklapanje ugovora i prihvata ponude:

- odredba članka 247. ZOO-a kojom je propisano da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora

- odredba članka 253. stavka 1. ZOO-a kojom je propisano da je ponuda prijedlog za sklapanje ugovora učinjen određenoj osobi koji sadrži sve bitne sastojke ugovora

- odredba članka 262. stavka 1. ZOO-a kojom je propisano da je ponuda prihvaćena kad ponuditelj primi izjavu ponuđenika da prihvaća ponudu. b) glede zastupanja kod sklapanja ugovora:

- 1-odredbe članka 18. stavaka 5. i 6. ZOO-a kojima je propisano:

- za pravnu osobu volju očituju njezina tijela u pravnim poslovima i postupcima koje poduzimaju u tome svojstvu (stavak 5.)

- u sumnji je li osoba iz stavka 5. ovoga članka postupala u svojstvu tijela pravne osobe, smatrat će se da jest, ako treći nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da ta osoba postupa u tom svojstvu (stavak 6.)

- 2-odredba članka 309. stavka 3. ZOO-a kojom je propisano da je zastupnik dužan obavijestiti drugu stranu da istupa u ime zastupanog, ali i kad on to ne učini, ugovor proizvodi pravni učinak za zastupanog i drugu stranu ako je ona znala ili je iz okolnosti mogla zaključiti da on istupa kao zastupnik.

11. U odnosu na žalbene navode da je nepravilan zaključak da je Ugovor o djelu sklopljen između dviju fizičkih osoba (tužiteljevog zastupnika po zakonu i TĐ), što se tiče davanja ponude za obavljanje predmetnih građevinsko-obrtničkih radova i sklapanja Ugovora o djelu, ističe se da je tužiteljev zastupnik po zakonu u svojem pisanom iskazu (list 121. i 122. spisa) naveo da je s TĐ kao tuženikovim zastupnikom po zakonu dogovorio izvođenje predmetnih radova.

11.1. Nasuprot tome na ročištu za glavnu raspravu (list 156. -158. spisa) tužiteljev zastupnik po zakonu je izjavio da su ga angažirali supružnici TĐ i ŠĐ, da je ponudu dao TĐ te da nije siguran ima li navedenu ponudu.

11.2. S druge strane tužitelj nije osporio sadržaj jasnih i dosljednih pisanog iskaza TĐ (list 117. spisa) te iskaza TĐ iznesenog na ročištu (list 159.-161. spisa) da nije angažirao tužitelja već tužiteljevog zastupnika po zakonu osobno, da nije znao za postojanje tužitelja te da tužiteljev zastupnik po zakonu nije spominjao niti navodio tužitelja u porukama i e-mailovima.

11.2.1. Korespondencija putem e-mailova (list 41.-47.) i whatsapp aplikacije (list 80. spisa) potvrđuje istinitost iskaza TĐ da se tužitelj u njima ne spominje niti navodi. Štoviše, tužitelj nije osporio navode TĐ da je radove za uređenje predmetnog poslovnog prostora, na inzistiranje tužiteljevog zastupnika po zakonu, ugovarao isključivo u osobnom svojstvu.

11.3. Stoga neosnovano tužitelj inzistira na tvrdnji da je TĐ sklopio Ugovor o djelu u svojstvu tuženikovog zastupnika po zakonu.

11.4. Potpunosti radi u pisanim iskazima AĐ, MĐ i CĐ (list 124.-129. spisa), koji su sudjelovali kao izvođači drugih radova u predmetnom poslovnom prostoru, navode da je dio građevinskih radova izvodio tužitelj, ali iz tih pisanih iskaza i iz njihovog saslušanja kao svjedoka na ročištima (list 164. i 165., list 174.-177. spisa) proizlazi da im nisu poznati detalji poslovnog odnosa između tužitelja i tuženika. Iz pisanog iskaza ŠĐ (list 118. spisa) i njezinog saslušanja kao svjedoka na ročištu (list 166. i 167. spisa), protivno žalbenim navodima, ne proizlazi da su Ugovor o djelu sklopili tužitelj i tuženik putem svojih zastupnika po zakonu, već upravo suprotno.

12. Osim toga, na zaključak da Ugovor o djelu nije sklopljen između tužitelja i tuženika upućuju i druge okolnosti.

12.1. Žalbenim navodima nije osporeno utvrđenje prvostupanjskog suda da su plaćanja prema uputi tužiteljevog zastupnika po zakonu vršena na račun sina tužiteljevog zastupnika po zakonu i u gotovini tužiteljevom zastupniku po zakonu.

12.1.1. Naime, uzimajući u obzir bankarske potvrde (list 81. i 82. spisa) i suglasne tvrdnje TĐ i ŠĐ:

- ŠĐ je u dva navrata izvršila uplatu iznosa od po 10.000,00 kn na račun sina tužiteljevog zastupnika po zakonu

- TĐ je predao gotovinu tužiteljevom zastupniku u iznosima od

10.000,00 kn i 15.000,00 kn

- iznos od 4.500,00 kn, od navedenog ukupnog iznosa od 45.000,00 kn, odnosi se na plinoinstalaterske radove koje je na stanu u [adresa] izvodila treća osoba; pri čemu tužitelj nije tvrdio niti dokazao da su navedena novčana sredstva, koja se odnose na navedene radove u predmetnom poslovnom prostoru, (naknadno) uplaćena tužitelju, a na što u razlozima pobijane presude pravilno ukazuje prvostupanjski sud.

13. Konačno nesporno je da je tuženik dopisom od 1. ožujka 2020. (list 37. spisa) vratio tužitelju utuženi račun od 17. veljače 2020., na temelju kojeg je doneseno predmetno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, pri čemu je u bitnom ukazao da ne postoji ugovor o izvođenju radova između tužitelja i tuženika. S tim u vezi, Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Porezna uprava, Područni ured Zagreb, Ispostava Centar je u svojem očitovanju-dopisu od 28. siječnja 2022. (list 104.) navela da tuženik na temelju tužiteljevog utuženog računa nije iskazao pretporez. Isto tako tuženik je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave (list 15. spisa) izričito tvrdio da nije u nikakvom poslovnom i pravnom odnosu s tužiteljem.

14. Dakle, neosnovani su žalbeni navodi kojima se osporava zaključak prvostupanjskog suda o nepostojanju tuženikove pasivne legitimacije. Okolnosti da je tuženik u predmetnom poslovnom prostoru bio u najmu te da su druga društva koja su izvodila radove u tom poslovnom prostoru izdavala račune tuženiku nisu dostatne za zaključak o postojanju tuženikove pasivne legitimacije.

15. Kod takvog stanja stvari odnosno neosnovanosti osnove tužiteljevog zahtjeva nisu relevantni žalbeni navodi kojima se ukazuje da pobijana presuda ne sadrži razloge o visini tog zahtjeva.

16. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP -a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 26. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća

Jagoda Crnokrak