REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1144/2023-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Svjetlane Vidović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Sanji Radolović Kuprešak, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, iz Zagreba, OIB 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu iz Velike Gorice, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv dijela presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-1182/2021- 2 od 21. listopada 2021., kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić-Gradu poslovni broj Pr-502/2021-3 od 16. srpnja 2021., u sjednici održanoj 25. kolovoza 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija, ukida presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-1182/2021-2 od 21. listopada 2021. u dijelu pod toč . I. izreke u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić-Gradu poslovni broj Pr-502/2021-3 od 16. srpnja 2021. u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju 49.641,72 kune /što iznosi 6.588,59 eura/ bruto uvećano za iznos zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015 . a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućim po mjesecima kako slijedi:

- po osnovi neisplaćene razlike za rad na izdvojenom objektu umanjen za 8 sati odmora za razdoblje od 24. travnja 2012. do 31. svibnja 2014.

- na iznos od 3.418,09 kn od 16.04.2012.

- na iznos od 856,36 kn od 16.05.2012.

- na iznos od 4.816,81 kn od 16.06.2012.

- na iznos od 1.873,18 kn od 16.07.2012.

- na iznos od 3.107,28 kn od 16.08.2012.

- na iznos od 2.029,00 kn od 16.09.2012.

- na iznos od 5.367,72 kn od 16.10.2012.

- na iznos od 2.736,88 kn od 16.11.2012.

- na iznos od 6.936,26 kn od 16.12.2012.

- na iznos od 2.201,70 kn od 16.01.2013.

- na iznos od 3.523,75 kn od 16.02.2013.

- na iznos od 4.482,36 kn od 16.03.2013.

- na iznos od 2.332,66 kn od 16.04.2013.

- na iznos od 3.275,98 kn od 16.05.2013.

- na iznos od 2.683,69 kn od 16.06.2013. pa sve do isplate,

ukida se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić-Gradu poslovni broj Pr-502/2021-3 od 16. srpnja 2021. u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju 49.641,72 kune /što iznosi 6.588,59 eura/ bruto uvećano za iznos zateznih kamata tekućih na pojedinačne iznose navedene prethodno u ovoj točki izreke, te se ukidaju ista prvostupanjska i drugostupanjska odluka u dijelovima izreke koji se odnose na trošak parničnog postupka, a predmet se u ukinutim dijelovima vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka nastalim u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj - Ministarstvu obrane, OIB 52634238587, da tužitelju HI, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], na ime rada na izdvojenom objektu, naknade za neiskorištene slobodne dane, naknade za subote i nedjelje i naknade za neiskorištenu dnevnu stanku u razdoblju od 24. travnja 2012. do 24. travnja 2017. isplati iznos 105.944,53 kn bruto, uvećan za iznos zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odob renih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućim po mjesecima kako slijedi:

- po osnovi neisplaćene razlike za rad na izdvojenom objektu umanjen za 8 sati odmora za razdoblje od 24. travnja 2012. do 31. svibnja 2014.

na iznos od 3.418,09 kn od 16.04.2012.

na iznos od 856,36 kn od 16.05.2012.

na iznos od 4.816,81 kn od 16.06.2012.

na iznos od 1.873,18 kn od 16.07.2012.

na iznos od 3.107,28 kn od 16.08.2012.

na iznos od 2.029,00 kn od 16.09.2012.

na iznos od 5.367,72 kn od 16.10.2012.

na iznos od 2.736,88 kn od 16.11.2012.

na iznos od 6.936,26 kn od 16.12.2012.

na iznos od 2.201,70 kn od 16.01.2013.

na iznos od 3.523,75 kn od 16.02.2013.

na iznos od 4.482,36 kn od 16.03.2013.

na iznos od 2.332,66 kn od 16.04.2013.

na iznos od 3.275,98 kn od 16.05.2013.

na iznos od 2.683,69 kn od 16.06.2013.

- po osnovi neiskorištenih slobodnih dana

na iznos od 1.591,84 kn od 16.01.2013.

na iznos od 1.173,81 kn od 16.01.2014.

na iznos od 779,04 kn od 16.01.2015.

na iznos od 391,28 kn od 16.01.2016.

