REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2854/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari SS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mate Knezović , odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Grafički zavod Hrvatske d.o.o., Zagreb, Mičevečka ulica 7, OIB: 21141199398, kojeg zastupa punomoćnik Ivica Pezo, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž R-32/2026-2 od 4. ožujka 2026. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 744/2025-3 od 9. prosinca 2025., na sjednici održanoj 25. kolovoza 2026.,

r i j e š i o  j e:

Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na pravna pitanja u prijedlogu, a u odnosu na naznačene povrede temeljnih ljudskih prava se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja suda drugog stupnja citiranog u uvodu ove odluke zbog pravnih pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni.

2. Naznačena pitanja glase:

„1. Je li pri odlučivanju o troškovima postupka nakon povlačenja tužbe na temelju članka 158. stavka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku sud dužan ocijeniti je li tužba u trenutku podnošenja bila objektivno osnovana i opravdana, te je li do povlačenja došlo zbog naknadnog otpada pravne osnove neovisno o volji tužitelja? 2. Može li se pravilo prema kojem stranka koja povuče tužbu snosi troškove postupka primijeniti mehanički, bez ispitivanja legitimnih očekivanja tužitelja koji je tužbu podnio oslanjajući se na tada postojeću pravomoćnu i ovršnu sudsku odluku?

3. Predstavlja li povredu prava na pravično suđenje, u aspektu prava na obrazloženu sudsku odluku, situacija u kojoj sud odluči o troškovima postupka pozivom na formalni ishod spora, a da pri tom ne navede koje su točno odlučne okolnosti dovele do zaključka da je pravna osnova tužbe naknadno otpala i zašto te okolnosti terete upravo tužitelja?“.

3. Ističe i povredu temeljnih ljudskih prava, prava na pravično suđenje.

4. Na prijedlog nije odgovoreno.

5. U ovoj pravnoj stvari tužitelju je naloženo tuženiku naknaditi troškove postupka, s obzirom na to da je tužitelj povukao tužbu.

6. Sudovi su svoju odluku temeljili na odredbi čl. 158. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., - dalje: ZPP) s ocjenom da nema mjesta primjeni iznimke iz odredbe st. 2. te odredbe jer da povlačenje tužbe nije posljedica udovoljenja tužbenom zahtjevu niti je tužba povučena iz razloga koji se mogu pripisati tuženiku. Stoga su primjenom st. 1. te odredbe naložili tužitelju, koji je povukao tužbu, tuženiku naknaditi troškove postupka.

7. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj ističe da je u konkretnom slučaju predmetni spor pokrenut tužbom od 19. studenoga 2019. radi isplate naknade neisplaćenih bruto plaća i drugih potraživanja iz radnog odnosa, a da je sama tužba bila utemeljena na tada postojećoj pravomoćnoj presudi Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-71/2019-2 od 11. travnja 2019., kojom je, između ostalog, utvrđen sudski raskid ugovora o radu i dosuđena naknada plaće za ranije razdoblje, te da je na toj osnovi tužitelj ovdje potraživao naknadu za kasnije razdoblje. Tijekom ovog postupka pred prvostupanjskim sudom da je Vrhovni sud Republike Hrvatske povodom izjavljene revizije tuženika rješenjem Rev-3570/2019-3 od 19. siječnja 2021. ukinuo ranije spomenute odluke na kojima je predmetna tužba bila utemeljena, nakon čega da je predmet koji je predstavljao prethodno pitanje ovom predmetu ponovno vođen i pravomoćno okončan odbijanjem tužbenog zahtjeva. Stoga da je naknadno otpala osnova na kojoj je tužba bila podnesena te je tužitelj u ovom postupku povukao tužbu. U tome predlagatelj vidi pravno pitanje koje cijeni kao važno za jedinstvenu primjenu prava: može li se stranci uskratiti zaštita legitimnih očekivanja i pristupa sudu te joj, unatoč tome što je postupala oslanjajući se na tada važeću sudsku odluku, nametnuti puna troškovna sankcija samo zato što je pravna osnova naknadno otpala? Cijeni da tumačenja nižestupanjskih sudova predstavlja odvraćanje stranke od ostvarivanja prava pred sudom, i to kada je njihovo procesno ponašanje bilo razumno i pravno opravdano. Stoga da je potrebno da Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzme jasno pravno shvaćanje o odnosu između formalnog pravila o troškovima kod povlačenja tužbe i ustavno konvencijskih standarda pravičnog suđenja, zaštite imovine i legitimnih očekivanja.

7.1. Poziva se na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske (dalje: USRH) U-IIIB- 1373/2009 od 7. srpnja 2009. u kojoj da taj sud izrijekom podsjeća na ustaljeno stajalište Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP) da legitimna očekivanja, pod određenim pretpostavkama, uživaju zaštitu kao imovina. Zatim na odluku ESLJP Pine Valley Developments Ltd and Others protiv Irske, presuda od 29. studenoga 1991., Pressos Compania Naviera S.A. i drugi protiv Belgije, presuda od 20. studenoga 1995.g., te Kopecky protiv Slovačke (VV), presuda od 28. rujna 2004. jer da iz te prakse proizlazi da legitimno očekivanje postoji kada potraživanje nije tek puka nada, nego se dovoljno čvrsto oslanja na važeći pravni okvir, sudsku praksu ili individualiziranu odluku nadležnog tijela.

