REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2936/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice 1. ŽG, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužitelja 2. ĆG, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Barun, odvjetnik u Zaprešiću, protiv tuženice NG, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Damir Mikuljan , odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužene protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-620/2022-6 od 25. veljače 2026. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-436/2019-25 od 26. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 25. kolovoza 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije tužene se odbija u odnosu na postavljena pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije tužene se odbacuje u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužena je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-620/2022-6 od 25. veljače 2026. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-436/2019-25 od 26. travnja 2022., te postavila sljedeća pravna pitanja:
„1.Je li pravilno pravno shvaćanje da nije odlučno koja je od ugovornih strana prema postojećim zakonima RH jedina aktivno legitimirana na ispunjenje ugovornih odredbi (podnošenje zahtjeva za izdavanje građevinske dozvole i traženje služnosti)? 2. Je li pravilno pravno shvaćanje da tužena kao dužnik odgovara za neispunjenje obveze koju su mogli faktički i pravno ispuniti jedino vjerovnici (tužitelji)?
3.Je li pravilno pravno shvaćanje prema kojem za ocjenu prilikom ispunjenja ugovornih obveza u dvostranim ugovorima, osim volje stranaka i svrhe ugovora, nije bitno i savjesno ponašanje stranaka u ispunjenju tih obveza nakon sklapanja ugovora?
4.Je li pravilno pravno shvaćanje prema kojem sud prilikom utvrđivanja svih relevantnih činjenica kod dvostranih ugovornih odredbi nije obvezan utvrditi raspodjelu ugovornih obveza strana ugovora?
5.Je li pravilno pravno shvaćanje prema kojem sud smije zanemariti činjenicu koja je od ugovornih strana bila dužna poduzeti određene radnje radi ostvarenja ugovorne svrhe?
6.Je li pravilno pravno shvaćanje prema kojem sud kod dvostranih ugovornih odredbi ne uzima u obzir činjenicu da je isključivo jedna strana u mogućnosti utjecati na ispunjenje ugovora te da je takvo ponašanje u skladu sa načelom savjesnosti i poštenja u ispunjenju ugovornih obveza i da se radi o urednom ispunjenju obveza?
7.Je li pravilno pravno shvaćanje prema kojem ispunjenje ugovorne obveze tereti stranu koja niti pravno niti faktički nije u mogućnosti istu ispuniti - iako jedino postoji pravna i faktička mogućnost ispunjenja obveze od druge strane (ishođenje služnosti i građevinske dozvole)?
8.Je li pravilno pravno shvaćanje jedino prema kojem nepostojanje stvarno ostvarenog pristupa nekretnini u ugovorenom roku automatski tereti prodavatelja, iako je postojala pravna mogućnost njegova ostvarenja aktivnošću tužitelja kao kupca, te je li sud ovlašten zanemariti raspodjelu ugovornih obveza i teret dokazivanja?
9.Je li pravilno pravno shvaćanje prema kojem za ugovornu obvezu odgovara ugovorna strana koja nema nikakav utjecaj na ispunjenje ugovorne obveze (fizička osoba na gradnju javne ceste) ?
10.Je li pravilno pravno shvaćanje da je u ovom slučaju dužnik u ispunjenju obveze tužena, a da ugovornu obvezu može ispuniti jedino vjerovnik (tužitelji)?
11.Je li pravilno pravno shvaćanje da tužena kao dužnik odgovara za neispunjenje obveze koju su mogli faktički i pravno ispuniti jedino vjerovnici (tužitelji)?
12.Je li sud pravilno primijenio pravila postupka kada je preinačio presudu drugog stupnja, a postoji spor o bitnim činjenicama koji proizlazi iz iskaza dva svjedoka za koje sud drugog stupnja ne iznosi potanke razloge za ocjenu tj. preocjenjivanje njihovih iskaza koje je sud prvog stupnja ocijenio jer je bio u izravnom kontaktu sa tim svjedocima prilikom njihova saslušanja i vršio tzv. „psihološku ocjenu dokaza“ prilikom davanja vjere u njihove iskaze?“.
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije djelomično nije osnovan i djelomično nije dopušten.
4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. i čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; - dalje: ZPP) vijeće revizijskog suda je ocijenilo da od odgovora na navedena pitanja ne ovisi ishod ovog spora.
4.1. Naime, ovako postavljena pitanja su preopćenita i nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom revizije, pa tako ni nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Osim što je doseg takvih pitanja ograničen samo na važnost za ovaj, konkretni slučaj, ovise o okolnostima svakog (tj. konkretnog) slučaja.
4.2. Pravilno drugostupanjski sud obrazlaže da su stranke ugovorile kupoprodajnu cijenu u odnosu na karakteristike predmetnog zemljišta i u skladu s njima ugovorile i cijenu od 82.100,00 eura. Ukoliko pak ta nekretnina ne bi u dogledno vrijeme (3 godine) dobila pristup na prometnu površinu, gubi svoju vrijednost koja je plaćena cijenom, te su ugovorne strane ugovorile u točki 9. kupoprodajnog ugovora da je prodavatelj dužan isplatiti 10.000,00 eura, pri čemu se radi o korekciji kupoprodajne cijene.
4.3. U toj ugovornoj odredbi nije navedeno tko treba "osigurati prilaz s javnog puta", te je navedeno neutralno "ako ne bude osiguran pristup nekretnini s javnog puta". Dakle, nema ugovorene nikakve činidbe stranaka u smislu čl. 269. st . 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; - dalje: ZOO).
4.4. Radi se dakle o nastupanju određene činjenice neovisno o volji stranaka, a koja činjenica je izvjesna da će se dogoditi samo je pitanje za koliko vremena, a to ugovornom voljom stranaka utječe na cijenu, koja je tada korigirana jer prodana nekretnina nema kvalitetu koja je prikazana u trenutku zaključenja kupoprodajnog ugovora, pa ni protekom tri godine.
5. Slijedom iznesenog, od odgovora na postavljena pitanja ne ovisi ishod spora, a budući da je ocijenjeno da postavljena pravna pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP, prijedlog za dopuštenje revizije je odbijen u odnosu na postavljena pitanja na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP.
6. Tužena se u prijedlogu za dopuštenje revizije, izražavajući svoje neslaganje sa nižestupanjskim odlukama, poziva i na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17
- dalje :Konvencija), pozivajući se na ravnopravnost stranaka.
7. Ovaj sud smatra da nisu ispunjene niti pretpostavke predviđene u odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP za dopuštenost revizije, jer navedena povreda nije učinjena vjerojatnom te je prijedlog za dopuštenje revizije u tom dijelu odbačen na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP te je riješeno kao u točki II. izreke ove odluke.
Zagreb, 25. kolovoza 2026.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
