REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3391/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jagode Crnokrak, predsjednice vijeća, Mladena Šimundića, suca izvjestitelja i Dubravke Matas, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PRIMORJE d.d. u stečaju, Ajdovščina, Vipavska Cesta 3, Republika Slovenija, OIB: 33178430096, kojeg zastupa punomoćnik Damjan Konestabo, odvjetnik u Rijeci, Janeza Trdine 2/II, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci, radi ispravka upisa u zemljišnu knjigu, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-206/2024-26 od 11. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 26. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-206/2024-26 od 11. srpnja 2025. u pobijanim točkama

I., II. i IV. njene izreke.

II. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-206/2024-26 od 11. srpnja 2025. u pobijanoj točki III. njene izreke.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-206/2024-26 od 11. srpnja 2025. naložen je ispravak upisa u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na način da se upiše tužitelj Primorje d.d. u stečaju, OIB: 33178430096, Ajdovščina, Vipavska cesta 3, Republika Slovenija kao vlasnik u cijelosti nekretnina oznaka k. č. br. [katastarska čestica] te se utvrđuje da je vlasnik istih u cijelost, uz istovremeno brisanje upisa (točka I. izreke); naložena je provedba navedenog upisa (točka II. izreke); odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj traži ispravak upisa u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u odnosu na nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica] te u dijelu u kojem traži da se utvrdi da je vlasnik tih nekretnina u cijelosti, uz istovremeno brisanje upisa (točka III. izreke) te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 7.191,24 € (točka IV. izreke).

1.1. U bitnome, prvostupanjski sud navodi da je tužitelj stekao vlasništvo nekretnine iz točke I. izreke presude primjenom odredbe članka 360. stavka 1. i članka 362. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17.; dalje: ZVDSP), te temeljem Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Slovenije o uređenju imovinskopravnih odnosa od 8. listopada 1999. („Narodne novine – Međunarodni ugovori“ broj 15/99.; dalje: Ugovor).

1.2. Dalje, u odnosu na nekretnine navedene u točki II. izreke, prvostupanjski sud navodi kako iz Uvjerenja o podacima iz dokumenata prostornog uređenja izdano od Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostava u Malom Lošinju, KLASA: 350 05/23-03/498, URBROJ: 2170-03-05/2-23-2 proizlazi da se k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na dan 24. srpnja 1991. nalazila izvan građevinskog područja općine Cres-Lošinj, a k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] se na navedeni datum nalazila djelomično izvan i djelomično unutar građevinskog područja općine Cres -Lošinj te da dijelom čestice 640/1 prolazi cesta. Prema mišljenju prvostupanjskog suda temeljem odredbe članka 2. stavka 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu 24. srpnja 1991. („Narodne novine“ broj 34/91.; dalje: ZPZ) na tom je zemljištu vlasništvo stekla Republika Hrvatska.

1.3. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci, a odluku o troškovima postupka temelji na odredbama članaka 154. i 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 153/23.; dalje: ZPP) te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 23/22. i 126/22.; dalje: Tarifa).

2. Protiv točaka I., II. i IV. izreke navedene presude žalbu je podnijela tuženica, navodeći da istu podnosi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima.

2.1. Ponavlja navode iznesene tijekom postupka o nedostatku pasivne legitimacije na strani tuženice, koji se odnose prvenstveno na činjenicu kako tuženica nije bila upisana kao vlasnik u zemljišne knjige, pa stoga nije niti legitimirana na tužbu radi ispravka upisa. Prema mišljenju tuženice, radi se o neurednoj tužbi, koju je trebalo odbaciti.

2.2. Dalje, ponavlja navode o tome kako tužitelj nije dokazao da bi nekretnine iz točke I. izreke presude stekao naplatno te obrazlaže razloge zbog kojih smatra da tužitelj nije ispunio uvjete o stjecanju prava vlasništva prema Ugovoru, dok odluku o troškovima smatra previsoko odmjerenom.

2.3. Predlaže preinačiti presudu, odnosno istu ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, pred drugim sucem.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava navode tuženice te predlaže odbiti žalbu, bez zahtjeva za naknadu troškova odgovora na žalbu.