7.2. Isto tako poziva se na odluku ESLJP Ruiz Torija protiv Španjolske, presuda od 9. prosinca 1994.g., Hiro protiv Španjolske, presuda od 9. prosinca 1994.g., te Gorou protiv Grčke (br.2.) (VV), presuda od 20. ožujka 2009. - i kada ističe povredu temeljnih ljudskih prava / prava na pravično suđenje - da sud nije dužan odgovoriti na svaki argument, ali mora raspraviti odlučna pitanja i navesti razloge koji omogućuju provjeru je li odluka donesena arbitrarno. To jer da sudovi ne daju cjelovit odgovor na središnji prigovor tužitelja je li tužba u trenutku podnošenja bila osnovana s obzirom na tadašnje pravno stanje, a da je razlog njezina kasnijeg povlačenja bio naknadni i vanjski preokret u drugom postupku. Sudovi da nisu objasnili zašto ta okolnost nije pravno relevantna za raspodjelu parničnih troškova.

8. Postupajući prema odredbi čl. 387. st. 1. ZPP u svezi odredbe čl. 400. ZPP ovaj revizijski sud je ocijenio da u pogledu naznačenih pitanja nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa nije riječ je o pravnim pitanjima važnim za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

9. Isto tako ne nalazi se da bi se, u smislu odredbe čl. 388.a st. 2. ZPP, na razini vjerojatnosti moglo zaključiti da je zbog pogrešne primjene materijalnog prava ili osobito teške postupovne odredbe došlo do povrede temeljnih ljudskih prava - prava na pravično suđenje.

10. Kada se govori o povlačenju tužbe s aspekta troškova postupka relevantna je odredba čl. 158. ZPP koju su sudovi primijenili, cijenili i ispitali ima li mjesta primjeni st. 2. te odredbe, kao izuzetka od pravila da je onaj tužitelj koji povuče tužbu tuženiku dužan naknaditi troškove postupka. O svim relevantnim okolnostima vezanim za primjenu st. 1. odnosno st. 2. te odredbe u nižestupanjskim odlukama dati su relevantni i dostatni razlozi i ne nalazi se da bi odluka bila proizvoljna već su sudovi ispitali slučaj sa pozicije relevantnih činjenica i sa pozicije norme koja se primjenjuje.

11. Iako je tužitelj doista u trenutku podnošenja tužbe imao legitimna očekivanja s obzirom na pravomoćnu presudu o nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i s tim u vezi i na ostvarenje prava koja se na takvu afirmativnu presudu nadovezuju (naknada plaće), s obzirom pak na to da je ta presuda ukinuta i u konačnosti je odbijen tužbeni zahtjev u toj parnici, a zbog čega je u ovoj parnici tužitelj povukao tužbu, u toj situaciji se sudovi vezano za odluku o troškovima postupka nalaze na polju primjene odredbe čl. 158. ZPP st. 1. i st. 2. ZPP.

12. Predlagatelj ispušta iz vida i tuženikovo pravo na naknadu troškova postupka kada je uspio u parnici kako u prethodno vođenoj tako i posljedično u ovoj. U vezi primjene podudarnih materijalnopravnih odredbi postoji i stabilna sudska praksa ovog suda ("gubitnik plaća"), te je i ona tužitelju mogla i morala biti poznata. Obvezivanje stranke na naknadu troškova postupka prema načelu „gubitnik plaća“ ima zakonsku osnovu u čl. 154. st. 1. ZPP, a načelo „gubitnik plaća“ ima legitimni cilj i tek iznimno, može doći do nerazmjernog ograničenja konvencijskog prava, naročito u sporovima protiv države, ako stranka iz opravdanog razloga nije mogla predvidjeti neuspjeh u sporu. Ta načela su primjenjiva i kod povlačenja tužbe – odredbe čl. 158. st. 1. ZPP. Pritom, tužitelj nije tvrdio niti dokazao da mu je plaćanje odmjerenih troškova bio nametnut značajan financijski teret, te ništa ne ukazuje da je u danim okolnostima drugostupanjski sud primijenio tu odredbu na način koji bi bio nerazmjeran legitimnom cilju i nametnuo prekomjeran teret tužitelju.

13. Stoga je ocijenjeno da pravna pitanja naznačena u prijedlogu nemaju zahtijevanu važnost jer ne ispunjavaju kumulativne pretpostavke iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za dopuštenje revizije, pa je prijedlog u tom dijelu odbijen, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, a na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava prijedlog je odbačen, sve u svezi s odredbom čl. 400. ZPP.

Zagreb, 25. kolovoza 2026.

Predsjednik vijeća

dr. sc. Jadranko Jug