- po osnovi naknade za subote i nedjelje

na iznos od 808,08 kn od 16.06.2014.

na iznos od 1.475,64 kn od 16.07.2014.

na iznos od 808,08 kn od 16.08.2014.

na iznos od 1.542,68 kn od 16.09.2014.

na iznos od 1.475,64 kn od 16.10.2014.

na iznos od 848,48 kn od 16.11.2014.

na iznos od 737,82 kn od 16.12.2014.

na iznos od 1.928,35 kn od 16.01.2015.

na iznos od 2.121,20 kn od 16.02.2015.

na iznos od 1.542,68 kn od 16.03.2015.

na iznos od 1.542,68 kn od 16.04.2015.

na iznos od 811,74 kn od 16.05.2015.

na iznos od 1.549,68 kn od 16.06.2015.

na iznos od 1.482,32 kn od 16.07.2015.

na iznos od 811,74 kn od 16.08.2015.

na iznos od 774,84 kn od 16.09.2015.

na iznos od 1.162,26 kn od 16.10.2015.

na iznos od 405,87 kn od 16.11.2015.

na iznos od 741,16 kn od 16.12.2015.

na iznos od 811,74 kn od 16.01.2016.

na iznos od 741,16 kn od 16.03.2016.

na iznos od 811,74 kn od 16.04.2016.

na iznos od 778,32 kn od 16.05.2016.

na iznos od 778,32 kn od 16.06.2016.

na iznos od 774,48 kn od 16.07.2016.

na iznos od 778,32 kn od 16.08.2016.

na iznos od 815,40 kn od 16.09.2016.

na iznos od 778,32 kn od 16.11.2016.

na iznos od 1.746,56 kn od 16.02.2017.

na iznos od 759,38 kn od 16.03.2017.

na iznos od 1.746,92 kn od 16.04.2017.

- po osnovi naknade za neiskorištene dnevne stanke

na iznos od 757,65 kn od 16.06.2014.

na iznos od 783,87 kn od 16.07.2014.

na iznos od 819,57 kn od 16.09.2014.

na iznos od 876,09 kn od 16.10.2014.

na iznos od 212,12 kn od 16.11.2014.

na iznos od 645,54 kn od 16.12.2014.

na iznos od 771,36 kn od 16.01.2015.

na iznos od 689,39 kn od 16.02.2015.

na iznos od 867,78 kn od 16.03.2015.

na iznos od 385,68 kn od 16.04.2015.

na iznos od 355,11 kn od 16.05.2015.

na iznos od 774,88 kn od 16.06.2015.

na iznos od 694,80 kn od 16.07.2015.

na iznos od 202,92 kn od 16.08.2015.

na iznos od 387,44 kn od 16.09.2015.

na iznos od 774,88 kn od 16.10.2015.

na iznos od 741,12 kn od 16.12.2015.

na iznos od 405,84 kn od 16.01.2016.

na iznos od 253,65 kn od 16.02.2016.

na iznos od 138,96 kn od 16.03.2016.

na iznos od 558,03 kn od 16.04.2016.

na iznos od 243,25 kn od 16.05.2016.

na iznos od 486,50 kn od 16.06.2016.

na iznos od 356,72 kn od 16.07.2016.

na iznos od 372,24 kn od 16.08.2016.

na iznos od 778,40 kn od 16.09.2016.

na iznos od 407,68 kn od 16.10.2016.

na iznos od 778,40 kn od 16.11.2016.

na iznos od 535,15 kn od 16.12.2016.

na iznos od 297,72 kn od 16.01.2017.

na iznos od 709,54 kn od 16.02.2017.

na iznos od 569,52 kn od 16.03.2017.

na iznos od 873,44 kn od 16.04.2017.

do isplate, kao i da mu naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 24.698,50 kn, sve u roku od 8 dana.“.

2. Drugostupanjskom je presudom suđeno:

„I. Djelomično se odbija kao neosnovana žalba tužene i potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu od 16. srpnja 2021. pod poslovnim brojem Pr-502/2021-3, u dijelu kojim je naloženo tuženici da tužitelju na ime rada na izdvojenom objektu, naknade za neiskorištene slobodne dane, te naknade za subote i nedjelje isplati iznos od 87.439, 29 kn bruto, te naknada za neiskorištenu stanku u iznosu u iznosu od 9.252,62 kuna, uvećan za iznos zakonske zatezne kamate, kao i odluci o troškovima postupka.

II. Djelomično se uvažava žalba tuženice i preinačava pobijana presuda u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu više dosuđenu naknadu za neiskorištenu stanku od 9.252,62 kuna bruto, uvećan za iznos zakonske zatezne kamate te u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.“.