4. Protiv točke III. izreke presude žalbu je podnio tužitelj, zbog povreda odredaba parničnog postupka, nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, navodeći kako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

4.1. U žalbi obrazlaže razloge zbog kojih smatra da je prvostupanjski sud propustio zauzeti stav o važnim činjenicama, kao i u odnosu na odbijajući dio zahtjeva u odnosu na tvrdnje tužitelja o stjecanju vlasništva dosjelošću. Navodi da se čestice 640/1 i 640/18 k. o. [katastarska općina] nalaze uz recepciju naselja i pristupnu prometnicu i jedino i isključivo se mogu koristiti za parkiranje ili privremeno zaustavljanje vozila prilikom check-ina, da je jedino što se na njima može saditi eventualno ukrasno raslinje te da ne mogu služiti poljoprivrednoj proizvodnji.

4.2. Pri tome se poziva na odluke Europskog suda za ljudska prava u predmetima Trgo protiv Hrvatske (Zahtjev br. 35298/04) od 11. lipnja 2009, Radomilja i drugi protiv Hrvatske (zahtjev br. 37685/10) od 28. lipnja 2016. Jakeljić protiv Hrvatske (zahtjev 22768/12) od 28. lipnja 2016., o stjecanju vlasništva dosjelošću.

4.3. Predlaže preinačiti presudu, odnosno istu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Na tužiteljevu žalbu tuženik nije odgovorio.

6. Žalbe nisu osnovane.

7. Pobijana odluka ispitana je na temelju odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u dijelu odluke o troškovima.

8. Pobijana odluka nije zahvaćena nekom od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Razlozi obrazloženja su jasni i ne postoji proturječnost o odlučnim činjenicama između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih zapisnika, pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju se poziva tužitelj.

9. Što se tiče žalbenog razloga koji se odnosi na navodno pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, i koji ističu oba tuženika, ovaj sud ukazuje da je prvostupanjski sud utvrdio sve činjenice bitne za donošenje odluke u ovom predmetu, a najveći prijepor između stranaka leži u različitom tumačenju utvrđenih činjenica.

a) u odnosu na tuženikovu žalbu

10. Između stranaka nije sporno da su čestice k. č. br. [katastarska čestica], navedene u točki I. izreke presude, obuhvaćene rješenjem o eksproprijaciji sukladno odredbama Zakon o eksproprijaciji („Narodne novine“ broj 10/78., 5/80., 30/82., kao propisa koji je bio na snazi na dan donošenja rješenja), da su se nalazile unutar građevinskog područja te da ih je tužitelj unio u temeljni kapital prilikom pretvorbe.

11. Imajući u vidu sadržaj odredbe Zakona o eksproprijaciji, prema kojima je točno propisan način i postupak ostvarivanja prava na naknadu za eksproprirane nekretnine (odredbe članka 56.-68. Zakona o eksproprijaciji), pri čemu se, neovisno o pitanju isplate naknade, uknjižba prava društvenog vlasništva i prava na ekspropriranoj nekretnini izvršava na zahtjev korisnika eksproprijacije nakon pravomoćnosti rješenja o eksproprijaciji (članak 65. Zakona o eksproprijaciji), a danom pravomoćnosti tog rješenja na ekspropriranim nekretninama prestaju hipoteka, služnosti i druga stvarna prava (članak 64. stavak 1. Zakona o eksproprijaciji).

12. Dakle, niti jedna odredba Zakona o eksproprijaciji ne veže prijenos prava korištenja s isplatom naknade, jer je isplata naknade poseban postupak koji se vodi po službenoj dužnosti ili na prijedlog ranijeg vlasnika (članak 56.-59. Zakona o eksproprijaciji). Stoga žalbeni navodi, prema kojima tužitelj nije dokazao da bi platio naknadu ranijim vlasnicima, nisu od utjecaja na postojanje tužiteljevog prava korištenja predmetnih nekretnina, pa stoga niti od utjecaja na kasnije stjecanje prava vlasništva.

13. Dalje, tuženik je istaknuo i prigovor promašene pasivne legitimacije, pri čemu je zanemario činjenicu da je upravo on taj koji je istaknuo prigovor u pojedinačnom zemljišnoknjižnom ispravnom postupku, te da je zemljišnoknjižni sud pravomoćnim rješenjem uputio tužitelja na pokretanje parnice. Osim navedenog, treba svakako ukazati da je, u ovom istom postupku, 24. listopada 2024. već donesena djelomična presuda poslovni broj P-206/2024-7, u odnosu na čestice k. č. br. [katastarska čestica], te da protiv navedene presude tuženica nije ulagala pravne lijekove.

14. Stoga je, prema mišljenju ovog suda, tuženičina žalba protiv točke I. izreke presude neosnovana.

15. U odnosu na odluku o troškovima postupka tuženica ne navodi razloge zbog kojih bi smatrala da je prvostupanjski sud, pri obračunu troškova za pojedine radnje, pogrešno primijenio koju od zakonskih odredbi, već samo navodi da isti smatra previsoko odmjerenim. Kako se navedeni dio presude ne ispituje po službenoj dužnosti, žalba je i u tom dijelu neosnovana.

b) u odnosu na tužiteljevu žalbu

16. Što se tiče čestica kčbr. [katastarska čestica] prvostupanjski je sud očevidom utvrdio da se radi česticama na kojima nije ništa sagrađeno, kao i da se u naravi radi o maslinicima pri čemu se k. č. br. [katastarska čestica] nalazi s druge strane ceste, a dijelom k. č. [katastarska čestica] prolazi cesta. Iz Uvjerenja o podacima iz dokumenata prostornog uređenja izdano od Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostava u Malom Lošinju, KLASA: 350 05/23-03/498, URBROJ: 2170-03-05/2-23-2 proizlazi da se k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na dan 24. srpnja 1991. nalazila izvan građevinskog područja općine Cres-Lošinj, a k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] se na navedeni datum nalazila djelomično izvan i djelomično unutar građevinskog područja općine Cres-Lošinj. Zbog svega navedenog prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev, smatrajući da se radi o nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske, primjenom odredbe članka 2. stavka 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu.

17. Ovaj sud ukazuje da je, za obje navedene čestice, od bitnog značenja to da Ugovor između Republike Hrvatske i Republike Slovenije o uređenju imovinskopravnih odnosa kao početni datum uzima stanje na dan 8. listopada 1991., što je bitno za pravilnu primjenu materijalnog prava.

18. Žalbeni navodi prema kojima se ne radi o poljoprivrednom zemljištu već o zemljištu uz recepciju te pristupnoj prometnici nisu dovoljni da dovedu u sumnju pravilnost stava prvostupanjskog suda, posebno imajući u vidu činjenicu da čestica 640/18 nesporno nije bila unesena u temeljni kapital tužitelja. Dalje, čestica 640/18, kao maslinik izvan građevinskog područja, na dan 24. srpnja 1991. predstavljao je poljoprivredno zemljište i, kao takvo, po samom zakonu postao vlasništvo Republike Hrvatske prije 8. listopada 1991.

19. Što se tiče čestice 640/1, ona se sastoji od dva dijela – jednog koji je u naravi predstavljao maslinik i bio izvan građevinskog područja na dan 24. srpnja 1991., te je na tom dijelu Republika Hrvatska stekla pravo vlasništva temeljem odredbe članka 2. stavka 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, te od drugog dijela, na kojemu je izgrađena cesta.

20. Prema odredbama Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 42/90., 34/91. i 37/91., kao propisa koji je bio na snazi 8. listopada 1991.), ceste su se dijelile na dvije osnovne vrste: javne ceste (razvrstane ceste kao dobro od interesa za Republiku Hrvatsku) te nerazvrstane ceste kojima se odvija promet, a čije korištenje, održavanja, zaštitu, rekonstrukciju i izgradnju regulira i financira skupština općine odnosno skupština Grada Zagreba (članak 1. stavak 1., članci 6.a i 42.a tada važećeg Zakona o cestama). Stoga, neovisno o tome kolika površina čestice kčbr . 640/1 predstavlja poljoprivredno zemljište (pa time i vlasništvo Republike Hrvatske), a koliki dio predstavlja cestu, jasno je da na niti jednom od tih zemljišta tužitelj nije mogao steći pravo vlasništva pretvorbom, pa je stoga i pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo jednako odlučiti o zahtjevu.