3. Ovaj je sud rješenjem poslovnog broja Revd-1240/2022 od 14. lipnja 2023. tuženici dopustio podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude u dijelu točke I. izreke kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je dosuđen iznos od 49.641,72 kn bruto na ime rada na izdvojenom objektu i kojim je potvrđena odluka o trošku, radi pravnog pitanja:

''Je li ispravno rad tužitelja u aktivnom dežurstvu priznati kao višednevni rad u dežurstvu unutarnje službe odnosno kao 24 sata nazočnih na radnom mjestu, uz odbijanje 8 sati na ime odmora, kada je propisima koji se primjenjuju kao lex specialis, Odluci o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika ("Narodne novine" broj 118/09, 118/12) i Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine" broj 118/09), propisano da se dežurstvo kao rad dulji od punog radnog vremena ne smatra prekovremenim radom, a dijeli se na aktivno dežurstvo i dežurstvo unutarnje službe, te da pripadnici OS RH koji zbog potreba službe provode 24 sata na radnom mjestu u tijeku 24 sata mogu raditi najviše 12 sati, a preostalo vrijeme im se računa kao aktivno dežurstvo?"

4. Tuženica je povodom tog rješenja, protiv drugostupanjske presude – u njezinom dijelu u odnosu na koji joj je dopušteno podnošenje revizije – podnijela reviziju u smislu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP).

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. Sukladno čl. 391. st. 1. ZPP revizijski je sud ispitao pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora, u ovom, revizijskom stadiju postupka (imajući u vidu revizijom naznačeno pravno pitanje i imajući u vidu dio pobijane odluke u odnosu na koji je revizija dopuštena), je tužiteljev zahtjev za isplatu naknada za prekovremeni rad, a utvrđenja nižestupanjskih sudova svedena na bitno za odlučivanje u ovom stadiju postupka su:

- da je tužitelj u utuženom razdoblju bio djelatna vojna osoba i da je njegov rad bio organiziran kao obvezni smještaj u vojnoj lokaciji odnosno građevini zbog potreba službe i to na izdvojenom mjestu rada uz obvezan smještaj u vojnoj lokaciji neprekidno sedam dana, kroz koje razdoblje nije smio napuštati tu lokaciju;

- da je pri tome svakog dana na svojem radnom mjestu radio radno vrijeme u trajanju 12 sati, dok je u preostalo vrijeme radio druge poslove;

- da je tužitelj nakon svakog takvog neprekidnog sedmodnevnog radnog angažmana koristio sedam uzastopnih slobodnih dana, u koje je uvijek ubrojena jedna subota i jedna nedjelja, a da je u svaki sedmodnevni radni angažman na izdvojenoj lokaciji ulazila je nužno jedna subota i nedjelja, eventualno i neki drugi praznik.

9. Nižestupanjski su sudovi ocijenili da opisani režim rada tužitelja nije dežurstvo u smislu čl. 8. st. 2 i čl. 12. Pravilnika o službi u oružanim snagama, jer se ne obavlja u trajanju od 24 sata neprekidno, niti se obavlja u zapovjedništvima ili ustanovama i da proizlazi da je tužitelj radio na izdvojenom mjestu rada uz obvezan smještaj u vojnoj lokaciji neprekidno više dana, kroz koje razdoblje da nije smio napuštati tu lokaciju te da je nakon svakog takvog neprekidnog angažmana koristio slobodne dane kako je obračunato. Zato nižestupanjski sudovi ocjenjuju osnovanim potraživanje za rad noću, subotom, nedjeljom, praznikom i u prekovremenom radu, pri čemu je uzet u obzir osobni čin, mjesečni fond sati, koeficijent, minuli rad i vrijednost koeficijenta, kao i važeće odredbe zakonskih i podzakonskih akata.

10. U ovom sporu u razdoblju od 1. listopada 2009. do 1. lipnja 2014. primjenjivala se Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika („Narodne novine“, broj 118/09 i 118/12 - u daljnjem tekstu: Odluka/09) i Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće („Narodne novine“, broj 118/09 - u daljnjem tekstu: Pravilnik/09) koji je stupio na snagu 1. listopada 2009. Navedenom Odlukom bio je propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u Oružanim snagama Republike Hrvatske te pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danima, rad u smjenama, turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad, dežurstvo, i stražarska služba. Odredbom čl. VII. st. 3. propisano je da se dežurstvo u funkciji unutarnje službe ne smatra prekovremenim radom, a dodatak za dežurstvo uredit će se posebnim propisima kojima se uređu ju dodaci na plaću. Osim što je Odlukom određeno da se dežurstvo kao rad dulji od punog radnog vremena ne smatra prekovremenim radom, dežurstvo se dijeli na aktivno dežurstvo i dežurstvo unutarnje službe. Pod aktivnim dežurstvom smatra se vrijeme provedeno u službi na radnom mjestu i vrijeme odmora provedeno na radnom mjestu tijekom obaveznog 24-satnog ili višednevnog boravka na radnom mjestu zbog potreba službe. Dežurstvo u funkciji unutarnje službe traje 24 sata i ne smatra se prekovremenim radom.