21. U odnosu na dio čestice kčbr. [katastarska čestica] koji predstavlja cestu, treba dodatno ukazati da je pitanje vlasništva te čestice u cijelosti riješeno stupanjem na snagu Zakona o cestama („Narodne novine“ broj 84/11., stupio na snagu 20. srpnja 2011.). Prema odredbama tog zakona, ceste su javno dobro i nalaze se u vlasništvu Republike Hrvatske (članak 3. stavak 1. Zakona o cestama za javne ceste), odnosno vlasništvu jedinila lokalne samouprave (članak 101. Zakona o cestama za nerazvrstane ceste).

22. Dalje, u odnosu na žalbene navode tužitelja koji se tiču pitanja stjecanja vlasništva dosjelošću ovaj sud navodi da su i ti žalbeni navodi neosnovani.

23. Naime, tužitelj nije mogao steći pravo vlasništva nekretnine dosjelošću prije izvršene pretvorbe, pa se u rok dosjedanja trgovačkog društva nastalog pretvorbom ne računa i vrijeme koje je proteklo prije izvršene pretvorbe (odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 553/2023). Dakle, vrijeme koje je proteklo do donošenja rješenja o pretvorbi 15. siječnja 1998. ne računa se u rok potreban za dosjelost. Stoga odluke u predmetima Trgo protiv Hrvatske (Zahtjev br. 35298/04) od 11. lipnja 2009, Radomilja i drugi protiv Hrvatske (zahtjev br. 37685/10) od 28. lipnja 2016. Jakeljić protiv Hrvatske (zahtjev 22768/12) od 28. lipnja 2016., o stjecanju vlasništva dosjelošću nisu u cijelosti primjenjive na one slučajeve u kojima osoba nije mogla biti nositeljem prava vlasništva u određenom razdoblju (u ovom slučaju, do provođenja pretvorbe).

24. U odnosu na žalbene navode tužitelja, vezane na pitanje zakonitosti, istinitosti i poštenja (kao preduvjete dosjelosti iz članka 159. ZVDSP-a) nakon 15. siječnja 1998. i provedene pretvorbe, ovaj sud ukazuje da čestica kčbr. [katastarska čestica] uopće nije bila obuhvaćena pretvorbom, pa se tužitelj ne može pozivati na navodnu zakonitost tog posjeda, jer nema valjani pravni temelj posjeda.

25. Dalje, u odnosu na česticu kčbr [katastarska čestica], koja dijelom predstavlja poljoprivredno zemljište, a dijelom javnu cestu, tužitelj se ne može pozivati da mu nije bilo poznato da bi se radilo o javnoj cesti odnosno poljoprivrednom zemljištu, jer je i provedenim uviđajem utvrđeno upravo takvo stanje.

26. Kako se kčbr. [katastarska čestica] nalazi, po samom zakonu, djelomično u vlasništvu Republike Hrvatske od 24. siječnja 1991., a djelomično u vlasništvu lokalne jedinice samouprave (Općina Cres), za stjecanje vlasništva dosjelošću prema odredbi članka 159. stavka 4. ZVDSP-a potrebno je dvostruko više vremena od onoga propisanog člankom 159. stavaka 2. i 3. ZVDSP-a, što u ovom slučaju znači četrdeset godina. S obzirom na to da navedeni rok nije prošao, i taj je žalbeni navod neosnovan, pri čemu ovaj sud dodatno ukazuje da tužitelj nema niti sposobnost postati vlasnikom javne ceste kao dijela čestice kčbr. [katastarska čestica], pa u tom dijelu nije ostvarena niti temeljna pretpostavka za stjecanje vlasništva dosjelošću iz članka 159. stavka 1. ZDVSP-a.

27. Stoga tužiteljeva žalba protiv točke III. izreke presude nije osnovana.

28. Slijedom navedenog, žalbe su odbijene kao neosnovane, a pobijana presuda potvrđena (članak 368. stavak 1. ZPP-a).

Zagreb, 26. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća

Jagoda Crnokrak