11. Pripadnik OS RH koji je dežuran u unutarnjoj službi (dežurni i pomoćnik dežurnog) ostvaruje pravo na jedan slobodan dan za koji ostvaruje pravo na naknadu plaće. Sukladno točkama VI., VII. i VIII. Odluke/09, za vrijeme aktivnog dežurstva, dežurstva u funkciji unutarnje službe te za vrijeme obavljanja stražarske službe pripadniku oružanih snaga RH, odnosno djelatnoj vojnoj osobi ne pripada uvećanje plaće iz toč .

XIII. Odluke/09, odnosno ne pripada mu uvećanje plaće s osnove prekovremenog rada, rada noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danom, već mu pripada isključivo pravo na dodatke uređene posebnim propisom.

12. Prema Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće („Narodne novine“, broj 118/09) kojim je propisan način obračuna dodataka za spomenute oblike rada djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme provedeno na aktivnom dežurstvu pripada dodatak za aktivno dežurstvo za svaki sat aktivnog dežurstva. Dodatak za aktivno dežurstvo, sukladno čl. 17.b Pravilnika, određuje se prema osobnom činu u koeficijentu od osnovice za obračun plaće za svaki sat aktivnog dežurstva. Tuženica ističe da su citirani propisi (Odluka i Pravilnik iz 2009.), kojima je cjelovito uređeno pitanje dodataka i visine dodataka na plaću, doneseni na temel ju Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09 i 124/09), koji predstavlja lex specialis u odnosu na Zakon o radu, slijedom čega ti propisi imaju prednost u primjeni u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima i opće propise o radu, odnosno kolektivne ugovore sklopljene u skladu s njima.

13. Stoga su naprijed citirane odredbe Odluke i Pravilnika iz 2009. trebale biti uzete u obzir prilikom izrade nalaza i mišljenja vještaka, koje vještak nije primijenio, a upravo na takvom nalazu i mišljenju vještaka kojim je obračunat prekovremeni rad tuž itelja, prvostupanjski sud pa nakon toga i drugostupanjski sud temelje svoje odluke.

14. Prethodno izraženo predstavlja reafirmaciju već ustaljenog pravnog shvaćanja revizijskog suda te se napominje da je revizijski sud u nizu odluka (pa tako i one poslovnog broja Rev-104/2024. od 28. svibnja 2025., koja se naslanja na prethodne odluke poslovnih brojeva Rev-130/2023-2 od 12. rujna 2023., Rev-995/2022-2 od 24. srpnja 2024., Rev-25/2024-4 od 21. siječnja 2025. itd.), u činjeničnopravno situaciji dostatno podudarnoj sa ovopredmetnom izrazio sljedeće pravno shvaćanje:

„U razdoblju nakon 1. listopada 2009. djelatna vojna osoba za vrijeme obavljanja stražarske službe i dežurstva nema pravo na uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada, noćnog rada, rada subotom, nedjeljom i blagdanima, već za to ima pravo na dodatke sukladno odredbama Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće („Narodne novine“, broj 118/09). Djelatna vojna osoba za vrijeme obavljanja stražarske službe i dežurstva nema pravo na uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada, noćnog rada, rada subotom, nedjeljom i blagdanima, neovisno o tome jesu li stražarska služba ili dežurstvo obavljani na terenu.“

15. Sudovi nižeg stupnja su, odlučujući u ovoj pravnoj stvari, imali suprotno pravno shvaćanje od iznesenog pravnog shvaćanja revizijskog suda i pogrešni pravni pristup u rješavanju spora predmeta u odnosu na prekovremeni rad tužitelja, pa je i daljnje činjenično stanje ostalo za sada nepotpuno utvrđeno.

16. Zato je, na temelju čl. 394. st. 1. ZPP, ovaj sud prihvatio reviziju, djelomično ukinuo nižestupanjske presude, i to u dijelu koje se odnosi na ovdje sporni dio tužbenog zahtjeva, i predmet u ukinutom dijelu vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje (toč. I. izreke).

17. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj: 57/22, 88/22) ovaj sud je preračunavanje valutnih iznosa (kunske u eurske) izvršio uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz tog Zakona (1 euro = 7,53450 kn).

18. Odluka o troškovima postupka povodom revizije (toč. II. izreke) donesena je na temelju čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 25. kolovoza 2026.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug